Skip to main content

Full text of "Povijest plem. opine Turopolja neko zagrebako polje zvane"

See other formats


ry 


/C>ov 


^^990 


K^'   #  \ 


\B .  \0.  'S^ 


POVIJEST    TUROPOL.IA. 
I. 


POVIJEST 


PLKM.  OPCINK 


TUROPOLJA 


NEKOC 

ZAGREBACKO  POLJE 

ZVANE. 
UREUIO,  NAPISAO  I  TROSKOM  ISTE  OPCINE  IZDAO 

EMILIJ  LASZOWSKI 

UZ  SURADNISTVO 

JANKA  BARLEA,  D^a-  VELIMIRA  DEZELICA 
i  Dra.  MILANA  SENOE. 


SVEZAK  I. 


U  ZAGREBU 

TISKOM  ANTL'NA  SCH0L2A. 

1910. 


GRB  PLEM.  OPCINETUROPOLJSKE,  PODIJEUEN  PO 
KRALJU  KARLU  III.  G.  1737. 


Predgovor. 


Kad  sam  god.  1904.  troSkom  plem.  opdine  turopoljske,  otpocec 
izdavati  »Povjesne  spomenike  plemenite  op(5ine  Turopolja«,  is- 
taknuo  sam  u  predgovoru  k  I.  svezku  zamisao,  da  6u  kao  zakljucni 
svezak  izdati  povijest  Turopolja  s  hrvatskim  prijevodom  sadrzaja 
(regesta)  listina  sadrzanih  u  recenom  zborniku. 

Nu  od  ove  potonje  zamisli  sam  otstupio,  jer  sam  se  uvjerio, 
da  je  to  skroz  suvisno.  S  toga  sam  odluCio  §to  bolje  dotjerati  po- 
vijest Turopolja,  koju  evo  ovim  prvim  svezkom  pocinjam  iznositi 
u  svijet. 

Dok  sam  spremao  ovu  povijest,  uvidio  sam,  da  ce  biti  najbolje, 
ako  prikazem  proSlost  naseg  drevnog  plemenitog  Turopolja  monogra- 
fijama,  u  kojima  bi  uzmogao  pruziti  sto  pregledniju  slikvi  zivota  ove 
na.^e  drevne  plemenite  opcine,  stare  nekoc  hrvatske   plemenske   zupe. 

Razredao  sam  dakle  ove  monografije  u  cetiri  otsjeka:  povjesni, 
pravno-povjesni,  kulturno-povjesni  i  crkveno-povjesni. 

U  ovim  6e  otsjecima  bit  obradjena  povijest,  pravne  uredbe,  kul- 
turne  i  ekonomske   prilike  Turopolja,  te  povijest  zupa  turopoljskih. 

Kako  je  gradja  za  ta  cetiri  otsjeka  veoma  opsezna,  to  sam  bio 
prinukan  neka  poglavlja  povjeriti  izradbi  poznatih  nasih  strucnjaka. 
Tako  je  geografijski  i  folkloristicki  dio  obradio  prof,  dr.  Milan  Senoa, 
dobu  od  Ilirizma  do  najnovijeg  vremena,  te  literarno-bibliografijski  dr. 
Velimir  Dezelic,  pristav  kr.  sveucili^ne  knjiznice  u  Zagrebu,  a  povijest 
zupa  turopoljskih  Janko  Barle,  prebendar  prvostolne  crkve  zagrebaC:kj 
i  diecezanski    arkivar.    Kako    ova    poznata  i  u  uCenom    svijetu    uva- 


—   VI  — 

zena  imena  svjedoCe,  uvjeren    sam,  da  sam  taj    rad    povjerio   vrsnim 
silama. 

Zalim  jedino,  §to  nijesam  mogao  pravno-povjesni  dio  povjeriti 
striiCnjakii,  jer  onaj,  kojeniii  sam  imao  volju  to  povjeriti  nije  tnogao 
poradi  bolesti  preuzeti  posao. 

Ne  mouu  mimoi^i,  a  da  ne  spomenem  i  preC.  g.  zupnika  ve- 
liko-goriCkoga  Franju  Petercu,  koji  je  narocito  za  ocrtanje  ekonomskih 
prilika  Turopolja  pruzio  znamenit  prinos. 

Napokon,  5to  je  najvaznije,  duznost  mi  je  izrecii  tophi  livalu 
presvj.  gosp.  dr.  Ljudevitu  pi.  Josipovitiu,  koji  je  kao  zupan  plem. 
opdine  turopoljske,  sastavak  ovog  djela  povjerio  meni,  a  po  meni 
mojim  cestitim  suradnicima.  Da  bude  djelo  sto  zanimljivije,  pobrinuo, 
sam  se  dozvolom  presvj.  gosp.  zupana  dr.  Ljudevita  pi.  Josipovica  za 
valjane  slike,  koje  rijese  ovo  djelo.  Ve6i  dio  ovih  slika  je  skroz  iz- 
vorni,  do  sad  nepoznat,  dok  ih  je  nesto  preuzeto  iz  KlaiOeve  povi- 
jesti  Hrvata,  Sto  nam  je  uz  odstetu  ustupio  g.  Stj.  Kugli.  F'otogra- 
fijske  snimke  ucinio  je  fotografski  zavod  J.  Rechnitzera  u  Zagrebu. 
Nekoliko  snimaka  ucinio  sam  i  sam,  a  neke  mi  je  ustupio  profesor 
Branko  Senoa. 

Nekoliko  slika  prethistonjskih  i  rimskih  starina  ustupilo  je  hrv. 
arheol.  drustvo  besplatno,  na  cem  budi  topla  hvala  izreCena  predsjedniku 
istoga  druStva  i  ravnatelju  hrvat.  arkeol.  muzeja,  velemoz.  gosp.  dr. 
Josipu  BrunSrnidu. 

Naslovnu  sliku  grba  plem.  opdine  turopoljske,  izradila  je  po  iz- 
vorniku  poznata  naj5a  stara  i  vrsna  litografija  C.  Albrechta  u  Zagrebu. 

Nekoliko  nacrta  uCiniSe  gg.  prof.  dr.  Milan  Senoa  i  prof.  Branko 
Senoa,  kojima  na  torn  topla  hvala. 

Na  koncu  ovog  sveska  dodao  sam  pet  tabla  sa  grbovima  tu- 
ropoljskih  plemida,  koje  spadaju  k  tilanku  o  turopoljskom  plemstvu. 
Tu  su  priopcieni  grbovi  samo  onih  porodica,  kojih  sam  grhovne  li- 
stove  (literae  armales)  nasao  po  Turopolju.  Nastojat  cu  s  vreme- 
nom  u  posebnoj  knjizi  prikazati  povijest  i  grbove  svih  turopoljskih, 
plemiCkih  porodica,  5to  6e  biti  znatan  prilog  povijesti  hrvatskoga 
pl^mstva, 


—  vii  — 

Ovim  djelom  pruza  se  prilika,  da  se  u  tancine  vidi  proSlost 
starodrevne  plemenite  opCine  turopoljske,  i  s  toga  se  opravdano  na- 
dam,  da  ce  ovo,  narocito  medju  plemeaitom  bracom  Turopoljcima, 
na6i  revnili  citalaca,  koji  6e  ponosom  ule.lali  na  proslost  svog  dra- 
gocr  hrvatskog  Turopolja. 

U  Zagrebu,  u  nedjelju  sv.  Cisla   1910. 


Emilij  Laszowski. 


Sadrzaj. 


Strana 

Zemljopis  i  narodopis,  Napisao  Dr.  MilanScnoa* 1 

Povjesni  prijegleil        ...              .  33 

Naziv  »Tuiopoljc«       35 

Prije  dolaska  Hrvata      .        39 

Doha  do  prvih  vijesti  o  Turopolju .  44 

Turopolje  do  osnutka  grada  Lukavca       .        ..........  48 

Rorba  Turopoljaca  za  grad  Lukavec  i  plemicku  slobodu  njihovu      .    .  56 
Razvitak   plem.   opcine  Turopolja    na  osnovi  obnovljenoga   bratstva  g. 

1560.  do  ilirskoga  pokreta •    .  79 

Turopolje  i  ilirski  pokret.  Napisao  Dr.  VelimirDezelic    .    .        .    .  86 

Turopolje  od  g.  1848.  do  danas.  Napisao  isti 206 

Turopoljsko  plcmstvo     .    .    .  • 237 

Vojne  Turopoljaca 257 

Provale  turskc  u  Turopolje 273 

Mjestopisne  i  povjesne  crtice       279 

Grad  Lukavec      281 

Bukovcak 301 

Busevec 302 

Cerovski  vrh 306 

Cvctkovic  brdo,  nekoc  Vojnosec 307 

Cvilkovo 309 

Donja  Lomnica 309 

Donji  Lukavec 318 

Dragonozec 320 

Dubranec 322 

Gornja  Lomnica 326 

Gornji  I>ukavec    .    .        328 

Gustilnica 330 

Havidic-selo      331 

•  Clankc,  kojili  pisac  nije  naroCito  oznnCen,  napisao  je  E.  Laszoivskt. 


-  tx  — 

Strana 

Hrasce 332 

Ilovinjak 334 

Jerebic >. 335 

Kaptolomec 337 

Kobilic 338 

Kostanjevac 33 

Kuce 342 

Kurilovec 346 

Kusanec 353 

Laze 354 

Lekenik 355 

Lipnica 362 

Luzje 363 

Mala  Gorica 364 

Markusevec       366 

Mraclin 368 

Obrez 373 

Petravci  nckuj  Ratkovcc    .    .    .    .    ; 374 

Pleso 375 

Prvonozec 37'.( 

Rakarje 380 

Rakitovec 382 

Rodtnanec •   .  386 

Siljakovina 386 

Stefanci      .  387 

Tinovec 387 

Velika  Gorica 390 

Velika  Mlaka 398 

Vojnosec  potonje  Cvctkovic-brdo 402 

Vrbanec 402 

Vukomeric , 403 

Zamlacje 406 

Zobaclaz 407 


Iskaz  slika. 


Strana 
Gib  p  em.  opcine  Turopolja,  podijeljen  po  kralju  Karlu  III.  (VI.)  g.  1737. 

Faksimile  izvornika.  —   Naslovna  slika  1 

Profil  turopoljskoga  »Vrhovlja«  od  Lucelnice    do    Kurilovca.    Nacrt    prof. 

Dra.  Milana  Senoe 4 

Prijedjel   turopoljski  na  Sambukovoj   karti  g.  1572.  —  Iz  zbirke  kr.  zem. 

arkiva  u  Zagrebu H 

Turopolje  na  karti  Jos.  Szemana,  izdanoj  troskom  biskupa  zagrebackoga, 

Maksimilijana   Vrhovca  g.  1822.  —    Iz  zbirke  grad.  muzeja  u  Zagrebu.  9 

Turopoljski  svatovi •    •        13 

Turopoljski  tipovi  u  zupi  dubraneckoj 15 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Vel.  Gorici 1'7 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Dubrancu 19 

Bronsani  predmeti  iz  prethistorijskih  grobova  sa  zarama  u  Vel.  Gorici.  — 

Iz  zbirke  aikeol.  muzeja  u  Zagrebu     ..... .    .    •     21 

Zemljane  posude  iz  prethistorijskih  grobova  sa  paljevinom  u  Vel.  Gorici. 

—  Iz  zbirke  arkeol.  muzeja  u  Zagrebu -3 

Rimski    car   Oktavijan    (g.    30.    pr.    Is.  do  14.  po  Is.),    prvi  rimski  car  u 

krajevima  Hrvatske.    ~  Kip  u  vatikanskom    muzeju  u  Rimu 37 

Turopoljski  rimski    kamen,  koji    se   nekoc    cuvao  u  turopoljskom   arkivu. 

Prednja  strana:  Zavjetni  kamen  bozici  Nemezi    —  U  arkeol.  muzeju  u 

Zagrebu 40 

Turopoljski    rimski    kamen.    >alicje:  Spomenik  Luciju  Funisolanu  Vetto- 

nijanu.  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu        .    .    • 41 

Rimski  zrtvenik,  posvecen  rijecnom   bogu   Savu,   nadjen  u  Scitarjevu.   — 

U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu 4o 

Zemljana   posuda  (amfora)  iz  rimskoga.  groba  sa  paljevinom  u  V.  Gorici. 

—  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu    ......  43 

Zemljane    posude    iz    rimskoga  groba  sa  paljevinom  u  Vel.  Gorici.  —    U 

arkeol.   muzeju  u  Zagrebu 43 

Napis  na  podnozju  kipa  rimske  carice  Herennije  Etruscille  (g.  250.  po  Is.). 
Nadjen  g.  1766.  u  Scitarjevu.  --  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu  45 


—  Xlt  — 

Strana 

Bronsana   kopca    (fibula)   iz   rimskoga  groba   sa  zarom  u  Vol.    Goiici.    — 
U  arkeol.  muzeju  u  Zagrcbu 47 

2eljezne  bojne  sjekirc  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  u  Vel.  Gorici. 
—  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu 47 

2eljezno  oruzje   iz   grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel. 
Gorici.  --  U  arkeol    muzeju  u  Zagrebu      49 

Zemljane  posude  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel. 
Gorici.     -  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      53 

^eljezno  proveslo,  obruci  i  okovi  sa  drvene  vjedrice  iz  groba  ranoga  sred- 
njega vijeka  sa  kosturom  u  Vel.  Gorici.  —  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      57 

Bronsani  privjcsci  i  okovi  s  remena  iz  groba  ranoga  srednjega  vijeka  sa 
kosturom  u  Vel.  Gorici.  —  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      ......      61 

Kralj  Bela  III.  (IV.)  1224. —  1270.  —  Iz  ilustrovane  kronike  Ivana   Turcan- 
skoga  u  Becu 65 

Najstarija  izvorna  povelja  od  g    1228.,  koja  se  tice  Turopolja.  —  Izvornik 
na  pergamenu  u  turopoljskom  arkivu 71 

Povelja  bana  Stjepana  od  g.  1249.,  kojom  se  Turopoljcima  dosudjuje  Ve- 
liki lug.  —  Izvornik  na  pergameni  u  turopoljskom  arkivu 75 

Povelja  bana  Stjepana  od  god.  1255.,  kojom  se  Veliki  lug  dosudjuje  Tu- 
ropoljcima. —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu         •      81 

Povelja   bana    Nikole    od  g.  1278.,  koja    sadrzajc  slobostine  Turopoljaca, 
popisane  na  hrv.  saboru.  —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu    .....      89 

Kralj    Karlo  Roberto  (1301. — 1342.)  —  Iz  ilustrovane  kronike  (Chronicon 
pictum)  u  Becu 95 

Kralj  Ljudevit  Veliki  (1 342. -1382.)  —  Po  slici  Jana  Matejka 101 

Herceg  (1364—1376.)  i  potonji  kralj  (1385.— 1386.)   Karlo    Dracki   —  Po 
bakrorezu  XVIII.  vijeka  od  Summonte-a        Ill 

Kralj  i  car  Sigismund  (1386.-1437.).  —  Po  slici  Albrechta  Diircra  (1471.— 
1528.)  u  gcrmanskom  muzeju  u  Niirnbergu 117 

Zagreb  g.  1689.  —  Iz  Valvasorovog  djela :  Ehre  des  Herzogthum  Krain   .     1 25 

Medvedgrad  u  XVI.  vijeku    —  Izvorna  uljena  slika,  nekoc  u  kaptolskoj  vi- 
jecnici  u  Zagrebu,  a  sada  u  gradskom  zagrebackom  muzeju     ....      133 

Razvaline  Medvcdgrada 141 

Kralj  Matija  Korvin  (1458.  -1490.),  koji  je  g.  1466.  potvrdio  plemstvo  Tu- 
ropoljaca. —  Relijef  u  carskom  muzeju  u  Becu  149, 

Pecat  Friderika  i  Ulrika  knczova  Celjskih.  —  U  narod.  muzeju  u  Budimpesti    153 
Povelja  kralja  Matije  Korvina  od  15.  oktobra  1466.,   kojom  se  potvrdjuje 

plemstvo  Turopoljaca.  —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu 157 

Pe(5at  hercega  i  bana  Ivana  Korvina.  —  U  turopoljskom  arkivu     .    .        .    165 
Grobni  spomenik  liercega  i  bana  Ivana  Korvina  u  Icpoglavskoj  crkvi   .    .    169 


—  XIII  — 

Strana 

Kncginja  Beatrica  Frankopanka,  zena  hercega  i  bana  Ivana  Korvina,  a 
poslije  markgrofa  Jurja   Brandenburskoga.  —  Slika  u  posjedu    njemac- 

koga  cara  u  Berlinu 173 

Potpis  kralja  Ladislava  II.  —  Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu 181 

Kralj  Ljudevit   II.    (1516.-1526.).    —  Izvorna    slika    u    dvorskom    muzeju 

(ambraska  zbirka)  u  Becu .- 185 

Kraljica  Marija,  zena  kralja  Ljudevita  II.  —  Medalju  izradio  Leone  Leoni    18U 
Kralj  Ferdinand  I.  (1527.— 1564.),  koji  je  1560.  potvrdio  Turopoljcima  nji- 
hovu  djedovinu 197 

Knez  Krsto  Frankopan  i  zena  mu  Apolonija  Lang.  — -  Po  drvorezu  njemac- 
kog  molitvenika,  sto  ga  isti  izdase  u  Mlecima  g.  1518 201 

Boj  s  Turcima  u  Hrvatskoj.  —  Po  drvorezu  Hansa  Burgkmaira  (1472.— 
1559.)  za  djelo  »Weisskunig«  kralja  i  cara  Maksimilijana  1 207 

Naslov  pisma  kralja  Ljudevita  II.,  pisanoga  na  Muhackom  polju  25.  augu- 
sta  1526.  —  U  arkivu  kneza  Bacana  u  Kormendu  u  Ugarskoj        .    .    .    213 

Pismo  kralja  Ljudevita  II.,  pisano  na  Muhackom  polju  25.  augusta  1526., 
kojim  zove  biskupa  zagrebackoga  Simuna  Erdoda  i  bana  Franju  B^-cana  u 
pomoc.  —  U  arkivu  kneza  Bacana  u  Kormendu  u  Ugarskoj    ....        217 

Turski    car  Sulejman  II.,  pobjednik  na  Muhackom   polju  g.  1526.  —  Po 
savremenom  drvorezu .    221 

Srebrena  spomenica  na  bitku  na  Muhackom  polju  g.  1526.  —  U  arkeolog. 
muzeju  u  Zagrebu 229 

Ban  Nikola  Zrinski,  koji  je  g.  1553.  izrucio  grad  Lukavec  Turopoljcima. 
Poginuo  u  Sigetu  g.  1566.  —  Bakrorez  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu  .     233 

Povelja  kralja  Bele  III.  (IV.)  od  g.  1225.,  koja  sasvijem  nalici  izgubljenoj 
povelji  turopoljskoj  od  iste  godine.  —  Izvornik  u  arkivu  jugoslavenske 
akademijc  u  Zagrebu 240 

Povelja  Zagreb,  kaptola,  kojom  ban  Nikola  Zrinski  izrucuje  grad  Lukavec 
Turopoljcima  g.  1553.  Izvor.  u  turop.  arkivu 245 

Povelja  zagrebackoga  kaptola  od  g.  1560.,  koja  sadrzaje  obnovu  turopolj- 
skoga  bratstva.   —  Izvornik  u  turop.  arkivu 249 

Ban  Toma  Erdody,  pobjednik  Turaka  kod  Siska  g.  1593.  —  Nadgrobni 
spomenik  u  stolnoj  crkvi  zagrebackoj 253 

Kralj  Ferdinand  III.,  koji  je  Turopolju  podijelio  prosirena  sajmovna  prava.      261 

Kralj  Rudollo  II.  koji  je  god.  1582.  potvrdio  bratstvo  Turopoljaca  .    .    .     265 

Kralj  Karlo  III.  (VI.)  koji  je  g.  1737.  plemenitoj  opcini  turopoljskoj  po- 
dijelio grb  i  pecat '■^69 

Kralj  i  car  Franjo  II.  (I.)  (1792.— 1835.) 275 

Grad  Lukavec  sa  sjeveroistocne  strane  g.  1895 283 

Vrata  grada  Lukavca 287 


—   XIV  — 

Strana 

Dvoristc  u  "jradu  Lukavcu   .    .                .    .        ■    .            .                .            .    •  295 

Turopoljski  top  u  gradu  Lukavcu  •  •  299 
Plemicka  zailruzna  kuca  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici.  Najstaiija  turop. 

picmicka  kuca 311 

Plemicka  kuca  porodice  pi.  Arbanas  u  Donjoj  Lomnici       313 

Pk-micki  dvor  porodice  Modic  u  Donjoj  Lomnici 315 

Dubranec " 323 

Partija  iz  Kuca •  343 

Plemicki  dvor  zupana  dr.  Lj.  pi.  Josipovica  u   Kurilovcu 347 

Napusteni  plemicki  dvor  »Pogledicevo«  u  Kurilovcu         349 

Plemicki  dvor  Jelacica  u  Kurilovcu    ...                        ...            .    .  351 

Napusteni  plemicki  dvor  nekoc  Ledera  sada  Briglevica  u  Kurilovcu       .  352 

Partija  iz  Mraclina 69 

Plemicki  dvorac  u  Plesu 377 

Antun  Daniel  pi.  Josipovic,  zupan  turopoljski  1837.— 1846 391 

Vel.  Gorica.  Pogled  s  tornja  zupne  crkve ....  393 

Vel.  Gorica:  Turopoljski   ^grad* ...  395 

Vel.  Gorica:  Pogled  na  zupnu  crkvu  i  perivoj        396 

Vel.  Gorica:  Iza  crkve.    -    Nacrt  prof.  B.  Senoe        397 

Stari  plemicki  dvor  u  Vel.  Mlaki 399 

Vukomeric 404 

Pogled  na  Markov  trg.  g.  1842.     1845 405 

Saljiva   slika   o   obnovi  jurisdikcijc   u  Turopolju    nakon   ukinuca    apsolu- 

tizma  g.  1861.  —  Litografija  Jul.  Hiihna  u  Zagrebu  1861.  u  kr.  zem.  arkivu  407 
Grbovi  turopoljskih  plemica.  5  tabla  na  koncu  knjige. 


Ispravci. 


Nema  djela  bez  tiskarske  pogreske.  Tako  se  i  u  ovom  djelu 
potkralo  nesto  neznatnijih  pogresaka,  koje  ce  cijenjeni  citakic  lako 
ispraviti.  Ono  nekoliko  bitnijih  ispravljam : 

Str.  57.   U  potpisu  k  slici :    »okviri  za«   ispravi :    »okovi  S« 

Str.   181.  29  red.  odozgo:   »horvatski,  nebus  ni  ti  ban«  ispravi  u 

>horvatski  ban,  nebus  ni  ti.« 
Str.  254.  4  red.  odozgo:    1659.  ispravi  u   1656. 
Str.  254.  Iza  4.  alineje    uvrsti :    God.    1660.  6.  augusta  podijeli 

isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu  Junnicu  i  njegovom  sinu  Ni- 

koli.   Proglaseno  na  hrvatskom  saboru   u  Varazdinu    1 8.   marta 

god.   1664.' 

'  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu«  I.  137. 


Zemljopis  i  narodopis. 


I. 

Okomito  na  os  Zagrebacke  gore,  dakle  prema  jugo-istoku,  pro- 
tegnula  se  Gornja  Posavina  sve  do  usca  Une  i  nize  usda  Lonje. 
Nizina  je  to  neko  72  km.  duga,  rijetko  gdje  §ira  od  20  km.,  pa 
tvori  tako  .  dugi  paralelogram,  kome  je  sjevero-zapadnom  stranicom 
Zagrebacka  gora,  a  jugo-istocnom  crta  od  Dubice  do  Novske.  Sjevero- 
istocnu  granicu  tvore  juzni  ogranci  Zagrebacke  gore  oko  Cerja  i 
Prozorja,  nisko  humlje  iznad  Lonje  i  Cazme,  a  napokon  Moslavacka 
gora.  Ovoj  crti  je  paralelna  jugo-zapadna  granica,  koju  sacinjavaju 
Vukomeri(5ke  gorice  do  us6a  Kupe,  a  dalje  do  usia  Une  ogranci 
Zrinske  gore.  Ovu  jugo-zapadnu  granicu  najbolje  istice  zeljeznicka 
pruga  od  Zagreba  preko  Siska  do  Dubice,  dok  sjevero-istocnu  liniju 
prati  cesta  Dugoselo — Kutina — Novska.  Citavi  taj  kompleks  zaprema 
oko   1440  km  2 

Sava  ulazi  u  Gornju  Posavinu  iznad  Podsusjeda  i  Samobora,  pa 
tece  u  glavnom  smjerom  jugo-istocnim,  tvore6i  dva  plosna,  prema 
jugo-zapadu  otvorena  luka :  prvi  do  usca  Kupe,  a  drugi  do  \is6a. 
Une.  Tako  Sava  dijeli  Gornju  Posavinu  u  dva  nejednaka  dijela,  i  to 
veci  sjevero-istocni,  koji  zaprema  vecim  dijelom  Lonjsko  polje  i  drugi, 
manji  jugo-zapadni,  koji  se  i  opet  raspada  na  dva  dijela,  juzni  u  pb- 
rjecju  Sunje  i  Une  i  sjeverni  —  Turopolje  u  sirem  smislu,  t.  j.  nizina 
na  desnoj  obali  Save  sve  do  Vukomerickih  gorica.  Govori  se  ovdje 
o  Turopolju  u  sirem  smislu,  jer  pravo  Turopolje  zaprema  samo 
ako  30  sela,  porazmjestenih  sto  po  »polju«,  a  sto  po  susjednom  »vr- 
hovlju«    Vukomerickih  gorica. 

Ova  spomenuta  nizina  slabo  se  spusta  od  sjevero-zapada  prema 
jugo-istoku.  Razina  Save  lezi  kod  Podsusjeda  na  visini  od  127m, 
dok  kod  Siska,  koji  je  pravocrtno  udaljen  55  km.,  nizina  njezina  iz- 
nosi  92  m.  U  glavnom  se  dakle  na  1  km.  nizina  spusta  tek  nesto 
oko  66  cm. 

Mnogo  je  znacajnija  od  Save  za  Turopolje  Odra.  Ona  protice 
u  duljini  od  77  km.  tu  nizinu  paralelno  sa  Savom,  a  jednako  daleko 
od  nje  i  od  Vukomerickih  gorica.  Odra  prima  sve  vode  Turopolja 
i  sjevero-istocnih  pristranaka  Vukomeri(3kih  gorica,  te  ulazi  vise  Siska 
u  Kupu.  Prema  tome  citava  ta  nizina  sa  susjednim  dijelovima  Vuko- 


r. 


3iciyi  &*y^  i1?-m 


Tri^iyt-P%w*'V''V-t<:    *i^<^ 


^A^IIaf'^c'vec^irt  J^^^a^^i  ''^^' 


J-^  Ci-^t^i  '^'^T,     ^ '  *] 


^  Jl-l,<?i't'-^-VL'rKa-    -)lf- 


>< 


^    5]^i-?^-i^rv(^c    ^07 


Oiu^\J-Ox'U    ^OS. 


merickih  gorica  pripada 
porjecJLi  Kupinom,  a  raz- 
vodje  prema  Savi  ide 
sasma  blizii,  naporedo 
sa  samom  Savom.  Kraj 
na  blizu  Odd  ne§to 
je  nizi  od  razine  sav- 
ske,  sto  jasno  pokazuju 
slijededi  prosjeci  od  sje- 
vero-istoka  k  jugo  za- 
padu. 

I.  Savska  obala  (Bo- 
rovlje)  109  m  —  Sanci 
113  m.  —  Hrelic  113 
m.,  116  m.,  114  m.  — 
Lomnica  112.  —  Lu- 
kavec  111  m.  (dolina 
Odre),   112m. 

II.  Savska  obala  iStara 
livada)  108  m.  —  Ja- 
kusevec  1 1 1  m.  —  Vel. 
Mlaka    110   m,    109  m. 

—  Lomnica  dolnja  106 
m.  — Petrovina   109  m. 

III.  Sava  (razine  >  107. 

—  Nasip  111  m.  —  Ko- 
snicko    siberje    170    m. 

—  Grdovcak  106  m.  — 
Ilovinjak  105.  —  Ra- 
karje  105  m.  —  Vel. 
Gorica   106  m. 

IV.  Sava  (Drenjej  105 
m.  —  S5itarjevo  107 
m.  —  Crnkovec  105  m., 

—  Lazina  104  m.  — 
Novo  Ciee  104  m.,  105 
met. 

V.  Sava  104  m.  — 
Strmec  107  m.  —  Rib- 
nica  103  m.,  102  m.  — 
Staro  CiCe   104  m. 


Vl.  Sava  (obala)  100.  —  Bukevje  105  m.  —  Obed  101  m. — 
Cret    100  m,   Oranice  99  m.   —   Cicka  poljana    102  met. 

Prema  tome  je  Turopolje  nizina,  koja  je  na  sjevero-istocnoj 
strani  vrlo  niskim  razvodjem  odijeljena  od  Save,  a  na  jugozapadnoj 
se  strani  lagano  uzdize  prema  Vukomeridkim  goricama. 


Vukomeri(5ke  gorice*  pocinju  se  prevalom  kod  Rakovpotoka,  pa 
se  protezvi  prema  jugo-istoku  sve  do  Kupe  iznad  Siska,  u  duljini  od 
35  km.  Ove  su  gore  dobile  svoje  ime  po  selu  Vukomeridu,  koje  se 
opet  tako  zove  po  Vukomeru  od  plemena  Vukote  iz  XIV.  vijeka. 
Dijeledi  podrucje  Odrino  od  Pokupja,  one  se  sve  vi§e  sire,  tako, 
da  su  u  sjevero-zapadnom  dijelu  tek  6  do  10  km.  siroke,  dok  na 
jugo-istocnom  kraju  sirina  poraste  do  20  km.  — ■  Sjevero-zapadni 
dio,  koji  se  veze  na  samoborsku  Pljesivicu,  jednovitiji  je,  pokazuje 
izrazito  gorsko  bilo,  koje  se  lagano  dize  od  170  do  240  m.,  te  je 
ujedno  razvodjem  izmedju  Odre  i  Kupe.  Podina  je  ovdje  pojednako 
daleko  od  bila  —  na  sjevernoj  su  strani  gdjekad  razvijene  niske 
terase,  dok  juzna  strana  prelazi  izolovanim  nastavcima  u  Pokupje. 
Nu  ved  od  pre  vale,  kojom  vodi  cesta  iz  Markusevca  u  Dubranec, 
Vukomeridke  se  gorice  razgranjuju;  drage,  koje  su  do  sada  sizale 
do  pod  bilo  samo,  slabo  razvedene  —  u  juzno-zapadnom  dijelu  po- 
kazuju  podredjene  drage  i  drazice.  Vecina  potoka  tu  tece  isprva  dugo- 
dolinama,  a  tek  nesto  prije  izlaza  u  nizini  ulaze  u  drage.  Tako  Vukome- 
ricke  gorice  nemaju  jednovite  gorske  osi,  ve6  su  cim  vise  k  jugu, 
svevise  razgranjene.  Najvisi  vrhovi  rijetko  presizu  250  m.  (Zeridovka 
255  m.),  a  ponad  same  podine  uzdizu  se  tek  120  m.  Najvisi  vrhovi 
nisu  ni  postavljeni  na  bilu,  nego  su  katsto  porazmjesteni  na  postra- 
nim  ograncima.  Znatna  sirina,  a  malena  relativna  visina  podaju  Vu- 
komeriekim  goricama  oblik  blago  zaobljene  plosnine,  pa  se  karakter 
jednovite  gorske  kose  brzo  gubi.  Oblici  sporednih  ogranaka  i  dolina 
dosta  su  blagi,  slazovi  neznatni,  Terase  na  jugo-istocnom  pristranku 
jedva  se  vidno  spustaju  u  nizinu.  S  toga  i  vodi  preko  Vukomerickih 
gorica  na  pet  ili  sest  mjesta  cesta  sa  sjevero-istoka  do  Kupe  bez 
velikih  uspona.  Kako  se  u  nizozemlju  pod  dosta  tankom  crnicom  nalazi 
naplavljeni  sitni  sljunak,  tako  u  Vukomerickim  goricama  previa djuje, 
osobito  na  sjevernoj  strani,  crvena  glina  i  ilovaCa,  zgodna  i  za  tiniju 
pedarsku  industriju  (n.  pr.  Vel.  Buna). 

»  Dr.    Hinko    pi.    Hranilovic   u.    Hranilovic-Hirc :    Zemljopis   Hrvatske  i 
Slavonije.  I.  p.  307.  sqq. 


II. 

U  hidrografskom  pogledu  pripada  sve  Turopolje  u  podrucje  Kupe, 
huduci  da  se  Odra  malo  pred  svojini  u-^dem  okrece  od  Save,  pa  ulazi 
u  Kupu. 

Onaj  dio  Turopolja,  sto  zaprema  )>vrhovlje«  s  onu  stranu  raz- 
vodnice  Kupine  i  Odrine,  proticu  potoci  u  svojim  duboko  usjecenim 
jarcima.  Tu  je  najznatniji  potok  19  km.  duga  Kravar^cica,  koja 
sa  juzne  strane  zarubljuje  opdinu  turopoljsku,  a  tekudi  najprije  dugo- 
dolinom  prema  sjevero-zapadu,  okrede  na  jugo-istok  i  ulazi  u  Kupu. 
Xjezini  su  znatniji  pritoci :  Recin,  Velika  i  Mala  Lucelnica 
te  K  a  t  k  o  V  e  c. 

Najved  dio  »polja«  i  »vrhovlja«  potpada,  kako  je  ve6  spome- 
nuto,  u  podrucje  Lomnice-Odre.  Odra  je,  osim  neznatnoga  naj- 
gornjega  tijeka,  gotovo  sasma  ravninska  rijeka.  Izvire  pod  imenom 
Lomnice  na  visini  od  240  ni.  pod  mjestom  Galgovim  na  isto(inom 
pristranku  Pljesivice.  Ostavivsi  vinorodne  humke,  ulazi  u  nizinu.  koja 
se  oko  Rakovpotoka  cesto  tako  pretvara  u  cretove,  da  se  tu  Lomnica 
katkad  veze  sa  Starcom,  koja  ulazi  u  Savu.  —  Lomnica  ulazi  ispod 
Male  Mlake  u  Turopolje,  pa  lagano  tece  pokraj  GradiSa  do  Ku- 
rilovca.  Tu  prima  novo  ime  Odrica.  Pad  joj  je  ovdje  tako  malen, 
da  za  Ijetnih  mjeseci,  kad  ima  malo  vode,  Lomnica  u  opce  ne  tece, 
nego  stvara  na  ilovitom  tlu  citavi  niz  bara.  Uz  lijevi  joj  se  i  desni 
brijeg  pruzaju  prostrane  oranice  i  sjenokose,  a  tijek  joj  prate  niske 
vrbe,  rakitje  i  grmlje.  —  Kod  Vukovine  prima  ona  ime  Odra,  pa  se 
primakne  Savi  na  3  km,  a  onda  tece  sve  do  svoga  us6a.  paralelno 
sa  Savom,  Tu  ona  tvori  razmedju:  na  lijevom  brijegu  poredala  se 
onamo  prema  Savi  posavska  sela  sa  svojim  oranicama,  dok  je  na 
desnom  brijegu  sve  gotovo  do  Vukomeridkih  gorica  sav  kraj  prekrit 
velikim  hrastovim  lugovima. 

Desni  pritoci  Odrini  dolaze  svi  sa  Vukomeridkih  gorica.  Na 
podnozju  njihovom  ti  potoci  ulaze  u  Cretove,  a  tek  za  ne§to  ve6e 
vode  ulaze  u  Odru.  Tako  ima  usporedo  s  Vukomeri(5kim  goricama 
na  njihovom  podnozju  Citav  vijenac  cretova  i  bara,  koji  se  proteze 
od  Stupnika  pa  sve  gotovo  do  Lekenika.  Takove  cretove  prave  pri- 
toci Lipnica,  L  u  k  a  v  e  c,  Pesc  e  nj  a  k  i  Ravnii^cak,  a  napokon 
potok  Buna.  Potok  O  b  d  i  n  a  kao  i  neki  drugi  potoci  danas  su  ure- 
djeni  5irokim  odvodnim  kanalima. 

Lijevi  pritoci,  kao  Zelinski  potok,  Kosnica  s  Bapciom  i 
R  i  b  n  i  c  a  vijugasta  su  toka  sa  malo  vode,  a  zaustavljaju  se  takodjer 
u  cretovima  i  mlakama. 


Nekad  je  bilo  u  Turopolju  mnogo  vise  bara  i  moCvara  nego 
sto  ih  danas  ima.  Stari  nam  spomenici  cesto  spominju  imena,  kao 
lacus,  chret,  palus,  terra  aquosa,  mlaka  i  dr.  Osobito  su  rasprostra- 
njeni  sasem  i  niskim  grmljem  obrasli  cretovi  kao  Babin  cret,  Jal§ev 
cret,  Zetin  cret  —  i  na  sred  polja  nastale  neobrasle  mlake  kao  Mo- 
krica,  Spotkova  mlaka,  Zelena  mlaka.  Uz  ta  stara  imena  ima  danas 
sva  sila  takovih  cretova  i  mlaka,  a  sama  imena  mjesta  Velika  i  Mala 
Mlaka  podsjedaju  na  prostranstvo  vode  stajacice.  Zanimljiv  je  pojav 
sto  ga  spominje  Sabljar*  o  tresetistu  kod  Staroga  CiCa :  »Tresetina, 
jedan  sat  hoda  dugacka  a  Cetvrt  sata  siroka,  koja  dizuci  se  nogu  u 
vis  odbija.  U  okolici  istoga  sela  ima  i  glibovita  tla,  kojega  se  dno 
svezanimi  jedna  o  drugu  i  zabodenimi  trkljami  od  dvadeset  hvati  du- 
Ijine  dohvatiti  neda,  i  gdje  stupajude  zivince,  ako  se  odmah  neizvuce, 
sve  malo  po  malo  i  bez  spasa  u  dubljinu  propada.«  Dakako,  ta  je 
vijest    malo    pretjerana  —  ali  je  svakako    znacajna    za  one    krajeve. 

Od  citavoga  porjecja  Odre,  koje  zaprema  od  715  km^  pripada 
dobra  polovina  pod  Turopolje,  dok  je  tek  preostali  dio  njegov  s  onu 
stranu  bila  Vukomeridkoga,  dakle  u  podrucju  KravarSCice. 

III. 

Turopolje  u  uzem  smislu  rijeci  proteze  se  u  spodobi  polumje- 
seca,  koji  je  siroko  otvoren  prema  jugu.  Zapocinje  se  na  »vrhovlju« 
juzno  od  mjesta  Gustelnice  i  Dubranca,  onda  ide  nesto  prema  istoku 
do  Velike  Gorice,  a  na  jugo-istok  sve  do  ispod  PeScenice.  Duljina 
toga  luka  iznosi  nesto  vise  od  40  km.,  a  sirina  neko  8—10  km. 
Zapadna  polovina  zaprema  dijelom  vrhovlje,  a  dijelom  humlje,  dok 
istocni  dio  od  Velike  Gorice  na  jugo-istok  zaprema  nizinu,  a  pogla- 
vito  Turopoljski  lug  do  Odre. 

Teritorij  je  turopoljski  u  razno  vrijeme  imao  razan  opseg,  kako 
6e  se  to  lako  razabrati  iz  slijedecih  poglavlja  ove  knjige.  DaSto  da 
je  Turopolje,  taj  » Campus  Nobilium  Zagrabiensis«  mnogo  gravitirao 
u  Zagreb,  pa  su  i  gospodari  Medvedgrada  za  to  drzali  tu  nizinu 
pripadnim  dijelom  svoga  posjeda. 

Stare  sucije  turopoljske  dijelile  su  se  na  dvoje:  na  13  sucija 
u  »polju«  i  na  8  sucija  u  »vrhovlju«''*.  Medju  prve  broje  se  Busevec, 
Velika  Gorica,  Mala  Gorica,  Hras(5e,  Kobilic,  KuCe,  Kurilovec,  Donja 
Lomnica,  Gornji  i  Dolnji  Lukavec,  Velika  Mlaka,  Mraclin,  Pleso  i 
Rakitovec;  8  sucija  u  »vrhovlju«  bijahu:  Bukovcak,  Cerovski  vrh,  Cvet- 

'  Sabljar:  Miestopisni  riecnik  1866.  p.  358. 

*  Sabljar;  Turopolje  (Knjizcvnik  1864,  p.  501.)  . 


8 


kovii3  Brdo,  Dragonozec,  Dubranec,  Gustelnica,  Prvono/.ina  i  \'u- 
komerid. 

Pod  ove  sudiiije  pripadalo  je  jo§  devet  sela,  i  to  Rakarje,  Ku- 
sanec,  Lazi,  Gornja  Lomnica,  pak  Lipnica,  Markusevec,  Havidi(i  selo 
Petravci  i  Jarebii^. 

Sve  do  konca  XVI.  stolje(3a  tesko  je  nacii  na  kartama  ubilje- 
zena  mjesta  turopoljska.  Godine  1556.  izdao  je  Wolfgang  Lazij 
kartu  Ugarske  pod  naslovom  »Hungariae  Chorografia«,  a  izradio  je 
Mihajlo  Zimmermann,  pa  ni  na  toj  karti  nema  ni  traga  topografiji 
turopoljskoj,  kakogod  je  kod  izradjivanja  karte  saradjivao  i  Matej 
Statinski  (Matheus  Zaladnoky  Zagrabiensis),  tadanji  zupan  turopoljski.* 
Tek  1572.  izidje  u  BeCu  Sambukova  karta  »Illyricum«,  koju  je  sa- 
stavio  Angelini  po  karti  Hirschvogelovoj.   (Slavoniae,  Carniae,    Istriae, 


.Sufeti 


Selitu>m\^ 


\ouujmd 


ohifchi 


SUna, 


Prijedjel  turopoljski  na  Sambukovoj  karti  g.  1572. 
Iz  zbirke  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 

descriptio.)  Nu  i  tu  se  nalaze  samo  iskrivljena  imena  Lukavca  — 
Zukhauaz  i  Lomnice,  koju  zove  Vucowyna  fl.  —  I  mapa  izasla  u 
Amsterdamu  u  XVII.  vijeku  kod  P.  Valka  i  P.  Schenka  —  pod  nas- 
lovom »Sclavonia,  Croatia,  Bosna  cum  Dalmatiae  parte «  ima  oznacenu 
Lomnicu  kao  Alsesouitza  —  i  Lukavec  kao  Lukhauacz.  Savremena 
ovoj  karta  »Nouvelle  Carte  du  Royaume  Dalmatie  etc.«,  izdana  u 
Amsterdamu  od  S.  de  L'  Isle  Coroneli,  G.  T.  Rosia  i  S.  Nolina  po 
R.  i  J.  Ottensu  ima  samo  Dubranec  (Dubrantzi).  Polovinom  XVIII. 
vijeka  iziSla  je  karta  »Tabula  ducatus  Carnioliae  .  .  .«,  koju  je  izdao 
Iv.  Krst.  Homann  u  NUrnbergu  po  karti  1.  W.  Walvasora.  Ova  karta 
ima  ubiljezeno  samo  Goricu,  Lomnicu  i  Dubranec.  —  Karta  Maksa 
Schimeka  >xDas  Konigreich  Bosnien  .  .  .«,  izdana  1788.  od  F.  A- 
Schraembla    u    BeCu,    biljezi    turopoljska    mjesta    Dubranec    i   Goricu. 


'  Oberhummer  u.  Wieser,  Uic  karten  des  Lazius. 


Karta  Karla.  Jos.  Kipferlinga  »Charte  von  Croatien  .  .  .«  izdana  u 
Been  g.  1809,  ima  upisano  vise  turopoljskih  mjesta  nu  vrlo  lose: 
Hrasche  (Hrascej,  Markosewecz  (Markusevecj,  Lamenitz  (Donja  Lom- 
nica)  ltd. 

Prva  karta,  koja  ima  ubiljezeno  ime  » Campus  Zagrabiensis« 
Turopolje,  s  malo  ne  svim  njestima,  jest  ona  biskupije  zagrebaCke, 
sMappa    dioecesis    Zagrabiensis « ,    koju  je  g.   1822.    troskom    biskupa 


Turopolje  na  karti  Jos.  Szemana  izasloj  troskom  biskupa  zagrcbackoga  Maksi- 
milijana  Vihovca.  Iz  zbirke  grad.  muzeja  u  Zagrebu.  g.    1822 

Vrhovca  izradio  Josip  Szeman.  SliCno  imade  i  mapa  zupanije  zagre- 
backe:  »Mappa  comitatus  Zagrabiensis «,  koju  je  isti  Szeman  izradio 
nesto  kasnje  od  predidu(5e. 


Godine   1864.  sastojalo  je  Turopolje  od  dva  biljezni(itva,  i  to  u 
Dubrancu  i  Mraclinu,  onda    od   jednoga   trgoviSta   u  Vel.    Gorici,   od 


10 

dvaest    i   Cetiri    sela    sa    pet    zaselka.    Svega    je    brojilo    802    kude, 

2  gradica    i    3    plemicka    dvora.    Citavo   je    ziteljstvo    od    7539    Ijudi 

potpadalo    pod    dvije    zupe,  i  to  pod  Veliku    Goricu  i  Dubranec'  Po 

prijegledu,    koji   je    sastavljen   po    podacima    .'^ematizama    od    godina 

1842.  i   1851.,    Sabljarova   »Miestopisnoga    riecnika«   od  g.   1866.,  po 

sematizmu    biskupije    zagrebaCke   od  g.   1873.  i  po  novijim  podacima 

kr.  zem.  stat.    ureda  1 1 880.,   1 890.,   1 900. )  moze  se   razabrati  sadanje 

apsolutno    ziteljstvo    pojedinih   sela,    a    ujedno    i    prirast    ziteljstva   za 

zadnjih  pet  decenija. 

Zanimljivo  je,  da  se  je  broj  ziteljstva  u  ^;vrhovIju«  u  nekim  mje- 

stima  reducirao,  tako  u  Bukovcaku,    Cerovskom  Vrhu,    Havidic3    selu, 

Gustelnici  i  Prvonozini. 

Izuzevsi    samu  Veliku    Goricu,    kojoj    se   je    ziteljstvo    4*16  put 

povedalo    od   g.    1842.,  sva  su  mjesta  od  onda  porasla  poprecno    1*8 

puta.    U    opce    spominje  se  g.    1560.  devetdeset  i  devet  obitelji,  a  te 

su  za  trista  godina  porasle  na  654  obitelji. 

IV. 

Turopolje  prekrito  je  vecim  dijelom  oranicama  na  sjevero-za- 
padu,  a  sumama  na   jugu    (vrhovlje)  i  jugo-istoku    (^Turopoljski    lug). 

Kako  je  visinska  razlika  pojedinih  mjesta  u  polju  sasma  ne- 
znatna,  to  se  citav  kraj  prikazuje  silnom  obradjenom  nizinom,  koju 
sa  juga  i  istoka  okruzuju  sume,  sa  zapada  Vukomericke  gorice,  a 
na  sjever  se  nizina  gubi  pod  goru  Zagrebacku  i  Pljesivicu,  Tek  tuj 
i  tamo  javlja  se  po  koje  selo  na  okupu,  naokolo  njega  nesto  drveca, 
onda  opet  kakav  vlasteoski  dvor  sa  nekoliko  jablana  ili  dvije  tri  tek 
na  vr§ku  obrasle  jele. 

Oblik  je  turopoljskih  sela  vecim  dijelom  okupljen.  Uz  glavne 
se  ceste  nalazi  katsto  i  oblik  dugoljat,  i  to  poglavito  u  ravnini.  U 
vrhovlju  su  sela  porazmjestena  u  grupama,  a  cesto  i  rasijana  po 
gorskim  slazovima.  Zadrugarstvo,  koje  je  bilo  znatno  razvito  u  Turo- 
polju,  mnogo  je  doprinielo  obliku  sela ;  zato  se  i  rijetko  nalaze 
oduga  sela. 

Tipicna  je  kuiia  turopoljska.  Redovno  su  kuc^e  gradjene  od 
jakih  i  debelih  hrastovih  balvana,  prekrivene  slamom  ili  dasCicama, 
a  u  novije  vrijeme  crijepom.  Unutarnja  je  dispozicija  kude  simetriCna. 
Nad  glavni  se  ulaz  nadnio  krovic,  stp  prekriljuje  mali  hodnik  »pri- 
stosek«;  sredinu  kuiie  zaprema  siroka  kuhinja  sa  otvorenim  ognjiStem, 
sa  koga  dim  izlazi  otvorima  na  krovu.  Lijevo  i  desno  od  kuhinje 
nalaze    se    dvije    .^iroke    sobe,  providjene    sasma   malim  kvadraticnim 

'  Sabljar,  Turopolje  (>Knjizevnik",  1864.  p.  501). 


11 


Prijegled  ziteljstva  od  god.   1842.  — 1900. 


cq 


I  me  mjesta 


I 

1842. 


II 
1851. 


Ill 
1866. 


IV 
1873. 


V 
1880. 


VI 
1890. 


VII 
1900. 


Vclika  Gorica 
Mraclin      .    .    . 
Donja  Lomnica 
Kurilovec     .    . 
Kuce     .    . 
Velika  Mlaka  . 
Busevec    .    .    . 
Hrasce      .    .    . 
Pleso     .... 
Rakitovec     .    . 
Mala  Gorica    . 
Gornji  Lukavec 
Lipnica     .    .    . 
Kobilic     ... 
Donji  Lukavec 
Gornja  Lomnica 
Rakarje     .    .    . 
Laze      .... 
Kusanec 


250 
560 
481 
477 
501 

Gor.  /no 

Qdral330 

267 

501 

172 

237 

190 

Luk.  ( 

108 
81 

100 
47 
53 
41 


300 

479 

514 

672 

812 

593 

625 

*772 

846 

914 

645 

673 

856 

750 

892 

624 

503 

572 

788 

826 

563 

594 

625 

688 

716 

Gor.  n37. 
Odra\347 

465 

462 

514 

651 

312 

357 

431 

455 

546 

530 

348 

520 

476 

509 

234 

269 

273 

354 

405 

288 

276 

300 

299 

342 

290 

190 

256 

272 

293 

ftl'^- 

224 

**326 

253 

298 

120 

149 

190 

210 

204 

108 

123 

146 

133 

172 

— 

74 

** 

97 

110 

113 

81 

106 

113 

109 

56 

60 

78 

80 

94 

50 

47 

* 

44 

52 

7 

9 

9 

12 

28 

1041 
9.0 
959 
905 
860 
742 
629 
604 
453 
410 
329 
308 
284 
194 
125 
101 
89 
53 
27 


u    po  I  J  u 


4766     5586  i  5546 


6436  !  7056      7973     9073 


Dragonozec 
Dubranec     .    . 
Jerebic 

Gustelnica   .    . 
Cvetkovic  Brdo 
Vukomeric  .    . 
Bukovcak     .    . 
Markusevec 
Petravci    .    .    . 
Havidic  selo 
Cerovski  Vrh  . 
Prvonozina 


384 
230 
172 
144 
190 
110 
160 
173 
114 
120 
130 
64 


372 
266 
197 
154 
189 
150 
153 
103 
150 
133 
133 
70 


371 
291 
201 
19/ 
174 
151 
157 
111 
137 
103 
120 
70 


429 

412 

454 

334 

385 

444 

136 

203 

221 

218 

19if 

209 

189 

173 

185 

159 

177 

209 

181 

142 

175 

139 

123 

136 

149 

142 

146 

101 

94 

96 

146 

106 

103 

89 

62 

76 

526 

454 

235 

209 

200 

199 

159 

163 

153 

96 

89 

84 


u  V  r  h  o  V  1  j  u 


1991  I  2070 


2083  2270  2211   2454  2567 


Svega; 


6757  I  7656  i  7629  |  8706     9267  !  10427     !I643 


prozorima.  Jedna  je  od  tih  soba  gospodarova,  u  kojoj  se  nalaze  skrinjc 
s  imuctvom,  a  druga  druzinska.  Naokolo  velike  pe6i  prostiru  se  duge 
klupe. 

*  God.  1873.  ziteljstvo  Laza  pribrojeno  Mraclinu. 

**  God.  1873.  ziteljstvo    Gornjog  i  Donjeg   Lukavca    zajedno    brojcno. 


12 

Citavi  krov  drzi  siroki  debeli  hrastov  »tram<(,  koji  prolazi  pod 
stropom  obijii  soha  i  kuliinje.  Pod  je  redovno  od  nabijene  gline, 
rijetko  od  opeke  ili  drveta.  Pred  kudom  prostire  se  opsezno  dvo- 
rigte,  u  kome  se  nalaze  staje  za  goveda,  krniad,  veliki  sjenik,  pa 
tanani  »kukaruznjak«.  Po  dvije  kude  imadu  zajednicki  zdenac,  ogra- 
djen  izdubenim  sirokim  hrastovim  panjem,  a  za  dizanje  vode  sluzi 
poznata  velika  poluga  sa  dugom  motkom  »drugom!<,  na  kome  visi 
»vedrica«.  Iza  kude  ima  vodnjak  —  obicno  sljivik  —  a  onda  vrt  i 
zavrtnica. 

Turopoljska  su  sela  sva  zadrzala  svoju  staru  fizionomiju.  Jedina 
Velika  Gorica,  srediste  turopoljsko,  razvila  se  do  znatnoga 
trgovista.  Tu  po  malo  nestaje  staroga  znacaja,  starinske  se  seoske 
ku(5e  gube,  istisnute  novim  zidanicama.  Poput  mnogih  drugih  mjesta, 
imala  je  i  Gorica  oko  crkve  groblje  —  »cintor«  — -  ogradjeno  dosta 
visokim  zidom,  na  kom  su  bile  postavljene  Cetiri  kule  s  puSkarnicama. 
Pred  neko  dvaest  godina  toga  je  zida  nestalo,  kad  su  crkvu  po- 
pravljali.  Turopoljski  »grad«,  omasna  jednokatnica  s  niskim  arkadama 
u  prizemlju,  nosi  na  sebi  orijaski  krov  sa  dva  posve  tupa  zabata  i 
malim  zvonikom.  Ta  je  zgrada  i  iz  vana  i  po  nutarnjoj  dispoziciji 
posve  sliCna  staroj  kanonickoj  vijec^nici,  koja  je  sve  negdje  do  g. 
1878.  stojala  u  Zagrebu  na  Kaptolu.  —  U  prvom  se  spratu  nalazi 
velika  sala  za  skupstine  turopoljske  (spravisca)  uresena  slikama  bivsih 
zupana  turopoljskih. 

U  novije  je  vrijeme  Gorica  postala  znamenito  trgoviste,  pogla- 
vito  se  trguje  govedom,  krmadi  i  malenim  posavskim  konjima.  Oso- 
bito  se  slikovit  prizor  pokazuje  za  vrijeme  sajma.  Tisu(5e  se  Ijudi 
skupi  sa  svih  krajeva  okolisa,  sve  od  krajeva  posavskih  pa  do  »vr- 
hovlja«  i  od  Siska  do  Zagreba.  Sve  je  to  odjeveno  svojom  garenom 
nosnjom,  vedim  dijelom  crveno  i  bijelo,  a  rijetko  se  dva  sela  jednako 
odijevaju.  Turopoljke  se  odijevaju  bijelo  sa  velikim  crvenim  i  modrim 
utkanim  prutama.  Gipele  su  im  moderne,  katkad  izvezene  bijelom 
svilom ;  na  grudima  reda  im  se  nekoliko  redova  korala,  koje  one 
zovu  »kralu§i«.  Zene  blize  Savi  odijevaju  se  u  odijela  od  sasma 
svijetlo-zute,  tanane  tkanine,  vjesaju  oko  vrata  citave  nizove  skuda 
krizevaCa,  a  na  gornje  tijelo  navlaCe  erne  »jakete«,  katsto  od  teske 
svile.  Modra  boja  i  na  odijelu  i  na  rupcu  pokazuje  tugu  u  obitelji. 
Zene  se  iz  nizine  odijevaju  na  osobit  naCin.  Citavo  im  je  odijelo 
provezeno  velikim  fantastiCnim  ruzama  i  cvijedem  razne  boje,  a  jed- 
nako tako  i  kapa  na  glavi.  Muska  nosnja  nije  tako  razlicna  kao 
zenska.  Siroke  bijele  gade  protkane  su  crvenim  rubom,  nadalje  nose 
na  sebi   prsluke  od  crvena  ili  modra  sukna  s  velikim   nizovima  oblih 


13 


srebrnih  dugmeta,  a  Cesto  se  pokrivaju  velikiin  zelenim  suknenim 
plastom.  Ljudi  iz  nekih  krajeva  »vrhovlja<'  nose  zute  ili  zuto-zelene 
slamne  sesire,  koje  sami  proizvode.  Najznatnija  se  produkcija  razvila 
u  okolini  Siljakovine.  Veci  dio  odijela  izvodi  turopoljski  seljak  kod  kude. 

Kod  svadbe  izlaze  turopoljski  plemici  u  posebnoj  nosnji.  Odi- 
jevaju  se  onda  u  tamno-modro  odijelo,  navlace  cizme  i  pasu  starinske 
neobicno  siroke  sablje.  Svecano  se  odijeva  »mlada«.  Na  glavi  joj 
saviju  vijenac  bogato  iskicen  crvenim  vrpcama,  koji  svjedoci  poslije 
vjencanja  sabljama  s  glave  skidaju  i  rastrgaju.  Od  tih  se  obicaja 
vrlo  miioofo  vec  o-ubi. 


Turopoljski  svatovi. 


Velika  je  Gorica  danas  sijelo  kotarske  oblasti  i  kotarskoga 
suda.  Lijepa  obnovljena  crkva  Majke  bozje  dize  se  posred  vrlo  lijepih 
nasada.  Tu  se  nalazi  »Turopoljska  stediona«,  a  nesto  izvan  mjesta 
nalazi  se  nova  zemaljska  bolnica.  Uz  jednokatnu  ucionu  dizala  se 
pod  granatin!  liparna  starinska  kapela  sv.  Lovrinca,  demolirana  pred 
nekoliko  godina.  Uz  Veliku  Goricu  privezala  se  i  Mala  Gorica,  danas 
njezin  pripadni  dio,  te  sacinjava  s  njom  jednu  cjelinu.  Ako  prirast 
ziteljstva  bude  toliki,  koliki  je  bio  od  g.  1890.  do  1900.,  onda  ce 
obje  Gorice  pocetkom   1911,  godine  brojiti    neko   1700  dusa. 


14 

Od  sela,  sto  se  protejrnuse  ondje,  fj^dje  se  >>\rhovlie«  sastaje 
s  i-poljem^,  znatnija  su  oba  Lukavca,  obje  Lorn  nice  i  Kuril ovec. 

Od  nekada  znamenit  je  turopoljski  grad  u  Lukavcu,  velika 
cetverouglata  jednokatnica,  sa  cetiri  kvadraticke  kule  i  zvonikom 
nad  vratima.  U  novije  je  vrijeme  nesto  grad  popravljen.'  Tu  se  cuva 
stari  » turopoljski  top«,  a  na  Lucijinje  drzale  se  tu  »restauracije«  turo- 
poljskoga  magistrata,  t.  j.  birao  se  comes  terrestris,  vicecomes,  dva- 
naest  assessora,  a  nekad  se  birao  i  satnik  i  kapetan  turopoljske 
narodne  garde,  koja  je  u  mini  brojila  129,  a  u  ratno  vrijeme  300 
momaka. 

Dvanaest  kilometara  duga,  i  posve  ravna  zemaljska  cesta,  iduci 
od  savskoga  mosta  kod  Zagreba,  sve  do  Novoga  Cica  u  jednom 
pravcu,  u  svoje  je  vrijeme  bila  glavno  prometno  sredstvo;  u  nju  se 
dokanCaju  s  desne  i  lijeve  strane  ceste,  koje  vode  u  odaljenija  sela 
na  Savi  i  u  »vrhovlju«.  Od  g.  1861.  ide  Turopoljem  zeljeznicka  pruga 
juzne  zeljeznice,  koja  ima  tri  postaje,  i  to  Odra,  Velika  Gorica  i 
Mraclin,  ali  su  sve  tri  postaje  dosta  daleko  od  mjesta,  jer  pruga  ide  u 
neprekinutom  pravcu  od  savskoga  mosta  pa  gotovo  do  Siska,  dakle 
eitavih  pedeset  km. 

Kako  je  u  »polju«  pretezna  kultura  zita  i  kukuruza,  a  suma  bra- 
stova,  tako  je  »vrhovlje«  obraslo  vinogradima  i  sumama  od  bukve  i 
breze.  Laganim  se  terasama  dize  »vrhovlje«  od  »polja«.  U  pocetku  je 
uspon  posve  neznatan.  Podno  brda  ima  njesto  mocvara  i  cretova,  a 
onda  se  uz  nisko  grmlje  javlja  breza.  Odranska  suma,  Siljakovacka 
dubrava  i  Mraclinska  suma  —  jos  posve  hrastove  —  prelaze  onda 
u  »vrhovlje«,  koje  je  prekrito  vrlo  lijepim  bukvicima.  Vukomericke 
gorice  nisu  visoke,  ali  su  dosta  strme,  pa  zato  i  doline  oko  Du- 
branca  pokazuju  neki  osobiti  romanticki  car.  Tu  se  oko  Persinovca, 
Kozjace  i  Kostanjevca  na  juznim  slazovima  dolinskim  uklopise  med 
tamnu  bukovu  suniu  i  svjeze  zeleno  kestenje  brojni  vinogradi  pored 
oraha  i  vocaka;  na  kraj  vinograda  podigla  se  starinska  oma§na  hra- 
stova  »klet«  sa  preSnicom,  nekad,  a  i  danas  joste  vesela  sastajalista 
turopoljske  gospode. 

U  »vrhovlju«  najznatnije  jemjesto  Dubranec,  polozeno  visoko 
na  bilu  Vukomeridkih  gorica,  okruzeno  vinogradima  i  bukvicima.  Sa 
tornja  zupne  crkve  Majke  bozje  snijezne,  koja  je  nedavno  renovi- 
rana,  pru2a  se  vrlo  lijep  pogled  prema  sjeveru  na  Turopolje  i  na  goru 
Zagrebaeku,  a  na  jug  na  Pokuplje,  na  Zrinsku  i  Petrovu  goru.  — 
Veli  se,  da  se  sa  blizoga    vrsiCa  sv.  Katarine  u  isti  cas  moze    uociti 

'  Poblize  o  gradu  Lukavcu  govorit  cc  sc  u  poscbnom  poglavljy. 


15 


Zagreb,  Karlovac  i  Sisak.  Tu  su  na  jakim  granama  prastaroga  hrasta 
nekad  bile  pricvrsiene  klupe  i  stolovi  za  prostenjare.  Sama  crkva 
dubranecka  ima  ravni  strop  sa  zanimljivim  oslikanim  kasetama. 

Velika  Mlaka  i  Pleso  na  istok,  aLomnica  i  Kuri- 
lovec  na  zapad  glavnoj  cesti,  najznatnija  su  mjesta  u  sjevernom 
kraju  Turopolja,  pa  se  spominju  vec  u  prvo  doba  historije  turopoljske. 
Nepregledno  se  polje  razastrlo  cesti  na  istok;  tu  se  protegnula  Ve- 
lika Mlaka,  a  nesto  juznije  Pleso  sa  svojim  starinskim  kurijama. 
Na  sred  polja  ima  starinska  kapela  »Ranjenoga  Jezusa«,  cudna,  niska 
gradjevina  od  debele    hrastovine,  a  pod  cetiri    omasne  lipe.  Jo§  pred 


Turopoljski  tipovi  u  zupi  dubraneckoj. 

nekoliko    godina    ta    starina    nije    imala    prozora,    nego  su  se   komadi 
postranih  stijena   podizali  kao  krila  i  podupirali  jakim  motkama. 

Duboke,  ovecim  dijelom  suhe  jaruge  u  ovim  krajevima,  sto  su 
blize  Savi,  a  i  »vrhovlju«,  premoStene  su  obiCno  dugim  dosta  visokim 
mostom,  koji  je  tek  po  metra  sirok;  kad  zapane  kisa,  onda  je  pri- 
jelaz  preko  take  »brvi«  dosta  neprilican.  Uz  jaruge  porasla  je  bijela 
vrba,  pa  zuta  bekovina,  trnulovo  se  grmlje  skuplja  u  grupe,  a  malo 
za  tim  suma  se  sva  vise  gusti;  iza  tanane  branjevine  javljaju  se 
sve  veci  hrastovi.  Takav  je  kraj  naokolo  Pies  a,  Kobilicai  Ra- 
karja  s  jedne,  a  Lomnice  i  Kurilovca  s  druge  strane.  U  tim 
je  velikim  selima  zadrugarstvo  bilo  neobiino  razvito.  Jos  je  do  ne 
davna  postojala  u  Kurilovcu  zadruga,  koja  je  brojila  preko  120  glava 


16 


Juzno-istocni  kraj  Turopolja  posve  je  razlican  od  sjevernoga 
kraja  i  od  »vrhovlja.«  Sto  je  na  sjeveru  otvoreno  obradjeno  polje,  to 
je  na  jugo-istoku  nepregledna  3uma.  Vec  od  Kurilovca  i  Plesa  po- 
cinju  se  sume,  koje  se  zavrsuju  u  velikom  Turopoljskom  lugu.  To 
je  vrelo  blagodati  za  cijelo  Turopolje.  Citave  sate  uzduz  i  poprijeko 
moze  Covjek  da  se  vozi,  a  nikad  kraja  hrastovoj  sumi.  Uz  prastara 
stabla  javljaju  se  nove  branjevine,  a  onda  opet  svjezi  zeleni  krci 
i  strugovi.  Turopolje  razlikuje  dvije  vrsti  hrasta,  i  to  po  prolista- 
vanju.  Prvi  se  hrastov  list  javlja  o  Jurjevu,  t.  j.  oko  24.  aprila,  dok 
druga  vrst  hrasta  prolistava  tek  o  Jelenju,  dakle  tek  oko  22.  maja. 
Prema  tome  nose  ovi  hrastovi  imena  jurjevski  i  jelenski  hrastovi. 

Kako  je  dohodak  zupanije  turopoljske  mnogo  vezan  za  prirod 
sume,  tako  se  i  marno  pazi  ved  od  davnih  vremena  na  sumu.  Osim 
ve6  spomenutih  magistrata  turopoljskih,  koji  se  na  Lucijinje  —  13. 
decembra  —  na  Lomnici  biraju,  dakle  osim.  »comesa«,  »vicecomesa«, 
»asesora«,  »praeceptora«,  ima  Turopolje  jos  citavu  cetu  »inspektora« 
i  >' direktora « ,  t.  j.  sluzbenika,  koji  paze  ,na  polje  i  sumu,  pa  obav- 
Ijaju  sluzbu  poljarsku  i  lugarsku,  Svaki  »plemeniti  grunt«  ima  pravo, 
da  dobije  svake  godine  za  gorivo  i  gradnju  po  jedan  hrast  iz  sume, 
pa  da  svoju  krmad  u  odredjeno  vrijeme  tjera  u  lug  u  »zir«.  Osim 
toga  primjereno  krcenje  donosi  dohodak  citavoj  zajednici,  pa  bas 
za  to  tolika  briga  oko  toga  vrela  privrede. 

Po  svem  su  Turopoljskom  lugu  posagradjeni  »stanci«,  koji  nose 
razna  imena  —  Duga  greda,  Jalseva  greda,  Turska  greda,  Hizisce 
itd.  itd.  —  To  su,  dasto  od  lijepe  hrastovine,  posagradjeni  jednokatni 
konaci  na  cetiri  jaka  stupa  —  gore  za  krmad,  a  u  prizemlju  ili  pod 
zemljom    za    pastire. 

Na  24.  augusta,  na  Bartolovo,  dakle  na  isti  dan  kad  se  u 
blizim  Orlama  obdrzaje  »konjsko  prostenje«,  izlaze  gospoda  turo- 
poljska  u  lug,  da  vide,  kako  oni  vale:  »je  li  natepeno«,  Snabdjeveni 
obilnom  zairom,  kreciu  na  kolima,  jedni  preko  KuCa  i  Rakitovca, 
drugi  preko  Mraclina  i  Bu^evca  u  lug.  Prolazeci  lugom,  gle- 
daju  kako  stoji  zir,  ho6e  li  godina  obilna  ploda  donijeti.  Veli  se,  da 
kad  se  o  Bartolovu  zir  vidi,  da  tie  u  zimi  biti  slabo  zira,  a  kad  ga 
o  Bartolovu  nije  vidjeti,  onda  6e  obilno  roditi', 

Pocetkom  mjeseca  studenoga  spremi  svaka  ku6a,  koja  ima  »ju§«, 
svoju  krmad,  naoruza  pastire  kuburom,  prahom  i  olovom  i  obdari 
potrebnim  hranivom  —  i  onda  se  krmad  tjera  u  stance.  Ljuta  zima 
i  visoki  snijeg  znali  su  po  katsto  na6i  copore  vukova  u  lugu.  Bilo  je 


K  .: 


m.i  '■- 

lira?:? 


Hv, 


'  Potanje  u  clanku  o  turopoljskim  sumama. 


17 

cesto,  da  su  se  vuci  zaletjeli  do  »stanaca«.  Za  to  su  stanci  i  <rradjeni 
tako^  da  se  zivina  tjera  u  gornji  sprat  na  dugim  sirokim  daskama, 
koje  se  mogu  poslije  odstraniti. 

Turopoljski  se  lug  na  istocnoj  strani  dira  desnoga  brijega  Odre, 
dok  je  njezin  lijevi  brijeg  oko  Cicke  poljane  i  Velesevca  obradjen. 
Kraj  izmed  luga  i  »vrhovIja«  veze  Mraclinska  suma  na  po  polozena  u 
polju,  a  na  po  u  podovima,  koji  se  dizu  prema  »vrhovlju«.  Tu  se  pro- 
strlo  na  rubu  sume  i  polja  selo  Mraclin  —  iza  velike  Gorice  zi- 
teljstvom  najvece  selo  Turopolja. 

Kako    se    na  gorama  u    prigorju    osobito    casti   sv.    Ivan,    pa    se 


-I 

1 

Mi^^M    '4^^^BHf«     l^H'            ^^B 

'  '""^^                           4^1 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Vel.  Gorici. 


njemu  na  cast  pale  krijesovi,  take  je  u  nizini  i  u  polju  osobita  slava 
namijenjena  sv.  Jurju  —  koji  se  ondje  smatra  glasonosom  proljeca. 
Kako  je  vec  spomenuto,  razlikuju  upravo  u  Turopolju  dvije  vrsti 
hrasta  —  jurjevski  i  jelenski  hrast.  Prva  vrst  prolistava  oko  Jurjeva 
pa  je  taj   dan  za  Turopolje  pravi  pocetak  proljeca. 

Dan  pred  Jurjevim  zapale  se  po  svim  selima  krijesovi,  tako  da 
polje  iz  daleka  izgleda  kao  posuto  svom  silom  malih  plamencaka. 
Vesela  seoska  momcad  i  djevojke  preskakuju  preko  krijesa,  a  preostala 
svojta  pjeva  starinsku  Jurjevsku  pjesmu,  u  kojoj  ima  jos  mnogo  pogan- 
skih  elemenata,  dok  se  gotovo  svaki  drugi  vers  svrSava  refrainom : 
*Na  Jurjevo   —  na  vecer.« 

2 


18 

Pjesma  se  pjeva  na  dugi  otegnuti   a   posve  jednostavni  napjev. 
Lepi  furo  kres  nalaze  Na  Jurjevo  na  vecer. 
Levom  rukom  vencec  vija 
S  desnoni  rukom  kres  nalaze.   R. 
Nestalo  mu  malo  zlata 
Malo  zlata,  za  dva  lata.  R. 
Posel  ga  je  k  majki  prosit: 

—  Daj  mi  majkq  malo  zlata!  R. 

—  Nedam  vera,  Juro  sinko 
Pri  tebi  ga  kola  voze 

Pri  nieni  ga  oslek  nosi.  R. 
Ti  ga  pojdi  k  ocku  prosit. 

—  Daj  mi  ocko  malo  zlata,  R. 
Malo  zlata  za  dva  lata  i 

—  Nedam  vera,  Jure  sinko.  R, 
Pri  tebi  ga  kola  voze 

Pri  meni  ga  oslek  nosi.  R. 

Jos  se  dvije  strofe  tako  opetuju  za  sestru  i  za  brata,  a  napokon 
pjesma  zavrsuje: 

Darujte  ga  darujte  ga,  Juru  zelenoga, 
Nije  Juro  svaki  dan 
Neg  u  Ijetu  jedan  dan! 

U  prozorje  Jurjeva  dana  obilaze  po  selima  tri  cetiri  djevojcice 
ovjencane  cvijecem,  noseci  na  dugom  »drugu<(  crvenu  zastavu,  obi- 
laze od  kuce  do  kude  pjevajudi.  Kod  te  se  pratnje  pjesme  nalazi  kao 
stalni  refrain  poslije  svakoga  versa:  »Kiroles«  —  sto  je  cudna  trans- 
formacija  krs6anskoga   »kyrie  eleison.« 

I  ovo  se  klanja  zeleni  Juraj, 

I  zeleni,  Juraj,  zeleno  drevce.   K. 

I  zeleno  drevce,  zelene  hale 

I  zelene  hale,  i  u  kune  kape  K. 

I  u  kune  kape,  i  u  bricke  sablje 

I  u  bricke  sablje,  v  jabuckom   pasu,  K. 

I  V  plavih  hlacah,  u  zutih  cizmah   K. 

1  kukavacica  zakukuvala 

I  zakukuvala  u  rano  jutro 

I  u  rano  jutro  predzorjem 

I  V  zelenom  lugu,  na  suhom  drugu 

I  na  suhom  drugu  na  rakitovom.  K. 


19 


I  na  rakitovom  i  na  borovom   K 

I  sve  su  divojke  otisle  zamuz 

1  samo  ostala  Maro  divojka.  K. 

I  ona  imala  zlatnu   jabuku, 

1  komu  jabuka,  tomu  divojka,   K, 

I  Juri  jabuka,  Juri  divojka 

I  on  mi  ju  tace  u'    rano  polje  K. 


Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Dubrancu. 

1  stante  se  gore  mlade  snasice 
I  mlade  snasice  i  djevojcice,  K. 
Pak  nas  darujte,  nas  divojcice 
Nas  divojcice,  zelena  Jurja,  K. 
I  zelena  Jurja,  z  daleka  puta 
I  z  daleka  puta,  trudnoga  hoda  K, 
I  dajte  nam  dajte,  kaj   ste  kanili 
I.  kaj  ste  kanili  i  nakanili !  K ! 


20 

Kad  ih  onda  daruju  jajima,  zivezem  ili  novcem,  onda  zavrsuju 
pjesmu. 

Aj   zboijom,   zbogom,   vi   dobri  Ijudi 
Mi  vam  falemo  i  Bog   vam  plati   —   Kiroles ! 
Nema  dugo  tome,  sto  su  te  Dodole  obilazile  na  po  nage,  prekrite 
samo  gustim  svjezim  hvojama  inlado  prolistala  drveca.   Manje  se  pjeva 
slijedeca  pjesma,  kojoj   se  je   sveza  vec  na  mnogo  nijesta  izgubila: 

Sveti  Juraj  jake  krvi 
Mfd  junaki  bil  je  prvi; 
Juraj  pred  se  koplje  mede 
I  pred  zoru  strasno  se6e. 
Dobro  JLitro  tomu  stanu, 
Toga  stana  gospodaru! 
Gospodine,  gospodine 
Cele  hize  i  druzine 
Ne  moremo  dugo  stati, 
Pred  postenih  vasih  vratih 
Pak  nam  dajte  sedalcice, 
Mi  prosimo  dve  tri  jajcal 
Ako  nete  daruvali, 
Mi  vam  bumo  sinka  zeli, 
Sinka  zeli  i  odneli 
Pa  ga  bumo  postavili 
Srede  luga  zelenoga 
Med  druzice  fijolice 
Koje  beru  divojcice! 
Kad  priinu  darove  onda  zavrsuje   pjesmu: 

Fala,  fala  dobri  Ijudi 

Daj  vam  Bog  u  nebu  stati, 

I  z  Marijom  stanu vati! 

Tako  su  uz  Turopolje  vezana  tri  pucka  svecana  dana  i  to  jurjevo 
poCetak  proljeca,  kad  hrast  prolista,  Bartolovo  kad  se  zir  javlja  i 
»Luczinye  na  Lukavczu  gradu,  gde  gospoda  turopoljska  premendbu 
imadu.« 

V. 

Sudeci  po  nekim  spomenicima  sasma  privatne  naravi,  koji  se 
slucajno  do  danas  sacuvase,  socijalni  je  zivot  dvadesetih  i  tridesetih 
godina  devetnajstoga  stoljeda  u  Turopolju  morao  biti  osobito  razvit. 
Jos  i  danas    razvito    gostoprimstvo,  bilo  se  onda  tako  razmahalo,    da' 


2\ 


nam    je    tradicija    sacuvala    vijesti    o    mnogim  i  uglednim  familijama, 
koje  su  bas  radi  toga  gostoprimstva  posve  propale. 


Bronsani  predmeti  iz  predhistorijskih  grobova  sa  zarama  u  Vel.  Gorici. 

Turopoljska  je  plemidka  kurija  bila  uvijek  »otvoren  dom«.  Ima 
jos  i  danas  sacuvanih  svjedoka  onoga  patriarkalnoga  »zlatnoga  doba«. 
Jos  i  danas    nalazi    se    tuj   i  tamo  gospodski   hrastov  dvor   —  oniska 


21 


jednokatnica  sa  silno  velikim,  dasdicama  prikritim  krovom.  Prcd  dvorom 
je  vrtii,  a  podalje  gospodarske  zgrade,  zdenac,  lokva  za  guske  i 
patke,  pa  »suka§nica«  sa  omasnom  krusnom  peci.  Ulaz  je  u  dvor 
nizak,  sirok.  Velika  su  okovana  hrastova  vrata  cio  dan  otvorena.  Od 
maloga  predvorja  desno  su  i  lijevo  kuhinja  i  druzinske  sobe,  duk  je 
prvi  sprat  samo  za  »gospoStiju«.  Siroke  stube  vode  do  predvorja,  a 
velikim  se  vratima  ulazi  u  »palacu« ;  prostrana  je  to  soba  sa  tri, 
cetiri  prozora,  Orahov  stol  na  srijedi,  a  malo  pokudtva  uza  stijene 
pokazuju,  da  se  je  ovdje  poglavito  gostilo.  S  desne  i  s  lijeve  strane 
palaCi  prostiru  se  onda  gospodske  sobe. 

Kako  u  mnogim  krajevima  Hrvatske,  a  osobito  vinorodnim, 
razvila  se  citava  konstitucija  »vinske  brace «.  Svaki  je  plemicki  dvor 
imao  redovno  svoga  »perpetuusa«  —  obicno  domaiii  zupnik  —  koji 
je  opet  svoju  neogranicenu  vlast  dijelio  sa  »fiskusem«,  »regensom 
chori«  i  »vunbaciteljem«.  Stereotipne,  precizno  izvedene  ceremonije 
»bilikuma«,  kad  bi  novi  prijatelj  dosao  prvi  put  pod  krov,  onda  kod 
osobitih  prilika  »vandercek«  —  i  napokon  sva  sila  prigodnih  pje- 
sama,  koje  se  mozda  vec  kroz  stoljec^a  predavaju  od  oca  na  sina  i 
unuka,  posebne  su  karakteristike  takovih  drustvenosti. 

Turopolje  ima  medjutim  svoj  specijalitet  u  tome,  sto  je  ondje 
bilo  u  spomenuto  vrijeme  razvijeno  prigodno  pjesniStvo.  Nisu  te  pjesme, 
od  kojih  se  neke  sacuvase,  i  koje  dalje  navodimo,  ni  kakve  literarne 
vrijednosti  —  na  mnogim  mjestima  izgledaju  pace  vrlo  naivno  —  al 
ipak  podaju  jasno  -karakteristiku  ondasnjega  zivota.  Vecina  ih  je  pri- 
godna  —  k  imendanu,  k  rodjendanu;  neke  imaju  sire  znamenovanje, 
jer  su  ucinjene  na  cast  novih  clanova  »turopoljskoga  poglavarstva« 
iza  restauracije,  a  neke  su  i  politicke. 

Prva  je  pjesma  napitnica,  spjevana  prilikom  sabiranja  »krisicza«, 
kad  zupnik  obilazi  sela  i  dvorove  i  sakuplja  darove.  Natpis  je  nad 
pjesmom  fragmentaran:  sPopevka,  koja  dan  9-a  Januar  830,  vu 
dvoru  gdina.  Turopolskoga  Gomesa,  y  szl.   szudbene  .  .  .«. 

Zupan  je  turopoljski  onda  bio  Antun  Zdencaj,  a  u  toj  se  pjesmi, 
kao  i  u  poznijima  spominje  njegova  zena  Maksa.  Pjesmu  je,  kako  se 
po  rukopisu    cini,  spjevao  Franjo  Tuskan,  arhidjakon  i  zupnik  odranski. 

1. 

Nut  Krisicz  sze  denesz  na   Odri  dezsi, 

Veszeli  o  bratja,  da  budemo  vszi,  —   Tralalala  .  .  . 

2. 

To  Zdenchay  nass  dragi,  iz   szcrdcza  seli 
Ter  zpeldum   szvum   sznubi,  ovako  veli  :  Tral. 


23 


Naszleduite  gozti  lyubleni  moi  chin 

Za  zdravje  vam  pijem  y  dobro  selim  !  Tral. 

4. 
Moju  peldu  nai  szledi   vszaki  zmed  vasz 
Koji  ovde  pri  ztolu  je  goztom  danasz.  Tral. 

5. 

Tak  pochni  ti  szuszed  ar  doba  vre  je 

Pit  zdravje  Antona,  nai  chasse  terpe.  Tral. 


Zemljane  posude  iz  predhistorijskih  grobova  sa  paljevinom     u  V.  Gorici. 


6. 

Iz  Maxicze  ktomu  zpomenutsze  je 
Ka  goztom  obeda  obzkerbela  je.  Tral. 

7. 
Daj  zprazni  na  dalye  o  bratecz  taj   glass 
Za  neino  zdravje  vem  imas  ti  chasz. 

8. 

Ne  dremlyi  prijately  joss  vechera  ni 
Natochi  i  zprazni  y  kupiczu  ti. 

9. 

Nebudi  zamisslen  nit  turoben  szad 
Napisze,  ar  vreme  joss  ni  iti  zpat. 


24 


10. 
Glej   szada  kak  biztro  pazlivo  j^leJi, 
Da  nikomu  chassa,  nit  vino  zfali. 

11. 

Nezechajsze  bratecz  ar  vina  je  dozt 
Kad  doshel  szi  szimo  povolyen  szi  gozt. 

12. 

Vszem  ovde  nazochi  pokasi  y  ti 
Kak  vincze  rad  pijess  nai  vidiju  vszi. 

13. 

Szerdassczu  chloveka  kak  vincze  godi 
Nedvoim  prijately,  da  chutiss  y  ti. 

14. 
Vsze  drustvo   na  szvetu  veszelo  chini 
Terszova  kaplicza,  y  mir  med  lyudmi. 

15. 

Vu  szuszredztvu  szioga  nebezki  je  dar 
Krisecz  ovaksze  obslusava  vszigdar, 

16. 
V  Zdencliajevom  dvoru,  ki  prestiman  je 
Gde   gozpoda  vszigdar  szu  dobre  volye. 

17. 
Ktoi  volyi  pomozi  y  zdraviczum  ti 
Vikni  nass  Anton  nai  dugo  sivi. 

18. 
Koi  navadu  dersi  Horvaczke  zemlye 
Plebanussu  krisicz  kad   vdvoru  daje. 

19. 

Ter  priliku  daje  vu  letu  vechput 
Zeztatisze  pri  nyem  veszelitsze  zkup. 

20. 
Szvedochi  obilno  to  denessni  dan 
Kad  vszaki  iz  zmednasz  na  krisicz  je  zvan. 

21. 

Plebanussa  krisicz  ztarinszki  je  juss 
Vszi  ztanemo  gori  zavikneme  tuss. 


25 

22. 

Zterknemo  mi  chasse,  da  vsze  zazvenche 
Napimo  zdraviczu  prez  vode  zdenche. 

23. 
Ter  reczemo  szlosno  nass  Zdenchay  Anton 
Zdrav  veszel  nai  sive  }'  Zmaxiczom  szvom. 

24. 
Obdersiga  vissni  joss  na   vnogo  lett 
Ar  dal  nam  bu  krisicz  y  kletu  zopet. 

Medjutim  je  i  zupan  turopoljski  nasao  vremena,  da  pjesmu 
pjesmom  uzvrati  svom  prijatelju,  pa  mu  salje  na  imendan  poetskn 
poslanicu  sa  slijedeiSim  natpisom : 

»Pro  die  onomastino  AR.  Dni.  Vicearchidiaconi  et  Parochi  Odrensis 
Francisci  Tuskan,  cecinit  amicus  et  vicinus  Ant.  Zdenchay «. 

Svakako  se  je  drustvo  sastalo  pri  xplemanitom  obedu*  i  Zden- 
cajevu  pjesmu  pjevalo,  jer  je  pod  pjesmom  upisan  naputak :  »Nach  der 
beliebten  Melodie''<    (Po  obljubljenom  napjevu) :   »Topovi  etc.« 

Vikne  vila  kruto  rano  z-Oderzke  dubrave 

Ku  g-ospoda  turopolzka  vre  od  negda  szlave 

Cheterti  je  listopada  veli  ona  danasz 

Ov  je  vszigdar  dan  veszelya  y  radozti  za  nas! 

Franyo  Tuskan  szve  godovno  danasz  obszlusava 

Y  obede  plemenite  vu  to  ime  dava. 

Kad  gozpoda  turopolzka  ove  glasze  chuju 
Vszi  na  konyih  i  kuchiah  na  Odru  shetuju. 
Da  pohode  onde  Franyu  priatela  szvoga 

Y  vsze  dobro  nyemu  sele  z-szerdcza  iztinzkoga, 
Josche  k  tomu  da  popiju  koju  chassu  vina 

Y  vikneju:  Sivi  Franje  josche  zto  godina! 

Finis. 

Slijededa  pjesma,  posvecena  Antunu  Zdencaju,  ncsi  naslov : 
»Magnifico  Dno.  Antonio  Zdenchay  die  13.  Junii  in  Onomasi  cecinit 
Fr.  Tuskan  V  Archihus  Odrensis  ad  Ariam  ;  komu  domovina  draga  je  . . .« 

1. 

Zestanka  nassege  na  Odre 
Zrok  je  danasz  god  tvoj   Antone ! 
Kojega  obszhisit  veszelo 
Seli  tvoje  szerdcze  iztinzko. 


26 

2. 

Neopraschass  trudu  nikakvom 
Gozte  da  pochaztiss  z-obedom. 
Joss,  nesaliss  k  tomu  ni  ztroska 
Ar  veszeli  gozte  musika. 

3. 

Da  zversseno  bude  veszelje 
Tebi  na  postenye  Antone ! 
Pripomochi  danasz  chemo  szvi 
Koji  jeszmo  ovde  nazochi. 

4. 

Za  to  poleg  ztare  navade 
Uzimlyemo  chasse  vu  ruke 
Napijajuch  Tebi  velimo 
Bog  te  sivi  Anton  selimo. 

5. 

Tvojoj  Dragoj  Maxi  y  vszem  nam 
Kak  vu  szerdczu  tvojem  seliss  szam, 
Date  visse  lett  pohodimo, 
Antunovo  skup  obszlusimo  ! 

I  slijedeiiih  pet  pjesmica  posveceno  je  zupanu  Zdencaju,  a  cini 
se  tri  prve  od  istoga  veseloga  pjesnika  odranskoga.  Posljedne  dvije 
spjevane  su  prigodom  »branja«  u  ZdenCajevu  vinogradu  na  Straba- 
novoj    glavi,    a    potpisani    su    prijatelji   susjedi  Joso    Galovid    i    Janko 

H iz  Dubranca.  Svakako  je  zgodno,  kako  veseli  doSljaci  opi- 

suju  slavu  branja,  kod    koje  se  vide   »ragetlini  iz  puskenoga   praha«. 

1. 

Nezrechna  je  zaizto 
Priatelztva  pravoga 
Czena  vszakog,  navlaztito 
Tone  nasseg  dragoga, 

2. 
Koji  danasz  vszem  nazochi 
Kak  ga  jako  raduje 
Zadovolnyo  dozt  szvedochi, 
Da  vu  drustvu  znami  je. 


27 


3. 

Szerdcze  anda  plemenito 
Nyegovo  prestimavaimo 
Ter  zdraviczii  iztinito 
Ovu  nyemu  zpevajmo. 

4. 

Szrechen,  zdrav  y  veszel  sivi 
Dragi  Anton  vnogo  lett 
Ter  oztani   vszigdar  pravi 
Priatelztva  nasseg  czvet ! 


P     Hajda  Bratja  pomozete 
Lepo  z-menom  szi  zlosete 

Zdravicu  (bis). 

2"     Vasse  flasse  poprimete 
Ter  do  gore  natochete 

Kupiczu  (bis). 

3"     Nyu  vu  vissak  izdignete 
Vivat  szi  szup  vi  viknete 

Antonu  k-godovnu. 

4"     Bog  nai  dade  kai  szi  seli 
Ze  szem  dobrom  ga  nadeli 

Y  z-zdravjem  (bis). 

5"     Do  kaple  chu  chassu  zpiti 
Kak  prijatel  iztiniti 

Antunu  na  zdravje. 


Lepo  ti  je,  lepo  tije  veszelomu  biti 

Y  joss  k  tomu,  y  joss  k  tomu  zdraviczu  napiti 
Kuche  gazdi,  kuche  gazdi,   koga  vszi  lyubimo 

Y  kojemu  ter  iz  szerdcza  vsze  dobro  selimo. 
Nyegov  danak,  nyegov  danak  narodyenya  danasz 
Zrok  veszelya  iztinzkoga  je  szegurno  za  nasz 
Bog  te  sivi,  gazda  dragi!  Zpraznimo  kupicze 

Ti  pak  Maxe,  ti  pak  Maxe  daj  punit  flassicze! 


28 


Gledaj  bratte,  gledaj  bratte  clnida  golemoga 

Sto  sze  vidi,  sto  sze  vidi  na  gore  ZDENCHAJA ! 

jeli  jeszu  jaszne  zvezde,  ali  sarke  ztrele? 

Niti  jeszu  jaszne  zvezde,  niti  sarke  ztrele, 

Vech  su  ovo  ragetlini  z-puskenoga   pralia, 

Koji  kasu,  koji  kasu   veszeloga  dana. 

Vezda  vszaki,  vezda  vszaki,  neka  chaslui  prime, 

Ter  iz  szerdcza,  ter  iz  szerdcza  iztinskoga  vikne : 

Bog  te  sivi,  boor  te  sivi  vnogo  godin  dana 

Nit  izpuscham,  nit  izpuscliam  tebe  MAXA  draga! 


Viche  villa,  viche  villa  z-Strabanove  glave 
Evo  tvojek,  evo  tvojeg  vinograda  puna 
Kojek  tebi,  kojek  tebi  szrechno  obchuvala 

Y  z-szvojemi,  y  z-szvojenii  krili  pokrivala. 
Zato  szada  niti  maraj,  niti   vnogo  sparaj 
Vech  nyim  luka,  malo  szira  ovde  zkupa  podaj 
Ar  szu  doshli  gozti  tebe  selno  pohoditi 

Y  vu  dvoru  tebe  tvojem   vredno  pozdraviti  : 
Anda  vezda  vszaki  chassu  v-desznu  ruku  primi 
Ter  iz  szercza  vszaki  szvojeg  isztinszoga  vikni : 
Bog  nam  sivi  velikoga  kneza  Turopolye 

Ter  j(jsh  k  tomu  vinograda  ovog  gozpodare 
Daj   nyim  bose  vnogo  letta  ovde  zprevoditi 
Z  priateli  i  szuszedi  dobre   volye  bitti. 

To  vam  sele  priateli  z  blisnyega  kotara  Gallovich  Joszo 
H Janko  z  Dubranzkoga  dvora. 

Slijededa  je  zdravica  posvecena  Karlu  Spisicu,  vlastelinu  Velike 
Mlake,  »kapitanu  turopoljske  kumpanije«,  a  uza  to  vicekomesu  »vr- 
hovlja'c.  Natpis  njezin  glasi : 

»826.  Die  4*  9!l^.  Spectabili  Duo.  Caroln  Spissich  vicecomiti 
montano,  et  capitaneo  nobilis  turmae  campi  Turopolya,  cecinit  F'r, 
'I'nskan   VArchiuns  ct  Parochus    odrensis  affect.  sincero.« 

V-Turopolyu  na  Velike  Mlake  je  goschenye 
Koje  Spissich   Karle  daje  goztom  na  postenye    — 
Kada  dneva  goda  szvoga  zmosno  ohszlusava, 
Ter  navadu  predyh  nassih   vredno  obdersava, 
Tu  navadu  nassih  predyh   chemo  zuzdersati 
Danasz  bratya!   Karlu  nassem  zslosno  zapjevati! 
Bog  ga  sivi!   Hog  ga  sivi!  josche  vnogo  dana 


29 

V  dobrom  zdravju,  y  veszelju,  tela  chilavozti 
Szladku  radoszt  prelyublenoj  maike  vu  sztarozti. 
Bog  ga  sivi!  Bog  ga  sivi!  josche  vnogo  dana 
Turopolyzke  compagnie  vrednog  kapitana 
Vszoj   obchine  turopolyzke  diku  y  postenye 
Bratu,  szesztram,  pravu  korizt,  nam  pak  na  veszelye 
To  iz  szerdcza  vszi  selinio,  koji  szmo  nazochi 
Gledaj  Karle!  puna  chassa  vszakog  nasz  szvedochi.  Vivat! 
Vesela    pjesmica,  i  gotovo   neki  slavopjev    Turopolju  posvecena 
je   nepoznalomu  gostoprimu   —   a    na    celu  joj  je  upisano:   »Na    ariu. 
Zpaval  Janko  etc.  .  .« 

Lepo  moje  Turopolye 

Gde  szu  Ijudi  dobre  volye, 

Imass  vina  y  pssenicze 

I  prelepe  divojchicze, 

Sznehe  tvoje  gdo  nehvali, 

Ki  god  rad  sze  z-nyimi  shali. 

Imass  dvore  poglavite 

I  palache  plemenite 

Gde  zeztaju  sze  gozpoda 

Viszokoga  ka  szu   roda, 

Josche  k-tomu  poglavare 

Po  navade  koi  ztare 

Zovu  vszak  dan  k  szebi  gozte 

Y  zkerbiju  da   nepozte, 
Nego  da  sze  veszliju 
Chassu  vina  da  popiju, 
To  y  danasz  mi  videctii 
Ljubav  gazde  mi  chutechi 
Lyubit  chemo  divojchicze 
A  obimat  vsze  sznassicze, 
Piti  vino  iz  kupice, 

Jezti  kruha  iz  pssenicze, 

Y  selet  da  Turopolya 
Neostavi  dobra  volya 
Zadnich  Gazdu  joss  prosziti 
Da  mu  szmemo  vszi  napiti 

Y  seleti,  Bog  ga  sivi 
Zdrav  nam  bio,  Bog  ga  sivi. 

Poshje  restauracije  magistrata  na  Lucijinje,  koja  se  je  oliavljala 
na  Lukavcu,    sastajala    su    se   gospoda    i    »poglavari<    u  Lomnici    na 


30 

zajediiioki  ul->ied.  'l\»m  su  prilikom  postale  dvije  slijedece  pjesme  — 
dok  je  posljediija  valjda  iz  <r.  1830,  kad  sc  je  krunio  kraljevid  Ferdi- 
nand. Zanimljivo  je  u  toj  p^sljednjoj  pjesmi,  da  se  Turopoljci  nevoljko 
sjecaiu  Zriiijskoga      -  nekadanjega  gospodara  Lukavca  grada, 

Zasztavu  szmo,  zasztavu  szmo  novu  poszvetili 

Szad  pak  bumo,  szad  pak  bumo  zdravicze  napili   — 

Kralyu  nassem,  kralyu  nassem   pervu   chu   napiti. 

Dajiiiu   Rose,  dajmu  Hose   vszega   dobra  vsiti 

Kompaiiii,  Companii,  ka  je  dika  nassa 

Aldiivana,   alduvana  budi  druga  chassa 

\'erna  bila,  venia  bila,  kralyu,  domovini 

Ufamosze,  ufamosze  drugach  da  nevchini. 

Z-trejtum  chaztim,  z-trejtum  chaztim  nasse  poglavare 

Po  navade,  po  navade  turopolzke  ztare. 

Z-priatelov,  z-priatelov  nechusze  zabiti 

Xyim  y  goztom,  nyim  y  goztom  hochu  ja  napiti. 

Vnoga  dobra,  vnoga  dobra  leta  naj   siviju 

Lyubav  szvojii,   lyubav  szvoju  neka  nam  zdersiju. 

Vezda  pako,  vezda  pako  bubnyi,  y  szvirale 

Keszte  denesz,  keszte  denesz  lepo  nam  igrale. 

K  peszmi  ovoj,  k  peszmi  ovoj   dobro  pomagajte 

Lepe  note,  lepe  note  szlosno  zaigrajte. 

Y  vi  doli,  y  vi  doli  szileni  topovi 

Ki   puczate,   ki   puczatc   kano  y   gromovi 

Oglaszitc,  oglaszite  ravnom  Turopolyu 

Da  imamo,  da  imamo  dene.sz  dobru  volyu. 

Czelo  jutro  na  Luczinye  u  Lukavczu  gradu 
Gde  gospoda  turopolzka  premembu  imadu 
Glasznik   zmosni   turopolszki   svetu   obznanuje, 
'i"uri;polye   poglavare   szve   da   imenuje; 
Mi  pak  kiszmo  po  izboru  iz   Lukavcza  proshli 
Na  Lomniczu  dobro  kaszno  gladni,  sedni  doshli 
Napimosze  iz  punoga  po  navade  ztare. 
Ter  viknemo   Bog  nam  sivi  nove  poglavare. 


1.  V-  Turopolyu  joss  ni  bilu 
Kaj   sze  danasz  pripetilo, 

2.  Dobi  nyeg(jvi  ravnitelyi 
Kralya  bili  izviszili 


31 


3.  Dajmo  onda  vszi  szedechi, 
Na  dobrotu  vszi  miszlechi, 

4.  Ku  zkazasse  kralyi  zmosni 
Ovem  budmo  vszi  podlosni, 

5.  Predyi  szu  nam  to  vchinili 
Dok  szu  vnoga  zadobili, 

6.  Ka  szu  kralyi  potverdili, 
Na  nye  tusne  szu  miszlili, 

7.  Kad  nye  Zrini  je  pregajnal 

Od  nyh  dobro  k-  szebi  zgajnal! 

8.  Dignemo  sze  vszi  szedechi 
Y  vivat  pak  krichechi: 

9.  Bog  nam  sivi  nasseg  kralya 
Koj  za  nasz  vsza  upravlya, 

10.  Josche  k-  tomu  y  kralyiczu, 
Koj  a  lyubi   vszu  praviczu, 

1 1 .  Tandem  kral3'a  naszlednika, 
Ki  nam  bude  nassa  dika. 

12.  Neka  sive  dragi  comes; 

Koj   kam   dojd6ss  onde   poves, 

13.  Da  szmo  kod  nyeg  dobre   volye 
Ar  nasz  visse  zlo  nekolye. 

14.  Drugem  zpevat  rad  bi  peszmu 
Ali  szudim  dobu  kesznu 

15.  tovs  Za  ch   a  sv-ruke   primem 

Vszim  na  zdravje  ovak  pijem. 

16.  Med  szobum  sze  vszi  szlosete 
Za  obchinu  pak  zkerbete, 

17.  Koja  szvoja  vam  zauffa, 
Kad  je  zisla  z-vami  zkupa. 

18.  Bili  mladi  ali  ztari 
Turopolya  poglavari! 


Povjesni  prijegled. 


Naziv  ^Turopolje." 


Najstariji  naziv  (ime)  za  Turopolje  bio  je  »P  o  1  j  e  z  a  g  r  e- 
backo«  (Campus  Zagrabiensis).  Ali  taj  naziv  nije  se  odnosio  samo 
na  danasnje  Turopolje,  vec  se  je  tim  imenom  nazivao  prijedjel  sve 
od  Zelina  do  Stupnika,  i  ravnica  oko  Stenjevca.  S  vremenom  ogra- 
nicio  se  je  taj  naziv  samo  na  Turopolje,  kao  plemenitu  opcinu. 

Prvi  put  sto  nam  sacuvani  pisani  spomenici  spominju  ime  »Polje 
Turovo«  (Campus  Turouo  =  Turopolje)  jest  godine  1334.  1  to  u 
zborniku  arcidjakona  Ivana  Gorickoga,  u  kojem  se  navodi  crkva  j>Tu- 
rovog  polja«*.  To  je  skroz  osamljeni  slucaj  u  srednjem  vijeku,  jer 
od  toga  vremena  pak  sve  do  XVI.  vijeka  nije  u  listinama  spomenuto 
ime  » Turopolje*;  vec  samo  »Zagrebacko  polje«  —  »Campus 
Zagrabiensis«,  Moram  naglasiti,  da  nemamo  ni  cigle  hrvatske 
isprave  iz  Turopolja  sve  do  XVII.  vijeka.  Sluzbeni  jezik  bio  je  tamo, 
kao  u  vedem  dijelu  nase  domovine,  samo  latinski.  Iznimku  od  toga 
cine  stare  plemenske  opcine  stare  podgorske  zupanije :  Draganici, 
Krasici,  Cvetkovici,  Kupcincani  itd.  i  dalje  one  preko  Kupe  prema 
Gvozdu,  gdje  je  hrvatski  jezik  bio  sluzbenim  u  nutar  tih  opcina,  a 
poraba  glagolskog  pisma  opcenita.  Medjutim  nema  dvojbe,  da  nije 
vec  u  najstarije  doba  narod  rabio  naziv  »T  u  r  o  p  o  Ij  e«  kako  ga  i  danas 
rabi.  Tekar  u  XVI.  vijeku  pocinje  se  u  listinama  latinskim  rabiti 
ime  » Turopolje «  (Campus  Thwropolya,  districtus  Thuropolia).  Prvi 
put,  sto  ovakav  hrvatski  naziv  nalazimo  u  listini,  jest  god.  1530.- Od 
tada  biva  poraba  tog  imena  sve  cesca,  makar  da  se  uz  to  rabi  i 
latinski  naziv  » Campus  Zagrabiensis «,  koji  tekar  u  XVIII.  vijeku  biva 
sve  redji. 

Odakle  taj  naziv  » Turopolje «  i  za  sto  se  tim  imenom  zove  na§e 
Turopolje?  Bilo  je  pisaca,  koji  su  tvrdili,  da  su  Turopoljci  potomci 
tursko-madzarskoga  plemena,  koje  je  doSlo  s  Madzarima  u  Evropu  i 
ostalo  naseljeno  u  Turopolju.  U  torn  imenu  samom  nalaze  dokaz  svojoj 

'  Laszowski,  Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja  I.  .'il.  H  buduce 
navadjat  demo  ovo  djelo  samo  naznakom  sveska  i  stranice. 
'  III.  526. 


36 

tvrdnji.  Tu  tvrdnju  iznio  je  madzarski  povjesnicar  Mihajlo  Horvat  u 
svojoj  raspravi  »A  Patzi  nemzetrol«,  zaleci,  da  su  turopoljski  plemici 
poput  oiiih,  sto  su  naselili  ((ornje  ugarske  zupanije,  na  ocigled  Ma- 
jrjara  izgubili  svoj  narodni  jezik.  Tu  tvrdnju  nastoji  i  Theodor  Bottka 
potkrepiti  u  svojim  sastavcima  »Turmezo  ismertetese^  stampanim  u 
casopisu  >Szazadunk«  grod.  1844.  br.  35,  40,  41.  On  nalazi  dokaze 
svojim  tvrdnjama  narocito  u  imenima  najstarijih  Tiiropoljaca:  »Bodon« 
(Budunai,  »Locse«,  (Levcai,  »Dobcse«,  »Rados«,  zatim  u  nazivu  sela 
»Kuce«,  zemalja  »Monozlo<,  potoka  »Obonyn«,  te  skele  »Kiralreve«  ! 
Dakle  po  tvrdnji  ovih  i  drugih  madzarskih  pisaca,  bi  irae  Turopolja 
potjecalo  od  imena  plemena    tursko-madzarskoga ! 

Pak  bas  ta  imena,  koja  ovi  drze  kao  svjedocanstvo  svojih  tvrdnja, 
na  prvi  pogled  pokazuju  bas  hrvatsko  porijetlo.  Nijedan  Slaven  ne  ce 
im  zanijekati  slavensko  porijetlo.  Nije  li  >Monozl6«  —  »Moslavina« 
(od  imena  Mojslav  ili  .Monoslav), '  a  »Kiralreve«  madzarski  prijevod  za 
>>kraIjevo  brodisde«  itd.  Ili  su  imena  Budina,  Dopca,  Rados,  Milovan 
itd.   nehrvatska  ? 

Evo,  takova  tvrdnja  moze  samo  onome  vrijediti,  komu  je  hr- 
vatski  ili  u  opce  slaven^'ki  jezik  tudj,  i  koji  hode  i  samoga  Boga 
uciniti  svojim  suplemenikom.  Ako  i  doista  u  listinama  nalazimo  imena, 
koja  zvuCe  madzarski,  ili  su  gotovo  pomagjarena,  ne  smijemo  po  tom 
zakljuCivati,  da  je  u  Turopolju  zivio  madzarski  zivalj ;  znati  bo  mo- 
ramo,  da  su  listine  pisane  pod  uplivom  madzarske  dvorske  kancela- 
rije,  koja  je  rado  imena  pomadzarivala.  Taj  upliv  opaza  se  malo  ne  u 
svim  listinama  izdanim  u  Hrvatskoj  po  svjetovnim  i  duhovnim  oblastima. 

Ime  »Turopolje«  izvodi  bez  dvojbe  svoj  postanak  od  imenice 
>'tur«,  kojom  se  kod  Slavena  nazivase  zivotinja,  spadaju6i  medju  prezi- 
vaCe,  a  razred  »bovidae«;  spadala  je  dakle  u  razred  nasih  volova.  Poljaci 
ju  nazivase  »thur«  ili  »jumbro«,  a  Nijemci  »Auer«,  »Auerochs«,  dok 
se  u  prirodoslovlju  krsti  imenom  »bos  urus«.  Pocam  od  XIII.  vijeka 
spominju  tu  zivotinju  razni  njemaCki  i  poljski  pisci.  U  XV.  vijeku 
zivio  je  tur  jo§  u  Mazoviju,  u  Litavskoj  i  sjevernoj  Rusiji.  Prema 
jednoj  slici  iz  XVI.  vijeka,  koja  nam  prikazuje  tura,  bio  je  tur  nalik 
naSemu  volu,  all  daleko  veii,  s  ogromnom  glavom  bez  grive,  debelim 
vratom  i  velikim  rogovima,  okrenutim  napred  i  prema  gore  zavi- 
nutim.  Ovi  su  spoda  smedji,  na  vrhu  crni.  DIaka  tura  bila  je  crna  i 
samo  na  podbratku  svjetlija.  Jamacno  ved  u  XVII.  vijeku  izumro  je 
tur  i  tako  ga  vise  nema  medju  zivim  stvorovima  svijeta.'^ 

'  Slican  oblik  dala  je  u^arska  dvorska  kancclarija  imcnu  Bcrislav,  pi- 
suci  ga  »Bcrizl6.<. 

^  Brehm'rf  Thierlebcn,  trccc  izdanje,  sv.  III.,  str.  258.— 260. 


Rimski  car  Oktavijan  (g.  oJ.  pr.  Is.  —  l-i.  po  is.;,  pivi  iiiiia..i   w...  j 

Kip  u  Vatikanskom  muzeju  u  Rimu. 


38 

vSv;i  je  prilika,  da  je  tur  mozda  jos  u  historicko  doba  zivio  u 
Turopolju,  jer  ma  ravnica  i  mocvarno  tlo  veoma  pogodovase  ;  sij^urno 
su  ga  tamo  u  velikoj  mnozini  nasli  Hrvati,  kad  su  naselili  onaj  pri- 
jedjel,  koji  su  po  turu  nazvali  Turopoljem,  a  poznavali  su  ga  za 
cijelo  vec  u  svojoj   pradomovini,    odakle  su  donijeli    ime    njegovo. 

Tur  bijase  zivotinja,  koja  je  koli  kod  starih  Slavena,  toli  kod 
starih  Germana  bila  vrlo  stovana.  Staroslavenska  rijec  »tur«  znaci 
»bik«,  »opk>ditelj«  i  »bog  sunca«,  a  prema  tomu  bijase  tur  od  pogaiia 
Stovana  zivotinja. 

Gotovo  po  svim  slavenskim  zemljama  imamo  naziva  mjesta  i 
voda,  koji  su  izvedeni  od  rijeci  »tur«.  U  Hrvatskoj  kod  Kostajnice 
spominje  se  god.  1258.  potok  »Turja«  kao  medjas  izmedju  zemalja 
kostajnickih  i  dubickih.  U  Kranjskoj  imamo  grad  »Turiak«  (Auers- 
perg),  djedovinu  stare  porodice  Turjaskih  (Auersperga),  koji  u  svom 
grbu  imadu  zlatnoga  tura.  U  Moravskoj  imamo  »Turovo«,  u  sje- 
vernoj  Njemackoj,  gdje  su  takodjer  nekoc  obitavali  Slaveni,  ima 
mjesto  »Turov«,  »Turoven«,  »Turova«  itd.  U  Ugarskoj,  nekoc  sla- 
venskoj  zemlji,  imade  mnogo  mjesta,  koja  svoje  ime  izvode  od  rijeci 
»tur«.  Tako  Tiir  (Turovo),  Felso-Tur  u  hontskoj  zupaniji,  Tur- 
H  a  r  m  o  s  u  torda-aran.  zupaniji,  Kis-Tur  i  Kozep-Tur  u  hont- 
skoj zupaniji,  Mezotur  u  jasz-nagy-kun-szolnockoj  zupaniji,  isto 
tamo  Tur  Paszto;  Tur  Terebes  u  ugockoj  zupaniji,  T u r a  u  pest- 
pilis,  solt-kis-kunskoj  zupaniji  i  O  tura  u  nitranskoj  zupaniji.  Ime  tu- 
rodke  zupanije  takodjer  je  istoga  porijetla,  a  u  novogradskoj  zupa- 
niji  imamo  paiie  i  jedno  mjesto,  koje  se  zove   »Turopolya«. 


Prije  dolazka  Hrvata. 

Povijest  nam  pnpovijeda,  da  su  najstariji  poznati  zitelji  nase 
domovine  bili  stari  Iliri,  koji  su  u  nasim  danasnjim  hrvatskim  prije- 
djelima  mirno  ziviir~sve  do  pocetka  IV.  vijeka  prije  Isusa.  Tad  su 
provalili  u  ove  krajeve  Kelti  iliti  Galli  iz  svoje  stare  domovine,  da- 
nasnje  Franceske.  Najprije  zauzese  oblasti  Posavlja  i  srednjeg  Po- 
dunavlja  te  pokorise  ondjasnja  plemena,  koja  su  se  kasnje  nazivala 
skupnim  imenom  Panonci.  Tu  na  uscu  Kupe  u  Savu  sagradise  Kelti 
utvrdu  Segestiku  (potonju  rimsku  Sisciju,  onda  hrvatski  Sisak),  Keltsko 
pleme,  sto  je  zapremilo  prijedjel  izmedju  Kupe  i  Save  —  danasnje 
Turo^polje,  dio  Srbije  i  danasuju    Bosnu,  zvalo  se  je  Skordisci. 

Sireca  se  ogromna  i  snazna  rimska  drzava  dosla  je  vec  god. 
230.  pr.  Is.  u  sukob  sa  jakom  ilirskom  drzavom  u  Dalmaciji.  Kad  je 
kasnje  opet  usplamtio  rat  Rimljana  na  Hire,  odredi  rimski  senat  god. 
119  pr.  Is.,  da  konzuli  Lucij  Metell  i  Lucij  Kotta  navale  sa  sjevera 
na  Hire.  Ovi  svladaju  jos  dio  Japudije,  te  prodrijese  u  Posavlje  i  za- 
uzmu  Segestiku  grad  Skordiska.  To  je  bila  prya  provala  Rimljana  u 
prijedjel,  u  kojem  lezi  danasnje  Turopolje.  Od  ovih  zemalja  stvore 
Rimljani  posebnu  provinciju  rimskoga    carstva   »Illyricum«     —    Iliriju. 

Nu  Panonci  i  Kelti  oko  Segestike  pobune  se  protiv  rimskoga 
gospotstva,  te  u  cas,  kad  je  poceo  rimskom  drzavom  vladati  potonji 
rimski  car  Oktavijan  Augusto,  cini  se,  kao  da  su  se  Skordisci  rijesili 
za  cas  rimskoga  gospotstva.  God.  39.  pr.  Is.  udari  sam  Oktavijan 
na  Skordiske  i  ostale  Panonce,  svlada  ih,  a  grad  se  Segestika  preda. 
Do  god.  35.  pr.  Is.  svladana  su  mnoga  panonska  plemena,  a  Segestiku 
preda  Oktavijan  upravi  Fusija  Gemina  i  vrati  se  slavodobitno  u  Rim. 

Rimsko  gospotstvo  potraja  u  ovim  krajevima  do  u  V.  vijek 
poslije  Krista.  Uz  tvrdju  Siscija  (Sisak)  zasnovaSe  Rimljani  tik  da- 
nasnjeg  Turopolja  novu  naseobinu  Andautonija,  u  danasnjem  Scitarjevu 
na  Savi.  Iz  ove  naselbine  potjece  mnogo  saiiuvanih  rimskih  spome- 
nika.  Manje  nam  je  poznato  o  rimskoj  naselbini  Quadrati,  §to  ju 
prof.  Vj.  Klaic  na  svojoj  historijskoj  karti  Hrvatske  stavlja  oko  da- 
nasnjega  Lukavca. 


40 


V 


\ 


\ 


U  prvom  reJu  spomenuti  nam  je  zavjetnu  ploCu  s  napisom, 
koja  je  svojedobno  vrlo  dobro  bila  poznata  u  Tiiropolju.  Ovii  opi- 
sujc  uvazeni  struciijak  prof.  Dr.  Josip  I^ruiismid  u  »Vjesniku  lirvat. 
arkeol.  dru5tva«,  nov.  ser.  god.  VIII.  na  str.  65. — 68.  ovako  :  >  Ploca 
sa  zavjetnim  relijefom.  Na  poiietku  XVIII.  vijeka  nalazila  se  je  ii 
crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini  u  Turovom  polju.  Kasnije  je  prenesena 
u  Veliku  Goricu  i  uzidana  u  menzu  jednoga  oltara.  Tu  je  vec;i  napis 
prepisao  zupnik  Stjepan    Dijanei^evid,  koji  je  svoj   prepis  priopcio   Kr- 

celicu  i  driigima.  Poradi 
nastavsih  nekih  razmirica 
dao  je  zupnik  Pogledic  oko 
god.  1770.  kamen  izvaditi 
1  zakopati.  Zvonar  veliko- 
goricki  Ivan  Besediii  i  Slo- 
venac  Martin  Kovac,  nasli 
su  taj  zakopani  kamen,  a 
zupnik  ga  je  na  to  spra- 
vio  u  podrum.  Na  zahtjev 
plemida  izdao  ga  je  zup- 
nik, a  tad  je  prenesen  u 
Lukavec, '  grad  slobodne 
turopoljske  opdine.  Ova  ga 
je  prije  jedno  25  godina 
narodnom  muzeju  darovala. 
Spomenik  je  u  staro  doba 
slajao  negdje  u  Scitarjevu. 
Visina  0-895,  sirina  0'63, 
debljina  013  m.  Krupno- 
zrnast  bijeli  mramor«. 

Iz  napisa,  koji  se  nalazi 
na  prednjoj  strani  ploce, 
razabiremo,  da  je  taj  spo- 
menik kao  zavjet  postavio 
bozici  Nemezi  rimski  vete- 
ran Viktorin,  desetnik  municipija  Andautonije.  Na  drugoj  se  opet  strani 
nalazi  poCasni  napis  Luciju  Funisolanu,  rimskom  namjestniku  Pano- 
nije.  Ovaj  je  napis  stariji  od  gorespomenutoga,  te  potiCe  iz  dobe  rim- 
skoga  cara  Domicijana  izmedju  god.  86  i  96  poslije   Isusa. 

Osim  ovoga  rimskog  spomenika  i  jo^  mnogo  inih  nadjenih  u 
Scitarjevu,  ima  jo§  i  drugih  rimskili  predmeta,  koji  su  nadjeni  upravo 

'  Acta  congrcg.  1704.  Nr.  223.     3G10.  u  turop.  arkivu. 


^ 


-•■;.>.-v_._^ 


Turopoljski    riniski    kaiiicn,    koji    sc  jc   nekoc 

cuvao  u  Turopoljskom  arkivu.  Prednja  strana: 

Zavjetni  kamen  bozici  Nemezi. 

U  arkeoloskom  muzeju  u  Zagrebu. 


41 


na  teritoriju  turopoljskom.  God.  1908.  otkriveno  je  nedaleko  bolnice  u 
Vel.  Gorici  staro  groblje.  Uz  ninoge  predmete  nerimske  nadjeiio  je  i 
rimskih  predmeta:  amfora,  fibula,  kljuceva.  Sudedi    po    rimskim,  nov- 


.jfe"^ 


v 


V-^-V^s. 


'      J* 


•%'• 


■'\ 


If    "" 


M 


?/V  „f . 


Tufopoljsk.  rimski  kameni.  Nalicje:   Spomenik  Luciju  Funisolanu  Vettonijanu. 
U  arkeol.  muzeju  u  Zagrcbu. 

cima,  sto  su  nadjeni  u  grobovima,  moze  se  zakljueivati,  da  ti  predmeti 
potjecu  iz  dobe  rimskog  cara  Vespazijana  (g.  69-79.  poshe  Isusa... 
Nu  mnogo  su  zanimljiviji  i  daleko  va^niji  predmeti  ovoga  grobja, 
koji  potjeeu  iz  ,anoga  srednjega  vijeka.  Nadjeno  je  grobova  sa  ko- 
Jrima,.to  je  u  ove  vrste  grobova  ne.to  sasv.jem  nov,  u  Hr^a.skoj. 


42 

Ovi  u  glavnom  potsjedaju  na  t.  z,  franacke  grobove,  naJjene  u  Nje- 
mackoj  i  Franceskoj.  U  jednom  se  je  grobu  naslo  predmeta,  kakovi 
sii  nadjeni  u  Ugarskoj,  koje  poznati  madzarski  arkeolog  I.  Hampel 
pripisuje  kulturi  Sarmata.  Neki  hoce,  da  ti  predmeti  spadaju  u  V.,  pa 
Cak  i   u  VII.  ili  VIII.  vijek  poslije  Isusa. 

Nema  ali  dvojbe,  da  ovi  predhistorijski  predmeti  pripadaju  kul- 
turi onih  plemena,  koje  su  Rimljani  iiasli  u  torn  kraju,  a  narocito 
Keltima,  nu  nije  takodjer  iskljuceno,  da  je  ta  kultura  zivila  jos  koji 
vijek  usporedno  s  riniskom.  Nu  svakako  je,  kako  veli  nas  strucnjak 
Dr.  Hoffiler,  »velikogoricko  groblje  jedno  od  najv^aznijih,  sto  ih 
je  dosele  u  Hrvatskoj  u  opce  otkriveno,  Ne  samo  zato.  sto  se  u 
njima  nalaze  tragovi  tisu(igodi§nje  povjesti  toga  kraja,  nego  i  zato, 
sto  su  se  u  novorimsko,  a  i  u  kasnije  vrijeme  bas  tu  odigrali  mnogi  pri- 
zori,  koje  je  povjest  zabiljezila.  Mozda  nas  na  torn  mjestu  cekaju  iznena- 
djenja  i  za  pocetak  zivota  hrvat.  naroda  u  njegovoj  danasnjoj  domovini«.' 

Po  tumaCenju  dra.  HoffiUera  ima  u  torn  groblju  dokaza  za  tri 
kulturne  epohe :  raniju  hallstattsku,  ranorimsku  i  jednu  kasniju,  koja 
sa  rimskom  nema  nista  zajednicka.  Buduca  iskapanja  na  torn  mjestu 
pruzit  6e  za  cijelo  mnogo  nova  i  korisna  po  povijest. 

'  Gosp,  Dr.  Hoffiler  priopcio  jc  opis  toga  groblja  u  X.  sv.  »Vjcsnika 
hrv.  arkeol.  drustva*  upravo  za  to,  da  pomogne  pisanju  povjesti  turopoljske. 
Topla  mu  hvala! 


Rimski  zrtvenik  posvecen  rijecnom 

bogu  Savu  nadjen  u  Scitarjevu. 
U  arkeoloskom  muzeju  u  Zagrebu. 


%iBgP'*!S5?'2 


'/ 


Zemljana   posuda  (umfora)  iz   rimskoga 
groba  sa  paljevinom  u  V.  Gorici. 


Doba  do  prvih  vijesti  o  Turopolju. 

PoCam  od  V.  vijeka  naSi  su  krajevi  pozoristem  raznih  kome- 
sanja  i  selenja  kojekakih  pukova.  Onuda  prolaze  zapadni  Goti  u  Italiju, 
a  poslije  i  istocni  Goti.  Ovi  germanski  narodi  obore  g.  476.  zapadno 
rimsko  carstvo,  a  g.  493.  zavlada  Panonijom  i  Dalmacijom  Teodorik, 
kralj  istoCnih  Gota.  Godine  548.,  551.  i  552.  stupaju  prvi  Slaveni 
(Hrvatii  na  zemlju  danasnje  nase  domovine.  Take  napucise  Hrvati  i 
kraj  turopoljski.  U  tom  prijedjelu  zasnovana  je  mlada  hrvatska  oblast, 
a  srediSte  joj  bijase  Sisak.  Ovaj  dio  »Slovinske«  zemlje,  poznate  i 
pod  imenom  >  Posavske  Hrvatske(,  imao  je  svog  kneza,  koji  stolo- 
vase  u  Sisku. 

Naselivsi  Hrvati  taj  kraj  svoje  dana'Jnje  domovine,  nasli  su  tamo 

dvije  kulture,  rimsku  i  recimo  nerimsku  Ibarbarsku,  keltsku,  skordisku). 

Nije  vjerojatno,  da  bi   bili   Hrvati  ovdje  zaostala  barbarska  plemena  i 

rimske    koloniste    istrijebili.    Hrvati    su    postali    gospodujudi  elemenat/ 

a  oni  sluzbujuci.    Kako    nas    povijest  drugih  naroda  uCi,  za  cijelo  su 

i    ovi     ostaci    naroda    predhrvatske    dobe  s   vremenom  pohrviitili  se  i 

sa  novim  se   naseljenicima  stopili,    tako,  da  napokon  nestaje  rimskog 

i  barbarsko"-  elementa. 

f^  » 

TeSke  patnje  pretrpise  Hrvati  tog  kraja  od  strasnih  provala 
Avara  polovicom  \'III.  vijeka.  Hrvati  nadjose  pomo(3  protiv  Avara 
kod  franaCkoga  kralja  Karla  Velikoga,  i  s  njime  vojevahu  na  Avare, 
kr)ji  su  god.  799.   posvema  svladani. 

Oslobodivsi  se  od  Avara,  postado.se  Hrvati  podanici  franacki, 
priznavgi  g.  803.  franacko  vrhovno  gospotstvo.  Poslije  smrti  kralja 
Karhi  Velikoga  g.  814.  zavlada  franaCkom  drzavom  sin  mu  Ljudevit 
i'obcjzni.  I  njemu  se  Hrvati  poklone,  U  to  doba  vladase  u  Slovinskoj 
zemlji  u  gradu  Sisku  knez  Ljudevit,  Zulumi  Franaka  bijahu  do  skora 
nesnosni.  Posavski  se  Hrvati  pod  Ljudevitom  dignu  na  oruzje.  Hrvati 
se  junaciki  opirase.  Ljudevit  odbi  u  Cetiri  godine  devet  franaCkih 
vojska.  Kad  je  pako  g.  822.  udarila  na  nj  golema  franacka  vojska, 
zdvoji  Ljudevit  o  spasu  Slovinske  zemlje  i  pobjeze  k  nekom  knezu 
u  vSrbiju.  To  bija.^e  pad  zemlje  Slovinske,  koja  bude  pridruzena  mark- 


45 


grofoviji  furlanskoj.  Tekar  nakon  niiiogih  nezgoda  i  nevolja,  koje  su 
snalazile  kroz  to  strasno  vrijeme  Posavsku  Hrvatsku,  oslobodise  se 
Hrvati  pod  izmak  IX.  vijeka  sasvim  franackoga  gospotstva,  i  tako  se  je 
unapred  mogla  razvijati  snazna  hrvatska  drzava  pod  svojim  narodnim 
vladarima.  Posavska  Hrvatska  Jade  se  pod  okrilje  prvoga  hrvatskoga 
kralja  Topiislava  (910.  — 930.) 

Pod  konac  XI.  vijeka  (1093.)  zasnovana  je  zagrebaCka  bisku- 
pija  i  od  tad  biva  nesto  jasnija  povijest  ovoga  kraja.  Pocam  od  o-. 
1091.,  kad  je  ugarski  kralj 
sv.  Ladislav  provalio  preko 
Drave,  dolaze  ovi  nasi  kra- 
jevi  pod  vlast  ugarskoga  kra- 
lja, koji  ovdje  u  Slovinskoj 
zemlji  izmedju  Drave  i  Gvo- 
zda  ucini  kralj  em  svog  si- 
novca  Alma.  Time  je  ovaj  dio 
nase  domovine  za  cas  bio 
otrgnut  od  ostalog  hrvatskog 
kralj  evstva.  Kad  su  godine 
1102.,  Hrvati  svojevoljno  iza- 
brali  Kolomana,  kralja  ugar- 
skoga, svojim  kralj  em,  polo- 
zen  je  temelj  personalnoj  uniji 
hrvatskoga  i  ugarskoga  kra- 
Ijevstva. ' 


\ 


Nema  sumnje,  da  je  vec  u 
najdavnije  doba  ono  pleme, 
sto  se  kaSnje  prozvalo  turo- 
poljskim,  sacinjavalo  posebnu 
slobodnu  plemensku  hrvatsku 
zupu,  kakovima  mnogim  na- 
lazimo  tragove  na  prostoru 
stare  zupanije  zagrebacke.  Ta- 
kove  stare  hrvatske  plemen- 
ske    zupe    bile    su    Moravce, 

Okie,    Podgorje,   Gorica  i  dr.    Otkako    su  pako   Hrvati   izabrali   ugar- 
skoga kralja  Kolomana  g.  1 102.  svojim  kraljem,  nastale  su  druge  prilike 

•  Poblize  o  torn  vidi  u  znamenitom  djelu  dra.  N.  pi.  Tomasica:    Temelji 
hrvatskoga  drzavnoga  prava.  (Pacta  conventa). 


Napis  na  podnozju  kipa  limske  caricc  He- 

rennije  Ktruscille  (250.  po  Isus.)  Nadjen  g. 

1768.  u  Scitarjevu. 

U  arkeol.  muzcju  u  Zagrcbu. 


46 

u  nasoj  dorriDviiii,  a  naroCito  u  zemlji  izniedju  Drave  i  Kupe.  Tu  se  je 
poCelo  uvadjati  onu  drzavno  ustrojstvo,  koje  je  poznato  pod  imenom  »si- 
stema  castra«  luredba  utvrdjenih  gradova).  Taj  tecaj  zapocinje  za  ci- 
jelo  ved  u  cas,  kad  je  ugarski  kralj  sv.  Ladislav,  provalivsi  u  na§u 
domovinu,  zasnovao  biskupiju  u  Zagrebu  (g.    1093.) 

Sva  jc  prilikn,  da  je  ono  prastaro  pleme  turopoljsko,  a  mozda 
i  di'uga  neka  pleinena  ve6  i  u  doba  prije  Kolomana  potpadala  u 
obrambenom  pogledu  pod  grad  Zagreb,  koji  bijase  srediStem  njihovim, 
i  u  kojein  je  stolovao  poglavica  tih  plemena. 

\e6  za  prvih  hrvatskih  kralj  eva  iz  ugarske  kuce  Arpadove, 
mora  da  je  grad  Zagreb  izgubio  znat^aj  plemenskoga  grada,  te  je 
postao  sjedistem  zupanije  (comitatus),  koja  je  obuhvatala  vise  ple- 
menskih  zupa,  a  medju  njima  i  Turopolje. 

Prema  uredbi  castra  spadali  su  Turopoljci  u  red  onih  zitelja 
zupanije,  koji  se  je  zvao  »jobagioni«  (jobagiones  castri),  i  to  jobagioni, 
koji  su  drzali  svoje  posjede  ne  na  temelju  kraljevskih  povlastica,  vet 
na  temelju  svoga  plemenskoga  prava  (ratione  iuris  ipsorum).' 

Rijec  ;jobagio«  nastala  je  od  magjarskih  rijeci  »jobb«  =  bolji, 
i  »agy^'  =  krevet,  dakle  »jobagio«  znaci  covjeka  boljega  stalisa,  onoga, 
koji  u  nekom  oblasnom  teritoriju  zaprema  bolji  pravni  polozaj  od 
drugili  osoba.  Tu  znaci  visi  stalls  od  »castrensa«  (gracanai,  koji  su 
takodjer  zivili  na  zemljama  castra,  imajuci  opet  bolji  polozaj  od  »ru- 
sticus  (seljaka  =^  kmetova).  A  moguce  je,  da  se  tim  nazivom  na- 
zivahu  samo  pripadnici  pojedinog  slobodnog  bratstva,  odnosno  plemena. 

Tocno  opredijeliti  polozaj  ovih  nije  mogude.  Moze  se  samo 
reci,  da  su  ^  jobagiones «  ili  »nobiles  castrenses*  nekako  istovjetan 
stalez,  uzivajuci  nesto  manja  prava  od  plemica  (nobiles  regni,  joba- 
giones regis,  servientes  regis,  de  familia  regis,  aulici). 

Ovi   jobagioni   s  vremenom  su   sasvim    izjednaceni  s  plemidima, 

\'e6  u  tome,  sto  ved  prve  isprave,  koje  govore  o  Turopoljcima. 
zovu  ih  iobagionima,  razabiremo,  da  su  ovi  bili  od  iskona  slobodni 
Ijudi,  a  nedvojbeno  pripadnici  jednog  od  starih  hrvatskih  plemena, 
kojih  su  pripadnici  smatrani  vazda  hrvatskim  pleniicima.  Nema  ta- 
kodjer sumnje,  da  su  i  oni  poznati  Turopoljci,  koji  su  god.  1225. 
dignuti  u  red  plemica,  bili  iobagioni,  ako  nam  to  listina  i  ne  veli. 
0\  i  bivaju  oslobodjeni  od  sluzbenosti  prema  gradu  Zagrebu  i  postaju 
plemidi.  To  je  naravni  skok  jediuo  od  staliSa  jobagiona,  bar  u  to  doba. 

U  cas,  kad  nam  pismeni  spomenici  pocinju  spominjati  Turo- 
poljce,  razabiremo,  da  su  Turopoljci  kao  jobagioni    spadali  pod  grad 

'  I.  8.  10. 


47 


(castrumj  Zatrreb,  i  bill  obvezani  na  neke  duznosti  prema  uvom  gradu, 
koji  je  stajao  pod  upravom  zupana,  sto  ga  je  postavljao  kralj.  Go- 
dinom  1125.  pocinje  emancipacija  Turopoljaca  od  grada  Zagrebai 
nastavlja  se  god.  1271.,  a  dovrsava  se  god.  1278.'  tako,  da  vec 
pod  konac  XIII.  vijeka  ne  opstoji  vise  onaj  stari  odnosaj,  koji  je 
potrajao  od  vremena  uvedenja  sistema  castra. 


Bronsana  kopca  (fibula)  iz  rimskoga  groba  sa  zarom  u  Vel.  Goiici. 


Zeljezne  bojne  sjekire  iz  giobova  lanoga  srednjega  vijeka  u  V,  Gorici. 

Uspomena  na  tu  potcinjenost  gradu  Zagrebu  odrzala  se  je 
dugo.  jos  god.  1524.  prigodom  presude,  koju  je  kralj  Ljudevit  II. 
izrekao  u  korist  Turopoljaca  protiv  Gjure  markgrofa  Brandenburskoga, 
sporainje  se  ta  ovisnost.''* 

'  Te  su  godine  popisane  slobostinc  Turopoljaca.  I.  30.  31. 

2  II.  531. 


Turopoljc  do  osnutka  grada  Lukavca. 

Sve  do  pocetka  Xlll.  vijeka  veonia  su  oskudne  vijesti  o  pri- 
jedjclu,  u  kojem  se  danas  stere  1\iropolje.  Nije  ali  nista  bolje  ni  sa 
ostalim  prijedjelima  nase  domovine,  sto  se  steru  izmedju  Gvozda  i 
Drave.  Tek  imade  tu  rukovjet  listina,  koje  govore  o  torn  dijelu  nase 
domovine,  a  popunjuju  ih  donekle  Ijetopisi  i  predaje, 

O  samoni  prijedjelu  turopoljskom  iiema  izricnih  vijesti  sve  do 
god.  1225.  Spominje  se  doista  nesto  prije  velika  suma  (turopoljska) 
kao  medjas  posjeda  crkve  zagrebacke,  ali  se  o  samom  Turopolju 
nista  ne  veli. 

Prva  vijest  o  Turopolju  jest  iz  god.  1225.  Ova  najme  godine 
podize  mladi  kralj  Bela  III.  (IV.)  Turopoljce  Budunu  i  bracu  mu 
Ivana  i  Levca  te  njihove  rodjake  Gjuru,  Ivana  sina  Ladislavova, 
Pribislava,  Nikolu,  Dapca,  Milovana,  Rodusa,  Tola  i  Koskuta  u  red 
kraljevskih  sluzbenika  —  ucini  ih  plemicima. ' 

Godine  1249.  poceo  je  Ivan  sin  Jaroslavov,  gospodar  tvrdoga 
Okic-grada  svojatati  Veliki  turop.  Lug,  ali  ga  u  torn  sprijecise  Turo- 
poljci,  te  je  on  mirno  odustao  od  svojih  teznja,  a  ban  cijele  Slavo- 
nije  Stjepan  izdao  je  o  torn  pismo,  kojim  je  uredio  medje  ove  sume 
i  urucio  ju  Turopoljcima  na  temelju  njihova  plemenskoga  prava 
na  nju.^ 

Iste  godine  svojatao  je  receni  Ivan  Jaroslavov  i  turopoljska 
zcmlju  Odru,  koju  takodjer  ban  vStjepan  dosudi  Turopoljcima,  sto  je 
i  kralj   Bela  g.    1255.   i    1264.  potvrdio.^ 

Glede  Velikoga  Luga  porode  se  god.  1255.  opet  novi  prijepori  o 
medjama.  Za  to  je  ban  Stjepan  po  nalogu  kralja  Bele  III.  (IV.)  po- 
novno  uredio  medju  ove  sume'. 

'  Sravni  potanje  u  clanku  o  turopoljskom  plemstvu. 

'  Sravni  potanje  u  clanku  o  turop.  sumama  u  ovom  djclu. 

'  I.  '.).  11. 

*  I.  10. 

'  Sravni  clanak  o  turop.  pkmstvu. 


49 


Turopoljski  rod  Staniska  sina  Varaciskova,  koji  je  obitavao  na 
zemljama  danasnjega  Mraclina^  Ijuto  se  bio  njesto  zamjerio  hercegu 
Beli  (sinu  kralja  Bele  III.  (IV,),  koji  ih  od  stalisa  jobagiona  svrgnuo  na 
drvonose  grada  Zagreb  a  —  kmetove.  Nu  prije  nego  li  je  hcrceg 
umro,    hotio    ih   je    opet    uciniti    jobagionima.    Na  temelju    te    odluke 


Ik 


Zeljezno  oruzje  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel.  Gonci. 

hercegove  uspostavio  je  taj  rod  ban  cijele  Slavonije,  Joakim,  god.  1271., 
a  kralj    Ladislav  III.  (IV.)  je  to  slijedece  god.    1272.  potvrdio.' 

U  drugoj  polovini  XIII.  vijeka  nalazimo  vei5  jasne  vijesti  o  op- 
cinskom  uredjenju  Turopolja.  God.  1278.  21.  juna  na  saboru  hrvat- 
skom  u  Zagrebu  popisane  su  stare  slobostine  i  obicajna  prava  Tu- 
ropoljaca,  i  uredjen    odno^aj    ovih  prema  van.    O  torn  je  ban  Nikola 

'  Sravni  clanak  o  turopoljskom  plemstvu. 


50 

izdao  svecanu  ispravu.  To  bi  bio  najstariji  statut  turopoljski.  Ovaj 
statut  potvrdi  god.  1279.  kralj  Ladislav  na  molbu  zupana  turopolj- 
skoga  Ladislava  sina  GumzinovaJ 

Turopoljci  su  uvijek  nastojali,  da  im  se  stare  povlastice  pri- 
znaiu  od  kralj  eva  i  banova.  Tako  evo  zamolise  kralj  a  Karla  Roberta 
g.  1322.,  da  im  potvrdi  povelju  kralja  Bele  od  g.  1264.,  kojom  im 
je  taj  kralj  potvrdio  povelju  glede  Odre.  Kralj  je  to  dakako  ucinio.''* 
Tako  isto  potvrdio  je  ban  cijele  Slavonije,  Nikola,  god.  1324.  26. 
januara  u  Zagrebu  povelju  kralja  Ladislava  od  g.  1279.,  kojom  je 
potvrdjen  statut  od  g.  1278.  Ovu  opet  povelju  potvrdi  ban  Mikac 
Prodavic  u  Toplici  (Topuskom)  4.  jula  g.  1326^  Kad  je  pako  kralj 
Karlo  Roberto  boravio  kod  Toplice  4.  jula  1333.,  dodjo§e  preda  nj 
turopoljski  zupan  Jakob  sin  Vukote,  Miko,  sin  Kelemesev  i  Lovro  sin 
Ratkov,  zamoliSe  ga,  da  potvrdi  povelje  kralja  Ladislava  od  g.  1279.  o 
statutu  turopoljskom  (1278.).  Kralj  uslisa  molbu  i  potvrdi  ovu  povelju.'* 

God.  1342/3.  trpilo  je  hrvatsko  plemstvo  i  narod  izmedju  Save 
i  Gvozda  velike  nevolje  od  velikasa,  koji  su  mu  gazili  slobodu  i  oti- 
niali  inianja.  Tuzbe  na  ta  nasilja  doprijese  i  do  kralja  Ljudevita 
Velikoga,  koji  19.  maja  god.  1343.  iz  Visegrada  nalozi  novomu  hr- 
vatskomu  banu  Nikoli  Banidu  (Banfy  de  Lindva)  sinu  Stjepana,  da 
povrijedjenima  pribavi  zadovoljstinu,  a  u  koliko  on  to  ne  bi  mogao 
uciniti,  neka  sve  poteskode  pod  svojim  pecatom  dojavi  kralj u.  Medju 
ovim  potistenim  plemidima  bili  su  i  Turopoljci,  na  koje  kralj  upravi 
pismo,  u  kojem  im  priop6uje  ovu  svoju  odredbu.^ 

Ban  Nikola  Banic  pogibe  god.  1346.  u  ratu  protiv  Mlecana  u 
Dalmaciji,  a  naslijedi  ga  u  banskoj  casti  Nikola  Sec,  jedan  od  naj- 
znamenitijih  muzeva  onoga  vremena.  Turopoljci  se  odmah  pobrinu 
za  usCuvanje  svojih  pravica,  te  poslase  k  banu  Nikoli  Secu  svog 
zupana  Ivana,  Stjepana  sina  Vukote,  Miku  sina  Kelemuseva  i  Nikolu 
sina  Ivanova,  koji  mu  predlozise  na  potvrdu  povelju  kralja  Karla 
Roberta  od  g.  1333.,  koja  je  sadrzavala  Statut  turopoljski  od  g.  1278. 
Ban  uslisa  molbu  Turopoljaca  i  potvrdi  to  u  Zagrebu  5.  marta  god. 
1347.**  Istu  ovu  povelju  potvrdi  25.  marta  g.  1352.  u  Budimu  kralj  Lju- 
devit  Veliki  na  molbu  zupana  turopoljskoga  Jakse,  te  Petra  sina  Pavlova.' 

'  I.  30.  Sravni  pfitanjc  u  clancima  o  opcinskim  urcdbama  Turopolja. 
"-  I.  4L 
M.  41.  42. 

*  I.  50. 
»  I.  55. 

•  I.  61. 
'  I.  67. 


51 

U  to  doba  javlja  se  u  Turopolju  neki  Grgur  sin  Stjepanov.  Taj 
se  g-od.  1344.  spominjc  kao  sluzbenik  bana,  i  »zupau«  (comes),  te 
je  dobio  od  kralja  na  dar  neke  posjede  u  Rakitovcu.  Kasnje  stece 
posjede  i  u  Petrusevcu.  Taj  susjed  Turopoljaca  bio  je  vrlo  nasiljan 
covjek,  te  je  god.  1352.  oteo  Turopoljcima  mnogo  svinja  u  sumi 
onkraj  Bune,  a  tri  pastira  svukao  do  gola,  isprebijao  ih  i  okovao  u 
njegve.  Na  prituzbu  Turopoljaca  odredi  kralj  Ljudevit,  da  kaptol 
zagrebacki  ispita  ta  nasilja.  To  je  kaptol  ucinio  i  izvijestio  o  torn 
kralja.' 

Poslije  smrti  hercega  Stjepana,  kraljeva  brata,  koji  je  vladao 
u  Hrvatskoj  kao  herceg  ovih  kraljevina,  ostala  je  njegova  udovica 
Margareta,  kdi  njemackoga  cara  Ljudevita  Bavarskoga,  u  Hrvatskoj, 
te  je  mnogo  utjecala  na  javne  poslove  zemlje.  Ona  bija§e  sklona 
Turopoljcima,  koji  ju  uputise  u  sve  svoje  slobostine  i  pravice.  Njoj 
bijase  na  srcu,  da  se  stuju  turopoljske  slobode,  sto  su  im  podijelili 
kraljevi.  2.  decembra  god.  1354.  izda  herceskinja  Margareta  u  Bu- 
dimu  povelju,  upravljenu  na  bana  Nikolu  Seca  i  ostale  zemaljske 
sluzbenike,  te  ubirace  poreza,  kojom  ostro  nalaze,  da  se  imadu  Tu- 
ropoljci  stititi  u  njihovim  slobodama.^  4.  pako  decembra  iste  godine, 
takodjer  u  Budimu,  potvrdi  na  molbu  zupana  Stjepana  sina  Mikiceva 
i  Marka  sina  Stanomirova  povelju  kralja  Ljudevita  Velikoga  od  god. 
1352.  o  turopoljskom  statutu.^ 

Jedva  sto  je  bansku  stolicu  zasjeo  ban  Leustakij,  eto  preda  nj 
dodjose  Turopoljci  Mraclincani,  i  zatrazise  potvrdu  svog  plemstva, 
koje  je  bilo  uspostavljeno  po  banu  Joakimu  (1271.)  i  potvrdjeno  po 
kralju  Stjepanu  VII.  (V.)  (1272.).  Ban  im  izda  tu  potvrdu  u  Zagrebu 
19.  novembra   1360.^ 

Kad  je  za  rata  kralja  Ljudevita  na  Bosnu  (I363j  u  banovini 
Usori  izgubljen  kraljevski  pecat,  valjalo  je,  da  ne  bude  zloporaba, 
sve  pod  tim  pecatom  izdane  povelje  obnoviti.  Za  to  Turopoljci  po- 
dastrijese  na  potvrdu  kralju  Ljudevitu  njegovu  povelju  od  g.  1352., 
o  kojoj  smo  gore  govorili.  Kralj  to  potvrdi  6.  marta  g.  1364.  Tu 
povelju  predocise  zupan  turopoljski  Petar  Stjepanov,  Petar  brat  Jakse, 
Luka  sin  Vucjakov  i  Vid  sin  Andrije.'^ 

Na    poziv    pape  Urbana  V.   pobrine  se  kralj   Ljudevit  Veliki  za 

^  I.  56.  60.  62.  64.  68.  69. 
'  I.  7L 
3  I.  72. 

*  I.   75.    Vidi   potanje    u    clancima  o   Mraclinu  i   o    turop.   plemstvu   u 
ovom  djelu. 
^  I.  77. 


52 

svoga  niladoira  rodjaka  Kaiia  Maloga,  hercega  od  DraCe,  sina  gra- 
vinskoga  grufa  Ljudevita,  svoga  prastricevica,  potomka  stare  ku6e 
Anzuvinaca.  Yec  god.  1365.  nalazimo  mladog  hercega  u  Dalmaciji,  a 
god.  1369.  podijeli  mu  kralj  east  hercega  Dalmacije  i  Hrvatske. 
God.  1371.  preuze  mladi  Karlo  DraCki  upravu  svoje  hercegovine  i 
nazivlje  se  "hercegom  Slavonije«  ili  -hercegom  Dalmdcije  i  Hrvatske «. 
DoSavsi  u  ove  nase  strane,  najprije  ga  nalazimo  ii  Cidama.  Ovamo 
poslase  Turopoljci  svoje  poslanike  na  poklonstvo  i  predocise  mu 
gorespomenutu  povelju  kralja  Ljudevita  Velikoga  od  g.  1364.,  moled, 
da  ih  zastiti  u  uzixauju  njihove  slobode.  Mladi  herceg  izda  o  tom 
16.  aprila  povelju,  kojom  nalozi  svim  zupanima,  kastelanima  i  zamje- 
nicima  ovih,  da  §tite  i  cuvaju  Turopoljce  u  njihovim  slobodama.  28. 
pako  aprila  izda  herceg  u  Zagrebu  povelju,  kojom  potvrdi  gorespo- 
menutu Ljudevitovu  povelju.'  Herceg  Karlo  ostao  je  u  Hrvatskoj  do 
god.   1 376. 

Sudbina  hercega  Karla  vrlo  je  zalosna.  Poslije  smrti  Ljudevita 
Velikoga  (1382.)  zasjela  je  prijestol  ugarsko-hrvatski  kci  mu  Marija, 
a  za  nju  vladala  je  njezina  majka,  kraljica  Jelisava.  God.  1385.  po- 
zvase  Hrvati  hercega  Karla  na  ugarsko-hrvatski  prijestol,  i  bude  31. 
decembra  g.  1385.  okrunjen  za  kralja.  Nu  vec  24.  februara  god.  1386, 
ubise  ga  pristase  kraljice  Marije  u  Budimu.  Ubio  ga  je  ugarski  ve- 
likas  Forgac.  Iza  njegove  smrti  nasta  jos  vece  komesanje  u  Hrvat- 
skoj i  Ugarskoj,  a  naroCito  kad  je  uz  Mariju  uzeo  vladati  i  kralj 
Sigismund  iz  ku6e  Luksenburske.  Taj  vehki  pokret  osjecalo  je  za 
cijelo  i  Turopolje.  Nije  onda  ni  cudo,  da  su  Turopoljci  dah  g.  1408. 
po  zagrebackom  kaptolu  prepisati  svoju  vaznu  povelju  od  g.  1255., 
koja  se  je  ticala  njihova   posjeda  Odre. 

Do  skora  osjeti  Turopolje  jo§  i  vede  nevolje.  Prve  provale  Tu- 
raka  u  Turopolje  poCele  su  ved  oko  god.  1422.,  a  potrajale  su  sve 
do  pod  izmak  XVI.  vijeka.'* 

Kralj  Sigismund  izdao  je  do  god.  1436.  vise  isprava  za  Turo- 
polje, ali  ove  se  odnose  lili  na  pojedine  osobe  i  posjede  turopoljske. 
Tek  9.  februara  god.  1436.  izdao  je  dvije  povelje,  koje  se  odnose 
na  opcinu  turopoljsku.  Tad  je  najme  na  molbu  turopoljskoga  zupana 
Stjepana  sina  Petkova  i  Stjepana  sina  Markova  prepisao  i  potvrdio 
kralj  Sigismund  recenu  povelju  kralja  Bele  111.  iIV.)  glede  Odre,  i  po- 
velju kralja  Ladislava  od  g.    1279.  o  statutu  turopoljskom.'* 

•  I.  88.  8'.). 
'  160. 

^  Vidi  o  tom  potanje  u  clanku  o  turskim  provalama  u  Turopolje. 

*  I.  242.  245. 


55 


Turopoljci  nastojahu  zivo,  da  si  sa  sviju  strana  osiguraju  svoje 
slobode.  Otkako  se  je  kralj  Sigismund  po  drugi  put  ozenio  sa  Barba- 
rom  grofinjom  Celjskom,  javlja  se  rod  Celjskih  kao  najmocniji  u 
Hrvatskoj.  Celjski,  surjaci  kralj evi  sticu  imanja  i  vlasti,  rec  hi  ho6e 
potisnuti  mozne  Frankopane.  S  njima  valjalo  je  racuuati.  Jos  veiii 
razlozi  potakli  su  Turopoljce,  da  se  osiguraju  od    Celjskih,  a  osobito 


Zemljane  posude  iz  grobova  ranos^a  srrunjega  vijeka  sa  kosturima  u  V.  Gorici. 

kad  su  Friderik  i  Ulrik,  grofovi  Celjski  zavladali  tvrdim  Medvedgra- 
dom,  sto  ga  g.  1436.  kupise  od  Rudolfa  Albena  i  sina  mu  Leonarda. 
Cijelo  gotovo  Zagorje  bilo  je  u  vlasti  grofova  Celjskih,  koji  po  torn 
nosise  lijepi  naslov  » grofova  Zagorskih«.  I  grad  Rakovac  dodje  u 
ruke  Celjskih. 

Posto    su  si  pako    vlasnici    Medvedgrada    od    davnine    svojatali 
neko  pravo  na  Turopolje  i  utjecali  na  opdinsko  uredjenje  turopoljsko,' 

'  Sravni  clanak  o  zupanima  turopoljskim  u  ovom  djclu. 


54 

naravna  je  posljedica,  da  su  Turopoljci  nastojali  mirno  ziviti  sa 
•rospodarima  Medvedgrada.  Zato  evo  vidimo,  da  7.  septembra  god, 
1437.  dolaze  turopoljski  zupan  Stjepan  Petkov,  Mihalj  Barnatin,  Fa- 
bijan  Mihaljev  i  Marko  Ladislavov  pred  Ulrika  kneza  Celjskoga  u 
Rakovac,  gdje  taj  iia  njiliovu  molbu  potvrdi  Turopoljcima  povelju 
kralja  Sigismunda  od  g.  1436,  o  turopoljskom  statutu.  Iste  godine 
10.  oktobra  dali  su  Turopoljci  po  zagrebai^kom  kaptolu  prepisati  onu 
drugu  listinu  kralja  Sigismunda,  koja  se  tice  njihovoga  posjeda  Odre. 
Isto  tako  dali  su  si  Turopoljci  po  knezu  Fridriku  Celjskom,  hrvat- 
skoni  banu  27.  augusta  god.  1447,  u  Celju  potvrditi  povelju.  kralja 
Sigismunda  od  god.  1437.  glede  istoga  posjeda  Odre,  a  vec  31.  augusta 
prepisao  im  je  kaptol  zagrebacki  ovu  potvrdu,'  To  je  bilo  tini  potre- 
bitije,  jer  su  knezovi  Celjski  bili  i  na  desnoj  obali  Save  neposredni 
susjedi  Turopolju.  Tu  su  najme  drzali  kastel  Stupnik,  sto  ga  kupise 
jos  od  kralja  Sigismunda  za  2000  tor.^ 

U  ovo  vrijeme  bilo  je  u  gradovima  Medvedgradu,  Rakovcu,  u 
oba  Kalnika  i  Koprivnici  raznih  sluzbenika,  po  narodnosti  Srba  (Ra- 
scianii,  koji  su  pred  Turcima  pobjegli  iz  svoje  domovine  i  nasli  za- 
kloniste  kod  kralja  i  velikasa,  narocito  kod  knezova  Celjskih,  Ovi  su 
doskora  podeli  zlorabiti  svoj  polozaj,  jer  su  stall  uznemirivati  hrvatske 
plemide  i  njihove  kmetove,  cineci  im  nepravde,  nasilja  i  stete,  Na- 
rocito stradali  su  od  ovih  pridoslica  nasi  Turopoljci,  Od  ovih  uzese 
traziti  razne  neobicajne  sluzbe  i  dace.  Turopoljci  se  potuze  novomu 
Ikralju  Ladislavu  Postumu,  moleci  ga  za  zastitu.  22.  novembra  1447. 
nalozi  kralj  iz  Praga  hrvatskomu  banu  Ivanu  Vitovcu,  da  §titi  Turo- 
poljce  u  uzivanju  njihovih  starih  slobo^tina,  a  onim  Srbima  strogo 
I  zabrani  uznemirivati  Turopoljce,  koji  od  vajkada  spadaju  same  pod 
sudbenost  hrvatskoga  bana,^ 

Od  potonjih  dogadjaja  u  Turopolju  valja  nam  spomenuti  jos 
i  razmiricu  Turopoljaca  i  zagrebackoga  kaptola  poradi  desetine  (1466 
do  1467,1,  uslijed  koje  su  Turopoljci  dosta  stradali,  jer  ih  je  crkvena 
vlast  za  jeduo  vrijeme  izopi^ila  bila.'* 

Veoma  vazan  privilegij  dobise  Turopoljci  15.  oktobra  godine 
1466.  od  kralja  Matije  Korvina.  Stara  povelja,  sto  ju  dobi  o  plem- 
stvu  turopoljski  rod  brace  Budune,  Ivana  i  Levca,  te  njihovi  rodjaci 
god,  1225.  od  kralja  Bele  III.  (IV, j,  pocivala  je  kroz  vijekove  negdje 
cuvana.  Turopoljci  ju  po  svojim  izaslanicima  popu  Fabijanu  Miksi(iu, 

'  I.  250,  251.  2H4.  2H5. 

'  C.  i  kr.  dvorski  arkiv  u  Becu,  Hungarica 

'  I.  465. 

*  Potanje  o  torn  vidi  u  clanku  o  crkvenoj  desetini  u  ovom  djelu. 


55 

Mirku  piscu  Petrusevidu  i  Ivanu  Jagnjicu  podastrijese  kralju  na  po- 
tvrdu. '  Ova  povelja  je  kasiije  mnogo  sluzila  Turopoljcima. 

Ovora  godinom  svrsava  se  prvi  perijod  —  najstariji  —  sredo- 
vjecni  povijesti  Turopolja,  jer  od  tog  casa  Turopoljci  sasvim  s  druo-otr 
stanovista  temelje  svoje  slobodc. 

Iza  izumria  knezova  Geljskih  (zadnji  knez  Celjski,  Ulrik,  ubijen 
je  od  Ladislava  Hunjada  u  Biogradu  g.  1456.j,  zaredali  su  razni  go- 
spodari  u  Medvedgradu.  Od  ovih  je  po  Turopoljce  najkobniji  bio 
Ivan  Tuz. 

Da  se  pako  Turopoljci  sto  sigurnijima  mogu  osjedati  od  prije- 
teCih  navala  turskih  sagradise  si  na  potoku  Lukavcu  do  sela  Donjeg 
Lukavca  drvenu  utvrdu  —  grad  Lukavec.  Dali  su  za  to  prema  usta- 
novama  tadanjega  vremena  dobili  kraljevsku  dozvoki,  nije  nam  po- 
znato.  Mozda  i  jesu,  ali  se  nam  ova  nije  sacuvala.  Kako  cemo  iz 
potonjega  viditi,  zadavao  je  grad  Lukavec  Turopoljcima  veoma  mnogo 
nevoija  i  briga,  jer  se  u  njem  ugnijezdise  velikasi,  od  kojih  su  mnogo 
stradali. 

'  I.  457,  Vidi  potanje  u  clanku  o  turop.  plemstvu  u  torn  djelu. 


Boi'ba  Tiiropoljaca  za  grad  Lukavec  i 
plemicku  slobodii  njihovu. 

Kad  je  ono  oko  god.  1478.  zaprijetila  Turopolju  velika  pogibelj 
od  provala  turskih,  zamoli^e  Turopoljci  medvedgradskog  vlastelina 
Ivana  Tuza  za  pomoi3.  Ovaj  im  dade  u  grad  Lukavec  12  strijelaca, 
koje  ali  vi?e  ne  izvede  iz  grada.  Tako  zaposjedose  gospodari  Medved- 
grada  grad  Lukavec,  koji  osta  u  rukama  njihovim  sve  do  godine 
1553.  Tu  su  ovi  drzali  svoje  ka^telane,  koji  pace  obnaJ5ahu  i  Cast 
vrhovnog  zupana  turopoljskoga.* 

Ivan  'I\iz  nije  ostavio  najljepsu  uspomenu  u  Turopolju,  makar 
da  je  samo  kratko  vrijeme  drzao  Lukavec.  Potonji  spisi  napominju 
nasilja,  sto  su  nanesena  Turopoljcima  po  sluzbenicima  Tuzovim,  ali 
ne  navode  kakova.  Svakako  su  bila  znatna,  jer  je  radi  tih  nasilja 
Tuz  osjeciao  griznju  savjesti.  Uskocivsi  Tuz  pred  gnijevom  pravde 
kraljeve  u  Veneciju,  jednom  je  k  njemu  po  nekom  poslu  poslao  brat 
mu  Osvald,  biskup  zagrebaCki,  Bartola  Sampuha.  Tu  u  razgovoru 
zapita  Tuz  Sampuha,  kako  li  zivu  bijedni  plemidi  Turopoljci,  na  sto 
Sampuh  odvrati :  »Tako  kako  ih  je  tvoje  gospotstvo  ostavilo«,  na  sto 
6e  Tuz  odgovoriti :  »Ja  ne  6\x  izbjedi  vjecnom  prokletstvu  radi  nasilja, 
koja  sam  im  nanesao.'^ 

•     Da  kako,  Tuz  nije  izvidao    rane,    zadane    Turopoljcima,    jer   se 
nije  nikada  vi^e  povratio  u  Hrvatsku.  Umro  je  u  Veneciji. 

Grad  Lukavec  ostao  je  kraljevskim  gradom,  dok  ga  nije  kralj 
Matija  darovao  svomu  naravnomu  sinu  hercegu  Ivanu  Korvinu  (prvih 
mjeseci  g,   1489.) 

Matija  bio  je  vrlo  sklon  Turopoljcima,  a  razlog  ce  biti  tomu 
taj,  sto  je  hotio  plemide  turopoljske  privudi  na  stranu  svog  sina  her- 
cega  Ivana,  kojemu  je  namijenio  bio  ugarsko-hrvatsko  prijestolje,  U 
to  vrijeme  naJ5lo  se  je  ubiraca  kraljevskih  poreza  u  Hrvatskoj,  koji 
su  ubirali    i    od    Turopoljaca    porez    od   1    for.    po    ku6i,  pak  ih  paCe 

*  Sravni  poglavljc  o  gradu   Lukavcu  i  o  turopoljskom  zupanu. 
'  II.  274. 


57 


upisivali  u  porezne  popise  kao  i  kmetove,  sto  se  je  protivilo  slobo- 
stinama  hrvatskoga  plemstva.  Jos  god.  1483.  13.  februara  u  Sopronju 
izdanom  poveljom  oslobodio  je  kralj  Matija  svekolike  pleini(ie  jedno- 
selce  kraljevstva  hrvatskoga  od  obicajnog  poreza  od  pol  zlatnika,  jer 
je  u  to  vrijeme  nasa  domoviua  silno  opustila  od  provala  turskih.' 
Upravo  na  temelju  te  povlastice  hrvatskoga  plemstva,  prituzi^e  se  Tu- 
ropoljci  kralj u  Matiji.  Ovaj  uslisa  njihovu  pravednu  prituzbu,  te  izda  u 
taboru  kod  opsade  Beckog  Novog  Mjesta 
28.  juna  1487.  ispravu,  upravljenu  na 
svekolike  ubirace  poreza  u  Hrvatskoj, 
kojom  im  strogo  zabrani  ubirati  ovaj  po- 
rez  od  Turopoljaca,  jer  da  su  i  oni  ple- 
mici  kraljevstva  hrvatskoga."'^ 

Ako  su  Turopoljci  i  dobili  od  kralj  a 
ovu  zastitnu  povelju,  to  ipak  nijesu  na- 
pustili  svoje  pravo  na  Lukavec,  jer  su 
odmah,  cim  doznase,  da  je  kralj  taj  grad 
darovao  svom  sinu,  ulozili  svecani  pro- 
svjed  protiv  tog  darovanja. 

Novi  gospodar  grada  Lukavca,  mladi 
Ivan  Korvin,  herceg  »Slavonije&  (Hrvat- 
ske),  uzeo  je  izvrsavati  svoja  prava  u 
Turopolju,  darivao  je  svoje  privrzenike, 
all  opet  nije  cinio  nasilja  Turopoljcima. 
Sto  vise,  on  je  postivao  njihove  slobode 
i  njihovo  plemstvo.  Kad  je  7.  augusta 
godine  1492.  boravio  u  Zagrebu,  dodjose 
pred  njega  Turopoljci  Pavao  Mahincic  iz 
Donje  Lomnice,  zupan  Benko  iz  Velike 
Mlake,  Pavao  iz  Kurilovca  i  Nikola  Der- 

pi6  iz  Plesa,  te  ga  zamolise,  da  potvrdi  Turopoljcima  povelju  kralja 
Matije  od  15.  oktobra  godine  1466.,  kojom  im  je  potvrdio  povelju 
kralja  Bele  od  g.  1225.,  na  kojoj  su  tada  Turopoljci  temeljiii  svoje 
plemstvo  i  slobode.  Herceg  Ivan  uslisa  njihovu  molbu,  te  potvrdi  Ma- 
tijinu  povelju  posebnom  svojom  poveljom,  koju  je  i  vlastorui^no  pot- 
pisao.^ 

God.    1 495.  bili  su  hercegovi  kaStelani  u  Lukavcu  Nikola  Zekel 
i  Gjuro  Sditarevaeki.  Kako  svuda,  tako  su  i  ovdje  bili  sluge  nasilniji 

•  II.  28. 
'  II.  53. 
^  II.  87. 


^1^^^ 


Zeljezno  proreslo;  ohruci  i 
okviri  za  drvene  vjedrice  iz 
groba  ranoga  srcdnjega  vi- 
jeka  sa  kosturom  u  V.  Gorici. 


58 

od  gospodara.  PoCeSe  Ciniti  Turopoljcima  neka  nasilja,  vrijedjajudi 
time  njihove  plemi(ike  slobode.  Kad  su  se  na  to  potuzili  Turopoljci 
hercegu  Ivanu  po  svojim  izaslanicima,  izdao  je  on  u  Zagrebu  20. 
jula  1495.  ostar  nalog  na  svoje  kikavecke  kastelane,  da  ne  smiju 
Turopoljcima  Ciniti  nikakova  nasilja,  a  jos  manje  uvadjati  kakove 
novotarije,  kojima  bi  vrijedjali  njihove  slobode,  sto  vise,  oni  ih  imadu 
u  njihovoj   slobodi  stititi,* 

1  drukcije  bio  je  herceg  Ivan  veoma  pravedan  prema  Turopolj- 
cima, sto   svjedoce   neke    njegove    presude  u  turopoljskim  parnicama. 

Plemidke  slobode  Turopoljaca  potkrijepio  je  i  kralj  Vladislav  II., 
kad  je  9.  marta  g.  1496.  u  Pozunu  potvrdio  hrvatskomu  jednoselis- 
nomu  plemstvu  povlastice  kralja  Matije  od  13.  febr.  g,  1483.  glede 
oprosta  od  poreza  pol  zlatnika  Pak  istog  dana  nalozio  je  kralj  Vladislav 
II.  svomu  riznicaru  Sigismundu  Ernustu,  biskupu  peduhskomu  i  svim 
ubiraCima  poreza  u  hrvatskom  kraljevstvu,  da  savjesno  vrse  ustanove 
spomenutog  Matijinog  privilegija.''^ 

Da  budu  Turopoljci  u  rukama  imali  taj  vazan  potvrdni  privi- 
legij  kralja  Madislava  II.,  dali  su  si  ga  na  molbu  Nikole  Babica  iz 
Plesa  i  \'alentiiia  .Svastovica  iz  Lomnice  prepisati  po  kaptolu  zagre- 
baekom  26.  aprila  1496.=' 

Poslije  smrti  hercega  Ivana  Korvina  (f  1504.  12,  okt.  u  Krapini) 
vrsila  je  vlast  nad  gradom  Lukavcem  njegova  udovica  Beatrica,  kdi 
moznoga  kneza  Bernardina  Frankopana.  Ova  se  uda  god.  1509,  za 
Jurja  markgrofa  BrandenbuSkoga,  a  umrije  god.  1510.  Dok  je  ona  zivila 
nijesu  Turopoljci  osjetili  nasilja  sa  strane  njezine.  Jedino  god.  1509. 
do  1513.  imali  su  neSto  muke  sa  susjednim  vlastelom  vukovinskim, 
Baltazarom  Alapidem.  Kneginja  Beatrica  bijase  zena  vrlo  pobozna, 
gto  dokazuju  mnoga  pisma  i  isprave,  §to  ih  je  izdala  u  korist  mana- 
stira  pavlinskih  u  Remetama  i  Lepoglavi,  a  u  torn  svakako  nalazimo 
temelj   njezinomu  covjckoljublju  i  njezinoj  pravednosti. 

TeSki  ali  dani  nastadoSe  po  Turopoljce,  kad  je  Lukavcem  za- 
vladao  udovac  BeatriCin  Juraj  markgrof  Brandenburski,  tudjinac  nje- 
maCke  krvi,  a  Covjek  pustolovna  zivota  i  opde  poznat  nasilnik  svoga 
vremena  u  Hrvatskoj.  IsposIovavSi  si  u  kralja  darovnicu  (1510j  za 
grad  Lukavec  i  njegova  pristojiliSta,  koja  su  obuhvatala  gotovo  cijelo 
plemcnito  Turopolje,  osjetiSe  Turopoljci  skoro  teSku  ruku  novog  lu- 
kaveckog  gospodara.  Nema  suuinje,  da  si  je  mnogo  toga  dozvoljavao, 

•  154,  155. 
'  II.  160.  162. 
'  II.  164. 


59 

oslanjajudi  se  na  tijesni  odno^aj  prijateljstva  i  srotstva  s  kraljem 
Vladislavom  II.  Osobito  mnogo  nasilja  cinili  su  Turopoljcima  mark- 
grofovi  kaStelani  u  Lukavcu.  Ve6  god.  1512.  pucini  Pctar  Fan  Ku- 
nigsfelski  znatna  nasilja  u  Lukavcu.' 

Videdi  Turopoljci,  da  im  prijeti  pogibelj  njihovim  slobodama, 
poslase  god.  1514.  Gaspara  Kisevica  iz  Lomnice,  i  Ivana  Magdale- 
nica  iz  Vel.  Mlake  u  Budim,  da  zatraze  potvrdu  svojih  sloboda  i  po- 
vlastica.  Ovi  predlozise  kralju  na  potvrdu  povelju  kralja  Bele  od 
god.  1225.,  kralja  Stjepana  od  god.  1272.,  kojom  se  potvrdjuje  povelja 
bana  Ivacina  (1271.)  glede  povra(ienih  sloboda  roda  Staniskova,  kralja 
Sigismunda  od  god.  1436.,  koja  potvrdjuje  potvrdu  kralja  Ladislava 
g.  1279.  vrhu  po  banu  Nikoli  (g.  1278.)  popisanih  sloboda  Turopoljskih, 
i  potvrdu  kralja  Sigismunda  od  god.  1436.  vrliu  isprave  kralja  Bele 
(1255.),  koja  potvrdjuje  ispravu  bana  Stjepana  (1255.)  vrhu  velike 
sume  turopoljske.  Kralj  Vladislav  II.  milostivo  primi  molbe  Turopoljaca, 
te  sve  te  povelje  potvrdi  8.  marta  god.   1514'^^. 

Spomenuti  kapetan  i  kastelan  markgrofa  BrandenburSkoga  Petar 
Pan  osobito  je  napastovao  i  tlacio  Turopoljce.  Godine  1514.  navalio 
je  sa  markgrofovim  sluzbenicima  i  podanicima  na  plemicki  dvor  Mi- 
halja  Miksica  u  Lukavcu,  koji  je  orobio,  a  tako  je  navalio  nocu  i  na 
dvor  Barnabe  Pogledida  u  Lukavcu,  i  od  onuda  ugrabio  razne  pred- 
mete  i  odijela,  a  slugu  Pogledideva  Lovru  svezana  odveo.  Protiv 
svih  ovih  nasilja  su  se  osteienici  potuzili,  i  podban  Baltazar  Alapid 
vodio  je  o  torn  izvide.^ 

Tuzbe  Turopoljaca  na  nasilja  markgrofa  Brandenburskoga  do- 
prle  su  i  do  kraljevskog  prijestolja.  Turopoljci  jasno  razloziSe  kralju 
kako  ih  markgrof  tlaci  i  zlostavlja,  te  od  njih  poput  neplemi(5a  i 
kmetova  hode  ubirati  razne  dace,  na  koje  nijesu  po  svojim  starim 
plemickim  slobostinama  obvezani.  Kralj  Vladislav  II.  za  to  nalozi  iz 
Budima  16.  novembra  1514.  hrvatskomu  banu  Petru  Berislavidu,  da 
stvar  ispita,  i  ako  je  zbiija  sve  tako  kako  Turopoljci  tvrde,  da  ill 
zastiti  u  njihovim  slobodama^ 

Taj  nalog  dobili  su  Turopoljci  u  ruke.  Nu  prije  nego  li  ga  pre- 
docise  banu,  posli  su  Ivan  Lackovii,  Toma  Modi(5,  Toma  Pogledi^  i 
Kvirin  Koskovid  do  zagrebackoga  kaptola,  koji  je  na  njiliovu    molbu 


'  II.  318. 
'  II.  329. 
^  II.  335.  336. 
*  II.  337. 


60 

za  Turopoljce  prepisao  21.  marta  izvornu  povelju  kralja  Bele  IV.  od 
god.   1225.,  na  kojoj   su  temeljili  svoje  plemstvo. ' 

Kad  je  pako  ban  Petar  Berislavid  iste  godine  na  Cvijetnicu  2. 
aprila  u  Krizevcima  drzao  sabor  hrvatskoga  kraljevstva,  dodjose  preda 
nj  izaslanici  Turopolja  Toma  Pogledii  i  sin  mu  Bavnaba,  te  Ivan 
Lackovic  i  Grgur  iz  Lomnice  te  predoeiSe  gornji  nalog  kraljev,  tra- 
ze6i  u  bana  za§titu.  Kad  je  to  Cuo  zastupnik  markgrofov  Ivan  Mis- 
kolcki,  koji  je  takodjer  dosao  na  sabor,  predoci  banu  neki  kraljevski 
spis,  u  kojem  bijase  sadrzano,  da  se  je  markgrof  potuzio  na  Turo- 
poljce kralju,  jer  da  mu  uskraciuju  duzne  obicajne  sluzbe  gradu 
Lukavcu,  i  da  su  radi  toga  pozvani  na  odgovornost  pred  kralja.  Ban 
je  dakako  ovaj  prigovor  zabacio,  jer  po  starom  obicaju  i  pravu  bill 
su  Turopoljci  podvrgnuti  samo  sudbenosti  banovoj,  za  to  ban  nalozi 
podzupanima  i  plemickim  sucima  zagrebacke  zupanije,  da  pozovu 
markgrofa  jurja  i  njegovog  kapetana  medvedgradsko-lukaveckoga 
Konrada  Pencingera  na  prvi  buduci  sabor,  da  udgovaraju  za  nepra- 
vedni  izaziv  i  nasilja  nanesena  Turopoljcima,  pak  da  i  predoce  pisma, 
koja  bi  iin  bila  u  prilog  protiv  Turopoljaca  —  ako  uop6e  koja  imadu. 
Na  samu  veliku  subotu  posli  su  plemicki  suci  Nikola  Pezerski  i 
Petar  Imprid  Jamnicki  na  Medvedgrad,  gdje  su  nasli  Pencingera  i 
izrucili  mu  banski  poziv.'^  Dali  su  Pencinger  i  njegov  gospodar  dosli 
na  sad  pred  sabor,  ne  znamo,  ali  znamo  to,  da  sve  to  nije  koristilo 
Turopoljcima,  jer  je  markgrof  jo§  vise  pobijesnio  protiv  njih.  Na  sam 
bozic  1515.  puslao  je  svoje  sluzbenike  i  kmetove  u  Turopolje,  koji 
su  navalili  na  turopoljske  kude,  oplijenili  ove  i  mnoge  plemide  po- 
hvatali  i  kojekuda  odveli.  Protiv  tog  nasilja  ulozise  Turopoljci  sve- 
cani  prosvjed  pred  zagrebaCkim  kaptolom  12.  januara   1516.' 

Jedva  da  su  Turopoljci  protiv  ovih  nasilja  prosvjedovali,  eto 
novih  i  mnogo  vedih !  Po  nalogu  markgrofovom  navalise  u  petak 
poslije  Valentinovog  g.  1516.  Konrad  Pencinger,  kapetan  medved- 
gradski,  Krsto  Cvet  (Cweth),  kastelan  rakovaCki  i  Ivan  Britvic  (Bo- 
rothwai,  kastelan  lukaveCki  s  nekim  plemidima  te  cetom  pjesaka  i 
lakih  konjanika  u  Turopolje,  da  ga  gotovo  opusto:§e  i  uniste.  Tu  po- 
Cine  upravo  bezbozno  nedjelo.  Razbise  vrata  crkve  sv.  Marije  u  Vel. 
Gorici,  i  od  (jnuda  ugrabi^e  vino,  odijela,  slaninu,  gotov  novae,  sukno, 
pak  i  mnogo  vaznih  povelja,  sto  sve  Turopoljci  onamo  sakrise,  Ove 
isprave  bile  su  sakrivene  u  tabernakulu  do    presv.   sakramenta.   Dakle 

»  II.  341. 

'  II.  241-244. 

'  II.  347. 


61 


ni  ovo  najsvetije  mjesto  covjeku  nijesu  postedili  nasilnici!  Sve  to 
ustanovila  je  pomna  istraga,  sto  ju  na  molbu  Turopoljaca  provedose 
podbani  Baltazar  Bacan  i  Baltazar  Alapii,  koji  o  torn  8.  marta  1506, 
izdase  pismo.^ 

Opet  se  Turopoljci  na  ova  nasilja  potuzise  kralju,  koji  je  3. 
oktobra  1516.  iz  Budima  nalozio  Stjepanu  Henczelffy-u,  sv(jm  dvor- 
skoni  sucu  i  potonotaru  hrvatskoga  kraljevstva,  da  sve  to  savjesno 
ispita  i  da  sliodno  odredi.'^ 

Nije  bo  cudo,  da  su  mnogi  turopoljski  plemici  pred  ovim  nasil- 
nikom  odbjegli  sa  svojih  djedovskih  ognjista  i  sklonuli  golu  svoju 
glavu  koje  kuda,  gdje  ih  nije  morio  strah  i  uzas  od  strahota,  sto  su  ih 
pretrpili.  To  se  je  tesko  dojmilo  plemenitog  bana  Petra  Berislavida, 
koji  je  to  tim  teze  snasao,  jer  je  nasa  domovina  u  to  vrijeme  mnogo 
trpjela  od  Turaka,  Za 
to  je  zelio,  da  opet  pri- 
kupi  bjegunce.  4.  de- 
cembra  g.  1516.  izdao  je 
u  Zagrebu  pismo,  kojim 
pozove  sve  te  bjegunce, 
da  se  vrate  u  svoje  do- 
move,  obecavajuci  im 
u  ime  kralja  zastitu  i 
pomod.^ 

Prigodom  ovih  raznih 
provala  u  Turopolje  i 
pocinjenih  nasilja  ubise 
markgrofovi  Ijudi^  Tu- 
ropoljce  Gjuru  Vogle- 
sica,    Valentina    Lekto- 

torica  i  sina  mu  Jurja  te  Petra  Arbanasica.  Radi  toga  osudi  ban  mark- 
grofa  Jurja  Brandenburskoga  i  njegovog  sluzbenika  Mate j a  Horvata 
na  smrt  i  gubitak  svih  imanja  u  kraljevstvu  Hrvatskom,  te  odredi, 
da  tu  osudu  provede  banski  povjerenik  i  zagrebacki  kaptol.  Protiv 
ove  presude  ulozi  markgrofov  zastupnik  Ivan  Milkolcki  priziv  na 
kr.  dvorsk(jg  suca  (judex  curiae  regiae).  Ban  podnese  taj  priziv  9. 
marta   1517.  dvorskom   sucu  uz  poziv,  da    do    buducega    suda    o  Tri 


1 


2 


Bronsani  privjcsci  i  okovi  s  remcna  iz 

groba  ranoga  srednjcga  vijeka  sa  kostu- 

rom  u  Vel.  Gorici. 


'  11.  348.  Sravni  clanak  o  piemstvu   turopoljskom. 
«  II.  351. 
»  II.  352. 

"  1517.  bio  je  Pctar    Pan  jos  kastelanom    Mcdvedgrada,   Rakovca  i  Lu- 
kavca.  (Nadbisk.  arkiv  u  Zagrebu :  Juridica,  3/143  [159]). 


62 

kralja    imade    niarkirrof    bansknm  sudu  predldziti  presudu    kralj.  dvor- 
skoi^  suca. ' 

.Mcdjutim  je  markgrof  Brandenhurski  znao  kralja  za  se  predo- 
dobiti,  te  je  Turopoljcima  dao  po  zagrebackom  kaptolu  uruc^iti  ne- 
kakav  kraljev  nak:)g,  po  svoj  prilici  sebi  u  prilog,  a  kaptolu,  da  ispita 
duznosti,  na  koje  bi  bill  Turopoljci  vbvezani  gradu  Lukavcu,  odnosno 
njegovom  gospodaru  markgrofu  Brandenburt^komu.  Taj  nalog  izvrsio 
je  kaptol  za  cijelo  pod  uplivom  markgrofovim.  Izaslao  je  svog  po- 
vjerenika  prebendara  Ivana  iz  Ivanica,  koji  je  na  Margaretinje  i  oko 
Magdalenina  g.  1517.  u.Zagrebu,  Odd  i  Glogovnici  preslusao  mnoge 
svjedoke.  Ovi  su  za  cijelo  od  straha  pred  markgrofom,  ill  opet  iz 
prijateljstva  mnogo  toga  izjavili,  sto  je  bilo  u  prilog  markgrofu.  Tako 
su  kazali,  da  su  Turopoljci  spadali  pod  grad  Lukavec,  odnosno  Med- 
vedgrad,  da  su  po  starom  obicaju  placali  onamo  o  Gjurgjevu  8  for., 
a  kmetovi  njihovi  desetinu  i  u  ime  stanka  1  for.  Drugi  su  iskazali, 
da  su  placali  o  Katarininom  »banscinu«  5  for.,  podavali  razne  po- 
davke,  da  su  se  vazda  zvali  jobagioni  odnosnih  gradova,  i  bill  samo 
predijalci,  da  je  o  Gjurgjevu  svaki  pojedinac  Turopoljac  pladao  80  beca 
i  slicno.  Dakle  sve  u  prilog  protivnika  njihovih !  O  torn  izvijestio  je 
kaptol  kralja  28.  jula   1517.'^ 

Xu  ban  Berislavic,  koji  je  tu  stvar  zelio  pravedno  rijesiti,  po- 
brine  se  za  Turopoljce.  4.  jula  g.  1517.  nalozi  zagrebackomu  kap- 
tolu, da  temeljito  istrazi  slobo^tine  i  obveze  Turopoljaca,  i  da  o  torn 
podnese  kralj u  izvjestaj.  Rok  sudbeni  bivao  je  odgadjan,  sve  u  prilog 
markgrofa.  Kad  su  pako  na'  sud  pred  kralja  mjeseca  augusta  1517. 
dosli  zastupnik  markgrofov  Ivan  Miskolcki  i  zastupnik  Turopoljaca 
Grgur  Mikolski  te  trazili  pravorijek,  opet  je  kralj  radi  »vaznih  posala 
kraljevine*  odgodio  rok  do  poslije  Miholja,  dakako  uz  ostar  nalog, 
da  se  Turopoljci  ne  smiju  sustezati  od  duznih  sluzba  i  pokornosti 
markgrofu.^  Da  je  kroz  to  doba  doslo  i  do  ozbiljnih  sukoba  izmedju 
Turopoljaca  i  markgrofa,  ne  moze  se  zatajiti.  Podanici  markgrofovi 
iz  Rakovca  i  Vrbovca  morali  su  bas  na  vojnu  u  Turopolje.  Da  su 
ovi  uzasno  nasilno  postupali  protiv  Turopoljaca,  vidi  se  od  tuda, 
§to  je  zupnik  vrboveCki  Gjuro  radi  toga  uskratio  svojim  zupljanima 
sv.  ispovijest  i  pricest,  na  sto  su  se  ovi  potiizili  markgrofu.* 

Oko  polovine  god,  1518.  javlja  se  novi  kapetan  medvedgradski 
Sigismund  Frodnohar  Bednjanski.  Sa  sluzbenicima  medvedgradskim  i 

Ml.  ;}G3. 

'  II.  374.  .376—481. 
'  II.  381.  382. 
*  II.  384. 


63 

lukaveckim,  te  sa  oruzanim  kmetovima  navali  u  Turopolje,  opljaika 
plemicke  kuce,  odvukavsi  od  onuda  vise  od  200  komada  manje  i 
ve(5e  marve,  u  kudama  zatecene  zene  i  djevojke  obe§casti,  izbije  ih, 
pokida  im  rupee  s  glava  i  dade  ih  vucariti  za  kose.  Protiv  tog  groz- 
noga  nasilja  ulozise  Turopoljci  19.  jula  prosvjed  pred  zagrebackim 
kaptolom.  Turopoljci  se  opet  uteku  tuzbom  kralju,  koji  20.  oktobra 
iz  Beca  izda  nalog  na  plemstvo  zupanije  zagrebacke  i  krizevacke, 
da  pod  prisegom  ocituje,  dali  su  si  Turopoljci  zbilja  sami  sagradili 
grad  Lukavec,  dali  im  je  otet  i  na  kakove  su  sluzbe  i  duznosti 
prema  gradu  Lukavcu  obvezani.  To  sve  imadu  iskazati  kraljevim 
povjerenicima  Petru  Komlo§komu,  biljezniku  kr.  male  kancelarije, 
Mirku  Fizes-Medjerskomu,  notaru  palatina  i  Petru  Vratisi,  notaru 
dvor.  suca,  Kad  su  ali  ovi  plemidi  dosli  u  Zagreb  i  Krizevce  na 
ureceni  rok,  ne  dodjose  receni  biljeznici,  i  tako  nijesu  mogli  dati 
zatrazeno  ocitovanje.  Protiv  toga,  sto  se  je  za  cijelo  dogodilo  pod 
uplivom  markgrofa  Jurja,  ulozise  Turopoljci  prosvjed  pred  zagrebackim 
kaptolom   12.  januara   1519.' 

Medjutim  se  je  naslo  nekoliko  plemenitih  Turopoljaca,  i  to 
Antun  Cickovic,  Blaz  Krizanid  i  Gjuro  Galekovid  iz  Mraclina,  Lovro 
Horvatic  iz  Kobilica,  Grgur  Vuglesic  iz  Kusanca,  pak  neplemici  Antun 
Fodor  iz  Plesa  i  Ivan  iz  Mlake,  koji  su  budi  prisiljeni,  budi  od  straha 
pred  markgrofom  dali  u  ime  Turopoljaca  neko  ocitovanje  na  stetu 
slobode  i  prava  njihova.  Cim  su  to  saznali  Turopoljci,  odrjesito  pro- 
svjedovase  protiv  te  izjave   17.  januara   1519." 

Na  ponovne  prituzbe  i  molbe  Turopoljaca  nalozi  kralj  18.  juna 
zagrebackom  kaptolu,  da  u  prisudu  kr.  povjerenika  saslusa  plemice 
zupanije  zagrebacke  i  krizevacke  glede  slobostina  i  duznosti  Turopo- 
ljaca.^ I  markgrof  Juraj  nastojao  je  iz  sviju  sila,  da  Turopoljce  po- 
kori.  24.  juna  1519.  izdao  je  budimski  kaptol  pismo,  u  kojem  mnogo 
svjedoka  iskazuje  u  prilog  markgrofu,  veleci,  da  su  Turopoljci  pre- 
dijaliste    Medvedgrada  i  obvezani  na  razne  sluzbe  i  podavanja.^ 

Prema  kraljevom  nalogu  dao  se  je  zagrebaCki  kaptol  odmah 
na  posao,  te  je  izaslao  svog  povjerenika  prevendara  Benka  iz  Pro- 
davica,  u  prisucu  kojega  imao  je  kraljevski  povjerenik  Ivan  Husare- 
vacki  saslusati  svjedoke  iz  zupanije  krizevaCke,  a  Caspar  S(3itare- 
vacki  svjedoke  iz  zupanije  zagrebacke.  Ovo  je  preslusavanje  trajalo 
vise  dana.  Saslusano  je  vi§e  stotina   svjedoka,  samih  plemida,  koji  su 

>  II.  589.  390.  392. 

'  II.  393. 

'  II.  394. 

*  II.  395,  439. 


64 

iskazali  suStu  istinu,  a  u  prilog  Turopoljaca.  U  glavnom  posvjedo- 
cise,  da  su  si  Turopoljci  sami  sagradili  grad  Lukavec,  koji  im  ote 
Ivan  Tuz,  i  od  onda  ih  uzeSe  medvedgradski  gospodari  siliti  na  razne 
dace  i  duznosti,  i  da  su  vazda  bili  pravi  plemici  kraljevine.  O  torn 
izdao  je  kaptol  ])ismo   1.  augusta   1519.' 

Taj  uspjeh  Turopoljaca  razestio  je  markgrofa  Jurja,  te  je  ovaj 
opet  dao  uznemirivati  Turopoljce.  Njegov  medvedgradski  kapetan 
Sigismund  Frodnohar,  lukavecki  faktor  Krsto  Pan  Kunigsfeldski  i 
ka^telan  lukavecki  Andrija,  krznar  po  zanatu,  sabrase  cetu  sluzbe- 
nika,  te  o  Velikoj  Gospoji  1519.  upadose  u  turopoljske  vinograde  u 
Kostanjevcu,  posjekose  trsja  i  odvezoSe  u  grad  Lukavec.  Na  sam 
blagdan  Vel.  Gospoje  dodjose  u  Ilovenjak,  otese  Andriji  Gerdavicu 
deset  volova,  osam  krava  i  isto  toliko  telica,  zenu  mu  i  kceri  svukose 
do  gola,  odnesose  odijela  i  drugu  raznu  rubenu,  te  plugove  i  motike, 
a  Andriji  Stringovacu  otese  dvije  krave,  konja,  sedlo  i  razne  druge 
stvari.  Jo§  o  blagdanu  sv.  Trojstva  pako  ulovili  su  na  polju  jednog 
pastira,  svezali  ga  i  izmlatili,  te  okolo  vucarili,  otevsi  takodjer  jed- 
noga  vola.  To  sve  su  istrazili  i  ustanovili  podbanovi  Mirko  Bradac  i 
Nikola  Dizanici  (Dersfy)  i  o  torn  izdali  sluzbene  izvjestaje.'* 

Tuzbe  na  ta  nasilja  podnesose  Turopoljci  kralju,  koji  pozove 
zagrebaCki  kaptol  14.  septembra  1519.,  da  izruci  Frodnoharu  kra- 
Ijevsku  opomenu.''  Kaptol  posla  svog  prebendara  Benka  iz  Prodavica, 
koji  nadje  Frodnohara  u  gradu  Rakovcu.  Kad  mu  je  kaptolski  iza- 
slanik  predocio  kraljevo  pismo,  odgovori  prkosno :  »Ovakovih  se  pi- 
sama  kraljevskih  moze  dosta  kupiti ;  ma  da  bi  doSlo  sto  takovih  pisama 
njegove  prejasnosti,  i  da  bi  mi  kralj  sva  moja  imanja  oduzeo  i  mene 
unistio,  vi^e  sam  duzan  vjeran  biti  mom  gospodaru,  gospodinu  Jurju 
markgrofu  BrandenburSkomu,  komu  sam  prisegao".  Kaptol  je  to  pri- 
op6io  kralju  svojim  izvjestajem   14.  oktobra   1519.* 

Mora  da  je  uslijedilo  strasno  ugnjetavanje  Turopoljaca.  Nije 
onda  ni  Cudo,  da  su  12,  aprila  god.  1520.  dosli  pred  zagrebacki 
kaptol  neki  bijedni  Turopoljci,  i  uzdajuii  se,  da  6e  izbjedi  nevoljama, 
ocitovali  pred  kaptolom,  da  de  biti  vjerni  i  poslusni  markgrofu  Jurju, 
i  da  6e  mu  podavati  obicajne  sluzbe  i  daie,  i  da  se  vise  ne  ce  protiv 
njega  dizati.  Nu  jedva  je  to  bilo  stavljeno  na  papir,  eto  drugih  Tu- 
ropoljaca,   koji  odmah  prosvjedovahu  protiv   ove  izjave    svoje  brade.^ 

'  II.  3')G. 

'  II.  417-420. 

'  II.  421. 

*  II.  423. 

'  II.  426. 


65 


Turopoljci  jedva  iscekivahu  presudu  kralja  u  parnici  prntiv 
markgrofa  Jurja.  Medjutim  je  markgrof  radio  na  dvoru  i  kod  dvor- 
skog  suda  sve  mogiide,  samo  da  uspije  protiv  Turopoljaca.  Narocito 
se  pozivase  na  svjedocanstva  iskazana  protiv  Turopoljaca.  Makar  da 
su  Turopoljci  predlozili  svoja  privilegija,  koja  su  na  sudu  proiiCa- 
vana,  ipak  nije  kraljeva  presuda  bila  onaka  kako  je  morala  hiti.  11. 
juna  u  Budimu  potpecatana  je  presuda  kraljeva.  Doista  im  priznaje 
naslov  »plemenitih  predijalaca*,  ali  odredjuje,  da  imadu  biti  pokorni 
markgrofu  i  ciniti  mu 


// 


sluzbe,  a  njihovi  kme- 
tovi  da  imadu  poda- 
vati  gradu  Medved- 
gradu  i  Lukavcu  de- 
setinu  krmaka  i  pla- 
cati  cinz,  dok  putem 
pravde  ne  dokazu,  da 
su  plemici  kraljevine, 
i  da  nisu  duzni  ci-  "O.  y 
niti  ove  sluzbe  i  pla- 
cati  ova  podavanja. 
Ali  zato  ujedno  od- 
redjuje, da  markgrof 
i  njegovi  sluzbenici 
ne  smiju  uvadjati  ni- 
kakove  novotarije,  niti 
ogranicivati  njihovu 
osobnu  slobodu,  i  ci- 
niti stete  njihovomu  imetku.  * 

Ovom  presudom  nijesu  Turopoljci  mogli  biti  zadovoljni,  te  odniah 
ucinise  kod  kralja  shodne  korake,  da  se  vac  jednom  prizna  njihovo 
pravo.  Za  to  nalozi  kralj  Ljudevit  II.  iz  Budima  17.  augusta  1520. 
biljezniku  male  kralj.  kancelarije,  Baltazaru  Tompi,  da  temeljito  ispita 
prava  i  duznosti  Turopoljaca.  Prema  tomu  nalogu  posao  je  Tompa 
u  srijedu  poslije  kraljeva  sa  povjerenikom  zagrebackoga  kaptola, 
prevendarom  Benkom  iz  Prodavida  u  Turopolje,  i  hotio  o  torn  saslu- 
sati  one  plemidt  Turopoljce,  koji  nijesu  bili  u  pravdi  protiv  Jurja 
Brandenburskoga,  bojedi  se  njegovih  nasilja.  Ovi  ne  litjedose  ni§ta 
svjedociti,  vec  izjavise:  »Ma  da  sva  na§a  imanja  ostavimo,  ne  demo 
svjedociti,  jer  nam  se  sluzbenici  medvedgradski  prijete:   U5inite  li  to 


Kralj  Bela  III.  (IV.)  1224-1270. 
Iz  ilustrovane  kronike  Ivana  Turcanskoga  u  Becu. 


'  II.  428.-448. 


66 

i  sto  svjedocite  prutiv  nasega  gospodara,  gospodina  markgrofa,  ho- 
6emo  vas  za  cijelo  sve  objesiti«.  Nu  i/Javise  ipak  samo  to,  da  nijesu 
obvezani  ni  na  kakove  sluzbe,  podavanja  i  placanja  u  novcu  i  na- 
ravi,  ni  oni  ni  njihovi  kmetovi,  osim  sto  to  ciniti  moraju  pritisnuti 
silom.' 

Medjutim  je  markgrof  Juraj  hotio  silom  sprijeciti  saslusavanje 
svjedoka  u  prilog  Turopoljaca.  Po  njegovom  su  nalogu  sluzbenici 
medvedgradski  i  lukavecki  oruzanim  cetama  zaposjeli  putove,  te  su 
Ijude,  koji  su  polazili  svjedociti,  rastjeravali  puskama.  Protiv  ovoga 
iavnoga  nasilja  ulozise  Turopoljci  kod  kaptola  zagrebackoga  svecani 
prosvjed.-  Nu  ovi  svjedoci  znali  su  si  ipak  nad  put  do  pravde.  Re- 
5eno  izaslanstvo  preslusalo  je  u  kratko  vrijeme  pocam  od  srijede 
poslije  kraljeva  428  svjedoka,  koji  su  gotovo  suglasno  izjavili.  da  su 
Turopoljci  i  njihovi  kmetovi  samo  pod  pritiskom  i  na  silu  morali  po- 
davati  dade  i  sluzbe  ciniti  gospodarima  Medvedgrada  i  Lukavca, 
koja  nijesu  bili  duzni  ciniti  po  zakonu  i  u  smislu  svojih  starih  slo- 
boda,  jer  su  bili  Turopoljci  vazda  plemici  i  slobodni  Ijudi.  Svjedoci 
bili  su  ne  samo  najblizi  susjedi  Turopoljaca,  ved  i  daljnji,  a  gotovo 
sami  plemidi,  a  sto  izjavise,  potvrdise  prisegom.  Zapisnik  o  torn 
preslusavanju,  koji  pruza  prekrasne  vijesti  o  proslosti  Turopolja,  izdao 
ie  kaptol  zagrebacki  u  sluzbenom  obliku  4.  oktobra   1520.^ 

Uza  sve  to  nije  se  ni  markgrof  Juraj  primirio.  Neprestance  je 
snovao,  kako  6e  jos  muCiti  uboge  Turopoljce.  U  torn  poslu  bili  su 
mu  dobri  pomagaci  njegovi  sluzbenici :  Benko  Stos,  kapetan  Medved- 
grada, Lukavca  i  Rakovca,  te  Ivan  Kosacki  iz  Kolovrata.  Po  nalogu 
svoga  gospodara  udari  Stos  oruzanom  cetom  na  Kurilovec,  Veliku 
Mlaku,  Mraclin,  Kuce  i  KuSanec,  te  pohvata  mnoge  Turopoljce,  koje 
okova  i  baci  u  medvedgradske  tamnice,  a  mnozinu  marve,  krmaka 
i  mnoStvo  kucnih  stvari  dade  otpremiti  u  nepovrat.  I  njegov  drug  Ko- 
sacki jo§  se  Ijepse  ponio.  On  navali  na  Kurilovec  i  Kuce,  gdje  uhvati 
plemide  Petra  HoroSida  i  Andriju  Biserida,  te  ih  dade  zatvoriti  u  Med- 
vedgrad.  Tu  ih  je  tako  grozno  mucio,  da  su  doskora  umrli  od  muka 
i  bijede,  ne  primiv^i  ni  utjehu  sv.  sakramenata.  Njihova  mrtva  tje- 
lesa  dade  baciti  u  Sumu,  gdje  ih  izjedo§e  vuci  i  druge  divlje  zivotinje.* 

Jadikovanje  Turopoljaca  dopre  opet  do  kralja  Ljudevita  11.  Teske 
tuzbe    na    Kosackoga,    prisilige    kralja,  da  mu  je  iz  Budima  26.  juna 

'  11.  44i). 

'  II.  451. 

'  II.  452.-479. 

*  II.  481.-483. 


67 

i  1,  septembra  god.  1521.  ostro  nalozio,  da  ne  muci  i  ne  uznemiruje 
Turopoljce.*  Kosacki  kao  da  nije  mario  na  kraljeve  opomene  i  naloge, 
jer  je  ved  o  velikoj  Gospoji  s  Petrom  Zelinskim  i  Grgurom,  kaste- 
lanom  lukaveckim  te  jakom  cetom  dosao  u  Turopolje,  i  gotovo  sva 
sela  opustosio  i  oplijenio,  ubirajuci  takodjer  nasilno  desetinu  krmaka 
ne  samo  od  kmetova,  vec  i  od  plemica,  Nije  on  mario  ni  na  tuzna 
vreniena,  koja  su  prijetila  od  provala  turskih,  protiv  .kojih  bijase 
proglasen  rat.  Nije  onda  cudo,  da  je  kralj  opet  27.  decembra  1521. 
pozvao  na  red  Kosackoga  i  nalozio  mu,  da  ne  dira  u  Turopoljce  dok 
se  ne  svrsi  parnica.  Ujedno  je  pozvao  svog  namjesnika  Stjepana 
Verbeca,  da  tu  groznu  parnicu  cim  skorije  rijesi.'^ 

Dok  je  to  gore  u  Budimu  islo  veoma  sporo,  a  razni  kraljevski 
nalozi  ostajali  tek  na  papiru,  a  da  ih  nasilnici  nit  uvazili  nijesu, 
pocese  Turopoljci  raditi,  kako  da  nadju  zastitu  i  pravicu  u  samoj 
domovini.  God.  1521.  zabanova  Hrvalskom  odlicni  velikas  hrvatski 
Ivan  Torkvat  knez  Krbavski  od  staroga  plemena  Gusica.  Na  blagdan 
sv.  Apolonije  9.  februara  god.  1522.  sazva  ban  sabor  u  Zagreb. 
Turopoljci  dodjose  takodjer  na  taj  sabor,  gdje  iznesose  nepravde  i 
nasilja,  sto  im  je  nanesao  Kosacki.  Potanko  opisase  sve,  sto  su 
prepatili  od  tog  krvoloka.  Plemeniti  hrvatski  ban  sa  svojim  sucima 
dobro  prouci  te  strahote,  i  izrece  pravednu  osudu,  kojom  odsudi 
Kosackoga  na  gubitak  svih  dobara  u  zupaniji  zagrebackoj,  koja  se 
imadu  zaplijeniti  i  dvije  trecine  pripasti  banskom  sudu,  a  jedna  trecina 
ostecenim  Turopoljcima'.  Ujedno  nalozi  zupanu,  podzupanima  i  plemic- 
kim  sucima  zagrebacke  zupanije,  da  provedu  ovu  zapljenu.^ 

Nije  nam  poznato  jeli  je  ova  zapljena  provedena,  ali  se  ipak 
cini,  da  je  ta  osuda  obuzdala  nasilje  Kosackoga,  jer  nema  sve  do 
god.  1524.  vijesti  o  kakovim  njegovim  nasiljima.  Parnica  Turopoljaca 
protiv  Kosackoga  tekla  je  tada  pred  kraljevskim  sudom,  a  kralj  je 
Turopoljce  uzeo  pod  osobitu  svoju  zastitu.  Svakako  je  mozni  ban  Ivan 
Torkvat  dobro  stitio  Turopoljce.  Tek  god.  1524.  opet  je  Kosacki 
poceo  uznemiravati  Turopoljce.  Kad  su  se  ovi  tuzbama  utekli  ka  kralju 
Ljudevitu  II.,  nalozi  ovaj  iz  Budima  1.  juna  1524.  banovima  Ivanu  Tor- 
kvatu  i  Ivanu  Tahu,  te  podbanovima  njihovim,  da  stite  Turopoljce. 
Slijedecega  opet  dana  2.  juna  upravi  kralj  pismo  na  Kosackoga,  kojim 
ga  kori  radi  nasilja  pocinjenih  mjeseca  februara  Pavlu  Jankovidu  iz 
Kobiliea,  kojega   je    Kosacki    orobio  i  zarobio    bio,  a    tek    kad  su  se 

'  II,  483.-486. 
'  II.  494-902. 
'  II.  487.-493. 


68 

iiaJli  janici  za  100  for.  otkupninc,  pustio  ga  je  na  slohodu.  Radi  ove 
janioevine  dodijavao  je  Turopoljcinia,  pak  mu  za  to  kralj  strogo  na- 
lozi,  da  se  sustegne  od  ovih  nasilja. ' 

Medjutim  je  markgrof  Juraj  Brandenburgki  ugovarao  s  kraljicom 
Marijom,  da  joj  proda  Lukavec  s  Varazdinom,  Medvedgradom  i  Rakov- 
cem.  Cim  su  to  Turopoljci  saznali  uloziSe  protiv  prodaje  svecani 
prosvjed  kod  zagrebaCkoga  kaptola  27,  oktobra  1524.  Isti  taj  dan 
potpisan  je  kupoprodajni  ugovor  u  Budimu,  kojim  markgrof  prodaje 
ove  gradove  kraljici  Mariji."'^ 

Za  ciielo  bio  je  markgrof  dobro  iipucen  kako  stoji  njegova 
parnica  protiv  Turopoljaca,  i  tako  se  hotio  rijesiti  Lukavca  i  Turo- 
poljaca. 

Dugotrajna  i  mucna  parnica  s  Turopoljcima  dovrSena  je  konacno 
kraljevskom  presudom  u  Budimu  4.  decembra  1524.  Potpisase  ju 
kraljevski  namjesnik  i  poznati  pravnik  Stjepan  Verbeci,  te  kr.  protonotari 
Ivan  Ezoy  te  lienko  Bekeny.  Ova  presuda  liSava  markgrofa  Jurja 
svakoga  prava  na  Turopoljce,  rijesava  Turopoljce  od  svake  sluzbe- 
nosti  i  cinzena  podavanja,  priznaje  ih  pravim  plemidima  kraljevine, 
koji  su  duzni  samo  banu  hrvatskomu  i  zupanu  zagrebackomu  o  Mar- 
tinju  svake  godine  placati  18  pensa  iliti  3  for.  60  dinara  ugarskoga 
raCuna,  a  namiriti  zaostatak  od  8  maraka  iliti  16  for.  agar,  racuna. 
To  je  sve  sudjeno  po  starim  njihovim  povlasticama.  Nadalje  im  se 
opet  odredjuje  stara  duznost,  da  ratuju  za  obranu  domovine,  kako 
su  to  bili  duzni  ciniti  svi  plemici  kraljevstva  hrvatskoga.  Slijede(5eg 
pako  dana  5.  decembra  nalozi  kralj  cazmanskomu  kaptolu,  da  opet 
utjelovi  Turopolje  sudbenosti  bana  i  podbana,  te  ih  pridruzi  gradu 
Zagrebu,  od  kojega  su  silom  otkinuti  bili.^ 

Kosacki  je  jos  sveudilj  sjedio  kao  kapetan  u  Medvedgradu.  I 
njemu  kr-^.lj  saopdi  gornju  presudu  9.  decembra,  te  njemu  i  potkape- 
tanima  grada  Medvedgrada  i  Lukavca,  tadanjim  i  bududim  ostro  nalozi, 
da  ne  smiju  uznemirivati  Turopoljce.  Slican  nalog  izda  istima  7.  aprila 
1525.,  a  27.  maja  1525.  nalozi  hrvatskomu  banu  Franji  Bacanu,  i 
podbanovima,  da  .^tite  Turopoljce.* 

Nalog  kraljev  obavi  kaptol  cazmanski  tekar  10.  oktobra  1525. 
Sa  kaptolskim  izaslanikom  prevendarom  Franjom  de  Stellis  posao  je 
u  Turopolje  i  kraljevski  povjerenik  Ivan  Kapelski  (de  Kapolna),  gdje 

'  II.  517. 

^  II.  518-522.  Foblizc  vidi  u  clanku  o  Lukavcu  u  torn  djelu. 

'  II.  522-334. 

*  II.  435  ■  438. 


60 

sazvavsi  Turopoljce  i  njihove  susjede  proglasise  kraljevski  nalog,  kojim 
im  objavise,  da  su  opet  potcinjeni  sudbenosti  bana  i  podbana  i 
utjelovljeni  gradu  Zagrebu.  To  je  svakako  naislo  na  veliko  oduSev- 
Ijenje,  jer  se  uije  nitko  javio,  da  u  propisanom  roku  prosvjeduje 
protiv  toga.  28.  oktobra  izda  kaptol  o  torn  ispravu.' 

Pod  tim  utjelovljenjem  ili  pripojenjem  gradu  (castrum)  Zagrebu 
razumijeva  se  pripojenje  zupaniji  zagrebackoj,  u  onom  smislu  kako 
ga  tumaci  duh  onoga  vremena,  jer  znamo,  da  oblast  zupanije  ima 
svoj  zametak  u  starom  sistemu    castra,  o  kojem  smo  vec  govorili.^ 


Dok  je  ovom  parnicom  dovn^ena  borba  za  slobodu  i  pravice 
Turopoljaca,  ceka  evo  Turopoljce  nova  borba  za  grad  Lukavec,  koji 
se  je  vec  od  vremena  Ivana  Tuza  nalazio  u  tudjim  rukama.  Bila  je 
to  doista  mucna,  ali  ne  tako  strasna  borba,  premda  su  Turopoljci  i 
kod  toga  dosta  stradali  i  trpili  stete  na  svom  imetku. 

Vazno  je  spomenuti,  da  su  Turopoljci  zastupani  bill  u  kobnoj 
bitci  na  Muhackom  polju  god.  1526.,  gdje  je  poginulo  uz  kralja 
Ljudevita  II.  jos   i   19  Turopoljaca.^ 

Na  1.  januara  1527.  izabrase  Hrvati  na  Cetinu  svojim  kraljem 
Ferdinanda  I.  iz  kuce  Habsburgovaca,  dok  su  neki  pristajali  uz 
protukralja  Ivana  Zapolju.  Medju  pristasama  Ferdinandovim  bio  je 
i  ban  Ivan  Torkvat,  dok  je  glavni  vodja  Zapoljeve  stranke  u  Hrvat- 
skoj  bio  knez  Krsto  F'rankopan.  Iste  godine  dobio  je  Ivan  Torkvat  od 
kralja  Ferdinanda  grad  Medvedgrad.  Turopoljci  spadali  su  medju  pri- 
vrzenike  kralja  Ivana  Zapolje.  U  torn  odnosaju  valja  nam  traziti  glavni 
razlog,  da  je  knez  Ivan  Torkvat  Krbavski  silno  napastovao  Turopoljce. 
O  bijedi  Turopoljaca,  koju  su  trpili  od  kneza  Ivana  Torkvata  pisao 
je  knez  Krsto  Frankopan  iz  Ivanida  senjskom  biskupu  JezefiCu:  »Ovo 
je  knez  Ivan  u  Lukavcu  ter  rasCinja  one  uboge  plemenite  Ijude, 
hotijucii  je  podase  podbiti  i  sebri*  je  uciniti.  K  tomu  je  porucio  ka 
svim  plemenitim  Ijudem,  koji  su  medju  Kupom  ter  Savom,  da  se 
Ferdinandu  predadu;  ako  li  ne,  da  je  ho^e  vjesati  i  glave  im  sje6i, 
kako  smo  vam  i  prvo  pisali.<s  Knez  Ivan  Torkvat  ■  Karlovia  sjeo  je 
u  grad  Lukavec  a  da  se  ne  mice,  vec  je  grozno  postupao  s  Turo- 
poljcima.^    Smr6u  Krstinom  pod  Varazdinom  iste  godine,    odlane  Tu- 

'  II.  539. 

"^  Sravni  takodjer  clanak  o  turop.  zupanu  u  ovom  djelu. 
'  Sravni  clanak  o  vojnama  Turopoljaca  u  ovoj  knjizi. 
■•  Kmctovi,  robovi. 
'  III.  2. 


70 

ropoljcima^  koji  su  se  po  svoj  prilici  odmah  pridruzili  pristaSama  kralja 
I'erdinanda. 

1.  novembra  god.  1530.  obdrzavan  je  u  Turopolju  hrvatski  sabor.' 
Doskora  dodjose  novi  gospodari  u  Lukavec :  Jelena  udova  Nikole 
Zrinskoga,  sestra  pokojnog  Ivana  Torkvata,  a  napokon  njezini  sinovi 
Ivan  i  Nikola  Zrinski.'^ 

Dok  je  stari  Ambroz  Gregorijanec  vodio  upravu  Lukavca,  bilo 
je  Turopoljcima  sasvijem  dobro,  i  kao  da  nijesu  ni  mislili  sa  Zrinskim 
voditi  pravdu  radi  grada  Lukavca.  Grad  Lukavec  cinio  je  sa  selima 
Malom  Mlakom,  Luzjem,  Cehima,  Odrom  i  Buzinom  posebni  kotar 
(districtus  Lukavecz  1545.)  posjeda  Zrinskoga.  Nu  do  skora  eto  ne- 
volje  i  jada!  Ban  Nikola  Zrinski  poCinje  tlaciti  i  robiti  Turopoljce. 
Nije  nam  poznato,  sto  je  tomu  dalo  povod.  Nema  nigdje  traga  cime 
bi  se  bill  Turopoljci  njemu  zamjerili.  Poznato  je  ali,  da  je  inace  slavni 
ban  Nikola  Zrinski  malo  mario  za  slobode  starih  plemenskih  opdina 
hrvatskih.  Mozda  je  on  od  Turopoljaca  trazio  dace  i  sluzbe,  na  koje 
nijesu  bili  obvezani.  Nevolja  od  Zrinskoga  zapocne  mjeseca  oktobra  1546, 
Sluzbenici  Zrinskoga  Ivan  Karinci6,  kastelan  Krupe,  Gjuro  Grabuc, 
Nikola  Budinic,  Miho  Todor,  kastelan  Novog  na  Uni,  Nikola  Berovi6,  Ivan 
Biletic,  Gjuro  Vuk,  Marko  Tovumec  iz  Ozlja,  Dragisa  Cigan,  lutas 
Zrinskoga,  Miho  Vojnovid,  Pavao  Muratovic,  Gaspar  Peranski,  Stjepan 
Zimi(3,  Ivan  Orsic,  Gaspar  Kobasici  iz  Brekovice,  kastelan  Mutnice, 
Ivan  Covnid,  Lacko  Budacki,  Gaspar  Kerlevacki,  Gjuro  Horvat,  Simun 
ZajeCid  iz  Podzvizda,  Pavao  Bojanid,  Miho  Matajko  iz  Kostajnice, 
Radovan  Pinezid,  Ivan  Dovolid  iz  Pedlja,  kastelan  Gvozdanskoga  i 
Jamnice,  Simun  Menidki  i  jo§  neki  Vlah,  gotovo  sami  stari  hrvatski 
plemici,  provalise  mjeseca  oktobra  1546.  oruzanom  cetam  u  Turopolje, 
gdje  su  kroz  vise  dana  grozno  haracili.  Otese  mnozinu  zita,  sijena, 
oruzja,  orudja,  marve  i  raznog  ku6nog  naredjaja.  Po  vise  dana  bo- 
ravili  su  u  kudama  plemida  i  pojeli  i  popili  sve  sto  su  nasli.  Mnozinu 
peradi  podavise  i  pojese,  razbise  pivnice  i  kleti  te  popise  vino.  Sve 
to  izbroji.^e  Turopoljci  pred  kaptolom  zagrebackim,  koji  im  o  torn 
dade  pismo.^ 

Turopoljci  se  odmah  potuzise  kralju  na  ova  nasilja,  i  u  ovoj 
prituzbi  naglasise,  da  ban  Nikola  Zrinski  nezakonitim  naCinom  dr^i 
njihov  grad  Lukavec,  te  mole  kralja,  da  im  se  grad  povrati.  Posljedica 
toga  bijaSe,  da  je  kralj  nalozio  iz  Pozuna  13.  decembra  1548.  svojim 

'  III.  526. 

'  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu  u  ovoj  knjizi. 
'  III.  1U5.  -125. 


71 


komisarima  na  bududem  hrvatskom  saboru,  da  sa  protonotarom  i 
plemickim  sucinia  kraljevine  Hrvatske  ovaj  spor  izmedju  Turopoljaca 
i  Zrinskoga  istraze,  raspravljaju  i  dovrse,  Ujedno  nalozi  banu,  da  se 
pokori  sudu  komesara,  i  da  za  tijeka  parnice  ne  uznemiruje  Turopoljce. 


lA-i 


'-k 


n-^Wl  His:-  r 


'■^'-T' 


ili^  Li  ^^1  L 


'o  -^ 

of  E 

'?!  O 

T— I  (/I 

o  a 

o  ■" 


>   E 


4.  januara  god.  1549.  nalozi  opet  plemickom  sucu  zagrebaCke  zu- 
panije  Filipu  Horvatu  Klokockomu  i  svemu  plemstvu  zagrebacke  i 
krizevaoke  zupanije,  da  izjave  i  svjedoce  golu  istinu  glede  nasilja 
Zrinskoga    nanesena    Turopoljciina,    i    da    razjasne    kako    li    se  iniade 


72 

s  gradom  Lukavcem,  dali  ga  zaista  Zrinski  protupravno  drzi.  Preslu- 
>5avanje  iniao  je  obaviti  zagrebacki  kaptol. ' 

Due  3.  februara  poCeo  je  kaptol  sasluSavati  svjedoke.  Saslusao 
ill  je  44.  Ovi  svi  suglasno  svjedoi^ise  protiv  Zrinskoga.*^ 

Sad  istom  obori  Zrinski  sav  svoj  gnijev  na  Turopoljce. 

Na  samo  Matijino,  u  nedjelju  24.  februara  1549.,  posalje  Zrinski 
svog  lukaveekog  kaStelana  GaSpara  Drzanida  s  jakom  cetom,  u  kojoj 
je  bilo  i  mnogo  uskoka,  konjanika  i  pjesaka  strijelaca,  na  Turopoljce. 
Ta  je  ceta  bag  razbojnicki  postupala.  Najprije  navaliSe  na  ku6e  Petra 
Diankovica  i  Antona  Bedekovida  u  Kobilidu,  te  u  turopoljske  gorice 
Kostanjevac  i  Mozocanje  na  tamognje  kleti,  gdje  su  razbili  vrata  i 
ugrabili  10  volova,  5  krava,  5  jednogodisnjih  telica,  svojinu  Mirka 
Pepelida  iz  Plesa.  Nikoli  Boltizarit^u  iz  Malog  Obreza  otese  16  volova 
i  4  krave,  nadalje  otese  Jurju  Sabaridu  8  volova  i  tri  krave,  Mirku 
Trninidu  iz  Gornje  Lomnice  3  vola  i  3  krave,  Luki  Trninidu  2  vola 
i  tri  krave.  Tako  isto  otese  mnogo  marve  Jurju  i  Pavlu  Arbanasu 
iz  Gornje  Lomnice,  Petru  Diankovidu,  Antunu  Bedekovidu,  Martinu 
Krajacicu,  kmetu  Mirka  Pepelida,  i  Dori  udovi  Pavla  Diankovida,  §to 
su  sve  otjerali  u  grad  Lukavec.  Tuj  su  zaklali  dva  vola  i  dvije  krave, 
>5to  su  pojeli,  Nesto  marve  je  Zrinski  ipak  povratio  Turopoljcima, 
ali  samo  uz  uvjet,  da  su  mu  prije  polozili  prisegu  vjernosti.  Ostalu 
marvu  nije  ni  kasnje  povratio. 

U  srijedu  poslije  Matijina,  udari  opet  Drzanic  oruzanom  cetom  po 
nalogu  Zrinskoga  na  Turopoljce,  a  narocito  na  kuce  njihove  u  Kuri- 
lovcu,  Kobili(iu,  Gornjoj  Lomnici,  Luzju  i  Velikdj  Mlaki,  gdje  su  razbi- 
jali  vrata  i  nanijeli  mnogo  kvara.  U  Kurilovcu  uhvatise  Jakoba  Notida, 
svezaSe  mu  ruke  na  ledjima,  objesise  na  nj  jedno  salo,  a  na  sramotu 
njegovu,  te  ga  tako  odvedo^e  u  Lukavec.  Zeni  pako  njegovoj  Klari 
i  Barbari  zeni  Stjepana,  te  Magdaleni  zeni  Antuna  Notida,  brade 
reCenoga  Jakoba,  oteSe  s  glava  peCe,  sto  je  bila  najveda  sramota 
za  zensku.  Ovake  su  ovamo  onamo  vukli,  turali,  oteli  im  pasove  i 
moSnje  s  gotovinom  od  83  dinara  i  tri  srebrena  prstena.  Kuce  turo- 
poljske provalisc  i  iz  njih  ugrabise  sto  god  nadjose:  psenicu,  zob, 
zito,  heljdu,  guske,  pili6e,  sirove,  pokudtvo  i  marvu,  koju  otjeraSe  u 
Lukavec,  gdje  ju  muCige  gladom  i  zedjom.  Ovu  ugrabljenu  marvu, 
gotovo  slomljenu  od  gladi  i  zedje  vrati  Zrinski  tek  onda,  kad  su 
vlastnici  njezini  polozili  prisegu  vjernosti  i  poslu^nosti,  zivez  pako  i 
pokudtvo  zadr^i  Zrinski  za  sebe  i  svoje  litide! 

'  in.  139.— 142. 
'  III.  144.— 147. 


73 

Ovih  nasilja  jo§  nije  bilo  dosta.  Ved  27.  februara  opet  navali 
Drzanic  po  nalogu  Zrinskoga  na  bijedne  Turopoljce.  Pratila  ga  je 
jaka  ceta  strijelaca  i  kopljanika  te  dovoljna  kolija.  Ovaj  put  podjose 
u  turopoljske  gorice  Kostanjevac.  gdje  su  razvalili  vrata  kleti,  i  za- 
tim  udarise  na  same  Turopoljce  u  Kucu,  Plesu,  Maloj  Gorici,  Ko- 
bili(5u,  Rakarju  i  Ilovinjaku,  gdje  su  najprije  na  njih  pucali  iz  ruCnih 
i  tezkih  pusaka,  i  tako  ih  raztjerali.  Ivana  Kirinida  kmeta  Bartola 
Terbida  uhvatise  i  ubise,  a  Petra  Lucica  uhvativsi  bacise  na  zemlju, 
gdje  su  ga  drvenim  i  gvozdenim  kijacama  tako  nemilosrdno  mlatili, 
da  su  mu  tijelo  sasvim  slomili.  Isto  tako  su  postupali  sa  Stanislavom 
Cuncidem  i  Markom  Klinovicem,  koje  polumrtve  ostavise  lezati  na 
zemlji.  Fabijana  Pepelica  ranise  na  lijevom  boku,  a  Grgura  Vorosica 
na  glavi.  Klementa  Gorickoga  i  Matiju  Posenjaka  nemilo  izlemase. 
Spomenutog  Pepelida,  Gorickoga  i  Posenjaka  uhvacene  porobise;  otese 
im  pojase,  sesire  i  mosnje  s  gotovinom  od  3  for.,  i  tako  na  pol  gole 
u  cicoj  zimi  odvedose  svezane  u  Lukavec,  gdje  ih  zatvorise  u  tamnice. 
U  tim  tamnicama  drzase  ih  puna  dva  mjeseca,  muciSe  ih  gladom  i 
zedjom,  a  tek  kad  ovi  nevoljnici  pruzise  po  porucima  jamCevinu, 
budu  pusteni  na  slobodu,  nu  prije  su  morali  Zrinskomu  priseci  vjernost 
i  posluh. 

I  ova  sva  nedjela  nijesu  bila  dosta  nasilnicima.  Posto  su  razbili 
vrata  kleti,  ugrabise  Mirku  Pepelidu  70,  Grguru  Pogledidu  40,  i  Blazu 
Pogledidu  40  kabala  vina,  koje  na  priredjenim  kolima  odvezose  u 
grad  Lukavec.  Kolika  zloba  bijase  u  tim  Ijudima,  vidi  se  najbolje  iz 
toga,  sto  su  ono  vino,  sto  ga  ne  mogose  odvesti,  pustili  iztedi  na 
zemlju,  izvadivsi  cepove  i  pipe  lagava. 

Kako  su  Tuiopoljci  tvrdili,  pretrpili  su  od  vremena  Ivana  Kar- 
lovida,  do  ovih  otimacina,  vise  od  10.000  forinti  stete,  bez  obzira  na 
ina  nasilja  i  sramote,  koje  su  im  nanesene  bile.' 

Na  prituzbu  Turopoljaca  upravio  je  kralj  Ferdinand  I.  iz  Praga 
18.  maja  1549.  odrjesito  pismo  na  bana  Nikolu  Zrinskoga,  kojim 
mu  nalaze,  da  ne  ugnjetava  Turopoljce,  da  pusti  zarobljene  Turopoljce 
na  slobodu,  i  da,,im  povrati  grad  Lukavec.  Taj  nalog  imao  je  banu 
uruditi  zagrebacki  kaptol.  To  kaptol  ucini  po  svom  izaslaniku  preven- 
daru  Ivanu  iz  Velike,  koji  ga  preda  banu  u  Cakovcu  7,  juna.  Ban  je 
kraljev  nalog  primio  pokorno,  obecavsi  posIuSati  kralja,  dodavsi,  da  6q 
sam  svog  poslanika  poslati  do  kralja,  da  ga  o  svemu  izvijesti." 

Nu  sve  to  slabo  je  koristilo,  jer  ve6  13.  juna  robi  i  haraCi  po 
Turopolju  kastelan  Gaspar  Drzanid.  Kralj  na  to  pozove  Zrinskoga  na 

*  III.  161. 

»  III    150-154. 


74 

kraljevski  sud.' Sad  je  zapoCela  ozbiljna  parnica.  Ua  se  ipak  zaprijece 
nasilja,  nalozi  kralj  15.  septenibra  svom  kapetanu  u  Hrvatskoj  Luki 
Zekelii,  da  stiti  I'uropoljce,  a  Turopoljcima  opet  nalozi  5.  novembra, 
da  do  konca  parnice  podaju  banu  obicajne  daiie  i  sluzbe.^  All  i  to 
ne  pomaie  jer  evo  opet  sluzbenici  Zrinskoga  robe  Turopoljce. 

Fo  nalogu  Zrinskoga  navaliSe   18.  oktobra  plemici   Mihajlo  Sis- 
manovii^,  Ivan  Zalaj,    Juraj    Karincic,  Nikola  Baksie,  Franjo  Herendii 
i  Juraj   Vlah    na  Turopoljce.    Najprije  navalise  na  ku^u  Martina  Lac- 
kovic'a  u  Vel.    Mlaki,    provalise  vrata  i  iz  kuce    ugrabise    dvije  pece, 
troje    hlaee,    jednu    dolamu,  tri  sjekire,  cetiri    motike,  dvije  cetvrtinke 
p^enice,  100  kokosi,  jedno  koplje  i  mnogo  strjelica.  Istog  dana  navalise 
na  ku(iu  Jurja  Lackovida  takodjer  u  Velikoj  Mlaki,  srusise  ped  i  ugra 
bi.^e  odonuda  jednu  kravu,  dvije  sjekire,  rucnu  pu^ku,  koplje  i  mnogo 
peradi.    U   istom    selu    oplijenise    takogjer  i  kucu   Petra  Modida,  gdje 
su  ugrabili  mnogo  razi,  heljde  i  jedno  koplje.  U  nedjelju    10.  oktobra 
opet    navalise    isti    ovi    sluzbenici    Zrinskoga    na    kudu   Jurja   i    Blaza 
Pogledida    u    Kurilovcu,    od    kuda    su    odnijeli    mnogo    peradi,    luka  i 
(ie^njaka,  te    su    iste    godine    uzorali    zemlju  spomenutih  Pogledida,  i 
prirod    pobrali    za    Zrinskoga.    Iste    nedjelje    navalise  na  kucu  Kirina 
Briglevida    u   Kurilovcu    i    odonud    odnijese    jednog    pcelca.     16.    ok- 
tobra   navalise    opet    na    kudu    Jakoba    Notica  u  Kurilovcu    i    iz   nje 
ote^e    jednog    vola,   tri    cetvrtinke    heljde,    30    pilida,  2    vijenca   luka, 
rasijekose    ladice    i    odnesose    razno    pokudtvo.    23.    oktobra    navalise 
na    kude    Nikole,    Vrbana,    Fabijana    i    Ivana    te  Blaza    Koskovida    u 
HraSdu,    razvaliSe    krov  i  spalise    kudu    Fabijanovu,    odnijevsi    ovomu 
2  jastuka,  puna  kola  glavata    zelja,    25    pilida,  te   potrosise    za   svoje 
konje  7  plasnica  sijena.  Vrbanu  Koskovidu  odnijese  mnogo  sirka,  heljde, 
dvije    cetvrtinke    soli,    dvije    cetvrtine    luka,    vijenac    cesnjaka,    4  mo- 
tike,   mnogo   strjelica,    koplje  i  sjekiru.    Razvalise  vrata  i  iz    vrta  od- 
vezoSe  puna  kola  glavatog  zelja.   Pavla  sina  Vrbanova  svezana  drzase 
i.  ziostavljahu,  te  mu  otese    koplje  i  strjelice.   Slicno  postupahu  s  Ni- 
kolom    Koskovidem,    uhvatise  ga  i  sjekirom  udaiahu,  ote§e  mu  pojas 
i  mo^nju.    Njegovu    kder    Katu    i    Anu    zenu    njegovog    sina    Mihajla 
nemilo    izbiSe.   Ogradu    kude    spaUSe,    a    psenicu  u  snopovima   bacise 
pod   konje.  I'orobiSe    Ivana  i  Blaza    Koskovida  u  HraSdu,   te  Blazovu 
zenu   ranise  na  prstima  ruke,  koju  tako  osakatiSe. 

25.  oktobra  pojavi  se  opet  medju  Turopoljcima  poznati  nasilnik, 
lukavedki  kaStelan  GaSpar    Drzanid.  S  jakom    oruzanom  detom  navali 

'  III.  155.— 167. 
»  III.  174.— 177. 


75 


na  kuce  Grgura,  Matije  i  Jurja  Devanida  u  Luicju,  uhvati  Ivana  i 
Matiju  Devanica,  te  ih  tako  dugo  drzao  svezane,  dok  nije  iz  njihovoo- 
vrta  odvezao  u  grad  Lukavec  puna  koki  glavatog  zelja.  Osim  too-a 
ugrabi  mnogo  inoga,  a  s  Ivana  Devanica  svuce  cizme,  dolamu  i  pas, 


^    ajlvai.is       j*^|i„^ 


I''      '"*'"'"'        *r->*     j^„,  „^  .v-»».vt»«    «>.jj»    ..)«.«,.^5X.   ^    r*Jf">ii>«'i>i«>^      ^'■^•Att^ 


Povclja  bana  Stjcpana  od  g    1249.,  kojom  se  Turopoljcima  dosudjujc  Veliki  lug. 
Izvornik  na  pergameni  u  turopoljskom  arkivu 


sto  mu  sve  zajedno  s  kopljem,  strjelicama  i  sjekirom  otme.  Isto  tako 
otme  s  tijela  Matije  Devanica  hlace  i  mosnju  sa  20  denara.  Istog 
dana  porobi  i  Jurja  Devanida  u  Luzju. 

Uslijed    ovih    otimacina    pretrpise  Turopoljci  vi.se    od   1000    for. 
stete,  ne  gledeci  na  nasilja  i  sramote. 


76 

Sad  istom,  6.  novenibra,  uslijedi  stroga  osuda  kraljeva,  kojom 
bude  Zrinski  odsudieii  na  gubitak  imanja  u  Hrvatskoj,  od  kojih  su 
dva  dijela  imala  pripasti  kruni,  a  jedan  dio  kao   naknada  Turopoljcima.* 

)o^  uvijeke    dopriiiasali  su  Turopuljci  dokaze  protiv    Zrinskoga. 

Dakako,  mnogi  su  se  bojali  svjedociti.  Zato  je  kralj   5.  decembra  na- 

lozio  podbanu  Ga.^paru  Gusiiiu  i  plemickim   sucima  zagrebacke  zupa- 

inije,  da  bez  obzira  na  strah  od  bana  svjedoce  istinu,  kad  to    zatraze 

Turopoljci.'* 

I  sluzbenici  Zrinskoga  cinili  su  razna  prosvjedovanja  protiv 
Turopoljaca,  samo  da  se  zategne  parnica.  Pak  jos  i  mjeseca  de- 
cembra iste  godine  haracili  su  Ijudi  Zrinskoga  po  Turopolju,  a  na- 
roCito  neki  Mihalj   Simanovic.' 

Na  saboru  u  Pozunu,  o  Bogojavljenju  god.  1550.  potuzise  se 
opet  turopoljski  posLanici:  Matej  Slatinski,  notar  grada  Zagreba, 
Blaz  Pogledid,  Petar  Diankovic  i  Martin  Tercli(5,  na  nasilja,  kojasu 
trpili  kako  prije  Nikole  Zrinskoga  od  nezakonitih  i  nasilnickili  posjed- 
nika  Lukavca,  tako  i  na  ona,  sto  ih  dnevice  trpe  od  bana  Nikole 
Zrinskoga  i  njegovih  sluzbenika.  Na  to  odredi  kralj  Ferdinand  i  na- 
lozi  22.  lebruara  1550.  Jurju  Tompi,  biskupu  peduhskomu,  Matiji  Za- 
berdinu,  biskupu  kninskomu,  Luki  Zekelu,  kapetanu  austrijskih  ceta 
u  Hrvatskoj  i  Pavlu  Ratkaju,  podzupanu  varazdinskom,  da  odmah, 
Cim  urede  razmirice  glede  medja  izmedju  Kranjske  i  Hrvatske,  podju 
u  Zagreb  i  tamo  istraze  spor  izmedju  bana  i  Turopoljaca.  Istim 
ovim  nalogom  odredi,  da  Turopoljci  u  toj  parnici  uzivaju  potpunu 
provodnu  sigurnost  fsalvus  conductus),  a  narocito,  da  ih  ne  smije  ban 
Nikola  Zrinski  i  njegovi  Ijudi  ni  u  cemu  uznemirivati  pod  kaznom 
nevjernosti.* 

Imenovani  gore  povjerenici  u  parnici  Turopoljaca  protiv  Zrin- 
skoga, pozvaSe  odmah  12.  maja  Stjepana  Humskoga,  Ivana  Heren- 
dicia  i  Filipa  Horvata,  suce  zupanije  zagrebacke,  da  svekolike  ozna- 
cene  svjedoke  za  tu  parnicu  na  dan  1.  juna  pozovu  u  Zagreb  pod 
prijetnjom  globe  od  16  maraka.  KoCiSte  je  doista  obdrzavano,  na  kojem 
prisustvovahu  kanonik  5tioc  Luka  i  pronotar  hrvatski  Mihajlo  Ka- 
venski  dz  Ravnai,  knji   preuze  zapisnik  u  pohranu. 

SasluSan(j  je  mnogo  svjedokii,  koji  posvjedoc^iSe  slobode  Turo- 
poljaca.-'  Ovom  zastitom   kraljcvom  budu  Turopoljci  oSokoljeni,  da   se 

'  HI.  178.-1SS. 

'  HI.  mo. 

"  III.  202. 
*  HI.  198. 
^  HI.  218.-222.  225—237. 


77 

sili  silom  opru.  To  se  doista  dogodi  doskora.  Oko  blagdana  sv.  Gala 
(16.  oktobra)  god.  1550.  sakupi  ban  Nikola  Zrinski  jaku  Cetu,  s  kojom 
ie  smjerao  po  nalogu  kralja  udariti  na  Turke.  Ovu  cetu  ukonaci 
Zrinski  po  selima  oko  grada  Lukavca.  Jedva  mozemo  vjerovati,  da 
bi  ta  ceta  stedila  bila  Turopoljce,  ali  bas  protivno  je  najvjerojatnije, 
t.  j.  da  su  ih  ovi  vojnici  strasno  mucili.  Nije  onda  cudo,  da  su  se 
Turopoljci  listom  digli  i  navalili  na  njih.  Kako  nam  pisma  vele,  bili 
bi  Turopoljci  svi  zaglavili,  da  se  nijesu  pravodobno  spasili  bijegom. 
Na  to  »nasilje  Turopoljaca«,  koje  mi  smatramo  pravednom  samo- 
obranom,  potuzi  se  pred  zagrebackim  kaptolom  u  ime  Zrinskoga 
Ladislav  Britvic  (Borothva)  Vrbovecki,  kastelan  medvedgradski,  koji 
je  dakako  navalu,  odnosno  samoobranu  Turopoljaca  ocrtao  kao  ka- 
kovo  hajducko  djelo.* 

Ovaj  otpor  Turopoljaca,  rec  bi,  da  je  mnogo  koristio,  jer  iza 
toga  ne  spominju  nam  pisma  nova  nasilja  Zrinskoga  ili  njegovih 
Ijudi.  Turopoljci  osjecaju  se  takodjer  sigurnijima,  te  su  sve  svoje  sile 
napeli,  da  zadobe  natrag  Lukavec,  i  da  im  Zrinski  dade  zadovolj- 
stinu  za  pretrpljene  stete  i  sramote.  Istraga  je  protiv  Zrinskog  i  dalje 
tekla,  a  vodio  ju  je  kaptol  zagrebacki."'^  -  Zastupnik  Turopoljaca,  Ivan 
iz  Bogarda,  iznosi  opet  g.  1551.  pred  kralja  nasilja  Zrinskoga  i  nje- 
govih Ijudi,  a  kralj  nalozi  3.  marta  zagrebackom  kaptolu,  da  usta- 
novi  istinitost  njegovih  navoda.  Medjutim  ustrebase  Turopoljci  spo- 
menuti  zapisnik  iztrage  od  g.  1550.,  te  zamolise  kralja,  da  im  se 
to  dade.  Kralj  doista  9.  maja  1551.  nalozi  protonotaru,  da  spomenuti 
zapisnik  pod  svojim  sluzbenim  pecatom  izda.  Da  li  je  pronotar 
izdao  taj  zapisnik  ili  nije,  ne  mozemo  re6i,  jer  nam  to  za  sada  nije 
poznato,  nu  naslucivati  mozemo,  da  ga  nije  izrucio  Turopoljcima. 

Parnica  podastrta  je  dvorskomu  sucu,  Za  Turopoljce  radio  je 
mnogo  Matej  Slatinski  (Zalathnoky).''  Godina  1552.  protekla  je  ne- 
kako  mirno.  Za  cijelo  su  parnicna  rocista  odgadjana,  sto  se  je  do- 
gadjalo  mozda  za  volju  Zrinskoga,  samo  da  se  konac  parnice,  koju 
je  Zrinski  morao  izgubiti,  zategne.  Napokon  se  morala  parnica  do- 
vrsiti,  a  Zrinski  je  sigurno  uvidjao,  da  mu  je  dalnje  zatezanje  bez- 
uspjesno.  S  toga  popusti  Zrinski.  Obje  stranke  odaberu  mirovne  suce, 
koji  su  mnogo  pomogli  dovrsenju  parnice.  Bili  su  to  Pavao  Grego- 
rijanec,  biskup  zagrebacki  i  gjurski,  Mihajlo  Merei,  kraljevski  na- 
mjesnik    u    Ugarskoj,    Toma    Kamarski,    zamjenik    dvorskoga    suca    i 

'  III.  223. 

'  HI.  238-256.  258.-272. 

'  III.  280.  281.— 288.  290.  807. 


78 

Mihajlo  kavenski,  hr\atski  protonotar.  Njilioviin  nastojanjem  dodje 
napokon  do  sporazumka  izmedju  pruiiih  se  stranaka.  Dne  26  oktobra 
fTod.  1553.  dodjo.^e  pred  kralja,  odnosno  kraljevskog  namjestnika  u 
Ufrarskoj  Miliajhi  Mereja,  zastupnici  Nikole  Zrinskoga  Ambrozij  de 
Beycz  i  Mihajlo  Miletinecki,  te  odaslanici  Turopoljaca,  pa  ugovorise 
sliedede:  Ban  Nikola  Zrinski  »iz  stovanja  prema  plemicima  turopoljskim, 
a  ne  manje  s  obzironi  na  svoju  bansku  cast,  koja  mora  svakoga  u 
pravu  stititi,  a  nastojati,  da  se  oplijenjenomu  povrati  oteto«,  vraca  Tu- 
ropoljcima  grad  Lukavec  sa  svim  pripadnostima  i  zemljama,  topo- 
vima,  strjelivom  i  oriizjem.  Ujedno  im  odpusta  sve  ono,  sto  su  mu 
kao  banu  kroz  prosle  godine  ostali  duzni  u  ime  otkupa  zalaznine. 
Xe  manje  otpusta  im  sve  one  dace,  koje  bi  imao  pravo  u  budiice, 
dok  god  bude  banom,  od  njih  ubirati.  Napokon  im  zajamci,  da  ne 
6e  placati  kraljevsku  dacu  od  svojih  posjeda,  koju  su  ili  ostali  duzni, 
ili  koju  je  od  njih  lukavecki  kastelan  Caspar  Drzanid  ubrao.  S  druge 
strane  opet  izjavise  Turopoljci,  da  za  »tolika  dobrocinstva«  njegova, 
zaboravljaju  sva  nasilja  i  otimacine,  sto  su  ih  pretrpili  od  njega  nje- 
govih  sluzbenika  i  presastuika  njegovih  te  brata  mu  Ivana  i  bana 
Ivana  Torkvata.  Napokon  opozvase  parnicu  protiv  njega. 

Dok  su  obavljeni  svi  formaliteti,  konacno  izruci  Zrinski  12.  no- 
vembra  1553.  grad  Lukavec  Turopoljcima.  Nu  time  nije  dovrsena 
pravda  glede  Lukavca,  koju  vodise  kasnje  prema  Bacanu  i  Nadazdu. 
Dovrsena  je  g.  1582.'  Glavno  ali  polucise,  jer  su  opet  dosU  u  posjed 
svoga  grada. 

'  III.  317 -.'327.  I'otanje  u  clanku  o  "ladu  Lukavcu. 


Razvitak  plem.  opcine  Turopolja  na  osnovi 
obnovljenog  bratstva  god.  1560.  do  ilirskog 

pokreta. 

Otkako  Turopoljci  dobiSe  u  posjed  grad  Lukavec,  nastaSe  po 
njih  mirnija  vremena.  Oni  postaju  slobodni  u  svom  Turopolju,  i  rade 
oko  unapredjenja  svoje  opcine.  U  torn  poslu  pomaze  ih  njihov  za- 
sluzni  zupan  Matej  Slatinski,  kojega  obilno  nagradise,  darovavsi  mu 
zemlje  i  poruseni  stari  grad  Lukavec,  na  mjesto  kojega  sagrade  novi 
grad  na  drugoin  mjestu.  Razmirice,  sto  su  ih  imali  sa  susjedima 
Alapicima,  Berislavidima  i  dr.,  tek  bijahu  neznatne  naravi,  te  i  ove 
sretno  uredise. 

Glavna  bijase  tada  zadaca  Turopoljaca,  da  svoju  staru  pleme- 
nitu  opcinu  sto  vise  ojacaju,  koja  je  uslijed  nasilja  velmoza  za  one 
dugotrajne  parnice  o  grad  Lukavec  smalaksala  bila.  Uvidjahu  —  za 
cijelo  upudeni  svojim  vrsnim  zupanom  Slatinskim  —  da  ih  jedino 
sloga  i  staro  bratstvo  moze  ciniti  jakima  i  gospodarima  na  svojoj 
plemenskoj   djedovini. 

Sretna  to  bijase  zamisao,  jer  se  uspjesi  ove  jos  i  danas  vide 
korisni  i  blagotvorni  po  plem.  opdnu  turopoljsku.  Dana  15.  februara 
god.  1560.  dodjose  pretstavnici  plemenitih  porodica  turopoljskih  — 
na  celu  im  Matej  Slatinski  —  pred  zagrebacki  kaptol,  gdje  se  svi- 
koliki  pob ratine  i  obnovise  staro  svoje  bratstvo,  »kao  da  proisticu 
svi  iz  jedne  kosnice«.  Uredise  ustanove,  po  kojima  se  imala  unapred 
vladati  njihova  opcina,  uredise  nasljedstvo  svoje  bra(5e  tako,  da  nikad 
posjed  Turopoljca  ne  moze  doci  u  tudje  ruke.  UrediSe  svoj  sud  i 
postupak  pred  njim,  rijecju  sve,  sto  se  je  ticalo  njihova  opcinskoga 
zivota.  Odmah  naimenovaSe  svoje  zastupnike,  koji  ce  ih  zastupati 
prema  vani  kroz  godinu  dana.  To  je  novi  gtatut  opdine,  ito  ga  je 
god.  1582.  8.  marta  u  Becu  potvrdio  kralj  Rudolfo  II.  i  tako  mu 
podijelio  zakonsku  moc.' 

•  III.  439—447.  IV.  39.  Poblize  sravni  u  clanku  o  opc'fni  turopoljskoj  u 
ovom  djelu. 


80 

Turopoljci  se  odmah  pobrinu  i  za  to,  da  u  duhu  onoga  vre- 
mena  steku  kraljevsku  darovnicu  za  svoje  posjede.  I  to  je  za  cijelo 
bio  rad  njilio\\)ga  zupana  Slatinskoga,  Kralj  Ferdinand  I.  izda  im  g. 
1560.  29.  aprihi  i  11.  maja  u  Becu  t,  z.  nove  darovnice  vrhu  Turo- 
polja,  u  koje  ih  uvede  kaptol  zagrebaCki  23.  aprila   1561.* 

Otkako  su  se  Turopoljci  rijesili  Zrinskoga,  vodio  je  tamo  dugo 
vremena  glavnu  rijec  spomenuti  zupan  Matej  Slatinski.  Za  njegova 
zupanovanja  zasnovani  su  opcinski  sudbeni  i  valovni  zapisnici  (iudi- 
ciorum  et  fassionum).  Tako  isto  poceli  su  se  tada  pisati  u  zapisnike 
zakljucci  turopoljskih  »spravisca«  (zborovi),  od  kojih  su  nam  sacuvani 
najstariji  iz  g.    1571.^ 

Da  Turopoljci  svoja  prava  i  slobode  jos  vise  utvrde,  potvrdi  im 
kralj  l-'erdinand  1.  u  Becu  17.  juna  na  molbu  zupana  Mateja  Slatinskoga 
presudu  kralja  Ljudevita  II.  od  g.  1524.  4.  decembra,  kojom  su  pri- 
znati  pravim  plemidima  kraljevine  i  neovisnima  od  grada  Medvedgrada 
i  posvojenog  jos  tada  Lukavca,^ 

Osim  provala  turskih,  o  kojima  cemo  u  posebnom  odsjeku  go- 
voriti,  nemamo  sve  do  u  XVH.  vijek  sto  biljeziti  iz  proslosti  plemenite 
opcine  turopoljske.  Pocetak  XVII.  vijeka  opet  je  bio  ponesto  mucan 
po  Turopoljce.  Cestiti  hrvatski  ban  Ivan  Draskovic,  kojega  porodicu 
pobrati-e  Turopoljci  jos  g.  1570.,  kao  da  nije  mario  za  to  pobra- 
timstvo.  Razni  vojnicki  sluzbenici  banske  vojske  grozno  su  poceli 
harati  po  Turopolju.  Provaljivahu  u  kuce  i  otimahu  od  onuda  sto  su 
godar  nasli.  Na  ova  nasilja  potuzise  se  Turopoljci  nadvojvodi  Ma- 
tiji,  bratu  kralja  Rudolfa  II.j  koji  je  u  to  vrijeme  bio  vrhovni  zapo- 
vjednik  vojske.  Taj  nalozi  28.  marta  1602.  iz  Pozuna  banu,  podbanu, 
kapetanima  i  svim  casnicima  banske  vojske,  da  se  okane  ovakovih 
nasilja,  jar  6e  inaCe  pasti  u  nemilost  kraljevu.  Nalog  taj  proglasen  je 
na  hrvatskom  saboru  24.  maja.^ 

Slijededega  dana,  29.  marta,  ishodise  Turopoljci  od  kralja  Ru- 
dolfa II.  potvrdu  povelje  kralja  Ferdinanda  I.  od  god.  1548.  glede 
oprosta  poreza,  dana  po  kralju  Matiji  Korvinu  plemidima  jednosel- 
cima  izmedju  Kupe  i  Save.  Isti  dan  izda  kralj  takodjer  i  nalog  banu 
Ivanu  Draskovidu,  da  stiti  Turopoljce,  koji  su  i  onako  dosta  izvrzeni 


'  III.  448.-4.52.  458.-467.  IV.  1.— 4.  Vidi  potanje  uclanku  o  turopolj- 
skom  plemstvu  u  ovom  djelu. 

^  Sravni  poblizt;  o  torn  u  clancima  o  sudu  i  spravisdu  turopoljskom  u 
ovom  djelu. 

'  IV.  7. 

*  IV.  74. 


81 


navalama   turskim.  Trecom    opet   poveljom  podijeli   Turopoljcima   saj- 
movno  pravo  u  Velikoj   Gorici.' 

Na  kraljev  nalog  pisao  je  ban  Draskovic  kralju  pismo,  u  kojem 


"  4  I, 


i 


'o  S 
>  o 


iskazuje,  da  su  ga  Turopoljci  na  pozunskom  saboru  neduzno  tiizili, 
cime  su  mu  nanijeli  veliku  uvredu.  Na  to  kralj  pozove  7.  septembra 
1602.    svog    namjesnika    u    Ugarskoj,    Marka    Peteva,   da  sudi  Turo- 

>  IV.  75.  77.  79.  O  sajmovima  vidi  u  poglavlju  o  trgovini  u  ovom  djelu. 

6 


82 

poljcinia  radi  ove  uvrede  nanesene  banu.  Kaptol  zagrebacki  imao  je 
Turopoljce  pozvati  na  sud  pred  kralj.  namjesnika.  Na  saboru  u  Za- 
grebu  7.  januara  1607.  opet  su  Turnpoljci  po  svom  zupanu  Ivanu 
P()gledi(iu  iznijeli  sva  nasilja,  koja  su  im  pocinjena  po  nalogu  bana, 
i  terete,  j5to  im  namide  hrvatski  sabor.  Zavrsuju  ali,  da  su  voljni 
slusati  sve  odredbe  sabora  i  presude  njegove.  Ban  se  je  opet  tuzio 
na  zupana  Poglcdica,  koji  je  kod  sebe  zadrzao  jedan  top.' 

Ova  parnica  tekla  je  i  dalje.  Preslusani  su  i  svjedoci,  koji  su 
doista  potvrdili  neka  nasilja,  sto  ih  haramije  i  drugi  neki  vojnici 
pocinise  u  Turopolju,  ali  ne  banovim  znanjem,  koji  da  je  vise  dobra 
ucinio  Turopolju  nego  li  zla.''^ 

Svrsetak  parnice  nije  poznat,  ali  se  cini,  da  je  dobro  po  Tu- 
ropoljce dovrsena. 

Pozunski  sabor  odredio  je  g.  1602.  za  Hrvatsku  porez  I'dica 
seu  cont."ibutioi  u  svrhu  ratovanja  protiv  Turaka.  Turopoljci  ali  ne 
htjedose  se  toj  odredbi  pokoriti,  pozivajuci  se  na  oprost,  dan  hrvat- 
skim  jednoselcima  plemicima.  U  pismu,  sto  ga  je  kralj  14.  decembra 
1603.  iz  Praga  upravio  na  Turopoljce,  tesko  im  predbacuje  uskraci- 
vanje  poreza,  jer  da  time  odaju  nemar  prema  domovini,  a  sve  to 
njihovo  drzanje  da  je  samo  na  propast  domovine.  Boli  ga,  da  se  vec 
nisu  odazvali  njegovomu  pozivu  od  minule  godine.  Pod  prijetnjom 
gubitka  svih  njihovih  povlastica  im  nalaze,  da  taj  porez  placaju. 
Javlja  im  da  je  ovlastio  bana  Draskovida,  da  ih  bez  obzira  na  nji- 
hove  slobostine  prisili  na  pladanje  ovoga  poreza  i  na  ustanak  protiv 
Turaka,*  Bez  dvojbe  su  se  Turopoljci  pokorili  tomu  ostromu  nalogu? 
jer  nemamo  vijesti  o  kakovom  daljem  otporu. 

Kad  je  pako  minulo  ratno  vrijeme  i  sklopljen  sa  Turcinom  mir 
na  uscu  rijeke  Zitve  g.  1606.,  prestala  je  svrha  ovoga  poreza.  Za  to 
vidimo,  da  kralj  Rud(jlfo  11.  16.  januara  g.  1608.  u  Pragu  obnavlja 
za  Turopoljce  onaj  privilegij  o  oprostu  poreza,  dan  svojedobno  ple- 
micima jednoselcima.  Ovu  svoju  obnovu  dostavi  hrvatskomu  saboru, 
nalozivSi,  da  se  od  Turopoljaca  ne  ubire  ni  kakav  porez  (taxa  seu 
contribution  Na  to  je  sabor  u  Zagrebu  23.  septembra  1610.  izdao 
povelju,  kojom  je  Turopoljcima  potkrepio  taj  kraljev  privilegij.  U  toj 
povelji  osobito  naglasuje  sabor  hrabrost  Turopoljaca  i  bijede,  sto  su 
ih  nekoc  pretrpili.^ 

Cini  se  ipak,  da  je  sabor  trazio  neke  dace  od  Turopoljaca,  jer 

'  IV.  81.-  85.  92.-92. 

»  IV    95-98. 

"  IV.  99. 

*  IV.  201.  103. 


83 

su  protiv  too-a  Turopoljci  kod  kralja  prosvjedovali.'  Za  to  je  za  cijelo 
na  molbu  zupana  turopoljskoga  Gjure  Vagica  potvrdio  opet  16,  maja 
g.  1620.  u  BecLi  kralj  Ferdinand  II.  spomenute  povelje  glede  oprosta 
poreza,  a  19.  juna  nalozio  banu  Nikoli  Frankopanu,  podbanu  i  ubi- 
racima  poreza,  da  ne  smiju  od  Turopoljaca  ubirati  porez  (dica,  con- 
tributio,  taxa).  Taj  kraljevski  nalog  progla^en  je  na  hrvatskom  sa- 
boru   1.  augusta  iste  godine.^ 

Od  g.  1615.  pak  sve  do  konca  XVH.  vijeka  mnogo  sudjeluju 
Turopoljci  na  vojnama  protiv  Turaka.'' 

Od  kralja  Ferdinanda  III.  isposlovase  si  Turopoljci  18.  juna  g. 
1649.  ponovnu  potvrdu  glede  oprosta  poreza,  i  veca  sajamska  prava 
u   Velikoj  Gorici.^ 

God.  1650.  viadao  je  u  Turopolju  strasan  glad.  Nije  ali  ni 
drugdje  diljem  nase  domovine  bolje  bilo.  Cijena  zitu  bila  je  silno 
velika.  Cetvrtinka  zita  stojala  je  8  for.  Bijedan  narod,  da  ne  umre 
od  glada,  morao  si  je  pedi  kruh  od  kore  drveca,  a  jeo  je  kuhanu 
travu  i  lisce.  Takav  glad  nije  ni  prije  ni  poslije  vise  bio  u  Turopolju.'' 

Pod  konac  pedesetih  godina  XVII.  vijeka  opet  su  Turopoljci 
mnogo  stradali  od  raznih  osoba,  koje  su  napadale  njihove  kuce  i 
robili  ih,  prebijali  i  nanasali  im  razne  stete.  Na  prituzbu  Turopoljaca 
nalozi  kralj  Leopold  iz  Pozuna  28.  novembra  1659.  banu  Nikoli 
Zrinskomu,  podbanu  Gasparu  Orehovackomu  i  ostalim  velikasima  hr- 
vatskim,  pak  i  vojnim  zapovjednicima  i  sluzbenicima,  da  stite  i  brane 
Turopoljce.  Taj  nalog  predocise  Turopoljci  podbanu  u  Gusderovcu 
24.  januara   1660.*^ 

Zima  god.  1696./7.  bila  je  po  Turopoljce  veoma  nesnosna.  Nje- 
macka  vojska,  koja  je  tada  boravila  u  Hrvatskoj,  bude  ukonacena 
preko  zime  u  Turopolju.  Bile  su  to  kumpanije  kapetana  Skidinskoga  i 
Lemona.  Ove  kumpanije  bile  su  ukonacene  gotovo  po  svim  turopolj- 
skim  selima  u  >>polju«.  Ovi  su  tamo  pocinjali  razne  neprilike  Turopolj- 
cima,  a  bilo  je  i  slucajeva  nasilja.  Tako  je  neki  vojnik  u  Busevcu 
batinom  isprebijao  Marka  Bobesida,  a  Ivana  i  Martina  Bobesi(5a  ranio 
sabljom  i  kucna  im  vrata  probio  tanetom  iz  puske.'' 


'  IV.  106. 

2  IV.  107.  111. 

'  Vidi  potanje  u  clanku  o  turopoljskim  vojnama  u  ovom  djelu. 

*  IV.   138. 

'  IV.  539. 

'  IV.  148. 

'  IV.  215.— 229. 


84 

Vjerne  sluzbe  i  zasluge  Turopoljaca  prigodom  vojne  na  Turke 
osobito  su  bile  cijenjene.  Obzirom  na  to  oslobodi  ih  hrvatski  sabor, 
drzan  u  Varazdinu  god.  1702.  clankom  XXIV.,  za  uvijeke  od  sva- 
koga  poreza,  te  im  obeca,  da  6c  im  kod  uredjenja  krajine  dati  zemlju 
kod  Gliiie  i  Une,  na  koju  6e  se  moci  nekoliko  stotina  njih  naseliti, 
uz  uvjet,  da  tanin  sluze  kao  vojnici  domovini.  To  ali  potonje  nije 
nikada  ispunjeno,  ali  zakljucak  sabora  glede  oprosta  poreza,  uz  stara 
privilegija,  odnoseci  se  na  taj  oprost,  potvrdio  je  kralj  Leopold  I,  u 
Becu  12.  decembra  g.  1703.,  a  to  opet  14.  marta  g.  1708.  Isto  te 
slobode  obnovi  i  zajednicki  ugarsko -hrvatski  sabor  clankom  XCII. 
god.    1723.1 

Kai  je  skoro  na  to  hrvatski  sabor  raspisao  bio  neki  namet,  ne 
htjedose  ga  Turopoljci  pladati.  Radi  toga  je  hrvatski  sabor  g.  1734. 
odredio  clankom  XXI.,  da  taj   namet  brakijem  utjera.''* 

Uslijed  kojekakih  zloporaba  i  nemira  prigodom  obnova  ma- 
gistrata  turopoljskoga  izdao  je  8.  juna  god.  1736.  u  Zagrebu  ban 
Josip  grof  Eszterhazi  posebni  statut,  koji  uredjuje  obnovni  izbor  (re- 
stauraciju)  i  spravisde  turopoljsko.^ 

Godine  1737,  dobi  opdina  turopoljska  od  kralja  Karla  III.  svoj 
opcinski  grb  i  pecat* 

Kad  su  se  god.  1746.  opet  ponovili  neki  nemiri  kod  obnovnoga 
spraviSda  turopoljskoga,  proglasio  je  hrvatski  sabor  god.  1749.  clan- 
kom XX\'II1.  regulatorni  statut  za  plemenitu  opcinu  turopoljsku.'' 

Od  god.  1797.  pak  do  1809.  vidimo,  da  Turopoljci  mnogo  su- 
djeluju  u  vojnama  protiv  Franceza.  Beckim  ili  Schonbrunskim  mirom 
g.  1809.  morao  je  nas  kralj  Franjo  II.  silnomu  franceskomu  caru 
Napoleonu  otstupiti  medju  inim  i  Hrvatsku  na  jug  Savi.  Tako  pri- 
pade  i  Turopolje  pod  francesku  vladu,  pod  kojom  ostade  do  go- 
dine  1813.  Sudbenost  turopoljska  bila  je  za  to  vrijeme  dokinuta 
(1812.1,  a  upravu  vodiSe  posebni  franceski  suci  i  sluzbenici.  Iza  od- 
laska  Franceza  opet  je  obnovljena  stara  uprava  opdine  27.  septembra 
1813.,  a  1'uropoljci  opet  junacki  stupaju  u  redove  vojske  protiv 
Napoleona. 

'  IV.  2'ii.  -iSl.  241.  247. 

'  IV.  24H. 

'  IV.  249.  -235.  Poblizc  o  torn  u  clanku  o  turop  spraviscu  u  ovom  djelu 

*  IV.  258,  265  Sravni  potanje  u  clanku  o  kancelariji  i  pecatu  plem. 
obcine  turopoljske  u  ovom  djelu. 

'  IV.  269.-289.  290.  292.-298.  Pobliie  vidi  u  clanku  o  turopoljskom 
spraviscu  u  ovom  djelu, 


Turopolje  zajedno  sa  ostalim  pokrajinama  franceske  Ilirije  nije 
pripojeno  Hrvatskoj  vec  austrijskoj  lliriji,  koja  upravu  imadjase  si- 
jelom  Ljubljanu.  Sluzbeni  joj  jezik  bio  njemacki,  sto  sve  zadavaSe 
mnogo  brige  i  jada  nasoj  domovini.  Tek  god.  1822.  su  ovi  otrg- 
nuti  hrvatski  krajevi  utjelovljeni  opet  Hrvatskoj,  i  dosli  pod  upravu 
bana. 

God.  1831.  dobise  Turopoljci  nove  sajamske  povlastice  za  Go- 
ricu  i  Dubranec,  a  g.  1832.  uzakonjeni  su  po  hrvatskom  saboru  neki 
clanci  glede  drzanja  obnovnoga  spraviSca  turopoljskoga. ' 

'  IV.  446. — 451.  Sravni  clanak  u  turopoljskim  spraviscima. 


Tiiropolje  i  ilirski  pokret 

Velika  franceska  revolucija,  Napoleonove  pobjednicke  vojne,  ci 
tavi  tok  svjetske  povijesti  i  novi  procvat  narodne  literature  u  raznih 
naroda  trgo.^e  i  Madzare  iz  mrtvila.  Sto  se  je  zacelo  ved  pod  konac 
XVIII.  vijeka,  kao  protuakcija  protiv  pokusa  germanizacije  cara  Josipa  II., 
razmahalo  se  je  jaCe  pocetkom  XIX.  vijeka.  Pitanje  madzarske  narod- 
nosti,  madzarskog  jezika  i  madzarske  supremacije  u  jedinstvenoj  ma- 
dzarskoj  drzavi,  to  pitanje  sada  vise  ne  salazi  s  dnevnoga  reda.  Taj 
pokret,  koji  se  gledom  na  Madzare  mora  nazvati  velebnim  i  poradi 
zrtava  i  prolijevene  muceniCke  krvi,  s  druge  je  strane  imao  tesku 
posljedicu  za  posestrime  zemlje,  koje  su  kroz  stoljeda  bile  svezane 
uz  Ugarsku  ne  samo  zakonskom  vezom,  ved  i  tradicijama  krvi  i  srca. 
Ved  na  saboru  1825.  i  1850.  javija  se  u  Madzara  misao,  da  stvore 
jedinstvenu,  strogo  madzarsku  drzavu,  te  stadose  nasrtati  ne  samo 
na  nemadzarske  narode  u  Ugarskoj,  ve6  htjedose  i  u  Hrvatsku  uvesti 
mjftsto  sluzbenoga  latinskoga  jezika  —  madzarski,  a  ne  bijahu  im 
pravo  ni  t.  zv.  posebna  municipalna  prava  Hrvatske,  Trebalo  je  od- 
vaznosti,  ustati  protiv  toga  njihovoga  rada,  jer  u  samoj  Hrvatskoj  za- 
vladala  je  neka  klonutost  i  nemod,  tako  da  su  posve  istinite  bile 
rijeci  pjesnika  Stoosa :  »Vre  i  svoj  jezik  zabit  Hrvati  hot5e  i  drugi 
narod  postati«.  Trebalo  je  genija,  koji  bi  znao  i  umio  upaliti  luc 
Ijubavi  spram  domovine  i  rasplamtiti  hrvatska  srca  ispod  pepela  ne- 
haja  i  indiferentnosti.  I  u  istinu  nadjose  se  Ijudi,  koji  su  stali  na 
obranu  domovine.  Imena  grof  Janko  Draskovid,  Ivan  Drkos,  Josip  Ku- 
^evi(5,  a  nad  svima  Ljudevit  Gaj  sa  svojim  paladinima  uzdigose  narod 
k  novom  zivotu. 

Za  malo  vremena  bio  je  veliki  dio  naroda  hrvatskoga  u  kolu 
Gajevu.  O  Gaju  samom  moze  se  misliti  kako  mu  drago,  al  niko  mu 
danas  ne  moze  pore6i,  da  nije  poput  nekoga  indijskoga  maga  kao 
nekom  Carobnom  sipkom  iz  kamenja  stvarao  borce  za  preporod.  A 
taj  preporod  ostavio  je  neizbrisive  tragove  u  povijesti  Hrvatske  i 
donio  joj  spas  bas  u  doba,  kad  su  neprijatelji  Hrvatske  ved  s  nekom 
ironijom  pitali :    »Gdje  je  ta  Hrvatska  ?« 


87 

Danas  vec  nitko  ne  sumnja  u  to,  da  je  od  najvaznijih  pokreta, 
sto  se  je  dogodio  u  povijesti  hrvatskoga  naroda  od  najstarijih  vre- 
mena  pak  do  danas,  bio  u  istinu  pokret,  koji  je  poznat  pod  imenom 
ilirskim.  Tim  pokretom  zbio  se  je  hrvatski  preporod,  tim  pokretom 
narod  je  hrvatski  bio  spasen  od  opasnosti  potpune  propasti,  koja  mu 
je  prijetila.  Besmrtne  zasluge,  koje  si  stekoSe  otac  hrvatskoga  pre- 
poroda,  dr.  Ljudevit  Gaj,  Janko  Draskovid  i  ostali  prvaci  one  dobe, 
ostat  6e  za  uvijek  zlatnim  pismenima  ubiljezene  u  knjizi  naSe  historije. 

Taj  novi  duh,  koji  je  usao  pocetkom  tredega  decenija  XIX.  sto- 
Ijeda  u  hrvatski  narod,  prodro  je  nekom  rekao  bi  upravo  gigantskom 
snagom  u  najdalje  krajeve  nasega  naroda,  a  kad  tamo  u  najblizoj 
blizini  sredista  citavoga  toga  pokreta,  u  blizini  grada  Zagreba,  u 
dicnom  plemenitom  Turopolju,  nasao  je  golemu  zapreku  i  veliki  otpor. 

Koji  su  tomu  razlozi?  Zar  Turopoljci  nijesu  od  uvijek  bili  na 
glasu  patriote,  zar  su  se  odjedared  iznarodili  ?  Sve  su  to  pitanja,  koja 
se  namidu  sama  od  sebe. 

Ali  na  njih  nije  tesko  odgovoriti,  kako  se  to  mozda  u  prvi 
mah  cini.  Prvo  i  prvo  ve6  samo  ime  ilirsko  moralo  je  biti  Turopolj- 
cima  silno  omrazeno.  Jos  su  zivili  stari  Turopoljci,  koji  su  se  ne- 
milo  sjedali  Napoleonove  lUrije.  Jos  nije  spomen  minuo  na  one  mutne 
dane,  kad  je  i  zadnji  tracak  njihove  slobode  za  neko  vrijeme  ugasnuo. 

Plemi6i  bojaU  su  se,  da  6e  demokratizam  ilirski  unistiti  njihove 
pravice,  njihove  privilegije. 

Napokon  su  se  bojali  i  germanizovanja  —  ponjemCenja. 
Ostala  im  je  u  pameti  i  austrijska  ilirska  pokrajina.  Kad  su  najme 
kongresom  od  20.  novembra  1815.  iza  Napoleonova  pada  opet  caru  i 
kralju  Franji  dosudjene  sve  ilirske  pokrajine,  opravdano  su  se  ponadali 
Hrvati,  da  ce  kralj  sve  te  zemlje  pripojiti  Hrvatskoj.  Ta  kralj  je  sam  jo§ 
g.  1809.  obeiiao  hrvatskim  stalezima,  da  ce  te  zemlje  vratiti  Hrvatskoj, 
cim  ih  opet  dobije.  Al  sto  se  je  dogodilo  ?  Ba§  protivno !  Vojnicka 
Hrvatska  bude  uredjena  kao  krajina;  gradjansku  pak  Hrvatsku  pri- 
druzi  20.  jula   1814.  carstvu  austrijskom. 

Uzalud  pretstavke,  uzalud  deputacije,  gradjanska  Hrvatska  i 
prekosavske  nase  strane  ujedno  s  Turopoljem,  podijeljena  je  u  dva 
okruzja  (karlovacko  i  rijecko),  te  pocetkom  god.  1815.  dobije  nje- 
macki  uredovni  jezik,  austrijske  zakone  i  velike  poreze  s  mono- 
polom  duhana  i  soli'.  Kako  je  uz  to  kancelar  Metternich  uveo  apso- 
lutizam  u  najvedoj    mjeri,  nije  eudo,  sto  su  Turopoljci  mrzili  sve  ^to 

•  Radoslav  Lopasic:  Karlovac,  Zagreb  1879.  str.  42.-97. 


88 

je  njemaCko  A  sad  su  ili  eto  vjesti  agitatori  ucili,  da  ih  llirci  lioce 
posvapCiti  i  natovariti   golemim  porezima. 

Napokon  je  u  Hrvatskoj  pod  konac  XVIII.  i  pocetkom  XIX.  stoljeda 
dull  madzarske  ideje  vec  dobrano  uljezao  u  srca  hrvatskih  plemida. 
God.  1790.  na  saboru  za  volju  ugarskog  ustava  Hrvati  su  mnogo 
otstupili  od  svojih  pravica.  Varazdinska  zupanija  pako  god.  1830. 
dala  je  naputak  svojim  poslanicima,  da  budu  na  ugarskom  zajed- 
nickom  saboru  za  madzarski  jezik  kao  jezik  diplomatski,  te  da  se 
uvede  i  u  hrvatske  skole.  Dapace  sami  akademicari  djaci  visokih 
Jkola  u  Zagrebu  odlucise  te  iste  godine,  da  dobrovoljnim  prinosima 
uzdrzavaju  ucitelja  madzarskog  jezika.  Pa  i  sabor  hrvatski  od  god, 
1832.  bio  je  posve  slozan  sa  madzarskim  drzavnim  saborom. ' 

Ideje,  kako  nam  je  uz  Madzare  jedino  mogude,  da  se  otmemo 
centralizaciji  Austrije  i  germanizaciji,  bile  su  tako  uvrijezene,  da  ih 
je  samo  tesko  mogao  Gaj  oboriti.  Buduci  da  je  pako  trebalo  jedin- 
stvenoj  drzavi  madzarskoj  jedinstveni  jezik  diplomaticki,  to  su  mnogi 
od  nasih  pretsasnika  voljeli  njemu  nego  njemackomu.  Svi  ti  razlozi 
prinukali  su  i  Turopoljce,  da  ostanu  u  logoru  protivnika  ilirskih,  pak 
je  lako  bilo  ilirskim  protivnicima  usaditi  u  njih  mrznju  protiv  Gaja 
i  Iliraca,  tih    novotara. 

Neprijatelji  Ilira  neprestance  su  govorili:  »Gledajte,  Iliri  nose 
tudje  ime,  sumnjivo  ime.  Imadu  osobiti,  vama  jedva  razumljivi 
jezik,  koji  su  uveli  u  svoje  knjige.  Oni  se  broje  u  narod  Turaka 
(Bosanaca)  i  Srba,  koji  nisu  vase  vjere.  Oni  dakle  nisu  Hrvati.  Ho(5e 
vas  Turcima,  .Svabama,  Kranjcima  i  Bog  znaj  komu  sve  ne  izdati...« 
Pokazujud  na  skupinu,  sto  se  je  pribirala  u  kazinu,  govorili  su : 
»Gledajte,  ovi  se  cvrsto  drze  vase  vjere  i  vaseg  jezika,  drugi  nit  ne 
razumiju.  Oni  se  trude,  da  sprijece  ilirske  nakane,  bore  se  dakle  za 
na§u  narodnost,  religiju  i  za  na§e  pravice.  Oni  su  dakle  pravi,  je- 
dini  Hrvati.  S  njima  drzite,  njima  se  pridruzite. « '^ 

U  prvo  vrijeme  ilirskoga  pokreta  jo5  se  nije  tako  jasno  razi- 
lazilo  mnijenje  u  Hrvatskoj.  Godina  tridesetih,  prije  no  sto  je  stala 
izlaziti  »Danica  hrvatska«  i  prije  nego  §to  su  ugledale  svjetlo  »Na- 
rodne  Novine*,  bilo  je  nekako  sve  mirno.  Dapa5e  i  onda,  kad  je 
Gaj  izdavao  novine,  nijesu  nazori,  protivni  njegovima,  izbili  na  javu. 
Gaj  je  dapaCe  mirno  mogao  stanovati  u  kx\6i  Josipovicha,  buduiiega 
svog    glavnog    neprijatelja,    a  u  Turopolju    rado     su     pjevali    dapaCe 

'  Ilorvath  Michael,  Funfundzwanzig  Jahre  aus  dcr  Geschichte  Ungarns, 
von  182:i-1848.  Leipzig  1867.  Bd.  1,  str.  461. 

'■  Siebenburger  Wochenblatt  1842,  Nro.  8.5-87. 


89 

i  njegovu :   »Jos  Hrvatska  ni  propala«.  Stvari  u  Turpolju  razvijale  se 
posve  mirno  i   u  redu. 


Ipak,  kad  je  Gaj  god.  1832.  molio  dozvolu,  da  smije  izdavati 
novine  hrvatskim  jezikom,  i  to  kod  hrvatsko-ugarskoga  konzilija,  kon- 
zilij  nije    sam    htio,    da    rije^i    Gajeve    molbe,  ve(5  ju  je  poslao    svim 


do 

hrvatskim  zupanijania,  neka  izvijeste,  Sto  misle  o  torn  pothvatu  Sve 
zupanije  popratile  su  tu  molbu    lijepo. 

I  eto  po  prvi  put  ustaje  sada  Antun  Dane  pi.  Josipovich  protiv  te 
molbe  i  zahtijevase,  da  zagrebaCka  zupanija  te  molbe  ne  preporuci. 
On  je  smatrao  madzarski  jezik  kao  y«lingua  patriae«  (jezik  domovine). 
Proti  njemu  ustade  profesor  pravoslovne  akademije  Ljudevit  JelaCid.' 
Ali  uzasvc  to  teku  jos  stvari  u  Turopolju  mirno.  Tek  rijetko  se  spo- 
minje  Turopolje  u  javnom  zivotu  drzave. 

U  ugarsko-hrvatskom  saboru  1832/6.,  u  32.  regnikolarnoj  sjed- 
nici,  predlozio  je  ungvarski  zastupnik,  da  se  zupan  turopoljski  na- 
zove  >Turopolyai  ispan«,  nu  tomu  se  usprotivi  turopoljski  zupan, 
trazeiii,  da  se  i  dalje  zove  »Turopolyai  gr6f«,  jer  da  se  pod  tim 
imenom  zove  ve6  u  vise  dnevnika  i  spisa.  Taj  predlog  zupanov 
toplo  je  zagovarao  hrvatski  zastupnik  Herman  pi.  Buzan,  koji  je  torn 
zgodom  lijepo  istakao  zasluge  turopoljskoga  plemstva,  te  naglasio 
da  rijec  »ispan«  nije  dolicna.  Na  predlog  predsjednikov  odiucise  na 
to  stale^i,  da  se  izraz  i  oznaka   »gr6f«    i  dalje  uzdrzi  ' 

Dana  13  decembra  1836.  izabran  je  u  gradu  Lukavcu  Juraj  pi. 
josipovich'^  za  zupana.  Bio  je  to  mlad  i  vrijedan  covjek,  uman  i 
razborit,  ali  vec  ove  godine  oboli  od  teske  susice.  Ova  i  tuga  za 
ranom  smrcu  zene  Julije,  prisili  ga,  da  je  morao  potraziti  zdravlje  u 
Italiji.  Na  putu  natrag  snadje  ga  smrt  u  Ljubljani  2  jula  godine 
1837.  —  Za  njegova  zupanovanja  nije  se  u  Turopolju  nista  vazna 
dogodilo. 

Za  god.  1837.  vrijedno  je  pak  zabiljeziti,  da  se  u  susjetstvu  Tu- 
ropolja  porodio  silni  pozar,  i  to  20.  i  21.  nijeseca  oktobra  u  ^4  ^^ 
sati  u  Novim  Ci(iama,  po  sata  od  Velike  Gorice  u  sjeniku  onda^nje 
kovacnice.  Ta  vatra  bila  je  tako  zestoka,  da  je  potrajala  nekoliko 
sati,  i  da  je  izgorilo  trinaest  kmetskih  kuda,  jedan  gospodski  marov, 
jedno  gospotsko  stanje  i  do  150  zgrada,  staja  itd.  Citavo  zito,  ku- 
kuruz,  slama,  nekoliko  krava,  svinja  i  mnostvo  peradi  postade  zrtvom 
toga  plamena. 

Iste  g.  1837.  radilo  se  je  u  saboru  hrvatskom  u  vrlo  vaznoj 
stvari  o  Turopoljcima.  Tuj  je  najme  podastrt  predlog,  da  se  napokon 
preuredi  hrvatski  sabor  i  da  se  stanu  izdavati  saborski  dnevnici  tiskom. 
Taj  predlog  zahtijevao  je,  da  se  u  tu  svrhu  odabere  posebno  povje- 
renstvo,  a  isao  je  ocito  za  tim,  da  pojedinim  plemic^ima  jednoselcima 

'  Surmin,  Hrvatski  preporod.  Zagreb  19  )3.,  knj.  I.,  str.  149. 
'  Diarium  ugarskog  sabora  1832./6.  Knj.  I.,  p.  317.,  830.  331. 
'  i.Narodne  Novine*   183(;.,  br.  103. 


91 

oduzme  pravo  imati  rijec  u  saboru.  Taj  predlog  potekao  je  iz  sla- 
vonskih  strana.  Slavonske  se  zupanije  potuziSe,  da  imadu  Turopoljci 
preveliku  nadmoc  i  prevagu  u  hrvatskom  saboru.  Slavonci  su  nepre- 
stance  opetovali,  da  su  njihove  zupanije  predaleko  od  sijela  sabora 
i  da  plemici  tih  zupanija  radi  te  udaljenosti  ne  mogu  dolaziti  u  vedeni 
broju  u  hrvatski  sabor.  Isto  tako  zastupnici  onih  krajeva  ne  mogu  dobiti 
nikad  vecinu,  kad  u  sabor  dodje  zagrebacko  i  turopoljsko  plemstvo, 
pak  imade  protivuo  mnijenje  od  slavonskoga.  Aklamacija  tolikih,  jer 
je  i  seosko  plemstvo  nazocno,  stvara  posve  nemocSnim  te  zastupnike, 
zato  treba  da  se  koordinacija  sabora  stavi  na  drugi  temelj. 

Ovim  predlozima  otvorena  je  upravo  ocajna  borba  Turopoljaca 
za  pojedino  i  posebno  virtualno  pravo  glasa,  borba,  koja  se  je  po- 
vlacila  ostro  i  neobuzdano  citavi  decenij,  a  postala  je  glavnom  toCkom 
rasprava  i  hrvatskoga  i  ugarskoga  zajednickoga  sabora. 

Vazan  pako  dogodjaj  po  povijest  Turopolja  zbio  se  je  na  dan 
sv.  Lucije,  13.  decembra  1837.,  kad  se  je  izbiralo  novo  poglavarstvo. 
Taj  dan  izabran  je  zupanom  Antun  Danijel  pi.  Josipovich,  covjek,  koji 
je  svoje  ime  duboko  zarezao  u  povijest  svojega  Turopolja.  Tako  je 
dosao  na  celo  turopoljske  opdine  muz  neobicna  znacaja,  energican  i 
stalan,  koji  se  nije  dao  nicim  uplasiti,  ve6  je  koracao  za  ciljem,  koji 
si  je  stavio.  O  njemu  se  ne  moze  reci,  da  je  bio  obrazovan  u  da- 
nasnjem  smislu  te  rijeci.  Ta  svrsio  je  tek  cetiri  osnovne  skole,  a 
onda  je  posao  u  vojnike.  Pa  i  tuj  je  dotjerao  tek  do  podcasnika, 
ali  pronicavi  njegov  um  i  jakost  volje  digose  ga,  te  se  je  o  njem 
Culo  i  u  stranom  svijetu  mnogo  vise  no  o  njegovim  svim  pretsasni- 
cima  Zajedno. 

Njegov  utjecaj  u  hrvatsku  politiku  bio  je  silan,  silniji,  no  sto 
se  danas  moze  i  misliti,  a  od  casa  kako  je  on  primio  kormilo  turo- 
poljske opcine  u  svoje  ruke,  izbija  turopoljsko  ime  u  povijest  citave 
pole  ove  monarkije  jasnim  slovima.  Posve  pravo  crta  ga  pisac  djela 
»Neue  Croquis  ausUngarn«'  ve6  god.  1844.,  da  je  energican  znacaj, 
jaki,  radini  neprijatelj  Iliraca.  Premda  Hrvat,  ipak  je  dosta  vjeSt  nia- 
dzarskom  jeziku,  da  osobe  i  stvari  oznaci  njihovim  pravim  imenom. 
A  drugi  pisac  ga  oznacuje:  Protiv  svojih  zemljaka  ustade  slijepim 
fanatizmom,  upotrijebio  je,  kad  je  trebalo,  i  silu,  da  ili  broj  svojih 
pristasa  umnozi  ili  da  svoje  protivnike  ustraSi  ili  dak  unisti  .  .  . 

Bilo  kako  mu  drago,  ozbiljni  i  pravedni  historiCar  bio  on  kakva 
mu  drago  misljenja  o  javnim   nasim    stvarima,    mora    Antunu  Josipo- 

'  Neue  Croquis  aus  Ungarn.  Leipzig  1844.  J.  B.  Hirschfeld,  16".  B.  I[. 
str.  268. 


92 

viclui  priznati,  da  je  bio  Citavi  Covjek,  da  je  znao  vladati  srcima  svojih 
pristasa  i  da  je  bio  odusevljen  za  svoju  stvar,  za  koju  je  znao  i  tr- 
piti.  Ljubio  ic  nada  sve  ugarski  ustav,  a  mrzio  sve  i  svakoga  za 
koga  je  mislio,  da  taj  ustav  ugrozava.  Za  tu  svoju  misao,  on  je  po- 
stao  god,  iy48.  i  muCenikom  i  pao  u  tamnicu  za  ugarsku  slobodu, 
iza  kako  ga  je  kralj  pomilovao  od  smrtne   kazni. 

Josipovich  je  bio  upravo  fanaticki  branitelj  ugarsko-hrvatskih 
ustavnih  pravica.  Kad  je  grof  Gjuro  Apponyi  postao  madzarskim 
dvorskim  kancelarom,  htjeo  da  suzi  autonomiju  zupanija  u  korist  bolje 
uprave,  naisao  je  ne  samo  u  Ugarskoj,  ved  i  u  Hrvatskoj  na  otpor. 
U  jednoj  kongregaciji  zagrebadke  zupanije  trebalo  je  odmah  progla- 
siti  kraljevski  reskripat.  Dio  plemidke  skupstine  opre  se  protiv  citanja 
kraljevskog  pisma,  jer  su  znali,  sto  se  u  njem  nalazi.  Vecina  je  ipak 
smatrala,  da  nije  zakonito  kraljevsko  pismo  neotvoreno  ostaviti  i  dvor- 
skoj  kancelariji  vratiti.  Zato  odlucise,  neka  se  cita.  A  na  to  ustade 
zupan  yosipovich  i  vikne :  »Quid  vult  nobis  praescribere  iste  scriba  re- 
gius,  grot  Apponyi?  Ad  acta  suum  rescriptum!«  (Sto  nam  \io6e  propi- 
sivati  taj  kraljevski  pisar,  grof  Apponyi?  Na  stran  njegov  reskript!) 
Stotina  glasova  kliknu:  »Ad  acta,  ad  acta!  i  odlucise  kraljevski  otpis 
staviti  ad  acta,  t.  j.  u  zupanijski  arkiv. 

Vidi  se  i  iz  te  znacajne  crtice,  kakov  je  jaki  i  celicni  znaCaj  bio 
Josipovich.'  Lijepo  je  o  njem  svojedobno  rekao  dr.  Nikola  pi.  Toma- 
§i(3,  da  je  u  turopoljskoj  opiini  bilo  na  fJelu  takovih  Ijudi,  da  su  ih  i  Ugri 
svojatali,  tako  da  je  na  primjer  paCe  u  vrijeme  medjusobne  borbe  u 
Pozunu  jedan  odlicni  zastupnik  rekao  za  Josipovicha :  »Ha  van  ereny 
a  foldon,  s'  honfi  szamara  dij,  ez  Turopolya  grofjat  illeti«,  t.  j.  ako 
ima  krijeposti  na  zemlji  i  ako  ima  za  rodoljuba  nagrade,  to  pripada 
zupanu  turopoljskom,  jer  on  je  zastupao  mozda  krivo,  al  posteno  i  od- 
luCno  interese  svoje  zemlje.  On  je  mogao  pogrjesiti,  al  svakako  po- 
grjej^ka  6e  ona  prestati.''^ 

13.  decembra  1838.  u  svojoj  skupstini  u  Lukavcu  izjavise  Tu- 
ropoljci,  da  se  od  statuta,  koji  nalaze,  da  se  ima  glavna  restauracija  po- 
glavarstva  obdrzavati  na  Lucinje,  ne  smije  nikud  otstupiti,  jedino  u 
sluCaju,  ako  se  turopoljski  zupan  nalazi  na  ugarskom  saboru,  gdje 
se  sluzbeno  mora  nalaziti  (.>cui  comes  noster  ex  officio  intervenire 
debet«j^ 

'  Tkalec  K.  J.:  Jugenderinnerungen  aus  Kroatien.  (1749.— 1823,  1824.  - 
1843.1,  Leipzig  1894.  str.  273. 

'  Stenografski  zapisnik  sabora  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije  1892.  - 
1897.,  str.  2339. 

'  K.  k.  Agramer  Zeitung  1847.  str.  235. 


93 

21.  februara  1839.  izabran  je  u  hrvatskom  saboru  turopoljski 
sin  Nikola  pi.  Miksic  od  Uonjega  Lukavca  protonotarom  kraljevine 
Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije.  To  njegovo  »uzvisenje«  dirnulo  je 
zice  ilirskog  pjesnika  Tome  Gajdeka,  poslije  kaiionika  zagrebackoga 
i  predsjednika  drustva  sv.  Jeronima,  te  je  propjevao  pjesmu,  koja  po- 
podnje  stihovima:  »Veseli  se  Turopolje,  Ti  ilirsko  milo  oko.«  Ta 
pjesma  kao  da  nam  dokazuje,  da  u  one  jo§  doba  nije  ilirsko  ime  bilo 
bas  tako  omrazeno  u  Turopoljaca,  jer  nebi  Gajdek  isao  u  svojoj  pjesmi 
posvecenoj  turopoljskom  plemicu  nazivati  Turopolje  »ilirskim  milim 
okom«.  Ali  vremena  su  se  vrlo  brzo  promijenila. 

Vec  ove  iste  godine  1839.  poceo  je  zajedniCki  sabor,  koji  je 
trajao  citavu  godinu.  Taj  sabor  bio  je  od  velike  vaznosti  po  Hrvat- 
sku.  Nijedan  sabor  dosele  nije  jace  htio  narinuti  svim  narodima  uga- 
ske  krune  madzarski  jezik  od  ovoga.  Bas  to  je  rodilo  jos  vecom  ot- 
pornom  snagom.  Bas  ovim  zakonskim  predlozima  pocele  se  radjati 
dvije  oprecne  stranke  u  Hrvatskoj.' 

16.  maja  g.  1840.  umro  je  ban  hrvatski  Vlasid,  koji  je  vec  i 
onako  pane  dvije  godine  bolovao.  Sad  je  vladao  banske  casti  na- 
mjesnik,  biskup  zagrebacki,  Gjuro  Haulik.  10.  augusta  1840.  sastao 
se  u  Zagrebu  hrvatski  sabor,  da  primi  izvjesce  o  poslovanju  zajed- 
nickog  sabora  i  proglasi  zakone  ondje  stvorene.  U  tom  saboru  kao 
da  se  jos  nisu  sukobile  hrvatske  protivnicke  stranke,  premda  se  je 
ve6  pocetkom  g.  1840.  znalo,  da  u  Zagrebu  postoji  tajno  drustvo, 
kojemu  je  predsjednik  grof  Aleksandar  Draskovic,  a  cilj  »siriti  mad- 
zarismus«.  U  istinu  je  skup  Ijudi  oko  toga  drustva  izradio  pravila,  da 
6e  »glavna  duznost  biti  upravljajuceg  odbora,  da  se  ozbiljno  bez  za- 
tezanja  pobrine,  da  se  svi  na  to  sluzeci  nacini,  kakovi  su  znamenitiji 
madzarski  casopisi,  novine  i  knjige  nabave,  dalje  da  se  jedna  iii  ako 
bi  potrebito  bilo  i  vise  osoba  odluci,  koje  (5e  u  Zagrebu  madzarski 
jezik  predavati.«'~  Ali  ako  se  i  nisu  isticali  pristase  Madzara,  to  su 
ipak  za  cijelo  bili  nezadovoljni,  sto  je  hrvatski  sabor  prvi  put  poveo 
rijec  o  narodnom  jeziku  u  zagrebackoj  akademiji  i  svim  skolama.*^ 

Dok  je  hrvatski  sabor  1840.  prilicno  mirno  vijecao,  u  Madzar- 
skoj  se  sve  zesce  stalo  navaljivati  na  Hire  u  novmama  i  u  visokim 
krugovima.  Tuj  se  javljala  senzacijonalna  otkrica  o  buntovniStvu  Ilira, 
koji  da  uvode  srpski  jezik,  da  zele  posrbiti  Hrvatsku  i  prevesti  ju 
na  pravoslavlje,  a  uniStiti  staru  hrvatsku  narodnost  i  domovinu. 

'  Surmin,  Hrvatski  prcporod  knj.  II.  139. 

'  Narodne   Nov.  1841.    str.  89.  —  Surmin,    Hrv.    preporod    II.   str.    I.'i9. 
'  Acta    congregationis    regni  1840.  broj  1.  cl.  24.  u  kr.  zemaljskom    ar- 
kivu  u  Zagrebu. 


94 

Tako  se  je  stvarao  jaz  starih  i  mladih  Hrvatn.  Put  Ciajev  u 
Rusiju  doveo  je  Hire  u  sumnju,  da  zele  osnovati  panslavisticko  carstvo. 
Kad  su  jos  Iliri  stali  uvoditi  svoj  grb  polumjesec  sa  zvijezdom,  cr- 
venkape  i  surke,  onda  je  sve  to  jos  veema  uspalilo  strasti.' 

Kazino  starih  Hrvata,  ujrarsko-hrvatskih  pristasa  imao  je  po- 
stati  ustuk  revolucijonarnim  ciljevima  Ilira,  ovih  zatornika  eistoga  Hr- 
vatstva.  Tuj  se  je  od  samog  straha  pred  Rusijom  stalo  govoriti  o 
/madzarskom  kazalistu  u  Zagrebu,  a  dok  su  kazinasi  voljeli  madzarski, 
opet  su  ucenici  §este  latinke  bacili  god,  1840.  svoje  madzarske  slov- 
nice  na  kup,  podzegose  vatru  i  ostavise  skolu.  Vec  su  se  stali  »mad- 
zaronima «  prozori  trti  i  na  veCer  su  se  sabirali  pod  vodstvom  Alberta 
Strio-e  i  drugih  mladi  Ijudi  i  pjevali  davorije.''^  Kad  je  vojnicka  glazba 
svirala  madzarske  pjesme,  zvizdaio  se  sve  u  sestnaest!  Bilo  je  vrlo  zi- 
vahno  vrijeme.  Bill  su  to  prvi  znaci,  da  se  priblizavaju  burna  vre- 
mena.  Ali  jos  se  Josipovich  ne  istice  odvise.  Tako  ga  jos  ne  mrze  llirci. 

Kad  je  12.  decembra  1840.  obavljena  restauracija  u  gradu  Lu- 
kavcu  (dan  prije  radi  nedjeljej,  izabran  je  i  opet  zupanom  per  accla- 
mationem  Antun  Josipovich.  Ilirske  novine  govore  simpaticno  o  toj 
restauraciji  i  o  svecanosti,  koja  se  je  torn  zgodom  obavila.  Na- 
rocito  spominju,  da  su  Turopoljci  odusevljeno  klicali:  »Zivio!«  i  is- 
ticu,  da  su  svecanost  ovu  i  objed  zakljucile  nase  po  izboru  narodne 
pjesme,  »kojih  glasovi  iz  ustiju  svih  nazocnih,  milo  prelivajuci  se,  da- 
do^e  novo  svjedocanstvo,  da  narod  nas,  ma  za  ciju  bilo  volju  od 
iskrenosti  narodnosti  svoje  i  Ijubavi  prama  njoj  nikada  ni  niposto 
popustiti  kadar  nije«.''' 

Vide(5i  velike  promjene,  sto  se  oko  njih  u  domovini  zbivaju, 
zamisli^e  se  ozbiljno  neki  hrvatski  rodoljubi,  a  posljedica  njihova  mis- 
Ijenja  bila  je,  da  se  treba  oprijeti  tako  snaznom  i  pobjednickom  pro- 
diranju  ilirske  misli  u  narod.  Xema  sumnje,  da  je  medju  ovim  Ijudima 
bilo  u  istinu  Ijudi  plemenita  srca  i  umnih  glava  i  cvrsta  uvjerenja. 
Neku  maglovita  ilirska  narodnost  nije  im  isla  u  glavu.  Samo  na 
osnovu  starih  pravica  kraljevine  Hrvatske  i  u  savezu  s  Ugarskom 
mislili  su,  da  je  osiguran  spas  domovine,  da  su  bez  pogibli  narodni  i 
privatni  intercsi.  Spominjanje  srodnog  velikog  ruskog  carstva,  uva- 
djanje  mnogih  novotarija  svakako  je  moglo  u  njima  probuditi  strah, 
da  Hrvatska  s  Gajevim    idejama    polazi  na  sklisku    stazu.  Pak  i  one 

'  Surmin,  Hrvatski  preporod.  Knj.  II.  str.  177. 

■  Geschichtc  dcs  Ilyrismus  oder  des  siidslavischcn  Antagonismus  gegen 
die  Magyaren.  Nebst  einem  Vorworte  v.  W.  Wachsmuth.  Leipzig  1849.  str.  80. 
'  Ilirske  »Narodne  Novine«  1840.  str.  397. 


95 

Gajevo  vjecno  »aula  est  pro  nobis «  (dvor  je  za  nas)  nije  moglo 
oduseviti  stare  borce  za  ustavnu  slobodu  i  za  posebna  prava  kralje- 
vine  Hrvatske  i  s  njom  spojenih  posestrimih  zemalja.  Zar  to  nisu  bili 
sinovi  onih  junaka,  sto  su  se  borili  protiv  Josefinizma  i  centralizacije, 
zar  to  nisu  bili  Ijudi,  koji  i  sami  nisu  odvise  dobra  dozivili  od  kralja? 
Ti  plemeniti  Ijudi,  pa  onda  dakako  jos  i  mnogi  drugi,  koji  su 
ih  tek  majmunski  oponasali  i  opet  drugi,  koji  su  trazili  osobnih  ko- 
risti,    sastavise    kolo    Ijudi,    kojima    su    na    celu    bili    grof   Aleksandar 


Kralj  Karlo  Roberto.  (1301.— 1342.) 
Iz  ilustrovane  kronike  (chronicum  pictum)  u  Bccu. 


Draskovic  i  Antun  Danijel  pi.  Josipovich.  To  kolo  konstituiralo 
je  g.  1841.,  hrvatsko-ugarsku  stranku,  istiCudi  javno,  da  je  protiv  ili- 
rizma  i  panslavizma. 

Pristase  hrvatsko-ugarske  stranke  naglasivali  su,  da  oni  nisu 
proti  hrvatskom  jeziku.  Ne!  Ve6  jedino  su  htjeli,  da  se  umjesto  mrtvoga 
latinskog  jezika  uvede  madzarski,  kao  diplomatski  jezik,  Narodni  pake 
hrvatski  jezik  neka  se  govori  na  domaaem  ognjiStu,  u  krugu  milih. 
Madzarskoj  je  po  njihovu  sudu  bilo  sudjeno,  da  odluci  jednom  nad 
sjevernim  autokratizmom. 


96 

Dopisnik  u  »Jeleiikoru«  razlaze  postanak  »kasina«  u  Zagrebu. 
Citaonica  je  bila  u  starom  kazalistu  (danas  prirodoslovni  muzej). 
Drustvo  se  je  ipak  branilo,  da  bi  bilo  protuslavensko,  zar  zato  sto  i 
madzarskih  novina  drzi  i  §to  mnogi  od  clanova,  a  da  ne  zameiu 
materinji  svoj  jezik,  nastoje  madzarski  nauciti.  Drustvo  je  odmah  iz 
poiJetka  brojilo  120  clanova.  U  upravni  odbor  izabran  je  uz  ostale  i 
turopoljski  zupan  Antun  Danijel  pi.  Josipovich.  Da  je  ovo  drustvo 
vec  u  pocetku  bilo  ostro  neprijateljsko  protiv  Ilira,  dokazuje  nam  Vuko- 
tinovicev  dnevnik,  u  kojem  je  Vakanovic    zabiljezio:    »Fui  apud  Josi- 

,  povich   audivique  minas  contra  natiunem«    (bio  sam  kod  Josipovicha  i 

Icuo  sam  prijetnje  prema  narodu). 

Vise  od  dvije  sta  skupstinara  sastalo  se  u  Zagrebu  gradu,  kad 
je  dne  14.  marta  1842.  pod  predsjednistvoni  velikoga  zupana  Nikole 
ZdenCaja  bila  glavna  kongregacija  zagrebacke  zupanije,  u  kojoj 
se  je  raspravljalo  o  mjestu,  gdje  ce  se  obaviti  budaca  zupanijska 
restauracija  i  o  nacinu  kako  ce  se  obaviti.  Proslo  je  punih  sedam 
godina  od  zadnje  restauracije,  koja  se  je  god.  1835.  obavila.  Ve6 
kod  rasprave  o  mjestu  nastala  je  zestoka  prepirka,  Josipovich  i  nje- 
govi  pristase  htjeli  su,  da  se  restauracija  ne  obavi  u  zatvorenoj 
dvorani,  vec  na  otvorenom  prostoru,  da  tako  uzmogne  i  prosto  plem- 
stvo  sve  cuti,  sve  vidjeti  i  po  volji  nesmetano  glasati.  Reklo  se  je 
torn  zgodom,  da  je  jos  svima  u  pameti  uzorni  red  i  lijep  uspjeh  po- 
sljednje  restauracije  od  godine  1835.,  koja  je  obavljena  u  dvoristu 
drzavne  kuce  glasovanjem.  Zasto  da  se  i  opet  ne  obavi  izbor  onako? 
pitali  su  Josipovichcvci.  Da  se  zaprijece  izgredi,  glasovalo  se  je  onda 
u  tri  razne  kuce,  a  za  mjesto  sastanka  bilo  je  dvoriste.  Dvorana  dr- 
zavne ku6e  je  mnogo  premalena,  da  skupi  u  sebi  sve  skupstinare, 
k(jjih  da  bi  bilo  i  preko  dvije  tisude  zajedno  sa  seoskim  plemidima. 
Predsjednik  Nikola  Zdencaj  izjavi  se  odlucno  protiv  toga  predloga, 
da  bi  se  restauracija  vrSila  pod  vedrim  nebom,  jer  to  da  se  ne 
slaze  ni  s  kulturom  niti  duhom  sadasnjega  vremena.  Da  se  izgredi 
zaprijece,  to  je  njegova  stvar.  One  pako,  koji  su  spomenuli  rijec  »iz- 
gred«,  nazvao  je  Ijubiteljima  izgreda  i  da  ih  u  srcu  nose. 

Protiv  toga  ustadose  neki  i  rekose,  da  se  rijec  »izgred«  nalazi  u 
zapisniku  od  god.  1830.  One  godine  je  velikom  dijelu  prostoga  plem- 
stva  bio  zaprijeCen  pristup  u  dvoranu  po  pandurima.  To  plemstvo 
moralo  je  stojati  u  dvori.^tu,  gdje  je  jos  i  onda,  kad  je  u  dvorani 
zadnji  priseznik  izabran,  aklamiralo  podzupane,  ne  znajudi  tko  se 
upravi)  bira.  Priprosto  plemstvo  ima  pravo  glasovati  i  dolaziti  u  dvo- 
ranu, pak  je  to  svoje  pravo  vrsilo  i  god.  1835.  Ono  6e  to  pravo 
ovaj  put  odluCno    zahtijevati  i  ako    bude  treba  prvo  udi  u  dvorane  i 


97 

zaposjesti  je,  take  da  u  dvoranu  ne  ce  moci  uci  niti  veliki^  zupan, 
kamo  li  drugi  uglednici.  Sve  te  razloge  navodio  je  Josipovich,  al  svi 
ti  razlozi  budu  odbijeni.  Veliki  zupan  izrekao  je  odluku,  da  ce  se 
birati  ne  balotazom,  vec  konklamacijom,  a  za  mjesto  se  je  odludlo, 
da  bude  ili  kazalisna  dvorana,  ili  ako  bi  ova  bila  nepodesna,  dvo- 
rana  u  zupanijskoj  zgradi.  Napokon  je  odredjen  i  dan  restauracije 
31.    maja. 

Josipovicli  je  predlozio,  da  i  ugledniji  neplemici  imadu  pravo 
glasa,  al  to  je  odbijeno,  te  se  o  tome  nije  niti  raspravljalo,  jer  je 
postojala  posebna  okruznica  kraljeva,  kojom  se  je  zabranjivala  svaka 
novotarija. ' 

Jos  veca  je  pako  borba  nastala  s  toga,  sto  se  nije  htjelo  vise 
priznati  svim  turopoljskim  plemidima  jednoselcima  pravo  glasa. 

Nije  to  bilo  prvi  put,  kad  se  je  o  torn  govorilo. 

Godine  1835.  poslu^ili  se  u  istinu  Turopoljci  osobnim  pravom 
glasa  kod  restauracije  zagrebacke  zupanije. 

Ved  g.  1830.  podnesao  je  turopoljski  zupan  svoju  molbu  dvor- 
skoj  kancelariji,  u  kojoj  izrice:  1.  da  po  privilegiji  kralja  Rudolfa 
izmedju  imucnog-  i  prostog  plemstva  (unius  sessionis  nobiles)  ne  ima 
razlike  glede  njihovih  osobnih  pravica.  2.  da  plemici 
turopoljski,  stanujuci  preko  Save,  sacinjavaju  integrirajuci  dio  zagre- 
backe zupanije,  3.  da  zupan  i  poglavarstvo,  kao  takovo,  tek  su  za 
obavljanje  nutarnjih  poslova,  i  da  kao  takovi  nisu  umjesto  javne 
oblasti.  4.  da  se  neke  gradjanske  parnice  od  zupana  apeliraju  na 
zupanijsku  oblast.  5.  da  u  slucajevima,  kad  se  optuzenik  nalazi  izvan 
turopolja,  Turopoljci  imaju  doci  pred  zupanijski  sud.  6.  da  urbarijalne 
parnice  turopoljskih  plemica,  koji  imadu  kmetove,  spadaju  u  reviziju 
zupanije.  7.  da  su  Turopoljci  obvezani  paziti  na  limitaciju  ziveza, 
kako  ju  zupanija  odredi,  8.  da  se  intabulacije  unose  po  zupanijskom 
biljezniku  i  da  fiskalske  i  plemidke  legitimacijone  parnice  provodi  zupa- 
nija. 9.  da  poglavari  zagr.  zupanije  kod  reguliranja  mlinova  u  nji- 
hovim  okruzjima  sudjeluju,  popravak  cesta  odredjuju  i  provode  osude 
u  parnicama  Turopoljaca  s  vanjskim  Ijudima.  10.  da  Turopoljci  nose 
u  zupanijsku  blagajnu  u  saboru  ejektirane  krunske  oferte  i  subsidije.  1 1. 
da  zagrebacka  zupanija  podastire  kralju  izvjestaje  turopoljskog  zupana 
i  12.  da  turopoljski  plemici  moraju  isto  tako  insurgirati  i  u  rat  pod, 
kao  drugi  plemici.  Sve  te  razloge  saslusala  je  kraljevska  dvorska 
kancelarija,  te  je  priznala  i  turopoljskim  plemicima  individualno  pravo 
glasa  kod  magistratskih  restauracija  zagrebacke  zupanije.  Tim  su  se 

'  K.  k.  privilegirte  Agramer  politischc  Zeitung  1842.,  br.  22  i  33. 

7 


98 

pravom  posliizili,  kako  rekoh,  ^.  1835.,  kad  se  je  obavljala  restauracija, 
t.  j.   izbor  zupanijskih   Cinovnika. 

Sada  se  Turopoljcima  to  piavo  nije  litjelo  priznati,  ve6  se  je 
osporavalo  i  prijeCilo. 

Uzalud  se  pozivali  Turopoljci  na  fakticno  vrsenje  toga  svoga 
prava  i  g.  1790.,  na  narocit  poziv  zupanije  (god.  1805.),  da  sudje- 
luiu  kod  restauracija,  kao  i  na  intimate  kr.  ugarskog  namjestniCkog 
vijet^a  od  12.  jula  1831,  od  13.  februara  1833,  i  od  26.  jula  god. 
1836.,  koji  im  pravo  glasa  priznavaju  i  zajamcuju,  uskrati  im  ipak 
zagrebacka  zupanija  god.  1842.  kod  restauracije  virilni  glas,  jer  ga 
ne  imaju  iprema  reformi  bana  Eszterhazija  od  god.  1735.  i  zak.  cl. 
28  :  1 749.1  niti  kod  izbora  turopoljskoga  magistrata  i  buduci  da  se 
zupaniji  i  onako  podvrii  ne  6e.^ 

Rano  se  je  pocelo  kortesirati  za  tu  restauraciju.  Prvaci  su  se 
ilirski  sakupljali  vec  mnogo  dana  prije  u  gostioni  Cerny.  Gotovo  deset 
dana  dolazahu  s  glazbom  odlicnicima.  20.  maja  bio  je  dogovor, 
na  kojem  su  se  nasli  Karoly,  L.  Bunjevac,  Gaj,  Dolovcak,  Babukic  i 
dr.  pa  su  onda  s  dogovora  isli  s  glasbom  Gaju,  Bunjevcu,  Brigle  • 
vicu  i  Haramincicu.  Na  27.  dosao  je  Bornemisa  sa  svojom  druzbom 
i  s  glazbom,  te  javno  rece,  da  je  »Horvat,  da  je  Ilir«.  Starohrvatsku^ 
ugarsko-hrvatsku  stranku  i  Turopoljce,  vodio  je  sam  turopoljski  zupan- 
Docim  glavni  korte^i  te  stranke  bili  su  Pisacic  i  Cegetek.^ 

30.  maja  1842.  imala  se  je  napokon  iza  punih  sedam  godina 
opet  izvrSiti  tako  dugo  iscekivana  restauracija,  t.  j.  obnova  zupanij- 
skih  cinovnika.  Iliri  su  polagali  sve  nade  u  tu  restauraciju,  to  vise, 
sto  je  sam  upravitelj  zupanije,  j  Zdencaj,,  bio  u  njihovom  logoru,  a 
tako  uz  zagrebackoga  biskupa  i  zagrebacki  prvostolni  kaptol.  Ali  i 
hrvatsko-madzarska  stranka  nije  stajala  skrstenih  ruku.  Svetoivanjski 
plemici  uz  Turopoljce  bili  su  protiv  Ilira  dobro  oboruzani.  Tako  se 
je  bilo  ozbiljno  bojati  krvavog  kreseva.  To  je  sklonulo  Zdencaja,  te 
je  zabranio  dolazak  na  restauraciju  s  oruzjem.  Turopoljski  zupan 
Josipovich  dao  je  postenu  rijec,  da  6e  njegovi  plemiii  doci  neoruzani. 
Ali  Zdencaj eva  zabrana  pala  je  u  vodu,  jer  su  osobito  svi  serezani  dosli 
s  pistoljama,  puSkama  i  handzarima.  Nosili  su  po  gradu  crvene  za- 
stave  sa  ilirskm  grbom  (s  mjesecem  i  zvijezdomj.  I  prije  nego  sto 
se  je   mislilo,  doslo  je  do  krvi.^ 

'  Sandor  Bresztyensky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju.  Zagreb, 
1892.  8»,  str.  129. 

^  Surmiq,  Hrvatski  jneporod,  knj.  II.,  str.  204. 

'  Horvath  Michael,  Fiinfundzwanzig  Jahre  aus  der  Geschichte  Ungarns 
von  1820  -bis  1848.  Leipzig  1867.   Bd.  II.,  str.  103. 


99 

Svi  su  smatrali  tu  restauraciju  veoma  vaznom  po  narodni  op- 
stanak,  te  su  narocito  po  prvi  put  htjeli  Ilirci  fiziCki  svladati  svoga 
neprijatelja,  kako  su  ve6  do  onda  moralno  bili  pretezniji.  Da  se  bar 
nesto  osvijetli  nacin,  kako  su  se  znale  izvrsavati  takove  restauracije, 
neka  nam  kaze  ova  karakteristicna  crtica,  koja  nam  osvijetlava  na- 
cin izbora  kod  restauracija  u  tridesetim  godinama.  Pripovijedao  ju 
zupan  Nikola  pi.  Zdencaj   sam  E.  Tkalcu. 

»U  pocetku  tridesetih  godina  imala  se  je  —  tako  race  —  ob- 
drzavati  restauracija.  Za  najvaznije  mjesto  prvoga  podzupana  korte- 
siralo  se  je  za  nekog  g.  pi.  Cegetka,  dobricinu,  al  s  malo  upravnih 
sposobnosti.  Ja  (Zdencaj)  nijesam  mogao  tu  kandidaturu  odobriti,  to 
manje,  jer  je  sluzbovao  upravo  kao  prvi  podzupan  Lentulaj  vrlo  uman, 
pravedan  i  iskren  cinovnik,  na  kojega  sam  se  mogap  potpuno  oslo- 
niti.  Vec  nekoliko  dana  prije  restauracije  bile  su  dosle  citave  cete 
Turopoljaca  u  Zagreb,  vicuci  i  pjevajuci  od  jedne  krcnie  do  druge. 
Na  glavnom  su  trgu  pekli  svaku  vecer  dva  Citava  vola  na  raznju,  a 
iz  dvanaest  velikih  badvi  tocilo  se  vino.  Lentulaj  posao  je  zadnju 
vece  na  trg,   da  vidi  narod  i  vrati  se  k  meni:    »Ne  ima  nade,  amice 

—  rece  mi  —  pa  da  imam  i  novaca  dosta,  da  deset  volova  ispecem 
i  da  sve  okicko  vino  istocim«.  Nasmijao  sam  mu  se  u  brk  i  rekoh: 
Pusti  ti  to  meni.  Ti  ces  biti  prvim  podzupanom  i  bez  vola  i  bez 
vina.  Slijedeci  dan  u  jutro  bila  je  zupanijska  aula  vec  ispred  mog 
dolaska  prepuna  Ijudi.  Sjednem  na  naslonjac  i  otkresah  govor,  koji 
u  ostalom  u  onoj  buci  od  stotinu  glasova  nije  niko  niti  cuo.  Zavikah 
»Silentium«  i  kandidiram  Lentulaja  i  Cegetka.  —  Svi  viCu:  »Ho- 
6emo    Cegetka «,    — •  Povikah    opet :    Silentium,  Lentulaj    ili    Cegetek? 

—  Oni  me  nadvikase  :  » Cegetek,  Cegetek ! «  —  Po  tredi  put  viknem : 
Silentium,  Cegetek  ili  Lentulaj  ?   —   Oni  vikahu:   » Cegetek,  Cegetek !« 

—  Ja  kazem :  Ja  cujem  samo  ime  Lentulaj.  —  Oni  stadose  vikati : 
»Ne  Lentulaj,  nego  Cegetek«.  —  Ja  ustanem  i  viknuh :  Ja  cujem 
samo  Lentulaj !  —  »Ne,  ne,  nikako  Lentulaj,  vec  Cegetek «.  —  Na 
to  sam  proklamirao  s  najvecim  mirom  g.  Lentulaja,  kao  prvoga  iza- 
branoga  podzupana.  —  Stotinu  je  glasova  vikalo:  sTo  je  nasilje,  zar 
smo  u  Turskoj  ?  —  to  je  bezobrazno  —  mi  protestiramo  ~  treba 
staviti  u  zapisnik  —  proklamacija  ne  vrijedi.«  Ja  ostadoh  mirno  sje- 
diti  i  pustao  sam  ih,  da  se  izvicu.  Tada  rekoh  glasno  velikom  bi- 
Ijezniku,  da  stavi  u  zapisnik  Lentulajevu  proklamaciju.  Vikaci  bi!i  su 
zablenuti,  mnogi  su  se  smijali,  drugi  su  grcili  pijesti  protiv  mene.  Ali 
ja  sam  kandidirao  Busica  i  Cegetka.  To  je  djelovalo  kao  mlaz  hladne 
vode.  Izabran  je  Bu§i(5,  valjda  jer  su  mislili,  da  sam  ja  za  Cegetka. 
U  takvim  slucajevima  sve  ovisi  o  jakosti    volje    i    hladnokrvnosti  vc- 


100 

likog  zupana.  Ko  to  nema,  bit  ce  uvijek  potucen  kod  restanracije. 
\'ika  stotine  magaraca  ne  vrijedi  toliko,  koliko  jedan  glas  ra/cboritog 
i  postenog  covjeka.«' 

Ilirci  se  pobrinuse  za  crvene  kape  i  surke  s  crvenim  ukrasima. 

Na  dau  prije  restauracije,  u  ponedjeljak  poslije  podne  u  tri  sata, 
po§ao  je  jedan  dio  Ilira  prema  Karlovcu,  a  drugi  prema  sv.  Ivanu 
pred  plemice  izbornike.  Tim  Ilirinia  bila  je  zadaca,  da  izbornike  u 
grad  doprate  i  da  medju  njih   crven-kape  porazdijele. 

Kad  su  to  zaculi  protivnici  ilirski  razljute  se  i  da  zaprijece 
dobar  dolazak  plemstva  od  Sv.  Ivana  i  onima  iz  Moravca  sabrase 
Cetu  i  odposlase  Gjuru  Pisaciiia  i  njegovu  druzbu  s  torn  cetom  u 
Maksimir,  gdje  su  se  nasrijed  opcinske  ceste  smijestili. 

Zatim  se  odveze  Gjuro  Pisacic  i  njegova  druzba  u  Sesvete, 
da  razmotre,  sto  se  ondje  dogadja.  Kad  tamo,  eto  vraga,  zapazise 
svekolike  stotine  plemenitasa  od  sv.  Ivana  i  iz  Moravca  pod  crve- 
nim kapama.  Na  taj  pogled  okrenuse  se  i  sto  su  brze  mogli  vratise 
se  u  Maksimir. 

Izvijestivsi  svoje  o  onom,  sto  su  vidjeli,  stade  Pisaci6  novcem 
i  lijepim  rijecima  podbadati  svoju  cetu,  neka  na  plemice,  sto  ce  doci 
iz  Sesveta  udare  oruzjem  i  neka  im  pobacaju  kape  na  zemlju.  Kad 
je  vodja  taj  posao  obavio  odbrza  u  Zagreb,  te  prepusti  razjarenu 
cetu  samoj   sebi. 

Kad  je  ta  ceta  napokon  ugledala  kola  izbornika,  koji  su  pod 
crvenkapama  veselo  jurili  na  izbor,  postavi  se  uzduz  i  poprijeko  na 
maksimirsku  cestu  i  poreda  se  tako,  da  je  zaprijecila  prolaz    kolima. 

Odmah  kako  se  prva  kola  priblizise,  u  kojima  se  je  vozio 
Ljudevit  Gaj,  nastade  vika  i  buka,  a  ceta  s  golim  sabljama  stade 
se  prijetiti  onim  na  kolima.  Ceta  zaustavi  najprije  prvu  koCiju  i  za- 
metne  kavgu.   U  to  stignu  i   druge  kocije  i  kola  i  sad  nastade  buna. 

Jedan  od  sv.  IvanCana,  koji  se  je  nalazio  u  protuilirskoj  ceti, 
plemic  imenom  Cegetek,  covjek  starac  ali  neobuzdane  i  silovite  cudi, 
koji  je  ved  radi  svoje  silovitosti  bio  jednom  u  zupanijskom  zatvoru, 
vikao  je,  sto  ga  grlo  nosilo:  »I  mi  smo  Horvati  i  mi  smo  plemenita 
braia  vaSa,   ali  nismo  Iliri,   za  to  treba  da  i  vi  skinete  crvene  kape.« 

U  jiajveiioj  uzbudjenosti  udari  on  na  kola,  u  kojima  je  sjedio 
prisjednik  banskoga  stola  TonCek  Stauduhar,  svetoivanski  plemenitas,  i 
uhvativsi  ovoga  za  prsa  silovito  jednom  rukom,  potrga  mu  gajtane 
na    surki,    drngom    mu    pograbi  s  glave    crven-kapu.    Pri    torn    pade 

'  Tkalac  K.  I.,  jugcnderinncrungen  aus  Kroaticn  (174^—1823,  1824— 
1843),  Leipzig  1894.  8",  str.  271.  272.  * 


101 

Stauduharu,    ura  iz  dzepa.    Kad    se    jc    Toncek    Stauduhar    Ojazio  u 
ocitoj   opasnosti  zivota,  trgne    sahlju,    mahne    njoni   i  udari    napadaCa 


Kralj  Ljudevit  I.  Veliki  (1342—1382.) 
Po  slici  Jana  Matcjka. 

u  prsi,  gdjeno  se  sablja    na    debelom    remenu  od  torbe    slomi  u  dva 
komada. 


102 

Ali  Cegetek  ga  joste  nehtjede  pustiti.  Na  to  ga  jog  i  onim  ko- 
niadom  sablje,  sto  mu  je  ostao  u  ruci  po  glavi  udari  i  to  tako  silno, 
da  se  je  Cegetek  s  mjesta  srusio  i  ogreznuo  u  krvi.  Poplasise  se 
poradi  toga  dogadjaja  Cegetkovi  prijatelji  i  pusti^e  uz  grozne  psovke 
i  kletve  Ilirce,  da  se  odvezu  u  grad,  a  Cegetka  stavise  na  kola,  te 
ga  ispratise  u  Zagreb. 

Ljudevit  Gaj,  koji  se  je  vozio.  kako  rekosmo  u  prvoj  kociji, 
dade  se,  iza  kako  je  dosao  u  Zagreb  s  mjesta  odvesti  k  velikom 
zupanu  Nikoli  pi.  Zdencaju  od  Zahumii  grada,  da  mu  se  prituzi 
radi  te  navale. 

MedJLitim  su  vec  i  ilirski  protivnici  dosli  u  grad  i  ispripovijedali 
sav  dogadjaj,  dakako  na  svoj  nacin,  tvrdeci  da  je  neki  Ilir  — ■  inaCe 
seoski  biljeznik  na  Cegetka  prvi  navalio. 

Kad  je  Gaj  upravo  stigao  do  ugla  komorske  kuce,  nasrnula  je 
onamo  i  ceta  njegovih  protivnika  s  komadom  kod  Maksimira  slomljene 
sablje,  da  se  i  ona  prituzi  velikomu  zupanu. 

Opazivsi  Gaj  a  ta  ceta,  nastala  je  strasna  vika  i  ona  stade  sipati 
kletve  i  pogrde  na  narodnoga  ilirskoga  vodju  i  tuca  kamenja  stade  letjeti 
na  Gaja.  Gaj  pobrza  svoje  korake,  ali  ceta  nasrnu  za  njim  vicuci : 
»Ubijte  ga!  Ubijte  .  .  .«  Vided  se  Gaj  u  opasnosti  zivota,  jer  je  ceta 
zestoko  navalila,  ne  imajudi  u  ruci  nikakova  oruzja,  jedva  spasi  svoj 
zivot.  Jedva  mu  je  poslo  za  rukom  do6i  u  sobu  velikog  zupana,  kad 
eto  za  njim  bijesne  cete,  koja  je  htjela,  da  prodre  do  samoga  zupana. 
Tek  pred  vratima  velikog  zupana  mogli  su  ju  zaustaviti.  Veliki  je 
zupan  poradi  osobne  sigurnosti  morao  pozvati  pandure  s  puskama 
pred  svoj  stan,  kao  strazu.  Ceta  pred  vratima  zahtijevala  je  bucno, 
da  ju  puste  pred  njega.  Sad  joj  to  bude  dozvoljeno,  ali  ona  nije  nit 
sada  mirno  uSla  u  sobu,  ved  uz  silne  pogrde,  psovke,  kletve  i  htjela 
je  da  se  razjarena  baci  na  Gaja,  koji  je  bio  u  sobi.  Tek  po  nago- 
voru  velikog  zupana  i  njegovih  Ijudi  popustise  nekako  napadaci,  da  se 
ipak  niti  Gaju,  niti  nikome  drugome  nije  nista  zla  dogodilo. 

Nego  i  tim  nije  bio  svrsen  dan,  koji  je  vec  zapoc^eo  »ratnim« 
pripravama,  U  jutro  su  ve6  najme,  toga  ponedjeljka  Ilirci  svoje  pri- 
stase  skupili  uz  glazbu  i  svoje  vodje  u  Streljani,  gdje  je  za  njih  bilo 
pripremljeno  60  vjedara  vina,  3  cente  sunke  i  4  cente  teletine.  Tuj 
je  dakle  bilo  zivo  citavi  dan.  Isto  tako  zivo,  ako  ne  i  jos  zivlje  bilo 
je  u  gostioni  k  »Paradajzelu«,  gdje  su  se  zabavljali  Turopoljci  i  pri- 
stase   »prave  hrvatske  stranke«.' 


'  Pismo  nepoznatog  njcmackog  pisca,   sto  se  nalazi   u   sveucilistnoj  bi- 
blioteci  u  Zagrcbu  te  >Nar.  Nov*. 


103 

U  vecer  pako  imali  sn  Iliri  u  Streljani  sveCarii  zhor  u  slavu 
kraljeva  imendana. 

U  slavu  imendana  kralja  Ferdinanda  s^braSe  se  pred  slikom 
njegovom  u  dvorani  i  ispjevase  odusevljeno  carevku  uz  svirku  glazbe, 
sto  je  dosla  iz  Jaske,  a  onda  s  izbornicima  krenuse  gradom,  da  istu 
pjesmu  otsviraju  i  otpjevaju  i  pred  stanovima  dostojanstvenika  i  ro- 
doljuba,   sto  su  se  nalazili  u  gradu. 

Kad  su  dosli  do  tijesnoga  ulaza  na  promenadu  kod  Zdveraca 
naidjose  na  nemiki  zapreku,  Josipovich  je  dao  svoje  neke  Ijude  obudi 
u  zenske  haljine  i  stavio  ih  u  zasjedu,  pa  kad  su  Ilirci  sa  svojom 
glazbom  do  tuda  dosli,  stadose  na  Ilirce  bacati  tucu  kamenja. 

Tom  zgodom  pogodi  kamen  tako  .tezko  jednoga  glazbenika, 
da  se  je  srusio  kao  mrtav.  Da  je  iza  toga  nastala  strava  razumije 
se  samo  po  sebi,  Samo  teskom  mukom  poslo  je  za  rukom  nekim 
trijeznijim  vodjama,  da  umire  svjetinu.  Dakle  u  jednom  danu  pokusali 
su  protivnici  Ilirizma  tri  opasna  napadaja.  Ali  i  Ilirci  im  se  joS  isti 
dan  u  10  sati  u  noci  osvetise  tako,  da  su  na  kazinu  svojih  protiv- 
nika  polupali  sve  prozore. 

Kako  se  vidi  predvecerje  restauracije  svrsilo  je  vrlo  ominozno. 
Sve  je  dalo  nasludivati  na  zlo. 

Pod  tim  auspicijama  granulo  je  jutro  dana,  na  koji  se  je  imala 
obaviti  restauracija. 

Bio  je  to  utorak,  zadnji  dan  mjeseca  maja. 

Dok  su  Ilirci  bili  u  crkvi  na  svecanoj  misi  i  sazivu  duhu  sve- 
toga  prihvatise  se  Turopoljci  i  drugi  protivnici  Ilira  ratne  varke. 

Ved  nekoliko  sati  prije  odredjenoga  vremena  to  jest  u  6  sati 
u  jutro  sakupise  se  u  dvoristu  drzavne  kuce,  gdje  se  je  imala  oba- 
viti restauracija,  akoprem  je  bilo  odredjeno,  da  se  vrata  drzavne  kuce 
imadu  otvoriti  tek  u  osam  sati. 

Tuj  okupise  stol  i  sator,  spreman  za  velikog  zupana,  i  sve  klupe 
odredjene  za  casnike  i  urediSe  tako  citavu  tvrdjavu,  pravi  nasip  protiv 
navale.  Ovdje  su  njihovi  vodje  koracali  po  poglavarskom  stolu  i  koman- 
dirali  otud  svojima.  Dodjose  u  osam  sati  Ilirci  i  Zagrepcani,  te.  Hr- 
vati  iz  pokupskih  i  prekokupskih  krajeva,  Svetoivancani  i  Moravcani 
s  crven-kapama.  Oni  se  postavise  mirno  na  protivnu  stranu  od  Tu- 
ropoljaca.  Premda  su  s  jedne  i  s  druge  strane  pocele  padati  psovke 
i  kletve,  poslo  je  za  rukom  Gaju  uzdrzati  mir  i  cinilo  se,  da  6e  ipak 
restauracija  mirno  zaceti,  Ali  tomu  nije  tako  bilo.  Kad  je  uslo  po- 
glavarstvo  s  velikim  zupanom  i  jedva  se  je  postavilo  do  stola,  ulje- 
zose  i  neki  od  Ilira  do  stola,  da  se  i  njihov   glas    iSuje,  no  tu  ih  Jo- 


104 

sipovicheva  stranka  natra»-  pntisne.  Ilirci  su  htjeli,  da  pol  stola  za 
sebe  dobiju,  al  Turopoljci  toga  nisu  dali.  Na  to  jedan  od  Iliraca 
vikmi  :  »Djecaki,  samo  slozno«.  I  svi  potegose  sablje,  te  sad  uastade 
pravo  mrcvarenje.  Plemi(3u  P.  bude  otsjeceno  uho.  Osam  plemi(ia  ra- 
njeno  je  na  glavania.  Krv  postrca  sve  i  u  zestokoj  bici  budu  Turo- 
poljci potjerani,  Oni  pobjegose  na  tavan  i  u  razne  sobe.  Ilirci  su 
svakuda  u  bijesu  trcali  za  njima.  Josipovich  je  pobjegao.  Pisacica  su  sa- 
krile  gospodje.  1  to  je  bila  njegova  sre6a,  jer  bi  inace  platio  zivotom.' 
Na  mjestu  restauracije  izgledalo  je  sve  kao  na  razbojistu.  Stolci,  sto- 
lovi,  sator,  sve  je  bilo  satrveno  i  slomljeno.  Napokon  ostadose  Ilirci 
sami  i  obavise  restauraciju.  Do  jedan  sat  po  podne  bilo  je  sve  go- 
tovo  u  naivecem  redu.  Vojska  je  doduse  dosla,  ali  prekasno. 

Dvije  su  verzije  o  pocetku  te  restauracije.  Jednu  verziju  donjeo 
je  »Pesti  Hirlap«  u  svom  dopisu  iz  Zagreba  1.  juna  1843.  Ondje 
se  veli: 

sU  utorak  u  jutro]  nakon  );veni  sancte><  ipak  se  svi  u  dvoriste 
drzavne  kuce  sakupise,  nu  jedva  sto  presvijetli  gosp,  vrhovni  zupan 
mjesto  zauzeo,  odmah  hotjese  Ilirci,  da  od  turopoljskih  plemica  otmu 
jednu  klupu,  i  buduci  da  su  ju  ovi  cvrsto  rukama  drzali,  Ilirci  pote- 
go;5e  sablje  i  ruke  im  sve  isposjecase.  U  bici  toj  veliki  zupan  ostavi 
svoje  mjesto,  kao  sto  se  jednoglasno  veli:  s  tim  rijecima:  »Potius 
solvo  sessionem«  i  po  malim  stubama,  do  kojili  mu  je  stolica  i  onako 
bliza  bila,  ode  gore  u  kucu  i  posla  po  vojnike.  Medjutim  se  dolje 
zametnu  formalna  bitka.  Iliri  povadivsi  sablje,  nasrnuse  na  Turopoljce, 
Svetoivancane  i  u  opde  na  sve  one,  koji  nisu  u  »ilirskoj«  opravi  ili 
barem  u  crvenoj  kapi  dosli,  i  buduci  da  je  turopoljski  zupan  zadao 
svoju  rijec  i  zavjetovao,  da  njegovi  Ijudi  (broj  turopoljskih  plemida 
iznosi  do  sest  stotina,  koji  su  svi  xmagjarske  stranke«  privrzenici 
bili),  nikakove  nerede  zametnuti  ne  6e,  i  za  to  bez  oruzja  dodjose, 
lako  je  dokuciti,  da  naproti  oruzju  (pistoljama,  puskama,  handzarima, 
vjerodajnim  spisima  providjene,  tako  zvane  serezane  bijahu  Iliri  sa 
sobom  doveli)  ovi  siromasi  nijesu  mogli  odrzati  mejdan,  i  dok  su 
vojnici  onamo  mogli  stici,  svi  su  iz  dvorista  istjerani  bili.  Na  to  pre- 
svijetli gospodin  veliki  zupan  zapita  hrvatskim  jezikom,  kojemu  su 
mimo  njemackoga  bili  jedino  vjesti,  unutri  zaostale  crvenkape,  bode 
li  mirni  biti  i  zele  li  restauraciju?  Nakon  »jest«  i  »zivio«  sidje  nje- 
gova presvijetlost  sa  svoje  stolice,  na  kojoj  su  dotle  Iliri  dra.  Ljude- 
vita  Gaja,  urednika  ilirskih  novina  nosili,  a  kad  ju  opet  zauze,  izabi- 
ranje  casnika  se  u  redu  obavi«. 

'  Anonimni  pisac  njemaSkog  pisma  u  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu. 


105 

»Naroclne  Novine«',  priopcujuci  taj  »Hirlapov«  dopis,  dodaju 
opaske,  po  kojima  se  citav  dogodjaj   posve  drukcije  prikazuje: 

»Istina  doduse,  da  gospodin  veliki  zupan  jedva  mjesto  zauze, 
jer  magjaronska  stranka,  od  koje  su  poglavice  na  stolu  amo  tamo 
setali  i  na  klupama  stojali,  tako  zestoko  domorodnoj  stranki  pristup 
branila,  da  pri  torn  rivanju  borba  nastade,  u  kojoj  medju  drugima 
ozledjenim  g.  R.  J.  pograbi  domorodne  stranke  cetovodju  G(ajaj  za 
ruku,  nastojeci  mu  desnicu  pomodu  g.  B.  L.  R.  (baruna  Levina  Raucha) 
na  prelucu  od  klupe  sk)miti,  nasto  G(aj)  velikim  naporom  klupu  pre- 
baci  i  skocivsi  u  srijedu  domorodaca,  tim  ucini,  da  se  svakolika  domo- 
rodna  stranka  nazad  otisnu.  U  to  dobije  veliki  zupan  i  ostala  gospoda 
velikasi  toliko  vremena,  da  su  se  po  stubama  u  gornji  kat  odijeliti 
mogli  .  .  .  Plemenitasi  pokupski  i  prekokupski  i  malo  ne  svi  sveto- 
ivanjski  i  moravcanski,  videci  se,  premda  brojem  mnogo  jaci,  ipak 
od  protivnika  narodnosti,  kano  od  jedne  tvrdje  od  stola  odrinuti,  ho- 
tjeli  su  jednu  klupu  imati,  na  koju  bi  barem  neke  od  svoje  gospode 
namjestili.  Ali  stranka  magjaronska  stade  sabljama  klupu  braniti.  Na 
sto  mnogobrojna  gospoda  domorodne  stranke  povukose  sablje  i  silom 
rastjerase  silovite  posvojitelje  restauracijonalnoga  mjesta  i  uznemiri- 
telje  ovoga  konstitucionalnoga  cina  Laz  je  pak  ocita,  da  je  pri  toj 
borbi  koja  ruka  posjecena«. 

Zanimivo  je,  kako  Gaj  u  svojim  novinama  radi  tog  dogodjaja 
Turopoljce  blago  sudi. 

O  Turopoljcima  se  kaze :  iSto  se  pako  plemenite  brace  turo- 
poljske  tice,  kojino  su  od  najstarijega  vremena  slobodu  svoju  opcu- 
vali  i  koji  su  zaista  jezgra  plemenstine  hrvatske,  oni  su 
opcenito  vrijedni  i  dobri  Ijudi,  samo  skoda  da  se  dadu  varati  i  sto 
u  svom  zaslijepljenju  drze  kukolj   za  psenicu«. 

Pobjeda  ostade  na  ilirskoj  strani,  a  Ilirci  je  proslavise  sjajnom 
bakljadom  Ljudevitu  Gaju  i  onim  velikasima,  koji  drzahu  s  Ilircima, 
a  to  bijahu  grof  Laval  Nugent,  grof  Janko  Draskovi(3,  grof  Juraj 
Orsic,  barun  Franjo  Kulmer^  Eduard  Jelacid  i  veliki  zupan  iNikola 
Zdencaj""^.  Ta  bakljada  bila  je  velicajna,  jos  nikad  ne  vidjena  u  Za- 
grebu.  Povorku  su  vodili  velikasi  i  plemici,  te  omladina,  vecinom  u 
narodnim  odijelima.  Na  celu  bila  je  trobojnica,  koju  su  cuvali  golim 
sabljama,  a  na  to  je  slijedio  nepregledni  niz  bakljonosa. 

U  Madzarskoj  pobudila  je  ova  ilirska  pobjeda  veliku  senzaciju. 
Oni  su  bill  bijesni  na  »intriganta«  Zdencaja,  a  jos  bijesniji  na  Lju-, 
devita  Gaj  a  .  .  . 

'  »Nar.  Novine«  1842.,  br.  49. 

-  Surmin,  Hrvatski  prcporod  II.,  str.  205. 


106 

Kazumije  se,  da  i  Ante  Josipovich  nije  mogao  ostati  miran. 

Sretni  uspjeh  restauracije  od  ^od.  1842.,  o  kojoj  je  tako  redi 
visio  dalji  napredak  narodnog  preporoda,  najvise  se  ima  pripisati  uz 
Gajevu  odluCnost  velikom  zupanu  Nikctli  Zdencaju.  Tako  su  izabrani 
za  podzupane  zagrebacke:  Benko  Lentulaj,  Eduard  Jelacic  i  Josip 
Bunjevac. 

Nikola  Zdeniiaj  nije  doduse  rodjen  Turopoljac,  ali  se  je  rodio  od 
starodavne  pleniicke  porodice  na  svom  djedovskom  dobru  u  Velikom 
Ravnu  6.  decembra  1775.,  i  zato  su  ga  Turopoljci  u  ono  doba  sma- 
trali  izrodom,  pak  sn  se,  kako  cemo  malo  kasnije  vidjeti,  kusali 
osvetiti,  bar  na  slici  drugoga  Zdencaja,  koji  je  bio  njihov  zupan  i 
kojega  je  slika  visjela  u  dvorani,  gdje  su  se  vr.sile  skupstine  pleme- 
nite  opcine  Turopoljske. 

Svi  su  pripisivali  pobjedu  Gaju,  koja  je  imala  za  posljedicu 
silno  odusevljenje.  Pise  mu  zato  stovatelj :  »Vasa  je  zasluga  veda,  nego 
najvecih  pisatelja,  jerbo  je  lakse  perom  vladati,  nego  cinom,  tako 
rekuc  s  macem  u  ruci  uzdizati  trade,  raznjezene  mase  k  zivotu,  Vi 
imate  zastitu  proti  svakim  strijelama,  vas  cin  —  i  plod  vase  radnje, 
restauraciju  1842.,  koja  je  vise  ucinila  i  vise  nasem  svijetu  zivota 
donijela,  nego  sve  u  nas  napisane  knige  i  knjizice«. 

Ali  ta  pobjeda  stojala  je  skupo  Gaja,  koji  je  sa  svojim  slavljem 
izazvao  i  zavist  svojih  prijatelja. 

Sad  su  ucestale  denuncijacije  na  Gaja.  Osobito  neki  madzarski 
profesor  iz  Zagreba,  optuzivao  ga,  da  si  daje  pjevati  kraljevsku 
hininu  od  omladine,  mjesto :  »Bog  pozivi  naseg  kralja«,  da  pjeva : 
>Bog  pozivi  naseg  Gaja«.  Gaj  da  zeli  postati  kraljem  nove  »Velike 
Ilirije«,  pod  koju  da  zele  podjarmiti  i  Ugarsku.  Ugarska  da  ce  biti 
podnozje  slavenskog  giganta.* 

U  svojoj  skupstini  od  7.  juna  1842.  u  Velikoj  Gorici  prosvje- 
dovali  su  turopoljski  plemici  protiv  zagrebacke  restauracije.  O  toj 
skupstini  mnogf)  se  je  pisalo  u  madzarskim  novinama.  Medju  njima 
je  '>Vil4g«  donio  opsiran  clanak.  Na  turopoljsku  skupstinu  dosao  je 
i  jedan  od  ilirske  stranke  izabrani  zupanijski  sudac.  To  je  dalo  po- 
voda,  te  je  ved  na  pocetku  skupstina  burno  pocela.  Jedan  od  plemic^a 
priseznika  rece :  >/Buduci  da  ja  medju  nama  takovu  osobu  vidim, 
koja  je  na  me  i  na  moje  plemenite  drugove  za  zadnje  zagrebacke 
restauracije,  zaboravivsi  svetinju  mjesta,  oruzanom  rukom  nasrtala, 
i  koja  radi  toga  medju  nama  vise  ne  moze  imati  mjesta:  za  to  sma- 
tram    nuznim,    da    prije    nego    vijedanja    zapocmemo,    gospodina  toga 

'  Gradja  za  povjcst  hrv.  knjizcvnosti,  knj.  6  ,  p.  XXXVII. 


107 

opomenemo,  neka  iz  dvcjrane  izadje  napolje«.  Na  te  rijec^i  uspaliSe  se 
strasti  i  ninogi  plemici  navalise  na  suca,  da  ga  silom  izguraju  na- 
polje.  Zaprijecio  je  to  nasilje  sam  zupan  Aiitun  Josipovich,  rekavsi  : 
^>Nadam  se,  da  ce  taj  gospodin, -koji  poradi  onih  dogodjaja  ne  moze 
medju  nama  imati  mjesta  i  sam  uvidjeti,  da  je  najbolje,  da  ovu  ple- 
menitu  skupstinu  posted!  od  svoje  nazocnosti«.  Na  to  se  sudac  u 
istinu  udalji.  Al  strasti  se  nijesu  smirile.  Na  zidu  dvorane  turopoljske 
vijecnice  visjela  je  slika  zupana  Zdencaja.  Skupstinari  navalise  sada 
prema  toj  stijeni,  da  tu  sliku  strgnu  sa  zida  i  da  ju  rastrgaju.  1  opet 
je  Josipovich  imao  pune  ruke  posla,  da  zaprijeci  taj  cin  osvete  na 
jednomu  od  predja  sadasnjega  Ilirca.  Iza  toga  je  odluCeno,  da  se 
zametne  pravda  protiv  dvojice  turopoljskih  plemi6a,  u  kojili  je  bilo 
skladiste  ilirskih  crvenkapa,  da  tako  izgube  pravo  na  prisjednicka 
mjesta.  Kad  je  i  to  odluceno,  ustade  zupan  Josipovich  i  izrece  odrije- 
sitim  glasom  govor,  u  kojem  istaknu  sve  uvrede,  sto  su  ih  Turo- 
poljci  dozivjeli  za  zagrebacke  restauracije  i  pozva  skupstinu,  da  uzme 
u  pretres  one  toli  vazne  dogodjaje.  Madzarski  dopisnik  pise  u  svom 
dopisu  o  torn  vijecanju:  »U  ovim  vijecanjima  bilo  je  radosno  slusati, 
kako  se  turopoljski  plemidi  vise  puti  izrazise,  da  oni  ho(5e  dodui^e 
sacuvati  svoju  hrvatsku  narodnost,  nu  ako  hi  se  vec  morali  s  njom 
da  rastanu,  to  oni  svakako  vole  biti  Madzari,  nego  li  Iliri«. 

Napokon  iza  oduljeg  vijecanja  odlucise  turopoljski  plemici,  da 
se  posalje  preponizna  reprezentacija  samome  kralju,  u  kojoj  se  imade 
umolici,  da  im  se  vrati  njihova  okrnjena  ustavna  sloboda.  Ta  pako 
reprezentacija,  neka  se  posalje  svim  zupanijama,  posebnim  pismima, 
pak  da  se  ove  umole,  neka  bi  Turopolje  potpomogle.  Kad  je  na  to 
jedan  od  prisjednika  upozorio,  da  madzarske  zupanije  samo  madzarske 
dopise  primaju,  odlucise  skupstinari  jednodusno,  neka  se  ta  pisma 
napisu  u  madzarskom  jeziku. 

Turopoljci  su  u  toj  svojoj  znamenitoj  reprezentaciji  kralju  opi- 
saU  dogodjaje  restauracije  i  istakli  »opasne  tendencije«  Iliraca.  Citao- 
nica  ilirska  je  rasadiste  politickog  rada  ilirskog,  Clanovi  se  njezini 
razlikuju  od  drugih  Hrvata  i  posebnim  odijelom,  Ucinili  su  i  posebni 
zemaljski  grb,  koji  rado  nose  na  zastavama. 

Vlada  potpomaze  Ilirce.  Turopoljska  opdina,  stojedi  na  stano- 
vistu,  da  je  zupanijski  zagrebacki  magistrat,  bez  Turopoljaca  izabran, 
nezakonit,  za  to  se  toj  oblasti  ne  pokorava  i  moli  smjerno  kralja,  da 
istrazi  tu  stvar,  te  imenuje  kr.  komesara. 

Opcina  turopoljska  odlucila  je  napokon :  a)  da  Turopoljci  ne 
6e  nikakovih  gradjanskih  parnica,  koje  bi  se  morale  apelirati  kod 
sedrije,  onamo  slati.  Vole  ostati  bez  apelacije  do  casa,  dok    kralj   ne 


108 

rijesi  njihove  tuzbe,  ne<^o  li  da  daju  rcvidirati  svoje  parnice  po  ne- 
kompetentnini  sucima.  b)  Ako  hi  se  u  to  viijeme  koja  reprezentacija 
morala  podastrti  kralju  ili  kr.  namjesnistvu,  to  ga  opdina  Turopolj- 
ska  ne  6e  slati  putem  zagrebacke  zupanije,  vec  neposredno  Njeg. 
\'elicanstvu  ili  kr.  namjesnistvu.  c)  Ako  bi  koji  od  njih  po  zupanij- 
skom  fiskalu  bio  pozvan,  da  dokaze  svoje  plemstvo  ili  tvrdi  sto  drugog, 
to  ne  ce  stupiti  nit  pred  sedriju  nit  pred  podzupana,  ve6  ce  se  radije 
dati  per  contumaciam  odsuditi.  d)  niti  jedan  Turopoljac  ne  ce  pred 
zupanijskim  cinovnicima  podignuti  nikakove  parnice,  prije,  nego  sto 
kralj  odluci  o  turopoljskoj  tegobi.  e)  Ako  bi  zagrebacka  zupanija  u 
limitacijama  ili  drugim  stvarima,  koje  se,  a  da  se  opce  dobro  ne 
ugrozi,  nemogu  odioziti,  odluci  bilo  sto  mu  drago,  to  Turopoljci 
slicnu  javno-politicnu  uredbu  ne  ce  doduse  prijeciti,  al  ujedno  ne  ce 
nista  podhvatiti,  sto  bi  izgledalo,  kao  da  pi'iznaju  zakonitost  vlasti. 
f)  U  zagrebaCku  generainu  kongregaciju  ne  ce  se  poslati  niti  jedan 
zastupnik  ]ilemenite  turopoljske  opcine,  tako  dugo,  dok  sud  kraljev  o 
toj   stvari  ne  pukne. ' 

Znamenitu  ovu  skupstinu  plemenite  opcine,  s  kojom  je  moze 
se  reci  nastalo  posve  novo  razdoblje  u  povijesti  Turopolja,  zavrsila  je 
gozba  u  Kurilovcu  kod  zupana  Antuna  Josipovicha.  Bio  je  sad  on 
osoba  vrlo  vazna  u  povijesti  citavoga  naroda  i  od  g.  1842.,  pak  punih 
§est  godina  vidimo  ga  u  neprestanom  radu.  Turopoljsko  pitanje  nit 
u  ugarskom,  nit  u  hrvatskom  saboru  niti  raznim  zupanijskim  skupsti- 
nama  ne  silazi  vise  s  dnevnoga  reda,  ve6  se  povlaci,  kao  neka  morska 
zmija.  Isprvice  u  obliku  tuzbe  Turopoljci  su  se  obradali  i  kralju  i 
saborima,  dok  nisu  u  glavi  Josipovichevoj  nikle  ideje  za  potpunom 
samostalno^du  turopoljske  zupanije. 

U  gozbi,  koja  je  slijedila  iza  te  skupstine,  pristupio  je  k  stolu 
zupanovu  odbor  turopoljskih  plemica  i  rekao  je  »da  zivu  predraga 
nasa  madzarska  brada,  i  da  Bog  dade,  da  se  vezi  bratske  Ijubavi 
medju  nama  i  njinia  sve  na  uze  stegnu!«  —   punu  Casu  isprazni..  .  . 

Odusevljen  zakljucuje  »Vilagov«  dopisnik  svoj  dopis  rijecima: 
rOvo  je  dakle  kratak  opis  dogodjaja,  nad  kojim  se  mora  veseliti  svaki  pri- 
jatclj  dobre  stvari,  a  koji  nam  podaje  nov  dokaz,  kako  po  vjecnoj  Pro- 
vidnosti  i  najzalostniji  dogadjaj  moze  uroditi  slatkim  plodom.  Eto  bas 
najvecii  otpor  od  strane  Ilira  uzrokom  je,  prvom  koraku  pomirbe  od 
strjnc  Horvata.  Primimo  dakle  sa  svom  madzarskom  srcanosdu  na 
razvalinama  starih   raspra  pruzenu  nam  bratsku   desnicu,  i  zaboravivsi, 

'  K.  k.  privilegirtc  Agramcr  politischc  Ze.ilung  1S42.  str.  244. 


109 

sto  je  bilo,  sagradimo  na  novo  sveti  hram  sloge  i  bratske  Ijubavi^ 
protiv  kojega   »nec  portae  inferi  praevalebunt« ' 

Odluka  ova  skupstine  turopoljske  bolno  je  odjeknula  u  srcima 
Gajevih  Uira :  »najvise  me  je  uplasila  —  pise  Ljud,  Vukotinovic  — 
slo  je-  plemeniti  magistral  turopoljski  na  Nj.  Velicanstvo  poslao  molbu 
i  pisao  svim  zupanijama  ito  madzarskil  Toga  se  bojim!  —  Samo 
neznam,  sto  ce  previsnje  mjesto  tome  reci  .  .  .  .  Ja  nisam  znao,  da 
je  Turovo  polje  nezavisno  od  zupanije  zagrebacke  ...  A  ako  jest, 
kao  sto  se  de  facto  nastoji  pokazati,  sto  na  njih  spada  restauiacija 
druge  jurisdikcije?  —  Dakle  Turovo  polje  kanton  madzarski  .  .  .  O 
uboga  braco  Turopoljci !  Vi  neznate  na  sto  se  vasa  pravica  i  vase 
ime  upotrijebljava  .  .  .  Nego  veniet  dies!« 

Samo  se  po  sebi  razumije,  da  su  turopoljsku  reprezentaciju  s  odu- 
sevljenjem  pozdravile  madzarske  zupanije.  One  ju  redom  odlucise  po- 
duprijeti  kod  kralja.  Tako  zupanija  canadska,  pozunska,  gjurska,  con- 
gradska,  zaladska.  Od  hrvatskih  zupanija  krizevacka  i  varazdinska, 
(29.  augusta  1842.)  odbise  prosvjed  Turopoljaca.  Viroviticka  zupanija 
nije  reprezentacije  slijepo  poduprla,  vec  kiauzulom,  da  ako  bi  se 
istragom  pronaslo,  da  je  turopoljska  tuzba  lazna,  onda  neka  tuzitelji 
neostanu  bez  kazni.  Skupstina  pestanske  zupanije  raspravljala  je  o 
turopoljskoj  reprezentaciji  31.  augusta  1842.  Dakako  da  ju  je  s  ve- 
likim  zanosom  odobrila  »kao  radosni  znak,  da  usprkos  bijesne  ilirske 
stranke  u  njedrima  srodnoga  hrvatskoga  naroda  jos  gori  simpatija 
prama  madzarskomu  narodu,  naklonost  prama  drzavnomu  savezu, 
vjernost  prama  konstituciji.«  Toga  radi  su  spoznali  stalisi  i  redovi  ove 
zupanije  za  svoju  najsvetiju  duznost,  da  jednodusno  ocituju,  da  su 
primili  bratsko  pouzdanje  nasih  hrvatskih  rodjaka  s  bratskim  nagnudem 
i  da  ih  muzevnom  iskrenoscu  uvjeravaju,  da  ne  samo  sto  ne  ce  nji- 
hovu  prijateljsku  ruku  (turopoljsku)  od  sebe  odbaciti,  vec  da  ce  dapace 
I  smatrati  svetom  duznoscu,  da  ih  u  njihovom  zakonitom  i  ustavnom 
postupku  i  vjernosti  spram  ugarske  krune  brane  i  stite,  hrvatsku 
I  pako  narodnost  svugda  6q  postivati.''^ 

Da  pako  skupstinari  pestanske  zupanije  i  inako  iskazu  svoje 
osjedaje  cinom,  zamolise  velikog  zupana,  da  zupana  turopoljskoga 
plemstva,  Antuna  Josipovicha,  u  znak^  da  njegove  zasluge  cijene,  stavi 
u  broj   prisjednika   pestanske  zupanije. 

Madzari  su  uopce  radi  te  ilirske  skupstine  mnogo  vikali.  Turo- 
poljska opcina  postade  nnjednom  znamenita.  Kosut  je  predlozio,  neka 

'  Vidi  Vilag  1842.  dopis  od  1.3.  juna  iz  Gorice.  —  Ilirske  narodne  no- 
vine  1842.  br.  55.  str.  217. 

■  Ilirske  narodne  novinc  1842.  br.  74. 


no 

se  Hrvatska  u  pojj;ledu  javne  uprave  i  zakonodavstva  odijeli  od  Ugar- 
ske,  ali  ne  od  sv.  kriin:  ugarske,  jer  da  smeta  narcxlaoj  cvoluciji 
Ugarske.  Ali  javno  se  je  mnijenje   izrazilo  protiv  KoSutova   predloga. 

Na  zupanijskoj  skupstini  n  i  t  r  a  n  s  k  o  j  procitano  je  tuzbeno  pismo 
Turopoljaca.  Stalezi  izjaviSe,  da  ilirska  mrznja  za  osvetom  vapi,  te  su  s 
radosCu  primili  na  znanje  vijest,  koju  im  je  veliki  zupan  priopcio, 
da  je  vec  imenovan  kr.  komesar  i  da  vet:  radi  u  Zagrebu.  Dakle  i 
u  slovackoj  nitranskoj  zupaniji  zakljucise  upraviti  reprezentacijii  kralju 
i  umoliti,  da  se  krivci  ostro  kazne,  a  turopoljska  plemicka  opcina  u 
pravice  opet  umjcsti. 

Jedna  od  poslijedica  zupaiiijske  skupstine  od  29.  maja  bila  je, 
da  je  II  Zagreb  poslau  kao  kraljevski  komesar  Josip  S  i  s  k  o  v  i  6,  veliki 
zupan  viroviticke  zupanije,  koji  je  imao  zadadu,  da  nerede,  koji  su 
se  zbili  pri  restauraciji  razvidi  i   istrazi. 

Zak)stno  se  je  to  dojmilo  skupstinara  zagrebacke  zupanije  i  oni 
su  u  svojoj  skupstini  23.  augusta,  kad  se  je  kraljevski  dopis  o  kome- 
saru  proCitao,  odlucili,  da  se  podastre  kralju  reprezentacija,  u  kojoj  se 
je  spominjalo:  da  stalezi  i  redovi,  kao  vazda  vjerni  podloznici  Njeg. 
Velicanstva,  preveliku  svoju  zalost  nad  naredjenom  ovom  komisijom 
pred  licem  predobroga  svoga  oca  ocitovati  moraju,  te  mole,  da  se  ta 
komisija  obustavi.  U  toj  su  skupstini  govorili  mnogi  govornici.  Medju 
njima  se  je  osobito  istaknuo  zagrebacki  sudac  Josip  Stajduhar.  Ne 
inia  sumnje,  da  su  zagrebacki  dogodjaji  krivi,  te  je  popunjena  i  banska 
stolica,  kojom  je  vec  dvije  godine  kao  namjesnik  banske  casti  upravljao 
zagrebacki  biskup  furaj  Haulik.  Njega  su  Madzari  optuzivali,  da  je  pri-H 
godom  restauracije  dao  s  Kaptolom  novaca,  da  se  kupe  plemicki  glasovi. 
Hrvatskim  banom  postade    16.  juna   1842.  pukovnik   Franjo   H  alien 

Odmah,  kako  je  imenovan  Josip  Siskovic  za  komesara,  poveo  je 
strogu  istragu   o  toku  restauracije. 

Xaravno  da  je  tu  zgodu  upotrijebio  zupan  Josipovicli  sa  svojim 
Turopoljcima.  Vec  18.  augusta  poslao  mu  je  pismenu  tuzbu,  koju 
je  potpisalo  800  plemica.  Nezadovoljni  plemici  ulozili  su  i  na  skup- 
stinu  zagrebacke  zupanije  od  23.  augusta  protest  protiv  odluka,  koje 
bi  se  moze  biti  u  glavnoj   skupstini  uCinile. 

SkupStina  je  zakljuCila,  da  se  proti  tih  nezadovoljnika  posalje 
fiskalna  akcija,  jer  da  je  to  pismo  tako  drsko  pisano  i  takovim  pro- 
stim  i  nepristojnini  izrazima  natrpano,  da  je,  negledajuii  na  »bez- 
nmnu  zaista  i  sniijeha  vrijednu  teznju  svoju,  vec  poradi  proiznesenih 
necuvenih  pogrda  proti  vrhovnoniu  zupanu,  preveliku  srcbu  probudilo«.' 

'  H.  Nar.  Novine  1842.,  str.  69. 


Ill 


Zestoka  mrznja,  koja  se  je  u  to  doha  razvila  izmedju  obiju 
straiiaka,  najbolje  se  zrcali  u  pamfletima,  paskvilima  i  rugalicama, 
ko'ima  su  se  obasuli  neprijatelji  i  jedni  i  dnio-i. 


Herceg  (13G4     1376.)  i  kasniji  kralj  Karlo  Dracki  (1385-1386) 
Po  bakrorczu  XVIII.  vijcka  od  Summonte-a. 

Kako    su    te    pjesme    najbolji    spomen    one    mrznje,    mislim,   da 
dfobro  cinim,  ako  takovu  jednu  pjesmu  ovdje  priopdim. 


112 

Iz  nirziy«^  ii'i  novotare  niknula  je  ova  pjesma,  koja  je  za  pravo 
namflet  i  puna  drasticnih  iskaza  ogorcenja,  sto  se  najbolje  vidi  iz 
onih  stiliova,  koji  spominju  onda  vrlo  uvazene  licuosti  grofa  Ivana 
Draskovi^a  i   Ljudevita  Gaja. 

Pisac  je  pjesme  stari  plemic  s  prijeko  Save.  Za  cudo  je,  da 
se  i  dva  Turopoljca  nalaze  na  toj  listi  proskribovanih,  i  to  Zdencaj 
i  Brigljevic. 

Josip  Bunjevac,  vlastelin  iz  karlovackoga  kraja,  doveo  je  u 
ilirsko  odijelo  odjevene  seljake,  pa  otuda  aluzija  u  pjesnii.  Joso  Staj- 
duhar  bio  je  veliki  sudac  zagrebacki,  a  Franjo  Cackovic  Vrhovinski 
zanesen  Ilirac  —  a  virtuoz  na  flauti,  utemelji  god.  1827.  u  drustvu 
sa  pok.  Klobucaridem  glazbeni  zavod.' 

Chujte,  Ijudi,  chujte  chudnovite  ztvari, 
Kaksze   vu  Zagrebu  narodnozt  szada  kvari. 
Zebralisze  jeszu  nekteri  Horvati, 
Koji  za  to  ime  nista  netu  znati. 
,    Negsze  prekerztili  jeszu  na  Illy  re 
Y  tak  odztupili  od  prave  szvoje  vire. 
Zdenchaja  Nikolu  za  vogyu  zebrali, 
Da  tak  domorodcze  lakshe  budu  klali. 
Ala  Miko,  Miko  kakvaszi  ti  zmia, 
Kakov  ogeny  bludni  v  szerczu  tvojem  szia. 
Tis'/A  zrok  boli,  ka   Horvate  trapi, 
Bog  daj  da  te  sarka  zkoro  ztrela  flapi. 
Oj  neszrechna  mati,  ka  tc  je  rodila, 
Bolye  da  te  malog  josche  pogubila. 
Zaterlosze,  Bog  daj,  czelo  tvoje  pleme, 
Ar  je  zloclieztoche  y  neszloge  szeme. 
Briglevicha  Janka,  koj  je  tepecz  pervi, 
Makar  bas  i  bil  on  s-plemenite  kervi, 
Na  tratinu  Bog  daj   zkoro  da  pelyali, 
Gde  mu  na  vrat  vuse  czigani  metali. 
Bunyevacz  pak  Joso,  shupelazta  glava, 
Koji  je  zaszlusil,  da  sze  tak  nazava. 
Koji  je  dopelyal  z-Karlovca  tolvaje, 
C^herlene  nyini  kape  podelil  y  halye. 
Bog  daj   da  kak  Janko   dojde  na  vishale, 
Gde  mu  vrane  ochi  na  glavi  kopale. 
Draskovich  grof  Janko,   koji    szvoju  mladozt 

'  August  Senoa,  Pamtlet  na  Ilirce.  (Vicnac   1878.,  p.  94,  95.) 


113 

Lent*  je   ptjtioshil   iiikoimi   na    radozt 
Potepel   imetek,  ztar  postenye  zgubil, 
Bog  daj,  dasze  vii  peklu  zkoro  bade    szmudil. 
I.yudevite  Gaje,  koteri  novine 
Lepo  je  bil  pochel  piszat  v-donioviiie, 
■  Horvatzke  je  ozval,  to  je  pravo   bilu, 
Ar  je  to  od  veka  nashe   ime  milo. 
Napreduva!   vendar  kajti  nije  tako, 
Nerjo  preobernul  jesze  na  opako. 
Sta  on  piszal  szamo  na  ill3^rszku   diku, 
Na  vszeh  Horvatov  szramot  preveliku. 
Za  vLi  vendar  zlobu  v-vrasje  prepal  rake, 
Gde  naj  bude  terpel  vekivechne    make. 
V-Stajdohoru  Josi  vach  posten3^a    nima, 
Kajti  to  je  znano   vre  od  zdavna  vszima. 
Nigdar  ni  zaszlusil  purgare  da  on  lada, 
Ar  pod  nyim  vsze  dobro  nyihovo  propada. 
On  je  chlovek  koj   domovine  nima, 
Szumo  kad  v-sep  pada  —  zlo  za  dobr(;  prima. 
Vishe  govoriti  nije  vredno   —  mozti 
Za  takvog  chloveka  tratina  je   dozti. 
Vszem  pak  drugem,  kojiszu  Horvati, 
Tersze  ovak  lepo  vislie  netu  zvati, 
Drugo  nish  neselim,  kak  da  vreme  dojde, 
Daszi  vszaki  szledni  szam  na  zprevod  pojde. 
Franjo  Verhovinszki  neka  v-sveglu  pushe, 
Kada  vragi  nyima  pekli  budu  dushe. 
Ova  szrecha  naj   bu  vszak  onomu, 
Kije  protiv  szvojem  imenu  i  domu. 

Kad  je  Siskovid  izabran  komesarom,  protestirali  su  llirci.  AH 
proslo  je  mnogo  mjeseci,  dok  je  Siskovic  dosao  u  Zagreb  (1.  okto- 
bra  1842.),  On  je  isprvice  kusao,  da  primiri  stranke,  ali  uzalud. 
Bude  mu  predana  tuzba  hrvatsko-ugarske  stranke  sa  svjedodzbama. 
On  stade  saslusavati  svjedoke  i  zaprisizati  ih,  a  kad  je  dovrsio,  ode 
opet  iz  Zagreba,  da  se  tek  pocetkom  god.  1843.  povrati,  te  nastavi 
istragu.  Tako  je  istraga  dugo  trajala,  dok  nije  napokon  predao  svoju 
relaciju. ' 

Pocetak  oktobra  1842.  bio  je  posvecen  instalaciji  novoga  bana 
Hallera.  Iliri  su  se  upravo  natjecali,  kako  da  sto  sjajnije  docekaju  na- 

*  Gcschichtc  dcs  lllyrismus,  Leipzig  1849.,  str.  104. 


114 

nijestnika  kraljcvske  Oasti  u  Hrvatskoj.  Sara  Gaj  je  narocito  isticao, 
da  je  trebalo  :^to  vei^i  sjaj  torn  prigodom  razviti.  Iz  svih  strana  do- 
movine  stall  se  kupiti  gosti.  Sto  je  cijeloj  kraljevini  Ugarskoj  kru- 
njenjc  apo^tolskog  kralja  —  naglasio  je  Gaj  —  to  je  za  Hrvate  en 
miniature  instalacija  bana,  koji  je  vidljiva  glava  trojednih  ilirskih 
kraljevina,  srediste  zelja  i  nade,  zivi  sinibol  na  sih  municipalnih  prava. 
—  Gaj  je  ponosno  isticao,  da  se  u  na^ini  starim  listinama  zove  ban 
nanijesni  kralj  (prorex).  16.  oktobra  dosao  je  grof  Albert  Nugent,/ 
slavni  junak  od  Saide,  na  celu  svojih  160  slobodnjaka  u  narodnom 
odijelu  s  crvenim   plasteni. 

Isti  dan  poslije  podne  dodjose  i  Turopoljci  s  razvijenom 
z^stavom.  Gaj  eve  novine  isticu  torn  zgodom,  da  su  imali  »proslav- 
Ijeni,  nu  i  razvikani  grb  ilirski,  koji  se  u  njihovom  grbu  na  zastavi 
blista,  najme  mjesec  i  zvijezdu  —  nu  ne  jednu,  nego  pace  tri,  Kon- 
statujudi  to,  isti  dopisnik  novina  primjecuje :  Pa  ipak  je  jedna  od 
poglavitih  tocki,  na  kojima  neki  neniirnjaci  svoje  pretenzije  i  tuzbe 
proti  ilirizma  osnivaju,  sto  se  ilirski  domoroci  uz  hrvatski  grb  i  ilir- 
skim  sluze.  Ovu  pako  svoju  tuzbu  proglasuju  za  jednodusni  glas 
svih  Turopoljaca.  —  Ne  znaci  li  to:  in  propria  viscera  servire?  — 
Turopoljci  bili  su  oruzani.  Lijepo  i  vojnicki  odjeveni.  Pred  njima  je 
dvanaest  trubalja  orilo.  Golema  mnozina  naroda  ih  je  pratila,  mnogo 
gospode  na  konjima,  banda  zagrebackih  gradjana  i  svi  visi  i  nizi 
casnici  zagrebackog  gradjanskog  vojnistva.  Turopoljci  su  tiho,  oz- 
biijno  i  dostojanstveno  ulazili.  Nicim  se  nije  pokazalo,  da  su  u  svadji 
sa  Zagrebom. 

Turopoljci  su  svagdje  bili  naz0(5ni  kod  banove  instalacije  i  u 
Zagrebu  su  se  zadrzavali  sve  do  20.  u  jutro,  kad  su  posli  u  8  sati 
praceni  zagrebackom  bandom  i  mnogom  gospodom,  u  mnogim  koci- 
jama  do  Save.  Lijepi  docek  Turopoljaca  ima  se  pripisati  mnogo  i 
finom  diplomatskom  taktu  Ljudevita  Gaja,  koji  i  sam  tumaci  u  svojim 
novinama,  da  bi  bilo  krivo  citavo  turopoljsko  plemstvo  otsuditi  radi 
pojedinaca:  »Da  ocito  mi  ovdi  ispovijedamo,  da  bi  i  mi  sami  sva- 
koga  onoga  kao  neprijatelja  domovine  nase  smatrali,  koji  bi  ono 
namjeravao,  cim  nekoji  domoroce  u  oCima  Turopoljaca  potvaraju. 
Isto  sm(i  mi  prosti  od  strasne  pristranosti  i  pohlepe  za  kavgom,  koju 
madzarski  referenat  u  svakom  retku  pokazuje.  Turopoljce  pri  ulasku 
svom  bratski  pozdravili,  i  tim  se  zaufanije  nadamo,  da  6e  se  sa- 
dasnje  ove  neskladi  do  malo  vremena  potpuno  rasprSiti,  Cim  nam  je 
zvjesnije  poznato,  da  su  vec  mnogi  od  vrle  nase  turopoljske  braie 
uvidili,  kako  se  te  stvari  medju  nama  razumijevati  imadu«. 

Ipak  se  ne  mo^e    reci,  da  su  tu  casovitu    miroljubivost  Gajevu 


115 

dijelili  strancari  onoga  doba.  Izgleda,  kao  da  su  i  Ilirci  i  Turopoljci 
postajali  sve  nesnosljiviji. 

Zanimljiva  je  ova  izjava,  koju  sam  nasao  nedavao  u  kr.  sveuci- 
lisnoj  biblioteci  niedju  starim  spisima  iz  ostavstine  pok  profesora 
Vjekoslava  Babukida.  Ja  jii  ovdje  u  cijelosti  priopcujem  : 

»Doli  potpisani  svjedocim  polag  dusiioo-  spoznaiija  i  pud  priscgu 
svini,  kojim  pristoji,  kako  ja  iduci  dana  22,  aprila  g.  t.  na  vecer, 
da  se  sprejdem,  po  priliki  okolo  pol  devete  vure  iz  doljnje  Ilice,  gde 
kvartir  imam,  proti  gornjoj  Ilici,  zestal  sem  se  pred  ostarijom  Fritza 
»k  belomu  volu«  zvanem,  z  dvemi  plemenitasi  iz  Turovog  polja,  koji 
su  kvartira  za  preno6iti  iskali.  Jeden  od  oveh  imal  je  pripasanu  sabljn, 
a  drugi  baltu.  Ja  sem  jih  pital,  da  kaj  i§ceju?  oiii  su  mi  odgovorili  : 
da  nemreju  kvartira  najti,  gde  bi  prenodili. 

Ja  sem  jih  taki  pital,  gdo  su  oni  i  odkud  su  ?  Na  to  su  oni 
pitali  mene:  da  gdo  sem  ja?  —  Ja  sem  jim  odgovoril,  da  sem  ov- 
desnji  mester  krajac  i  da  se  zovem  Janko  Grub  ad,  i  na  to  su  (^ni 
meni  povedali,  da  su  plemenitasi  iz  Turovoga  polja,  ter  da  su  na 
orsacko  spravisce  dosli  i  da  se  on,  koji  je  opasanu  sablju  imal  i 
z  menum  govoril,  zove  Janko  Cvetkovic  i  da  je  notarius  obcine, 
kajti,  veli,   zna  i  pisati. 

Idudi  tak  vu  razgovoru  polag  hise  grofa  Keglevica  cestom,  koja 
k  Savi  vodi,  da  vu  onom  kraju  kvartira  poiscemo,  pital  sem  jib  :  da 
kad  ceju  domom  iti?  —  odgovori  mi  Janko  Cvetkovic,  nota- 
rius, da  jih  je  nekuliko  vec  domom  otislo,  a  nekoji  da  su  ostali,  i 
od  njih  dvojice,  da  bude  doma  isel,  a  drugi  da  ovde  ostane. 

Komes  nam  je,  veli,  rekel,  da  do  cetertka  svi  pripravni  mo- 
remo  biti  i  da  nas  najmanje  dvanaest  stotin  bude. 

Tak  spominjajuc  se,  dojdemo  do  o§tarie  nekog  Kranjca  imenom 
Bozica,  na  desnu  ruku  ceste,  kak  se  k  Savi  ide.  Ovde  i  ja  za  njih 
zaprosim  ostarijasa,  da  jim  dopusti  pri  sebi  prenociti,  kak  im  je  i 
dopustil, 

Ja  sem  jako  zeljan  bil  znati,  kaj  bi  ti  plemenitasi  iz  Turovog 
polja  radi  delati  na  orsackom  spravis(5u  i  za  to  sem  z  njimi  u  osta- 
riju  isel  i  tam  se  sel,  da  zezvedim  njihova  misljenja.  Oni  su  vece- 
rali  i  tu  smo  zajedno  popili  tri  holbe  vina.  Vu  razgovoru  pital  sem 
njih  med  ostalem :  Gdo  vas  je  pozval  na  orsacko  spravisiie  ?  Na  to 
mi  ^odgovori  Janko  Cvetkovic:  »Nasi  pervi  poglavari  g.  Jozipovid 
komes  i  Karl  Jellacid,  oni  su  nas  naucili,  kak  imamo  baratat.  Na§ 
gospodin  komes  imaju  pri  60  magjarskih  varmedjijah  kredit.  Go- 
spodin  jellacic  prikazali  su  nam  trideset  veder  vina  i  dosta  kruha  i 
mesa,  tak  da  moremo    osem  dan  ozde  ostati.  G,  komes  su  nam  pod 


116 

zapoved  rckli,  da  moramo  vsi  na  orsacko  spravisde  dojti,  ar  on  vsaki, 
veli,  ki  nedojde,  bude  plcmenscinu  zgubil.  Inia  nas,  veli,  iz  vsake  hize 
po  sedem.  Oiii  su  nam  zapovedali,  da  vsaki  oboruzan  dojde,  i  da 
koji  nemaju  sablje,  oni  naj  sekiie  doneseju  na  dugih  drzalih,  da  ako 
bi  koji  s  puskom  ali  sabljom  suprotstavil  se,  bolje  zamahnuti  i  vu- 
driti  moreju  —  naj  si,  veli,  vsaki  zeme  oruzje  kakvo  ima,  kakti  pi- 
stole, noze  i  debele  batine  i  da  v  Zagreb  brez  oruzja  vec  nigdo 
zmed  nas  nejde. 

G  komes  Jozipovic  su  nam  rekli,  da  gdegod  batalia  bude,  da 
nas  oni  budu  sami  peljali  do  zadnje  kaplje  kervi  i  da  nas  neceju 
pustiti  i  ako  ja  padnem,  veli,  padnite  i  vi.  Da  mi,  veli,  ne  bi  dosli 
na  orsaCko  spravisce,  bi  nas  cesar  vkanil,  pak  bi  Kranjci  postali  i 
plemen^(5iiu  zgubili ;  ako  nam,  veli,  ov  cesar  nebude  pravice  podelil, 
budemo  se  pod  drugoga  preporucili. 

Najte  od  toga  vise  govoriti,  rekel  sem  mu  ja,  to  su  velike 
stvari  —  vi  ste  plemeniti  clovek,  ali  bi  mogli  u  veliku  kasu  zajti. 
Pazite  dobro  kak  6ete  se  nazad  povratiti  —  tarn  bude  dijakov  i 
soldatov. 

Na  to  on  odgovori :  »To  je  nam  vse  za  frustik«,  a  drugi,  dig- 
nuvsi  baltu,  rece  :  »ja  bi  z  ovum  mojum  baltum  tak  liznil,  da  bi 
mahom  tri  puske  najedanput  zrusil.  Da  nam  je,  veli,  samo  dobiti 
Nuzana,  rajsi  bi  ga  se6i,  neg  peceno  janje,  njegovo  je  zivljenje 
kakti  ptice. 

Da  bi  mogli  sve  Ilirce  v  spraviscu  potuci,  onda  bi  isli  na  pope. 
Biskap  i  svi  po])i  nisu  drugo  vredni,  neg  da  bi  jih  povesali.  Oni  svi 
k  Ilircem  derze.  Zato  bi  mi  njih  vse  k  redu  prignali  i  v  cernoj  skoli, 
i  ono  veli,  vec   vragu  sluzi  i  vse  fratre  v  klostru. 

Ja  sem  ostal  v  oStarii  tak  dugo,  dok  se  nisu  plemenitasi  legli 
spat  i  do  pol  desete  vure  na  vecer  po  priliki. 

Oni  su  oruzje  svoje  metli  pod  sebe  i  ja  sem  im  rekel,  da  ih 
bude  zuljalo.  Na  to  jeden  odgovori :  »Jedenkrat  su  nas  vkanili  i  z  na- 
§imi  se  sablicami  zigravali,  ne  6q  vise,  govoreci :  >  to  je  moj  Bog  i 
zdrava  Marija«. 

I  tak  sem   ih  ja  s  zeljum  dobre  nodi  ostavil. 

SvjedoCim  u  Zagrcbu,  24.  aprila   1843.« 

U  januaru  god.  1843.  zabranio  je  kralj  ime  ilirsko.  Bolno 
su  zajaukali  »Ilirci<  radi  te  zabrane.  Sva  bura  psovki  sasula  se  je 
radi  toga  na  prvaka  narodnoga  pokreta,  Ljudevita  Gaja,  koga  su 
osobito  Vraz  i  neki  Slovene!  korili,  da  je  sam  skrivio,  §to  je  ta  od- 
luka  izaSla.  Sam  Draskovi(5  posao  je  kralj u,  da  izmgli  natrag  ime  ilirsko. 


Kralj  i  car  Sigismund  (1386—1437.). 
Po  slid  Albrechta   Durera  (1471-1528.)  u  germanskom   nmzcju  u  NLhnlK-rou. 


118 

Ilirsko  se  je  ime  zabranjivalo  za  novine  i  javne  spise,  a  na- 
pose  u  skoli  i  kod  javnih  rasprava.  Kraljevska  je  odiuka  objeloda- 
njena   18.  januara   1843. 

U  januaru  1843.  stade  izlaziti  iDanica  Ilirska«  pod  imenom 
>^Hrvatska,  Slavonska  i  Dalmatinska*,  a  Gajeve  »Ilirske  Narodne 
Xovine«   doltise  ime:   »Narodne  Xovine«.' 

Hrvatski  sahor  sastao  se  je  22,  aprila  g.  1843.  Bio  je  to  pr\- 
sabor,  na  kojem  se  pojavise  stranke  ilirska  i  hrvatsko-ugarska.  Ova 
potonja  je  dovela  na  sabor  preko  dvije  tisuce  Turopoljaca  i  drugih 
seljackih  pleniica  i  banderijalaca,  samih  oruzanih    Ijudi. 

Saborski  clanak   I.:  1843.   veli   o  torn: 

»Zupan  turopoljski  Antun  Danilo  Josipovich  i  drugi,  koji 
.s  njime  jednako  misle,  namjeravahu  dovesti  u  Zagreb  prosto  pleni- 
stvo  opdine  turopoljske  proti  starinskoni  obicaju  (buduci  da  prosto 
plemstvo  nit  je  dosad  ikad  drzavna  spravisca  polazilo,  niti  samo 
glavom  drzavne  poklisare  izabiralo).  Sto  smo  se  bojali,  to  se  i  do- 
godilo.  Na  ureceni  dan  dodje  u  Zagreb  osim  Turopoljaca  sila  i  drugih 
prostih  pleniida  iz  varmedje  zagrebacke  linieiiito  od  Sv.  Ivana,  iz 
.Moravca,  Sisinovca  i  jamnice)  svega  preko  300  glava,  oboruzanili 
sabljama,  sjekirama,  toljagama  i  zeljezom  okovanim  stapovima.  Uslijed 
toga  drzala  je  nj.  eks.  ban  konferenciju  s  zastupnicima  sviju  oblasti, 
prelatima  i  velikasima  ovih  kraljevina,  u  kojoj  s  privolom  sviju  za- 
stupnika  kraljevine  Hrvatske  i  Siavonije  odluceno  bade,  da  se  u  takvim 
okolnostima,  i  da  se  zaprijeCe  svi  prestupci,  koje  bi  spomenuto  prosto 
plemstvo  pociniti  moglo,  drzavno  spraviste  na  22.  aprila  (1843.1  otvo- 
riti  ne  moze«. 

Kad  je  zatim  24.  aprihi  otvorio  ban  sabor  svojim  govorom, 
ustade  zupan  Antun  Danijel  josipovich  i  ulozi  protest,  §to  se  sabor 
nije  otvorio  dva  dana  prije,  kako  je  bilo  ureceno.  Stalezi  zabacise 
taj  prosvjed,  jer  je  predsjedniku  to  slobodno  bilo,  a  osim  toga  »otpor 
jednog  jedinog  Covjeka  u  javiiim  skup^tinama  ne  imade  mjesta«. 

Napokon  nisu  ni  Gajeve  novine  mogle  sutiti  o  turopoljskim 
stvarima.  Jedan  od  Ilirskih  prvaka,  odvjetnik  Zerjavid,  napisa  ras- 
pravu  u  vise  brojeva  pod  naslovom;  »Turovo  polje  i  ugarske 
V  a  r  m  e  g  j  e  ' . 

Xajprije  se  Ijuti  pisac  na  Madzare,  §to  su  se  prenaglili,  potpo- 
mazuci  Turopoljce  i  nji'Kjvu  tuzbu,  prije  nego  Sto  su  se  uvjerili  o 
istinitosti  njihove  reprezentacije.  On  se  zato  dize  i  hode  da  strani  i 
domaci   svijet  pouci  o  ustroju    turopoljske    opcine.  Opciiia  ova   nepre- 

'  Surmin,  Hrvatski    prcporod  II.,  str.  235  i  236. 


119 

stanim  nasilnim  diobama,  nasljednim  i  drugim  pravdama,  ne  mog^avSi 
namirivati  prevelike  troskove  i  takse,  kojima  je  vodjenje  pravda  kod 
ohicnih  sudova  otescano,  dobila  je  od  bana  Eszterhazy-a  god.  1735. 
u  slici  kompromisa  neke  uredbe,  po  kojima  je  ona  mogla  svoje  par- 
nice  uz  male  takse  svome  zupanu  podnesti  na  presudbu  .  .  .  U  ostalom 
spada  opcina  u  svim  politickim  poslovima  pod  zagrebacku  zupaniju. 
Ona  dakle  nije  nikakovo  od  zagrebacke  zupanije  neodvisno  tijelo, 
zato  su  krivo  ucinile  madzarske  zupanije,  kad  su  pismo  turopoljske 
op(iine  primile  kao  valjano  i  zakonito;  time  su  ne  samo  temelj  od 
vise  stoljeca  uzdrmale  .  .  .  Branivsi  Turopoljce  —  veli  Zerjavid  — 
ne  imadu  pojma  o  konstitucionalnoj  slobodi  i  ne  poznadu  posebna 
prava  Hrvatske.  Svaka  je  zupanija  naprama  drugoj  za  sebe  neza- 
visna  savezna  drzava,  koja  poslove  svoje  po  starim  i  mjesnim  obi 
cajima  vodi  i  ravna.  Ni  jednoj  drugoj  zupaniji  ne  pripada  pravo 
mijesat  se  u  njezine  poslove^  glede  kojih  je  zupanija  jedino  kralju 
odgovarati  duzna.  Madzarske  su  zupanije  dakle  vlastito  svoje  dosto- 
janstvo  okrnjile,  kad  su  neosnovane  tuzbe  turopoljske  opcine,  koja 
zakonitoj  svojoj  zupaniji  uskracuje  posluh,  s  pohvalom  primile  i  sto 
vise,  jos  ju  i  potpomagale.  Sveta  je  dakle  duznost  madzarskih  zu- 
panija bila,  turopoljskoj  opcini  njezino  pismo  natrag  poslati  i  opo- 
menuti  ju,  neka  zakonitoj  svojoj  zupaniji  poslusnom  bude.  1  za  to  je 
marmoroska  zupanija  jedina  medju  svima,  koje  su  turopoljsko  pismo 
u  pretres  uzele,  sigurno  tako  mislila  i  glede  turopoljske  prosnje  tako 
se  izrazila. 

U  madzarsko-hrvatskom  zajednickom  saboru  i  to  24.  maja  g. 
1843.  drzanoj  sjednici  Metel  Ozegovic  latinskim  govorom  nije 
predao  svoju  vjerodajnicu,  jer  je  starodavni  obicaj  njegovih  presast- 
nika  bio,  da  tu  predaju  u  obliku  lista  personala,  a  to  je  i  ovaj  put 
ucinjeno.  Na  taj  govor  ustade  barun  Stojka  iMarmarosi  i  primjeti, 
da  je  nekoga  cuo  govoriti  stranim  jezikom  i  da  je  tek  po  perso- 
nala saznao,  da  je  to  zastupnik  hrvatski,  za  to  umoljava  predsjed- 
nika,  neka  se  pobrine,  da  se  u  buduce  takova  sablazan  ne  dogodi, 
jer  inaCe  bi  se  moglo  dogoditi,  da  i^e  svako  po  svojoj  volji  govoriti 
svakakim  jezikom.  Iza  kratke  primjetbe  personala,  neka  bi  se  za  ovaj 
put  jos  pustilo  govoriti  Hrvatima  latinski,  ustade  Antun  pi.  Josipo- 
V  i  cU  i  rece :  »Ja  sam  vec  u  okruznoj  sjednici  protestovao  protiv  iz- 
bora  hrvatskoga  zastupnika,  koji  izbor  nije  onako  proveden,  kako  bi 
imao  biti,  jer  su  zastupnici,  izabrani  po  ilirskoj  stranci  i  hiskupu 
zagrebackome,  potlacivsi  ugarske  stranke.  U  povodu  svojega  protesta 
navest  Cu  i  svoje  razloge ;  za  to  molim  staleze,  da  sadanje  hrvatske 
zastupnike  tako  dugo  ne  smatraju  zastupnicima,  dok  ove  razloge  ne 


120 

podnesem.«  Saborski  predsjednik  opominje  Josipovicha,  da  ma  je  do- 
diise  slobodno  pmtestirati,  ali  da  sii  vjerodajnice  hrvatskih  zastap- 
nika  u  redu. 

Mavro  Szentkiraly,  pestanski  zastupnik,  ne  6e  da  iztrazuje,  u 
koliko  su  tuzbe  turopoljskoga  zupana  ispravne,  al  Madzare  boli,  sto 
sii  im  se  Hrvati  <»tudjili,  te  sto  im  se  nikako  ne  ce  da  priblize,  a 
sto  se  vec  tijein  pokazuje,  da  ini  je  dan  naputak  da  latinski  govore. 
U  ostalom  imadu  se  hrvatski  zastupnici  bas  tako,  kao  i  svaki  drugi, 
odluci  vedine  pokoriti,  jer  bez  toga  ne  moze  kuca  postojati.  Personal 
zali  takodjer  spor  izmedju  Hrvata  i  Madzara,  te  zeli,  da  hrvatski  za- 
stupnici madzarski  govore,  ipak  misli,  da  bi  ini  se,  jer  im  to  njihove 
instrukcije  zabranjuju  to  pripustilo.  Dragutin  Klobucaric,  zastupnik 
In'vatski,  pozivlje  se  na  to,  da  je  Hrvatima  po  zakonu  od  g.  1805. 
dozvoljeno,  latinski  jezik  kod  kuce  rabiti.  Tako  je  protestirao  proti 
Josipovica   i  zagrebacki  kanonik  Mravinac. 

30.  maja  1843.  u  okruznoj  sjednici  izvijestila  je  deputacija,  da 
je  doduse  nasla  vjerodajnice  hrvatske  u  redu.  ali  da  je  zupan  turo- 
poljski  protiv  njih  protestirao.  Prosvjed  je  opisao  poznate  zgode  od 
22.  aprila  kod  izbora,  kojemu '  nije  turopoljsko  plemstvo  pripusteno. 
Josipovic  je  u  svom  prosvjedu  istaknuo,  da  se  je  ilirska  stranka  pre- 
stra§ila  ogromnoga  broja  plemica  i  da  je  nagovorila  bana,  neka  od- 
godi  izbor.  Drugi  pako  dan,  da  ga  je  biskup  s  velikim  zupanom 
nagovorio,  da  je  ustanovio  izbor  na  24.  aprila,  kad  je  tek  nekoliko 
lliraca  bilo  nazocno,  medju  kojima  i  nesto  neplemica,  dok  Turopoljci 
nijesu  pripusteni  k  izboru.  To  je  pak  protuzakonje  i  bezakonje.  Obicaj 
je  bio,  da  su  Turopoljci  birali  dostojanstvenike.  Za  to  su  Turopoljci 
odmah  poslije  izbora  protestirali,  ali  bududi  da  je  njihov  protest  po- 
zdravljen  s  rugom  i  psovkama,  udaljili  su  se,  pak  sada  daje  stalezima 
svoj  protest,  te  moli,  da  se  nuncije  hrvatske  ne  prizna  takovima.  Zatim 
je  proCitan  protest  protiv  izbora  od  hrvatskih  nekih  velikasa  i  ple- 
mida,  koji  je  ve6  ulozen  za  samog  sabora.  Procitana  je  i  povelja 
kralja  Matije  o  pravu  glasanja  ukupnog  hrvatskog  plemstva.  Ozego- 
vid  je  na  to  govorio  protiv  Josipovicha,  a  izredali  se  jos  neki  govor- 
nici.  Odlucilo  se  je  stvar  poblize  ispitati. ' 

U  desetoj  okruznoj  sjednica  2.  juna  otvorio  je  debatu  o  turo- 
poljskom  pitanju  Kugen  Kallay,  canadski  zastupnik.  Optuzio  je  Hr- 
vate,  da  su  nezahvalni,  a  vlada  da  ne  pazi  dosta  na  hrvatske  smutnje 
i  da  ne  uvidja,  >-da  je  otkako  Poljska  pala,  Ugarska  jedini  bedem 
protiv  Kusije,  kako  je  nekoc  bila  predzidje  protiv  Turaka.  Treba  dakle, 

'  Viertcljahrschrift  aus  und  fiir  Ungarn    Lcipzitr    1843.  III.  str.  55. 


121 

da  vlada  ukine  z\o  naneseno  Turopoljcima.«  Kubinyi  zastupnik  no- 
gradski  pozvao  se  je  na  svoje  putovaiije  po  Hrvatskoj.  Oii  je  najme 
o-.  1842.  bio  u  Hrvatskoj  i  na  vlastite  oci  promatrao  ilirski  pokret. 
On  je  vidio  silau  mrznju  Ilira  na  sve,  sto  je  madzarsko.  On  ne  zeli 
istrazivati,  ukoliko  je  tuj  kriva  moskovska  propaganda  ili  ideja  pan- 
shivizma.  U  svakom  je  slucaju  velika  opasnost  za  madzarsku  drzavnu 
ideju.  Treba  Hrvatsku  iz  tog  labirinta  izvuci.  Mnogo  je  citavoj  stvari 
kriv  red  i  uzgoj,  jer  svecenstvo  vec  u  sitne  djece  uzgaja  mrznju 
protiv  Madzara.  Vlada  je  postupaki  lijeno,  dapace  ulijala  je  ulje  u 
vatru,  kad  je  jos  zacetniku  Gaju  podala  dijamantni  prsten,  a  Dras- 
kovi(iu  red.  Treba  da  svi  Madzari  odkicno  stupe  na  stranu  zupana 
turopoljskoga,  to  vise,  jer  je  donio  povelje  iz  dobe  kralja  Matije, 
koje  jasno  dokazuju,  da  je  plemstvo  turopoljsko  istisnuto  iz  svojih 
pravica. 

Iza  toga  govora  ustade  zupan  turopoljski  Antun  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h 
i  pozva  staleze,  da  ved  jednom  nesta  porade,  jer  se  od  vlade  Turo- 
poljci  ne  mogu  nicemu  nadati.  Njega  progone  bijesno  Iliri.  On  treba 
pomoci.  Neka  viroviticki  zastupnik  potvrdi,  da  su  Turopoljci  u  pravu. 
Ta  on  je  sam  na  svoje  oci  vidio,  kako  su  Turopoljci  glasovali.  Go- 
vorili  su  o  toj  stvari  jos  Semsey  i  Rekassy.  Ovaj  potonji  naglasi, 
kako  taj  spor  izmedju  Iliraca  i  Turopoljaca  imade  u  sebi  klicu  naj- 
gore  borbe.  Otac  sina,  sin  oca  progoni,  ako  ovaj  spada  drugoj 
stranci.  Za  to  se  ne  smije  dulje  oklijevati.  Zsedenyi  zazelio  je,  da 
se  uopce  sada  ne  govori  o  Ilirizmu,  jer  je  to  prevazno  pitanje  i 
treba  pouke.  Turopoljci  su  u  ostalom  sami  krivi,  sto  su  iskljuceni 
od  izbora.  Zasto  su  otisli?  Da  su  ostali  u  Zagrebu,  mogli  su  lijepo 
glasovati.  On  za  to  predlaze,  da  se  preko  turopoljskog  pitanja  predje 
na  dnevni  red.  Torok,  zastupnik  aradski  naglasuje,  da  Iliri  u  zadnjih 
50  godina  postaju  sve  silniji.  O  ilirskom  pitanju  neka  se  tek  onda 
govori,  kad  se  bude  govorilo  ex  professo  protiv  Rusije.  Sad  se  neka 
samo  turopoljska  tuzba,  kao  svaka  druga  tuzba  podastre  vladi. 

Na  to  je  progovorio  Somsich,  zastupnik  somogjske  zupanije : 
Glavno  sijelo  pokreta  je  Zagreb.  Zlo  je  staro,  Tuzba  turopoljska  samo 
je  simptom  bolesti.  Treba  sam  izvor  bolesti  zacepiti.  I  za  to  ne  smi- 
jemo  te  dvije  stvari  jednu  od  druge  odijeliti,  kako  bi  Zsedenyi  htio, 
premda  ce  doci  vrijeme,  kad  cemo  o  Ilirizmu  progovoriti  ex  asse. 
Neka  kralj   sazove  hrvatski  sabor,  da  taj   sabor  istrazi  tegobe. 

Viroviticki  zupan  Salopek  rece :  Zupan  turopoljski  pozvao  se 
je  na  njega,  da  potvrdi,  da  i  prakticno  postoje  pravica  turopoljskoga 
plemstva,  da  dadu  glasove  svoje  u  hrvatskom  saboru.  On  moze,  kao 
svjedok,  koji  je  na  svoje  oCi  gledao,  posvjedociti,  da  je  veliki  zupan, 


122 

kad  se  je  radilo  o  torn,  neka  bi  se  ban  hrvatski  izabrao  kapetanom 
Hrvatske,  dao  glasovati  aklamacijom.  A  torn  zgodom  glasovali  su 
svi  nazoCni  plemidi,  dakle  i  Turopoljci.  Fo  je  vidio.  U  turopoljskoj 
stvari,  ipak  ne  moze  glasovati,  jer  ne   ima  za  to   naputka. 

/Zitvaj,  zastupnik  srijemske  zupanije,  izjavio  je,  da  su  Srijenici 
i  Slavonci  posve  uz  Madzare,  i  to  rijecjii  i  srcem.  A  take  i  vecina 
Hrvata.  Na  to  je  stao  dokazivati,  da  pravo  virilnih  glasova  pristoji 
plemstvu.  On  je  procitao  kao  dokaze  dekret  kralja  Matije  od  god. 
1477.  i  95.  clanak  od  god.  1723.,  u  kojima  se  govori  o  pravima, 
koje  ima  Turopolje.  Da  je  plemstv^o  neprestance  vrsilo  to  svoje  neo- 
sporno  pravo,  vidi  se  otud,  da  se  govori  o  silnoj  mnozini  plemstva, 
koje  je  doslo  k  saboru  god.  1800.  God.  1827.  tuzio  se  je  dapace 
Srijem,  da  njihovih  malo  zastupnika  mora  uvijek  past  sa  svojim 
predlozima,  jer  ih  uvijek  mogu  nadglasati  zagrebaCki  i  turopoljski 
plemii^i.  Zr.  to  je  Srijem  dapace  odlucio,  da  vise  nit  ne  6e  slati  svojih 
zastupnika  na  hrvatski  sabor.  Narocito  se  je  Srijem  potuzio  na  dvo- 
struki  teret,  da  mora  slati  zastupnike  u  ugarski  i  u  hrvatski  sabor 
a  da  ipak  ne  ima  onih  koristi  otud,  kakove  uzivaju  Hrvati.  Godine 
1830.  zahtijevao  je  Srijem,  da  se  uredi  pitanje  glasanja  u  hrvatskom 
saboru.  1838.  bio  je  Zitvaj  sam  svjedokom,  kako  su  stotine  i  stotine 
prostih  plemida  glaso\aH  na  hrvatskom  saboru.  On  dakle  smatra,  da 
je  tuzba  turopoljskoga  zupana  pravedna  i  glasovat  lie,  prema  svojem 
naputku  za  to,  da  se  pise  vladi. 

Ungvarski  zastupnik  izjavio  se  je  za  Turopoljce.  Na  to  ustade 
Klauzal  i  izrece  ostar  govor  protiv  Iliraca :  Velika  je  briga  poradi 
Ilira.  Narocito  je  sveCenstvo  mnogo  krivo.  Pogledamo  Vi  imenik  t.  zv. 
citaonice  i  »Matice  Ilirske«,  to  demo  jedva  60  imena  plemica  na6i, 
al  zato  260  svecenika.  Klauzal  misli,  da  je  svecenstvo  ilirski  pokret 
pokrenulo,  da  Hrvate  pobuni  protiv  protestanata,  a  u  tom  ga  mni- 
jenju  jos  vise  utvrdjuje  okolnost,  da  je  duh  tolerancije  god.  1832.  u 
Hrvatskoj  bio  nmogo  rasireniji  no  g.  1839.  U  prvom  saboru  je  najme 
tck  s  jednim  glasom  pao  predlog,  da  se  dadu  gradjanska  prava  pro- 
testantima  u  Hrvatskoj,  a  u  drugom  bilo  je  vei  mnogo  glasova  protiv 
protestanata.  Svedenstvo  je  ustalo  protiv  tri  miHjuna  madzarskih  gra- 
djana.  Ali  neka  pomisli,  da  ce  budu6nost  biti  pod  paladijem  ugar- 
skoga  ustava.  Drugi  razlf)g,  da  se  je  tako  zestoko  uspirio  ilirski 
pokret,  krivnja  je  vlade,  §to  je,  umjesto  da  nagradi  domovinske  knji- 
zevnike,  odlikovala  ^nesretnim  umom  obdarena«  Gaja.  Taj  sanja  o 
veUkoj  ilirsko)  monarkiji,  u  kcjjoj  ce  biti  Srbija,  Bosna,  Hrvatska, 
Dalmacija  i  mnostvo  madzarskih  zupanija.  A  obretnika  te  nesretne 
ideje  nagradjuje  vlada !  Govornik   iscekuje  bar  sada  od  vlade,  da   6e 


123 

izgrednike  kazniti,  da  potlaceni  ne  uskolebaju  i  ne  ocajaju,  jer  oboje 
jp  opasno.  »Mi  moramo  sve  za  Turopolje  ueiniti«.  Kad  bi 
govornik  prije  jos  i  sumnjao  u  pravo  Turopoljaca,  sad  ga  je  srijemski 
zastupnik  posve  uvjerio. 

Protiv  svih  tih  napadaja  na  Ilirce  ustao  je  napokon  hrvatski 
nuncij  Metel  Ozegovic,  zahtijevajuci  prema  onoj  »aadiatur  et  altera 
pars  (,  neka  vlada  poslusa  i  drugu  stranu,  al  na  to  ju  ne  treba  ugarski 
sabor  pozivati,  jer  to  se  protivi  municipalnim  saniosvojnini  pravicama 
Hrvatske,  koja  je  autonomna  u  tim  poslovima.  U  ostalom  on  ne  pri- 
znaje  pravo  virilnog  glasa  pojedinim  turopoljskim  plemicima.  Ta  i 
viroviticki  zastupnik  zanijekao  im  je  to  pravo.  —  Iza  Ozegoviiia 
ustao  je  viroviticki  zastupnik :  » Ja  nijesam  porekao,  sanio  sani  spo- 
menuo,  sto  sam  vidio  na  svoje  oci.«  Iza  govora  jos  nekolicine  zastup- 
nika  odiuceno  je  : 

»Vlada  se  pozivlje,  da  tuzbu  Turopolja,  istrazi 
na  iznova  sazvanom,  hrvatskom  sabor  u.* 

I  20.  juna  1843.  govorilo  se  je  o  Turopoljcima,  pa  kad  je  j 
Ozegovic,  prema  svom  naputkvx,  nastojao  latinski  govoriti,  nastade  \ 
zestoka  debata  protiv  toga,  jer  da  je  diplomatski  jezik  samo  ma- 
dzarski,  a  tako  bude  zakljuceno,  al  se  hrvatski  zastupnici  ne  htje- 
dose  tomu  pokoriti,  jer  se  torn  odlukom  krse  municipalna  prava  Hr- 
vatske, pak  su  prema  tome  28.  juna  predali  svoj  latinski  protest 
protiv  te  odluke. 

Stalezi  nisu  pustili,  nit  da  se  cita  taj  protest,  prvo,  jer  je  bio 
pisan  latinski,  a  drugo  zato,  jer  nije  podesno,  da  se  uobicaji  pro- 
svjed  protiv  odluka  \'e6  jednom  izrecenib. 

U  junu  moglo  se  je  nastaviti  s  turopoljskim  pitanjem.  Izjavio 
je  kr.  personal,  govoreci,  da  se  daleko  povecava  opasnost  ilirizma,  neka 
odgode  turopoljsku  stvar,  jer  jos  nije  dikasLerialiter  raspravljena, 
Moric  Szentkiraly  ■  opro  se  je  personalu  i  istaknuo,  da  je  posve  krivo 
njegovo  mnijenje*.  Ilirci  govore,  da  treba  Madziarima  usesa  odrezati, 
da  ih  treba  raskomadati.  Mislim,  da  imanio  pravo  govoriti,  da  je 
ilirizan\  opasan«.  Tomu  se  je  mnijenju  pridruzio  Franjo  Kubinyi  i 
Beotiiy.  Spom;;nuo  se  i  »Mali  katekizam  za  velike  ljude«,  gdje  je 
program   ilirizma. 

I  Klauzal  i  opet  istaknu  sanjarije,  koje  bi  rado  Hrvatsku  spojile 
s  Bosnom  i  Srbijom  pak  i  s  Rusijom.  —  Kad  se  je  zbiQ  izbor  u 
zagrebackoj  zupaniji,  nesretne  uspomene,  ilirska  je  stranka  tako  knji- 
zevno  poradila,    da    su    se    junaci    na    peru  opasali  sabljama  i  prolili 

'  Vierteljahrschrift  aus  uad  fur  Ungarn.  1843.  Leipzig.  III.  str.   57.-62 


124 

krv  svojih  sugradjana.  Vlada  se  je  onda  makla.  Al  sto  je  bio  re- 
zultat?  Izvrstan  covjek,  covjek  povjerenja  imenovan  je  banom,  ime- 
novan  je  komcsar,  jedan  vojnicki  zapovjednik,  zestoki  pomagac  ilirstva 
je  otstranjen.  Al  sto  je  ucinio  komesar?  Tri  su  mjeseca  prosla,  i  nije 
ga  na  mjestu  i  nista  ne  radi.  Izgleda,  kanda  ce  vlada  s  enerzijom 
na  posao,  a  onda  opet  klone.  Szemere  je  nazvao  dapace  komesara 
sarlatanom,  a  protestira  protiv  izraza  sjedinjene  zemlje,  treba  reii 
podlozene  (partes  subjectas).  Poznajemo  —  viknu  taj  govornik  — 
mi ,  sanjarije  onih,  koji  vlastitu  naroduost  nogama  gaze,  da  na  nje- 
zinim  rusevinama  sagrade  gorostasni  neki  Eldorado.  Mi  se  za  njihove 
sanjarije  ne  bismo  brinuli,  al  mi  smo  uvjereni,  da  se  tuj  radi  o  pro- 
pasti  srece  i  slobode  bratskog  nam  hrvatskog  naroda.  Turopoljske  se 
reprezentacije  neka  odmah  kralju  posalju.  —  I  sada  je  ugarski  dr- 
zavni  sabor  stvorio  u  istinu  odluku,  da  se  reprezentacija  glede  Turo- 
polja  posaije  kralju,  tek  se  u  njoj  tuzba  u  toliko  ublazila,  da  nije 
opisana  u  apodiktickom  obliku,  vec  u  obliku  citacije. 

1  u  kudi  velikasa  citala  se  turopoljska  tegoba  28.  juna.  Tu  je 
najprije  ban  Haller  protestirao  svecano  protiv  rijeci,  koje  se  u  toj 
tuzbi  nalaze,  kao  da  je  njega,  bana,  zagrebacki  biskup  onom  zgodom 
zaslijepio  i  rece,  da  se  je  sva  ona  stvar  dogodila  bez  tudjeg  utjecaja, 
po  njegovu  uvjerenju.  Za  to  ce  on  samom  kralju  odgovarati.  Ako  i 
stuje  drzavni  sabor,  on  ga  ne  smatra  svojim  sucem  i  zato  se  ne 
misli  opravdavati,  al  spreman  je  uvijek  izvijestiti.  On  ce  izbor  hrvat- 
skih  zastupnika  tako  dugo  smatrati  zakonitim,  dok  ga  god  zakoniti 
sud  ne  iznadje  nezakonitim.  Iza  banove  izjave  procitana  su  sva  pisma 
glede  te  tegobe.  —  Prvomu  dade  predsjednik  u  debati  rijec  zagre- 
backomu  biskupu,  protiv  koga  je  bila  uperena  »glavna  strijela  kriv- 
nje«.  Biskup  Juraj  Ilaulik  govorio  je  na  to.  On  rece,  da  po  na- 
celu,  koje  su  ustanovili  sami  velikasi  i  na  drzavnom  saboru  izrekli, 
ne  zeli  zastupnicka  kuca  upustati  se  u  pretres  naputaka  i  izbora.  Ako 
to  valja  o  pojedinim  zupanijama,  to  vise  valja  o  izboru  kraljevine 
Hrvatske  i  Slavonije.  Nu  i  zakoni  ugarski,  narocito  58.  cl.  od  god 
1791.  podijelio  je  pravo  hrvatskomu  saboru,  da  sve  svoje  munici- 
palnc  predmete  sam  obavljati  moze.  SadaSnji  korak  staleza  je  dakle 
protuzak(jnit.  C  samoj  tuzbi  zgode  su  u  ostalom  posve  izopaCene, 
pak  ci  razdrazivati  i  vise  i  onako  razdrazene  Ijude  u  Hrvatskoj.  Za 
to  6e  on  re6i  istinu.  Na  hrvatski  sabor  zove  se  banskim  pismom 
173  osobe,  medju  kojima  6  velikih  zupana,  8  biskupa,  5  kaptola,  7 
kraljevskih  gradova,  medju  kojima  i  turopoljski  zupan.  Dionici  vije- 
canja  i  izbora  samo  su  ovi  upravnici,  nipoSto  pake  Citavo  plemstvo. 
Ta  ovo    je    i    onako   u  svakoj    zupaniji   sa  dva  zastupnika  zastupano. 


125 


Da  bi  vise  tisuca  plemica  izabirati  moglo,  to  se  vec  ni  sa  reprezen- 
tativnim  sistemum  iie  slaze.  Nu  turopoljski  plemici  ni  u  vlastitim 
spravistima  ne  imadu  osobno  glas,  jer  ondje    samo  seoski  suci  imadu 


^ 


pravo  glasa.  Bio  bi  dakle  absurd,  da  imadu  glas  pojedini  na  saboru. 
Procitana  pisma  ne  imadu  dokazne  mo6\,  jer  kralj  Matija  dopugta 
istina  plemicima,  da  biraju    prabiljeznika,  al  ne  govori  o  tom,  tko  je 


126 

u  saliuru.  L'  ostalmn  u  400  <jodiiia  mnogo  se  je  promijenilu.  Govoniik 
(Haulik)  bio  je  vec  na  pet  hrvatskih  sabora,  trima  je  bio  i  pred- 
sjednikom,  nu  nikada  nije  on  ondje  niti  jediioj^a  turopolj- 
skoga  plemica  vidio,  Pitao  je  o  torn  jos  i  vise  nego  dvadeset 
uglednika  i  svi  si  slozise  u  torn,  da  turopoljski  pleniici  nisu  imali 
pristup  u  hrvatski  sabor.  Dakle  ako  su  mozda  ipak  bili,  to  ih  je  za 
cijelo  bio  vrlo  neznatan  i  neopazen  broj.  Ali  da  ih  je  na  stotine  i 
oruzanih  dolaziki,  da  je  svaki  pojedini  imao  pravo  glasati  u  saboru, 
to  naprosto  nije  istina.  U  ostalom,  da  su  sve  i  dolazili,  to  jos  ne  bi 
nista  znacilo,  jer  i  na  ugarski  drzavni  sabor  dolaze  ne  sanio  oni, 
koji  ne  imadu  pravo  glasa,  vec  i  plemicki  mladici.  A  na  galerije  do- 
lazi  jos  i  krasni  spol.  Al  sta  bi  se  reklo,  da  na  ugarski  sabor  dodje 
n.  pr.  2  do  3  tisuce  oboruzanih  plemida  iz  Csalakoza.  I  hrvatski 
sabor  saboruje  kod  otvorenih  vrata  i  jer  ne  ima  galerija,  to  svaki 
covjek  moze  uci  u  dvoranu.  Nu  za  to  se  ne  moze  tvrditi,  da  svaki 
nazocan  ima  pravo  glasa.  A  da  je  predsjednik  odgodio  sabor  na 
treci  dan,  bilo  je  to  njegovo  neosporivo  pravo,  a  ucinio  je  dol')ro, 
jer  gdje  nagrne  7  do  8  stotina  seoskih  plemida,  oruzanih  sabljama, 
buzdovanima,  zaostrenim  toljagama  i  korbacima,  gdje  kolovodje  nji- 
hovi  o  osveti  govore,  kojoj  je  ura  udarila,  gdje  isti  ovi  kolovodje 
na  upit  banov  odgovaraju,  da  ne  mogu  jamcit  za  mir,  gdje  su  Ijudi 
na  ulicama  kamenje  i  cigle  sgrtaU,  u  takvoj  priUci  nalagao  je  zdrav 
razum  odgodu  sjednice.  Tek,  kad  je  oruzano  plemstvo  otislo,  sazvan 
je  sabor,  upitav  prije  konferenciju  vecine  zastupnika.  Xi  to  ne  stoji, 
da  se  plemici  turopoljski  nisu  na  sabor  mogli  vratiti,  jer  stanuju  sati 
dva  i  tri  od  Zagreba.  Da  je  govornik  bana  zaslijepio,  to  mogu  opro- 
vrci  svi  nazocni  velikali.  Da  bi  doduse  sebi  za  cast  smatrao,  da  mu 
je  ona  misao  u  glavi  nikla,  koja  je  jedina  bila  podobna  odvratiti 
opasnost  no  toga  ban  nije  trebao.  U  ostalom,  neka  hvale  Bogu  Tu- 
ropoljci,  da  sjednice  nije  bilo,  jer  da  se  je  prvi  dan  drzala,  mnogi 
bi  izgubio  zivot,  tako  su  ogorcili  mnoga  srca.  Smijesno  je  ipak.  kad 
se  u  tuzl->i  navodi,  da  je  on  (Haulik)  narotio  i  sgrnuo  dvije  do  tri 
sto,  oruzanih  kuburama  i  piStoljama,  svecenika.  U  cijelom  saboru  nije 
bilo  vise  od  1  1  svecenika.  Zupan  ga  prikorava,  da  je  branic  Ilira, 
al  on  t(j  nije,  jedino  je  rasadnik  sloge,  pravice  i  mira.  On  je  rodjen 
u  Ugarskoj  i  zahvalan  je  svojoj  doniovini.  Protiv  ilirskili  svecenika 
je  dapace  i  strogo  postupao,  al  zupanuvoj  stranci  se  nije  pridruzio, 
jer  njegova  stranka  s  vratima  zajcdno  u  kucu  provaljuje  i  nema  po- 
vjerenja  u  Ilrvatskoj.  Govornik  nije  nikad  bio  ilirske  stranke  niti 
vodja,  niti  kapral,  a  nije  bio  niti  zasljepilac.  vSmijeSno  je,  da  je  on 
bana  i  druge    Ijude    medju  Hire  zagnao.    »I   akoprem  se  je  zupan  od 


127 

Diida  velike  casti  dopao,  pak  jostc  i  zupanijania  obecaje  svoju  za- 
stitu :  ipak  ona  opcina,  koju  zastupa,  bit  ce  slaba  pomoc  madzarstini 
u  Hrvatskoj,  i  to  s  toga  vec,  jer  su  rijetki  tamo  Ijudi,  koji  bi  ma- 
dzarsku  rijec  od  kineske  razlikovati  mogli  .  .  .  Sto  se  je  u  iiovije 
doba  ova  opcina  upustila  u  madzarsko  dopisivanje  s  ugarskim  zupa- 
nijama,  to  je  osim  madzarizacije  jos  nesto  drugo  skriva«.' 

Grof  Erdody  rece,  da  bi  bio  sretan,  kad  bi  mogao  i  znao  ma- 
ilzarski  govoriti.  Njegovo  ime  stoji  pod  protestom.  On  smatra  po- 
stupak  na  hrvatskom  saboru  nezakonitim.  Ne  ce  ipak  tuziti  bana,  jer 
je  taj  tek  nekoliko  mjeseci  u  Hrvatskoj  i  ne  moze  da  pozna  posve 
zakone.  Sto  su  Turopoljci  dosli  oboruzani,  to  im  se  ne  smije  zamje- 
riti,  jer  su  prije  deset  mjeseci  dosli  neoruzani,  pak  su  nastradali  i 
izagnani  sa  izborista.  Ali  plemici  su  se  na  trgu  ipak  ponasali  pleme- 
n  to  i  cedno.  O  glasovima  Turopoljaca  dosta  je  tesko  govoriti.  Jer 
ako  i  biskup  zagrebacki  u  pet  sabora  nije  vidio  nijednoga  turo- 
poljskoga  plemica,  biio  je  zato  opet  Ijudi,  koji  su  ih  sijaset  vidjeli. 
Ali  je  dosele  izmedju  bana  i  plemstva  postojao  neki  patriarkalni  od- 
nosaj,  zato  niti  ne  ima  dnevnika  saborskih,  vec  samo  zapisnika,  koji 
ni  o  cem  ne  govore,  vec  samo  donose  rezultate  vijecanja.  Govornik 
se  je  pozvao  na  brosuru  grofa  Janka  Draskovica  i  razlozio,  da  Ilirci 
idu  zatim,  da  se  posve  otrgnu  od  Ugarske.  '|Sam  palatin  progovorio 
je  iza  Erdoda  i  rekao,  da  su  se  dosele  svi  clanovi  drzave  smatrali 
Ugrima.  Tko  u  Ugarskoj  stanuje,  bio  kojeg  mu  drago  jezika,  on  je 
Ugrin.  Tuj  ne  ima  Ilira,  tuj  je  samo  jedna  narodnost,  ugarska.  Al 
tuj  se  radi  o  turopoljskoj  tuzbi,  a  ne  o  ilirizmu,  zato  moli  govornika, 
da  ne  zastranjuje. 

Barun  Levin  K  a  u  c  h,  hrvatski  velikas^  upozorava,  da  ce,  kad 
bude  govor  o  ilirizmu,  navesti  njegove  opasne  nauke,  buntovne  pro- 
klamacije,  pjesme  rugalice,  koje  su  i  s  vise  strane  osudjene  i  zabra- 
njene.  »Ja  cu  ocitovati,  da  Iliri  za  to  imadu  crvene  opanke  i  crvene 
revolucijone  kape,  da  se  u  slucaju  revolucije  prepoznadu  i  ne  pokolju. 
Ocitovat  cu,  da  su  Ilirci  tudju  zastavu  u  noci  blagoslovili  i  da  su  se 
i  opet  urotili  u  ponoci  pod  vedrim  nebom  s  golim  sabljama  proti  40. 
clanku  god.  1536.,  koji  pod  kaznom  nevjere  zabranjuje  urote.  Ja  cu 
pokazati,  kakovu  knjizevnost  u  ilirskim  novinama  siri  poznati,  i  kako 
ga  neki  izvrsni  clan  nase  domovine  prozva,  s  jiesretnim  mozgom  ob- 
dareni  Gaj.  Kakove  neobuzdanosti,  kakove  nauke  mladicima  i  scmi- 
narcima  sadi,  kako  objavlja:  da  ce  doskora  ovdje,  u  Pozunu,  Rus 
davati  zakone;  da  ce   Rus  svakom  slavenskom  narodu,  koji  se  k  njemu 

'  Nar.  Nov.  1843.,  str.  243  i  dalje. 


128 

pridi'uzi,  dati  usta\' ;  ja  cu  razjasniti,  da  ilirski  »Zivio«  ide  ruskomc 
cam  i  kako  Ilirci  poj^rdjujii  neilirce  i  kako  ih  progone;  ja  cu  doka- 
zati,  da  Ilirci  sa  svojom  zvijezdom  i  pokimjesecom  misle  da  se  otrgnu 
od  Ugarske  i  u  svezi  s  drugim  slavenskim  narodima  zele  da  osnuju 
veliko  ilirsko  carstvo.  Mogu  dokazati,  da  tu  osnovu  iniadu  vec  od 
tj^od.  1832.,  dakle  da  velike  ilirske  sanje  nisu  nikakva  reakcija,  vec 
prava  akcija  u  smjeru  te  svrhe.  Ilirci  samo  tako  dugo  govore  o  ugar- 
skom  ustavu,  dok  ne  nadju  druoe  putove.  —  Rauch  se  je  na  to 
oborio  na  biskupa  Haulika  i  otkresao  mu,  da  i  poslije,  kako  je  kralj 
osudio  ilirizam,  ipak  potpomaze  buntovnike.  K,ad  su  crnoSkolci  pogrdiii 
bana,  kad  su  htjeli  da  diguu  bunu,  kad  su  kralja  vrijedjali,  jos  i  onda 
je  biskup  povladjivao  svecenstvu,  koje   drzi  s  Ilirima. 

Napokon  je  i  Rauch  iza  toga  zastranjenja  prosao  na  turopoljsko 
pitanje.  On  rece,  da  je  neosporivo  pravo  Turopoljaca,  glasati  poje- 
dince.  I  ovi  su  brojno  dosli,  a  Ilirci  su  drhtali,  drhtao  je  i  neki  sta- 
noviti  poglavica  imislio  je  Haulika i,  jer  je  izgledalo,  da  ce  Ilirci  pasti. 
Da  to  poglavica  zaprijeci,  izmislio  je  politicku  stranputicu,  koja  se 
mora  osuditi.  Skupstina  je,  a  da  nije  poCela,  raspustena,  a  iza  tri 
dana  obavljena,  sto  je  protuzakonito.  »Buduci  da  nisam,  rece  Rauch, 
niti  covjek  ruske  knute,  niti  ilirska  crvenkapa,  vec  kralju  vjeran  clan 
ugarskog  naroda,  a  vlada  odgadja  sa  zakonitim  radom,  koji  je  nastao, 
to  pristajem  uz  nuncij   staleza. « 

I  Nikola  Szechen  branio  je  Hire,  dok  je  opet  Aleksandar  Dras- 
kovic sasuo  na  njih  kisu  srcbe:  »Tridesetog  marta  prosla  je  godina, 
kad  se  je,  ona  iz  pakla  planula  ideja  ilirizma  utjelovila  i  u  citavoj 
ogavnosti  pokazala.  Ilirci  su  oruzjem  navalili  na  plemice.  Plemici  su 
ih  mogli  oruzjem  napasti,  al  oni  izabrase  blazi  nacin.  Plemstvo  turo- 
poljsko obratilo  se  je  kralju  i  zupanijama  s  izjavom,  da  ne  priznaje 
nezakonite  oblasti,  I  hrvatska  je  stranka  podastrla  reprezentaciju  kralju. 
Taj  je  poslao  komesara,  al  taj  je  dosao  tek  poslije  tri  mjeseca  i  onda 
prekinuo  istragu.  Sve  tuzbe  protiv  Ilira  prezreo  je  komesar.  I  godina 
je  prosla. «  I  on  se  pridruzuje  nunciju.  Jos  su  govorili  i  drugi  govor- 
nici.  iPalh  je  nazvao  zagrebackoga  biskupa  strasilom.  I  grof  Kazimir 
Bacani  se  je  pridruzio  Palfiju,  te  pozalio,  da  je  turopoljsko  plemstvo 
iskljuceno  od  izbora  radi  individua,  >.kojega  kraljevstvo  za  pravo  ne 
bi  imalo  biti  na  ovom  svijetu,  da  slu.sa  rijeci  Kristove«. 

Grof  Antun  Szechen  reCe,  da  su  stalezi  samo  zato  sastavili 
nuncij,  jer  su  jednostrano  obavijesteni  od  turopoljskog  zupana.  Ta 
stvar  neka  se  prepusti  vladi,  jer  se  ne  da  naprecac  rijesiti,  ve6  je 
stvar   duge   prouke. 

Biskup    senjski    Ozegovic    pripovijedao    je,    da  je  vec  kao  djak 


129 

s  druorini  djacima  cesto  bio  u  hrvatskom  saboru,  pa  da  su  i  vikali, 
pa  ipak  niko  ne  moze  otuda  zakljuciti,  da  je  to  zakonito  bilo.  Tako 
niti  nazocnost  Turopoljaca  g.  1800.  ne  znaci  nista.  Sto  je  turopoljski 
zupan  ostavio  skupstinu,  sam  si  je  kriv.  Drugi  potpisani  prosvjedaci, 
neka  se  tjese,  da  je  nepozvanom  gostu  mjesto  za  vratima.  Tuzba  je 
neopravdana.  Ne  postoji  zakon,  koji  bi  odredjivao  virilno  piavo  po- 
I'edinih  Turopoljaca.  Nuncij  neka  se  natrag  posalje  stalezima,  a  Tu- 
ropoljci,  neka  se  sami  tuze  kralju,  a  Hrvatima  neka  se  prepusti,  da 
si  urede  svoj  sabor  po  volji.  I  barun  Franjo  Kulmer  izrazio  se  je, 
da  je  izbor  bio  posve  zakonit.  Gotovo  svi  hrvatski  velikasi  i  biskupi 
govorili  su  o  nuncij  u. 

/  Majthenyi,  veliki  zupan  liptovski,  jasno  je  rekao,  da  Madzari 
za  to  simpatiziraju  sa  zupanom  turopoljskim,  jer  ga  smatraju  revnikom 
madzarske  ideje  u  Hrvatskoj,  ipak  je  protiv  nuncija,  jer  je  u  obliku 
pogrijesan. 

Haulik  je  jos  odgovorio  Rauchu  i  drugim  napadacima.  Veiiina 
velikasa  napokon  je  odlucila,  da  se  od  staleza  ima  zatraziti,  neka  odu- 
stanu  od  svojih^  u  nunciju  izrazenih  zelja. ' 

Velikasi  odlucise  na  to  odgovoriti  stalezima,  a  taj  odgovor  pro- 
citan  je  u  36.  okruznoj  sjednici  8.  augusta.  Govornici  ustadose  proti 
velikasa  te  rekose.  da  treba  pomoci  potlaceniraa  Turopoljcima. ;  Jedan 
govornik  rece,  da  se  putem,  koji  je  spomenut  u  reprezentaciji,  to 
ucinit  ne  moze,  jer  Hrvatska  ima  svoja  posebna  prava,  al  za  to  se 
neka  reprezentacija  tako  prenapravi,  da  bi  se  kralj  umolio,  neka  tu- 
ziteljima  pomogne.  Turopoljci  —  rece  neki  govornik  —  manja  su  i 
potlacena  stranka,  koja  pomoc  Madzara  pravom  zahtijeva  i  koju  bi 
samo  otudjili,  ako  se  ostave  bez  pomoci.  Ali  drugi  goVornici  rekose, 
da  osnovu  reprezentacije  ne  treba  promijeniti, 

Ali'stalezi  ustrajase  kod  nuncija.  Velikasi  nisu  mogli  da  obore 
razloge  njihove,  dakle  treba  tuzbu  podastrijeti  kralju  i  to  viSe,  jer 
je  onda  stigla  i  druga  molba  saboru,  u  kojoj  sest  stotina  plemida 
zagrebacke  zupanije,  slicno  Turopoljcima,  prosvjeduju  protiv  izbora  i 
mole  drzavni  sabor,  da  im  pomogne. 

Napokon  je  dosao  mjesec  decembar  i  priblizila  se  je  restauracija. 

Smiciklas  u  svojoj  povijesti  (knj.  II.  str.  458.)  pise  o  njoj  tek 
malo:  »9.  decembra  imala  se  je  obavljati  velika  skupstina  zupanije 
zagrebacke.  Obadvije  stranke  nadjose  se  oruzane  na  taj  dan  na  trgu 
sv.  Marka.  Prije,  nego  sto  je  po^ela  skupgtina,  srazise  se  do  krvi 
sluge    baruna    Levina    Raucha,  stojedi    uz  oruzana   svoga    gospodara 

'  Vieiteljahrschrit't  aus  und  fur  Ungarn  1843.,  str.  54—99. 


130 

ubise  iz  puSke  jednoga  covjeka  grofa  Nugenta,  a  gospoda  madzarske 
stranke  tu  palu  zrtvu  na  komade  razsjekose,  kako  pripovijedaju  oce- 
vidci.  Kazbijanje  i  pucanje,  metez  i  urlikanje  ispunjavalo  je  gornji 
grad  zagrebacki  i  prelijevalo  se  po  drugih  stranah  grada.  Vise  Ijudi 
s  jedne  i  s  druge  strane  bude  ranjenu.  Krv  je  potekla,  slijepo  bi- 
jesnilo  istom  pravo  zapoceki. 

Skupstina  se  dakako  nije  drzala.  Magjarska  stranka  dizala  je 
viku,  da  su  Iliri  krivi  ovomu  prolijevanju  krvi ;  tuzbami  doprijese  i 
do  prijestola  pod  zastitom   ugarskoga  palatina  .  .  .« 

Stvar  se  je  ovako  dogodila. 

Zdencaj  je  kongregaciju  urekao  za  4.  decembra  1843.,  ali  jer 
je  dan  iza  toga  sajam,  odgodio  istu. 

Ye6  dan  prije  skupstine  dosli  su  mnogi  Turopoljci  u  grad,  al 
tu  budu  docekani  porugama  i  napadajima.  Neki  covjek  rekao  je  da- 
pace  ispred  kavane,  da  ce  sutradan  slaviti  Hrvati  svoju  Bartolomejsku 
nod.  U  noi5i  su  u  zagrebackim  ulicama  bili  prilijepljeni  veliki  oglasi 
djela  »Ogledalo  Iliriuma«  sto  je  vec  ispred  dvije  godine  izaslo.  O 
ponoci  prolaziki  je  iiirska  omladina  s  debelim  stapovima  ulicama 
gradskim  i  pjevajudi  davorije.  Dosavsi  do  kude  zene  turopoljskoga 
zupana  polupa  sve  prozore.' 

Ve6  davno^  prijf'  9.  decembra  bojali  se  Iliri  turopoljskog  na- 
padaja,  to  vise  jer  su  cull,  da  ce  ovi  razoriti  Gajevu  tiskaru,  za  to 
je  grof  Albert  Nugent  opet  dosao  sa  sto  trideset  slobodnjaka  sere- 
zana.  Priredila  se  i  mladez.  Ve6  8.  decembra  doSlo  je  sedam  sto 
oboruzanih  'i'uropoljaca.  Ciradjani  su  to  sa  stravom  gledali,  jer  je  u 
isto  vrijeme  bila  u  Zagrebu  garnizovana  madzarska  momcad  sa  fa- 
natickim  podcasnicima  pa  i  casiiicima.  9.  su  se  skupili  Turopoljci  na 
Markovom  trgu.  Turopoljci  ovaj  put  nisu  imali  u  svojoj  sredini  svog 
glavnog  vodju  Josipovicha,  koji  se  upravo  nalazio  u  drzavnom  saboru 
u  ^ozunu.  Svejedno  se  sabrase  u  njegovoj  kudi  i  pokusase  u  dvoru 
ove  kuce  obdrzavati  skupstinu  i  restauraciju.  Izabrase  zaista  tri  pod- 
zupana  sve  bez  povjerenika,  a  onda  izadjose  sa  raznim  oruzjem  i 
gotovo  u  vojnom  redu,  da  osvoje  zupanijsku  zgradu  makar  i  silom, 
te  tamo  dovrse  restauraciju.  U  jutro  9.  prosinca  htio  je  u  ostalom  i 
Drag.  Stajdaher  mladi  Ilirac  jo§  ispred  kongregacije  predati  svoj 
votum  separatum.  Kad  mu  je  u  susret  dosao  s  juzne  prome- 
nade neki  turopoljski  plemid  udari  ga  tako  o  siju,  da  je  taj,  vi- 
deci  uz  to  da  ga  i  drugi  mladidi  progone,  skocio  preko   plota  i  pre- 

'  Geschichtc  des  lUyrismus.  Leipzig  1849.  str.  110. 

■  Spis  pisan  rukom  Ljudevita  Gaja  u  sv'eucilistnoj  biblioteci  u  Zagrebu. 


131 

lomio  si  nogu'.  Tako  se  je  sa  sviju  strana  nabralo  dosta  paljiva  i 
na  pojedinim  mjestima  grada  dogodile  se  tucnjave,  koje  nisu  dale 
slutiti  na  dobro. 

Medjutim  je  vec  u  cas,  dok  je  jos  citava  gomila  Turopoljaca 
bila  u  dvoristu  Josipovicheve  kuce  i  birala  svoje  Ijude,  odlucio  je  ve- 
liki  zupan  u  strahu,  da  krv  ne  protece,  odgoditi  kongregaciju  na  ne- 
odredjeno  vrijeme.  Radi  te  odredbe  veliki  je  dio  opcinstva  pa  i  grof 
Nugent  otisao  s  mjesta,  veseleci  se  toj  odredbi,  jer  da  ce  se  tako 
izbjedi  neprilikama.  Jedino  kod  ku6e  grofa  Janka  Draskovica  stajalo 
je  130  serezana,  sto  ih  je  za  vlastitu  sigurnost  doveo  grof  Albert 
Nugent.  Imali  su  crvene  kape  na  glavi  i  koplja.  Ondje  se  je  naslo  i 
nekoliko  drugih  Ijudi.  Odavle  podjose  neki  na  Markov  trg,  da  vide, 
ho(5e  li  se  pojaviti  Turopoljci  sa  svojim  drugovima.  Ali  jedva  sto  su 
do  crkve  sv.  Marka  dosli,  vec  ih  ceta  od  sedamsto  Turopoljaca  okruzi, 
oboruzanih  pistoljama,  sabljama  i  toljagama.  Nastade  guzva  i  za  cas, 
vec  kod  prve  strke  pade  iz  prvog  reda  Turopoljaca  vise  hitaca.  Slu- 
cajno  su  bas  najzesci  od  Iliraca  bili  u  opasnosti.  I  tako  nastade 
ocajna  borba.  Cinilo  se  za  cas  da  ce  ceta  Iliraca,  u  kojoj  je  bilo 
25 — 30  mladica,  zestokom  svojom  navalom  pocerati  Turopoljce.  Ali 
sad  se  dogodi  nesto  necuvena.  Poput  pelatona  zakresase  s  prozora 
jedne  kuce  na  Markovu  trgu,  u  kojoj  su  bili  vodje  Turopoljaca  hitci 
iz  pusaka,  dva  su  Ilirca  tesko,  dva  lako  ranjena.  Na  to  su  Ilirci  bili 
prisiljeni,  od  njih  nekoliko  tesko  ranjenih,  uzmaknuti  u  bliznju  ulicu. 
Samo  jedan  Nugentov  potcinjenik  ostade  na  mjestu  smrtno  pogodjen 
hicem  zemaljskog  arkivara,  sina  refer enta  kr.  ugar.  dvorske  kance- 
larije,  dvorskog  savjetnika  Kusevica.^  Ilirci  su  tvrdili,  da  Kusevic, 
»mladi  bjesomucnik«  nije  bio  zadovoljan,  sto  je  tako  usmrtio  svoju 
zrtvu,  vec  da  je  nemilosrdno  sabljoni  udarao  po  jadniku,  koji  je  mo- 
leci  za  milost,  umirao.  Grof  Antun  Erdodi,  bivsi  Casnik,  jedan  od  vodja 
madzarsko-hrvatske  stranke,  udari  takodjer  po  jadniku,  koji  je  sretno 
sacuvao  zivot  u  Napoleonskim  ratovima,  da  nadje  ovdje  na  Mar- 
kovu trgu  svoju  smrt.  Od  Turopoljaca  je  cetvorica  ubijeno,  a  preko 
trideset  ih  je  ranjeno.  Kuda  turopoljskoga  zupana  postade  taj  dan  bol- 
nicom,  Ostanci  mrtvih  Turopoljaca  poslije  su  posve  tiho  sahranjeni. 
Odmah,  kako  su  Ilirci  uzmakli,  stotine  su  Turopoljaca  letile  Gospodskom 
ulicom  mimo  kuce  Gajeve.  Gaj  i  njegovi  bili  su  u  strahu,  da  6e 
u  nju  provaliti. 

'  Geschichte  des  Ilyrisraus  1849.  str.  110. 

^  Ilirci  su  uporno  tvrdili,  da  je  Aural  pi.  Kusevic  ubojica,  al  on  je  pred 
istrazni  sud  doveo  trideset  svjedoka,  koji  posvjedocise  njegov  alibi.  Gaj  i  nje- 
govi su  i  za  te  svjedoke  tvrdili,  da  su  podmiccni. 


132 

Radi  tog  groznog  dogodjaja  sastalo  se  je  vijece  poglavarstva  i 
zastupstva,  koje  je  zakljucilo,  da  turopoljski  plemici  ne  smiju  vise  u 
kr.  i  slobodni  grad  Zagreb  koraciti,  jar  se  vise  imanje  i  zivot  gra- 
djana  iie  smije  predati  na  milost  i  nemilost  »buntovnika  plemica«. 
Osim  toga  odabraiio  je  posebno  povjerenstvo  od  gradskih  i  zupanij- 
skih  cinovnika,  kojima  je  stavljena  za  duznost  zadaca,  da  istraze 
tacno  sve  te  zgode,  te  da  unda  opsinio  sluzbeno  izvijeste  svoje  po- 
glavarstvo. 

O  torn  dogadj'iju  palo  mi  je  u  ruke  vise  preslusavanja  Ijudi, 
koji  sii  sudjelovali  u  torn  dogadjaju. 

Zaniiniv  je  izkaz  Ivana  Braunhofera  pi.  Braunhofskoga  rodom 
iz  Praga  oberstleutnanta  Erknerove  48.  pukovnije  u  Zagrebu. 

Na  pitanje,  neka  bi  izvijestio  o  »ekscesu«,  sto  se  je  dogodio  9. 
decembra  1843.  za  zupanijske  skupstine,  odgovorio  je  on  slijedece: 
Po  nalogu  generala  od  8.  decembra  1843.  imale  su  zupanijskoj  skup- 
stini  prisustvovati  cetiri  kumpanije  od  7  sati  u  jutro  do  dajnje  od- 
redbe  za  svaki  slucaj.  Njemu  je  pako  zem.  zapovjednik  general  predao 
zapovjednistvD  ove  asistencije,  koju  bi  eventualno  trebao  veliki  zupan 
zagrebacke  zupanije.  Tako  je  Braunhofer  9.  decembra  1843.  u  jutro 
u  osam  sati  s  oba  zapovjednika  1.  divizije  satnikom  Desimonom  i 
i  satnikom  Annakerom  otisao  k  zapovjedniku  generalu,  da  glede  toga 
cuje  daljnje  naloge. 

General  mu  u  nazocnosti  divizionera  Webera  i  generala  briga- 
dira  Simuniiia  izda  nalog  i  upozori  ga,  da  je,  u  slucaju  kakove  pobune 
odgovoran  za  zivot  velikoga  zupana.  O  potrebi  vojnicke  asistencije 
porucit  6e  mu  dodijeljeui  politicki  povjerenik. 

Xa  to  Braunhofer  ode  na  svoje  mjesto  na  pojacanu  glavnu 
strazu,  gdje  je  i  dalje  boravio.  Oba  kapetana  poslao  je  pako  k  nji- 
hovim  divizijama  u  vojarnu,  rekavsi  im,  da  ce  im  potrebne  zapovijedi 
dati  izruciti  po  adjutantu  bataljuna. 

Braunhofer  nastavlja  za  tim  svoj  izvjeStaj  ovim  rijecima:  »Kad 
sam  pred  glavnom  strazom  stajao,  opazio  sam,  da  su  djaci,  proti  svakom 
obiCaju,  vec  u  devet  sati  odpusteni  iz  skole,  poletili  prema  Markovu  trgu. 

Nekako  oko  9'/^  sati  prije  podne,  pade  vise  hitaca  u  okolici 
Markova  trga.  Ja  sam  to  odmah  dojavio  zapovij.dnom  generalu,  koji 
se  je  upravo  desio  na  sjednici  u  generalkomandi.  U  isto  vrijeme  dodje 
k  njemu  i  politicki  povjerenik  i  vel.  sudac  Cackovi(5  s  pismenom  re- 
kvizicijom  velikoga  zupana  za  vojnicku  pripomod.  Nj.  PreuzviSenost 
zapovjednik  general  nalozi  mi  odmah  s  pojacanjeni  glavne  straze  na 
Markov  trg  poci,  sve  gomile  svjetine  od  Markova  trga  razagnati  i 
poremec3eni  mir  opet  uspostaviti. 


133 

Buduci  da  je,  medjutim,  mnogo  svijeta  s  Markova  trga  kroz 
Jezuitsku  i  Babnjarsku  ulicu  prema  glavnoj  strazi  bjezalo,  to  je  toj 
(strazi)  nalozeno,  da  sa  svojim  pojacanjem  nabije  puske.  Uz  to  se  je 
svjetina  razisla.  Ja  sam  marsirao  s  pojacanjem  glavne  straze  s  bubnja- 
njem  u  »Gospodsku  ulicu «  i  poslao  sam  u  isto  vrijeme  or.  podcastnika 
bat.   adjutanta  Lehnera   po   obe   divizije  u  pripremi  u  opcinsku  vojarnu 


Mcdvedgrad  u  XVI.  vijeku. 

Izvorna   uljcna    slika,  nekoc  u  kaptolskoj    vijecnici  u  Zagrebu,  a  sada  u  prad- 

skom  zagrebackom  muzeju. 


koje  bi  bez  odvlake  imale    najkracim    putem  poci    aa  Markov    trg   s 
dvije  kumpanije  i  jedna  u  stan   velikoga  zupana. 

Na  izlazu  od  »Gospodske  ulice«  i  Markova  trga  nasao  sam 
ulicu  zatvorenu  znatnom  mnozinora  svijeta.  Bilo  je  tuj  po  prilici  700 
prostib  plemica  od  Turopolja,  sv.  Ivana  i  Stubice,  svi  su  bili  naoru- 
zani  bilo  sabljama,  bilo  jednocjevkama  ili  dvocjevkama.  Ja  sam  odjasio 


134 

k  njiina,  skup  se  je  otvorio  u  sredini,  Ijudi  stadose  mahati  sesirima  i 
vikati :  »Kljen  i  Bravo«.  Ja  ih  opomenuh,  da  se  odstrane,  da  mir  ne  po- 
remete,  jer  cu  inace  na  zalost  morati  upotrijebiti  silu«.  Na  to  se  je  ta 
rpa  posve  mirno  udaljiia  u  Josipovichevu  kucu  —  pustivgi  pojacanju 
glavne  straze  svoje  mjesto  —  i,  dosavsi  na  Markov  trg,  nasao  je 
Braunhoter  kod  stupa  Majke  Bozje  covjeka,  koji  je  lezao  na  uznak, 
bez  oruzja,  te  je  iz  vise  rana  na  glavi,  vratu  i  doljnjem  tijelu  ranjen 
krvario.  Da  se  tim  neugodnim  pogledom  ne  razdra«e  jo§  i  vi§e  i 
onako  razdrazeni  Ijudi,  pak  da  se  po  mogucnosti  i  ranjeniku  pomogne, 
dao  ga  je  Braunhofer  prenesti  u  gradsku  vijecnicu.  Taj  Covjek  bio 
je,  kako  se  je  poslije  saznalo,  podanik  grofa  Alberta  Nugenta.  Osim 
nekoliko  znaliCnika  oko  ranjenika  i  Ijudi  muskog  i  zenskog  spola  na 
prozorima,  bio  je  sada  Markov  trg  gotovo  posve  prazan.  Puskaranje 
je  prestalo.  Braunhofer  je  na  to  nalozio  podcetniku  Karneru,  neka 
posjedne  pokrajne  ulice,  da  tako  Markov  trg  ostane  prazan. 

Sam  pako  ode  s  politickim  povjerenikom  k  velikom  zupanu, 
koga  nadje  u  njegovu  stanu  s  vise  kanonika,  plemi(5a  i  s  podzupanom 
Lentulajem  te  gradskim  sucem  Staidacherom.  Izprica  im,  sta  se  je 
dogodilo.  Na  Braunhoferov  upit,  sta  ce  biti  s  Turopoljcima,  koji  se 
nalaze  u  Josipovichevoj  kuci,  odvratio  mu  je  veliki  zupan,  da  je  doduse 
skupstina  za  danas  odkazana,  al  misli,  da  ce  mu  Turopoljci  poslati 
deputaciju,  za  to  on  na  hju  ceka  i  bilo  bi  dobro  da  i  vojska  priCeka 
na  daljnje  njegove  intencije.  Braunhofer  je  na  to  odjasio  do  Kame- 
nitih   vratiju,  da  priceka  one  cete,  po  koje  je  poslao. 

Kad  je  dosao  do  Kamenitih  vrata  sastane  kakovih  pedeset  2>crno- 
5kolaca<t,  od  kojih  je  ve6i  dio  bio  oboruzan  debelim  batinama,  a  neki, 
kako  je  vidio,  i  sabljama.  I  ti  su  vikali  nerazumljive  po  nj'  rijeci  i 
hrlili  gore  u  Opaticku  ulicu.  Sto  su  namjeravali  i  kamo  su  isli  nije 
znao.  Na  Markovu  ih  trgu  nije  bilo,  kako  mu  je  Karner  izvijestio. 
Nekoliko  Casova  poslije.  dodjose  cetiri  kumpanije  iz  obdinske  vojarne, 
koje  je  prema  prijasnjoj  odredbi  porazmijestio. 

Sve  je  bilo  mirno  do  podne,  al  jer  Braunhofer  nije  dobio  nikakav 
nalog  od  vel.  zupana,  a  bojao  se,  da  ne  bi  oruzana  svjetina  krzmanje 
vojske  smatrala  slabocom,  posao  je  zapovj.  generalu  i  izvijestio  mu 
to  svoje  mnijenje.  Taj  ga  posia  vel.  zupanu,  neka  sto  prije  odredi, 
da  se  oruzani  Ijudi  iz  grada  udalje.  Veliki  zupan  obeda,  da  6e  Turo- 
poljcima dati  pismeni  nalog,  a  Braunhofer  ode  opet  k  svojim  cetama. 
Ali  prodje  i  ura,  a  obedane  zapovijedi  Turopoljcima  nije  bilo.  Braun- 
hofer posla  adjutanta  po  pismo  i  taj  ga  zbilja  donese  k  njemu,  on 
ga  pako  uruci  politiekomu  povjereniku.  Bio  je  to  spis  latinski  pisan, 
a  povjerenik  ga  prevede  na  hrvatski. 


135 

Odmah  na  to  ode  Braunhofer  i  politicki  povjerenik  s  dva  cas- 
nika  u  dvoriste  Josipovicheve  kuce;  gdje  prisutnim  Turopoljcima  poli- 
ticki povjerenik  stade  citati  pismo  velikoga  zupana.  Turopoljci  su  ih 
doduse  s  pocetka  dobro  docekali  i  sesirima  im  mahali,  al  pisma  citati 
niiesu  dali,  vec  su  stali  vikati :  *Mi  ne  cemo  nikaj  cuti,  dok  na^a 
gospoda  nisu  totu«.  Politicki  povjerenik  prestane  na  to  citati  i  zapita, 
gdje  su  gospoda?  Odgovor  je  bio,  da  upravo  objeduju.  Politicki  im 
.povjerenik  nalozi,  neka  ih  pozovu.  Sada  dodje  vise  gospode,  od  koje 
je  Braunliofer  poznao  samo  Kusevica,  Kosa  i  Pogledica,  brata  Josi- 
povichke.  Oni  podjose  odmah  k  njeniu  i  udvorno  ga  pozdravise,  ali 
ih  Braunhofer  uputi  na  politickog  povjerenika,  kao  na  organ  zupa- 
nijske  oblasti.  Oni  nalozise  svjetini,  koja  je  mrmljala:  posluh!  i  sve 
je  sluialo  citanje.  Iza  toga  rekose  gospoda,  da  su  Turopoljci  i  ostali 
plemici  mirno  htjeli  da  dodju  u  skupstinu,  al  da  su  ih  na  Markovu 
trgu  Ijudi  od  druge  stranke  docekali  hicima.  Oni  da  bi  i  sada  rado 
doma  posli,  al  da  se  boje  napadaja.  U  takovom  pako  slucaju  ne 
mogu  jamciti  za  svoje  Ijude  i  za  mir.  Zato  mole,  neka  bi  im  se  za 
sigurnost  dale  straze,  koje  bi  ih  stanoviti  dio  puta  pratile.  Nije  bilo 
u  vlasti  Brauhoferovoj,  da  im  to  sam  dade,  vec  im  odvrati,  da  to 
mora  tek  od  generala  izhoditi.  Na  to  se  prituzise  neki,  ako  vec  oni 
moraju  iz  grada,  zasto  se  ne  potjeraju  i  Ijudi  druge  stranke.  Kad  je 
Braunhofer  odvratio,  da  je  nalozeno  sve  oruzane  rpe  odstraniti,  ali 
da  nije  poznato,  gdje  se  nalaze  Ijudi  od  druge  stranke,  odvratise  mu, 
da  se  nalaze  u  Dometorfijevoj  kuci. 

Iza  toga  podje  Braunhofer  s  pratnjom  u  Domettirtijevu  kucu  u 
Dugu  ulicu,  kod  Kamenitih  vrata. 

Na  ulazu  je  stajao  oruzan  covjek  u  surci,  s  crvenom  kapom  na  glavi, 
koji   na  pitanje  Cackovicevo,  koliko   njihovih  ima  u  kudi  odvrati:  sest. 

Braunhofer  sa  svojima  posao  je  na  to  u  dvoriste,  ali  nisu  nikoga 
nasli,  tek  u  jednoj  komori  razizemlja  tri  covjeka,  a  u  gornjem  spratu 
dvojicu  na  hodniku,  koji  su  jednako  obuceni,  kao  i  prvi  i  imali  puj^ke 
naslonjene  o  zid.  U  jednoj  sobi  drugoga  sprata  lezale  su  puske  i 
kubure  na  stolu.  Grofa  Alberta  Nugenta  nasli  su  u  gradjanskom  odi- 
jelu,  zajedno  s  urednikom  Ljudevitom  Gajem,  u  jednoj  sobi.  U  kratko 
izvijesti  Braunhofer  razlog  svog  dolaska  i  Nugent  im  je  dao  postenu 
rijec,  da  od  njegovih  Ijudi  vise  nijednoga  nema  u  gradu,  tek  da  je 
za  svoju  osobnu  sigurnost  pridrzao  uz  sebe  nekoliko  svojih  Ijudi, 
koje  su  vidili.  Gaj  je  umolio,  neka  bi  mu  se  pridijehla  straza,  koja 
da  cuva  ne  toliko  njega,  koliko  narodno  knjizevno  blago,  stono  se 
nalazi  u  njegovom  domu.  Braunhofer  mu  odvrati,  da  6q  no6nQ  pa- 
trole,    sto  su  odredjene,  da  obilaze  citavim  gradom,  dostatne  biti,  da 


136 

i  njega  zastite  od  svakog  napadaja.  U  ostalom,  da  6e  njegovu  molbu 
isporuciti  zapovjednom  generalu.  Obavijesten  na  to,  da  se  u  kazinu 
nalazi  jo.^  Turopoljaca,  otputi  se  Braunhofer  tamo,  al  nije  ve6  ni- 
koga  nasao. 

Na  to  se  je  nputio  k  zapovjednom  generalu,  da  mu  sve  pri- 
javi.  Ovaj  je  dozvolio,  da  se  Turopoljci  i  Svetoivanci  isprate  posebnim 
vojnickim  odjelom.  Iza  toga  je  Braunhofer  dao  i  Turopoljcima  i  Sveto- 
ivancima  vojnicku  pratnju,  jednima  i  drugima  po  pol  kumpanije. 
Turopoljce  je  dao  ispratiti  do  Savskoga  mosta,  Svetoivance  pako 
dalje  od  Maksimira.  Jedni  i  drugi  zahvalili  su  za  pratnju  i  nastavili 
dalje  svoj  put.  U  dva  i  po  sata  vratile  se  sve  cete  natrag  u  vo- 
jaru,  Ostade  samo  pojacana  glavna  straza. ' 

Preko  sto  dvadeset  svjedoka  ispitano  je  u  toj  stvari  i  skupilo 
se  je  mnogo  spisa.-  Tuj  se  je  iskazivalo,  da  su  kortesi  Turopoljcima 
govorili,  neka  podju  u  Zagreb,  i  to  sto  vise  njili  iz  jedne  kude,  obo- 
ruzanih.  Ne  ucine  li  to,  da  ce  biti  kaznjeni  ili  globom  iii  zatvorom  u 
Lukavcu  gradu.  Mimo  to,  da  ne  budu  li  drzali  s  Madzarima,  da  ce 
im  biti  ugrozene  njihove  plemidke  pravice.^ 

Iskazano  je,  da  su  se  Turopoljci  u  kuci  Karla  Jelacica,  odvjet- 
nika  Kosa  i  biljeznika  Vernida  vjezbali,  a  tako  i  u  Josipovichevom 
dvoru.  Ustanovljeno  je,  da  su  8.  i  9.  decembra  kod  Muzevica  nepo- 
znati  Ijudi  kupovali  kubure  i  prah  i  olovo.  Narocito  se  je  ustanovilo 
svjedocima,  da  je  sluga  Kusevicev  kupovao  zairu. 

Turopoljci  bill  su  oruzani  stapovima,  pistoljama,  sabljama,  pus- 
kama,  sjekirama,  zeljeznim  maljevima,  kosama  i  raznim  drugim  oruzjem. 
Kaptol  zagrebacki  pozvao  je  za  svoju  sigurnost  predijalce  iz  Kra- 
Ijevca,  zupan  pako  biskupski,  da  sprijeci  navalu  na  biskupski  dvor, 
predijalce  iz  Prececa.  Grof  Albert  Nugent  uzeo  je  svoje  Bosiljevcane. 
Turopoljci  su  izasli  iz  dvorista  Josipovicheve  ku(5e,  te  su  stupali  protiv 
trga  sv.  Marka,  razdijeljeni  u  vojnicke  kohorte.*  U  prvim  kohortama 
bill  su  s  puskama,  u  drugim  sa  sabljama,  a  zatim  oni  sa  maljevima 
i  sjekirama.  X'odili   ih  njihove  vodje.^ 

•  Fassio  joannis  Braunhofer.  U  svcuc.  biblioteci  u  Zagrebu.  Nr.  328. 

'  Rukopis  u  svcuc.  biblioteci  s  naslovom  :  Adumbratio  excessus.  Nona 
deccmbris  1843.  Zagrabiae  per  factiones  comitatus  Zagrabicnsis  patrati,  in 
(juantum  per  opcratum  comissionis  mixtac  d.  13.  deccmbris  1843  functionem 
investigatoriam  ordinantis  ibidcmque  producta  103  attestata,  quae  in  genere 
120  testes  in  specievero  ad  puritatem  conscientiac,  ellicitas  vero  51  authen- 
licales    fassiones  complcctuntur,  errutus  habctur. 

'  Ibid.  cl.  I.  Attestata  sub  Nris.  3,  '.).  63.  15.  54.  67.  —  Nro.  48.  49. 

♦  Ibid.  cl.  2-7. 

*  Ibid.  cl.  8. 


137 

Vodje  p:iko  ovili  turopoljskih  ceta  bili   su  ovi  : 

1.  Aurel  Kusevii,  arkivar. 

2.  Barun  Levin  Rauch. 

3.  Stjepan  Koos,  odvjetnik. 

4.  Petar  Tomasid,  zac,  namj.  sudac. 

5.  Aleksandar  Kovacid. 

6.  Josip  Zu\-i6,  podzupan  u  m. 

7.  Emerik  Basic,  mali  sudac. 

8.  Stojanid. 

9.  Stjepan  Pavlekovic,  sudac  u  m. 

10.  Karlo  Jelacic,  prisjednik  stol. 

11.  Ignjat  Tucic,  odvjetnik. 

12.  Alberto  Krajacic,  mali  sudac. 

13.  svecenik  Stefan. 

14.  Gjuro  L.  barun  Ranch. 

15.  Ljudevit  Miksic,  umir.  biljeznik. 

16.  grof  Antun  Erdody. 

17.  Arbanas,  tviropoljski   kancelista. 

18.  Gerenchir,  odvjetnik. 

19.  Rikardo  Jelacic. 

20.  Cernic,  turopoljski  fiskus. 

21.  Franjo   Pogledic,  turopoljski  podzupan. 

22.  Danijel  Farkas,  odvjetnik. 

23.  grof  Aleksandar  Draskovic. 

24.  Pavao   Krajacic. 

25.  Pomper,  odvjetnik. 

26.  lijecnik  Domin. 

27.  turopoljski   kapelan. 

28.  Ivan  Trputec,  prisjednik  suda. 

29.  grof  Dionizije  Sermage. 

30.  Markovic,   priseznik  ban.  stola. 

I  tako  je  ta  »vojska«,  kako  je  nazivlje  savremeni  izvjestaj,  po- 
lazila  i  dosla  do  zupanijske  ku(5e.  Taj  sudbeni  spis  govori  o  pravoj 
bici,  koja  je  nastala,  pak  veli,  da  se  je  i  iz  kuca  pucalo,  i  to  iz 
regnikolarne  kuce,  Fericeve,  Zerpakove,  zupanijske,  Suppanove  i  mjesta 
ispred  zupanije.* 

Svjedoci  su  potvrdili,  da  je  prva  navala  poCela  sa  strane  turo- 
poljske."'^   Prvi    je    uzrok    svemu    Aurel   Kusevic.^    Nastradao  je  Gjun) 

'  Ibid.  11. 
'  Ibid.  12. 
'  Ibid.  Svjedodzbc  pod  br.  45    51.  53.  54.  57.  89.  39.  88. 


138 

Mrzljak,  vrtljar  grofa  Nuorenta  iz  Bosiljeva,  na  trgu  sv.  Marka  kod 
kipa  B.  I).  Marije,  isjecen  sjekirama,  sabljama,  tucen  maljevima,  dobio 
je  petnaest  rana,  od  kojih  je  pet  bilo  smrtonosnih,  tako  da  je  18 
decembra  od  ovih  rana  i  umro.  Auditor  Hrzic  ranjen  je  u  glavu. 
Ratijeiii  su  mnogi  sto  od  puske,  sto  od  sablje,  Ivan  Miletid  (covjek 
vojvotkinje  Nugent,  zvan  iz  Fericeve  kude),  odvjetnik  Dolovcak,  koga 
su  ozlijedili  Turopoljci.  Radencic,  xupnik  kupinecki,  vidio  je  na  svoje 
oci,  kako  su  si  cetiri  Turopoljca  omastila  svoje  toljage  u  krvi  Mrz- 
Ijakovoj  i  onda  ih  nosili  visoko  kao  trofeje. '  Isti  djaci,  koji  su  mirno 
stajali,  bili  su  napadnuti.  Berdek  iz  Brdovca  ranjen  je  na  vratu.  Uce- 
nika  4.  gramatike,  Detonija,  koji  je  niirno  stajao  ispred  zemaljske 
knee,   ranio  je  neki  Turopoljac.'^ 

Zapisnik  preslusavanja  napominje,  da  je  u  istinu  bio  Aurel  Ku- 
sevid  zacetnik  svega  pokolja,  jer  je  dao  znak  bitke,  sto  je  ispalio 
svoju   kuburu.^ 

Ubivsi  Mrzljaka,  udarao  ga  je  najokrutnije,  pak  je  i  druge 
zvao.  da  ga  slijede.'*  On  je  poticao  vatrenim  rijecima  u  boj.  Gotovo 
svi  vodje  turopoljski  isto  su  tako  pozivali  Turopoljce  u  borbu  i  pred- 
njacili  im  cinom.  Tako  je  grot  Antun  Erdody  golim  macem  raspkim- 
civao  turopoljsku  cetu.^  Odvjetnik  Gerencer  svoje  je  Ijude  tako 
odusevljavao  :  »Amo,  amo,  za  nama  evo  Iliraca.  Udrite  decki,  pucajte, 
ne  bojte  se !  Na  crlene  kape  cilajte!«^ 

Ispovjedili  su  svjedoci,  da  su  Turopoljci  iza  svrsena  boja  vi- 
kali,  kad  je  vec  vojska  dosia :  »Vivat!  Madzari  su  preobladali.  Ma- 
dzarski  bumo  govorili!«' 

Madzarske  su  novine  smatrale  9.  decembar  svojim  triumfom 
tako  da  je  izbijala  iz  svih  nada,  da  6e  madzarski  jezik  zagospodovati 
do  jadranskog  mora,  a  da  je  ilirska  stranka  posve  svladana.  U  isto 
su  doba  opisivali  Iliri  citavi  dogodjaj  kao  razbojnicki  napadaj  pijane 
rulje  i  egoistickih  vodja  bez  daljnih  posljedica,  Zagrebacke  su  novine 
morale  o  torn  Sutiti,  jer  cenzor  nije  dopustio,  da  se  o  torn  govori, 
premda  je  sam  bio   dopisnik   »Vilaga«. 

Josipovich  sabra  odmali,  iza  kako  je  kraljevski   mandat  u  znpa- 

'  Ibid.  13.  Svjcdodzba  br.  64. 
'  Ibid,  br.  92. 
'  Ibid.  br.  94. 
'  Ibid.  br.   14. 

^  Ibid.  cl.  14.  svjedodzbc  s  imenom  Kusevicevim.  25.  .34.  .39  /H4    b)  5S. 
85.  89.,  svjedodzbe  bez  imena  njcgova  8.  19.  26,  7!».  100. 
«  Ibid.  18.  br.  69.  90. 
'  Ibid.  26.  br.  7.  24.  76. 


139 

niji  procitan,  u  Zagrebu  sjednicu,  u  kojoj  zakljucise,  da  se  inia  odmah 
jedan  odbor  otposlati  u  Pozun,  da  stvar  svoju  preporuci  palatini!  i 
Madzarima'  a  onda  da  podju  u  Bee  i  da  tamo  obadju  sve  ministre, 
pak  i  sanioga  kralja,  neka  bi  se  »pokoriteljni  mandat«  opozvao,  neka 
bi  se  nova  restauracija  drzala,  neka  bi  se  sazvao  novi  sabor,  izabrali 
drugi  poklisari  itd. 

O  toj  deputaciji,  koja  je  zbilja  stigla  u  Pozun,  pisao  je  odmah 
Klobucaric  barunu  Kulmeru  u  Bee,  da  osujeti  njezine  namjere.  Namah 
su  i  sva  trojica  hrvatskih  zastupnika,  na  vijest  o  dolasku  te  deputa- 
eije  otisla  k  palatinu,  da  ga  informiraju  o  citavoj  stvari  i  poduce,  da 
su  clanovi  deputacije  bmitovnici  i  nemirnjaci.  Po  gotovo  su  protesti- 
rali,  da  ova  Josipovicheva  samozvana  deputacija  govori  u  ime  stalisa 
zagrebacke  i  varazdinske  zupanije.  Palatin  je  hrvatske  zastupnike 
primio  vrlo  hladno  i  vidjelo  se  je  odmah,  da  je  na  Josipovichevoj 
strani,  premda  je  pred  zastupnicima  govorio^  da  je  za  sad  toboze 
neupucen  na  cijoj  je  strani  pravo  i  vecina.  Iza  deputacije  Ihraca 
dosU  su  nakon  po  sata  izaslanici  Josipovichevi.  Svi  su  bih  u  sjajnim 
veHkaskim  odorama  u  zlatu  i  srebru,  te  su  se  dovezH  u  fijakerima. 
Palatin  ih  je  kod  sebe  gotovo  dva  sata  zadrzao,  a  vodio  je  tu  deni- 
taciju  k  palatinu  grof  Ivan  Nap.  Erdody.  Clanovi  deputacije  bili  su: 
grof  Antun  Erdody,  barun  Levin  Ranch,  barun  Sandor  Ranch,  grof 
Aleksandar  Draskovid,  Rikard  Jelacic,  Koloman  Bedekovic,  Aurel  Ku- 
sevi6,  Lujo  Miksic,  Mirko  Busid,  Danijel  Farkas,  Matacii  stariji,  Pavao 
Krajacic,  Stjepan  Kos  i  Stjepan  Pavlekovid.  Ista  je  deputacija  poslije 
pohoda  palatina  otisla  k  banu,  kod  kojega  je  ipak  ostala  tek  pet 
casaka.  Rucali  su  kod  Josipovicha,  a  pozvao  ih  je  na  veceru  i  canadski 
zastupnik  Klauzal,  kamo  su  bili  pozvani  i  neki  madzarski  vodje. 

Ta  deputacija  bila  je  ozbiljna  opasnost  po  Hire.  Uz  to  je  proto- 
notar  Miksic  uz  Erdodya  i  te  kako  radio  protiv  njih.  Miksic  je  uz 
to  tvrdio,  da  je  on  za  prabiljeznika  izabran  po  Turopoljcima,  a  i 
Erdody  je  potvrdjivao  na  svoje  postenje,  da  je  on  uvijek  vidio  Turo- 
poljce  dolaziti  u  hrvatski  sabor.* 

Madzari  su  bili  bijesni  na  sve  dogodjaje  god.  1843,  i  slusali  su 
sve  Josipovicha.  Odlucili  su  prvo  vrijeme,  da  se  i  opet  po§alje  Siskovic 
iU  liptovski  veUki  zupan  Majteni  za  kraljevskog  komesara.  Na  srecu 
je  dosao  u  Bee  Buzan  i  upotrijebio  zgodan  cas,  opisao  je  Siskovida, 
kakav  je  covjek  i  sto  je  sve  radio,  a  za  Majtenia  je  kazao,    da  ako 

'■-  Gaj,  Korespondencija,   slovo   Z,   br.    17.  Pismo  Zorcevo  iz  Pozuna  16, 
ianuara  1844.  u  sveucilistnoj  bibliotcci  u  Zagvcbu. 
''  Ibidem. 


140 

nje<^a  imenuju    za    povjerenika,  to  ce  za  cijelo  zupanija  protiv  njega 

prosvjedovati.    Ta   on   se  je    uvijtk   i  javno  u   sabnru   iskazivao  ocitim 
neprijateljeiii. ' 

Obe  uoarske  stolice,  i  kui^a  velikasa  i  stalezi,  bavile  su  se  tu- 
ropoljskim  pitanjem  i  zadnjim  dogadjajima.  Govorik^  se  zestoko  o 
opasnosti  ilirizma.  Stalisi  su  se  gotovo  jednogkisno  izjavljivali  protiv 
Ilira,  dok  su  se  u  velikaskoj  kui3i  cule  i  izjave  povoljne  Ilirima.  Vla- 
dina  stranka  bila  je  ovdje  proti  izaslanja  adrese  kralju  u  torn  pitanju. 
U  sjednici  od  31.  januara  1844.  prevrsila  je  debata  o  turopoljskom 
pitanju  mjeru  i  postala  tako  burnom,  da  je  sam  nadvojvoda  morao 
po  vise  puta  govoriti  i  izjaviti,  da  6e,  »budu  li  jos  gdjekoje  sjednice 
tako  burnc,  biti  prinuzden  umoliti,  neka  bi  uredili  nutarnjii  organiza- 
ciju  stolice;  jer  6e  biti  inace  ugrozena  sloboda  govora  i  rasprava 
nemoguca,  a  on  u  svojoj  velikoj  starosti  ne  ce  moci  predsjedati.  To 
nije  pomoglo,  jer  je  u  slijedecoj  sjednici  do.slo  do  burnih  prizora  i  ta- 
kovih,  da  se  je  iz  toga  izlegao  dvoboj  izmedju  bana  hrvatskoga  Hallera 
i    grofa    Ladislava    Telekija."  Pet    punih    dana    trajalo    je    rijeckanje.'^ 

Xapokon  je  zavrsena  rasprava  5.  maja,  a  vecina  je  odlucila, 
da  se  kralju  imade  upraviti  molba  opdenita,  ne  obaziruci  se  napose 
na  tegobe  turopoljske,  neka  bi  Velicanstvo  »poklonilo  svoju  pozornost 
izgredima  u  Hrvat-koj  strogim  vrsenjem  zakona,  da  se  tako  umire 
sjedinjene  zemlje  i  majka  zemlja«.  Stalisi  pako  nastojali  su,  da  i  tu- 
ropoljsko  pitanje  ne  sadje  s  vida.  Buduci  da  su  pako,  biskup  za- 
grebacki,  Haulik  i  ban  ustvrdili,  da  u  Hrvatskoj  ne  ima  ilirizma,  koj 
bi  bio  opasan  po  drzavu.  to  su  se  ninogi  zastupnici  nasli  ponuka- 
nima,  da  opsirnije  povedu  rijec  o  ilirizrr.u.  To  se  je  dogodilo  u  sjed- 
nici od  6.  jula  iste  godinc  i  u  sjednicama,  koje  su  slijedile.''  Veliki 
su  se  govurili  govori  ovdje  o  ilirizmu  i  panslavizmu,  kao  najvecoj 
opasnosti  Ugarske.  Napokon  je  aklamacijom  odluceno  :  da  se  zatraze 
od  vlade  izjave  o  smutnjama  u  Hrvatskoj  i  da  poradi,  kako  da  se 
ukinu,  I  kralju  je  opet  upravljena  molba,  da  zakone  strogo  vr.^i,  a 
uskrati  milost  svakomu,  koji  bi  vrijedjao  madzarsku  narodnost.  Neka 
Velidanstvo  pazi  i  na  ono,  sto  se  zbiva  u  Srbiji,  na  crnom  moru  i 
u  dalekoj  Rusiji.  Posljedice  tih  govora  i  reprezentacije  nisu  bile  po 
Hire    opasne.  Vlada    je    mislila,    da  je  sa  otstupom    Nikole  Zdencaja, 


'  Ibidem  pismo  Zorcevo  od  1(5.  I.  1H44. 

*  Horv;ith   M.,    I-'iinfundzwanzij^  jahrc  aus  dor  G^schichtc  Unsarns.  Rd. 
.11.,  str.   li)7. 

'  Ibidem  II.,  str.  U)8. 
'  Ibid.,  str.   200. 


141 


zagrebackog  velikr)g    zupana,  i  tini   da  je    maknula    Antuna    Kukulje- 
vica,  nadzoinika  sviju  skola  hrvatskih,  dosta  ucinila. 


oi 


God    1844    postade  grof  Haller  od  Hallerkeo-a  velikim  zupanom 
zagrebacke    zupanije,    i    bio  je  prvi  ban,  koji  je  u  brvatskom  saboru 


142 

progovorio  madzarski.  To  je  znao  Josipovich  vjesto  upotrijebiti,  kao  da 
je  to  pobjeda  njegova  i  njegove  svojte.  Iznenada  usao  je  u  grad  sa 
sedam  sto  Turopoljaca,  zahtijevajuci  za  njih  pravo  glasa  u  saboru. 
Ispred  te  cete  stupala  je  ponosno  glazba  i  svirala  Rakocijevu  po- 
znatu  poputnicu,  Ceta  je  koracala  zagrebai^kim  ulicama  na  veliko 
CLido  zablenutih  zagrebackih  purgara,  koji  nisu  ni  slutili,  sto  ce  se 
dogoditi.  Tako  su  Turopoljci  dosli  i  do  sabora.  Tuj  je  Josipovich  ener- 
gicnim,  da  i  preostrim  rijecima  postavio  svoj  zahtjev.  Nastade  bura 
u  saboru.  Zestokim  nacinom  napao  je  Josipovich  starca  grofa  Janka 
Draskovida,  baruiia  Kulmera  i  zagrebackog  biskupa  Hauhka.  Bilo  je 
mucno  i  saniomu  banu  utisati  dojam  njegovih  rijeci.  Ban  pokaza  u 
saboru  kraljevski  reskript,  koji  je  medjutim  stigao.  Otpecativsi  ga, 
procitao  je  jasno,  da  je  kralj  nalozio,  neka  sabor  ostane  u  istom 
redu,  kao  i  dosele,  a  da  se  ne  ima  nista  mijenjati  glede  glasova. 
Tako  nije  preostalo  nit  Josipovichu  nit  Turopoljcima  drugo,  vec  da  odu 
neopravljena  posla  kuci.  Mozemo  si  misUti,  kako  je  ta  odluka  zapekla 
Josipovicha,  al  on  ne  samo  da  nije  klonuo,  vec  je  odhicio,  da  podvo- 
strucenim  silama  poradi  za  svoju  stvar.  Tu  svoju  odhiku  poce  on 
odmah  vr^lti,  jer  je  znao,  da  skoro  imade  opet  da  hude  restauracija 
zupanijskih  cinovnika.  Na  toj  pako  restauraciji  trebalo  je  sjedinjenim 
silama  unistiti  IHrce.  ^ 

Ove  god.  1844.,  kad  se  je  u  opc5e  stalo  vise  pisati  o  Turopolju, 
baviH  se  i  neki  ucenjaci  s  njihovom  povjescu.  Tako  je  cuveni  ma- 
dzarski historicar  Mihajlo  Horvat  stao  tvrditi,  kao  sto  je  ved  napred 
receno,  da  su  Turopoljci  ostatak  prastarog  turskoga  plemena.  To  da 
dokazuju  i  toboze  prava  madzarska  imena,  koja  imadu  Turopoljci, 
kao  Bodon,  Ivan,  Locse  i  Rados  i  jer  se  jedno  mjesto  turopoljsko 
zovc  Kuce.  I  Teodor  Bothka,  drugi  ucenjak,  u  svom  djelu:  »Turmezo 
ismertetese«  u  Casopisu  »Szazaduk«  god.  1844.  pridruzio  se  Horva- 
tovu  mnijenju.  Bothka  zato  misli,  da  su  Turopoljci  porijeklom  Ma- 
dzari,  sto  su  ih  kraljevi  i  vojvode  kraljevske  krvi  Arpadovci  toboz 
protezirali  i  upravo  obasipavali  milostima,  jer  su  ih  kao  Madzare 
smatrali  najsigurnijim  zastitnicima  i  privrzenicima  madzarske  drzavne 
ideje  u  Hr\atskoj.  Zato  da  su  i  kraljevi  rado  stanovali  u  Zagrebu, 
u  hlizini  Turopolja.''^ 

j   Barun    Lutzenbacher    dokazivao    je    u   svom  madzarskom  djelu, 


'  Wurzbach   C,   Biographischcs    Lexicon  dcs  Kaiserthums  Oestcrreich, 
Wien   1H63.  X.,  str.  279.— 2S]. 

-  Bresztycnsky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju,  str.  65.,  te  Deielic 
Vclimir,   Turopoljc   i   njcgovi   spomenici    (»Prosvjeta«:  1905.,  str.  666.  do  668 


•143 

da  su  Turopoljci  stariiKjm  Madzari.  Sam  zagrebacki  biskup  Juraj 
Haulik  morao  je  na  to  reagirati,  te  je  u  svom  govoru,  na  pocetku 
madzarskog  sabora  piimjetio,  da  u  toboz  madzarskom  Turopolju  ne 
mogu  Ijudi  razlikovati  madzarsku  od  kineske  rijeci. 

Ambroz  Vranicani  s  Klobucaridem  i  ostalim  Hrvatima  radili  su 
u  prilog  Ilira.  Bili  su  kod  nadvojvode  Franje  Karla,  ministra  Kolo- 
vrata,  Sediiickoga  i  dr.  Klobucarid  je  bio  najprije  kod  Gervaya  i 
kazao  mu,  da  je  Hrvatska  nezadovoljna  s  reskriptom.  Gervay  mu  je 
odgovorio,  da  se  Hrvatska  ne  bi  smjela  tuziti,  jer  je  drzavno  vijece 
kasiralo  sve  akte  porad  ekscesa  od  30.  maja,  koje  je  predlozio  Sis- 
kovic  i  koje  je  potpomagalo  namjesnistvo  i  kancelarija.  Vianicani  i 
njegovi  predlagali  su  poglavito  pet  stvari.  Najprije  izjavise,  da  su 
Hrvati  nezadovoljni  s  reskriptom.  Oni  ne  ce  zakone  u  prijevodu  od 
namjesnistva  primati,  vec  da  i  Hrvatima  car  zakone  potpise.  Za  Turo- 
poljce  zahtijevali  su,  neka  se  u  stalez  od  god.  1830.  postave,  jer  da 
su  konzilij  i  kancelarija  svojevoljno,  a  da  nisu  ni  najvise  mjesto  oba- 
vijestili,  Turopoljcima  osobni  votum  podijelilL*  Izjavise  Vranicani  i  dr., 
da  mira  u  Hivatskoj  ne  ce  biti,  dok  se  Turopoljcima  vise  glasova 
daje  u  skupstinama  zupanije  zagrebacke,  nego  11  to  oni  u  vlastitim 
»spraviscima«  imadu.  Sramota  je,  da  se  isti  ban  postavlja  u  »nepo- 
voljni  i  nepristojni  statist,  u  kojem  su  i  drugi  veliki  zupani  od  god. 
1831.  bili,  najme,  da  se  mora  podvrci  pri  restauracijama  volji 
turopoljskogazupana. 

U  mjesecu  ozujku  1844.  dosla  je  molbenica  zagrebacke  zupa- 
nije proti  Turopoljcima  kraljevskim  rucnim  pismom  u  dvorsku  kance- 
lariju  s  razlogom,  da  se  predmet  stvarno  raspravlja  i  da  se  poda 
opsirno  izvjesde  o  predmetu. 

Vranicani  i  dr.  govorili  su  i  nadvojvodi  Franji  Karlu  i  Sednic- 
komu  o  Turopoljaca.  Osobito  su]  mu  stavili  na  srce  svoju  molbu  o 
Turopoljcima,    jer    tek,  dok  se  ta  molba  rijesi,    mize  se  nadati  miru. 

Zanimivo  je,  sto  je  Sednicki  rekao  Vranicanu  o  Turopoljcima : 
»Moj  Boze,  zasto  se  nisu  gospoda  Hrvati  zanimali  u  pravi  cas  za  to, 
da  seljacke  turopoljske  plemice  k  sebi  pridobiju,  pak  da  izigraju  zu- 
pana,  koji  se  i  onako  svake  godine  bira,  U  ustavnoj  drzavi  je  novae 
dopusteno  sredstvo,  koje  djeluje  kod  seoskoga  plemstva«.  Oni  mu 
odgovorise,  da  se  Turopoljcima  neprestano  pripovijeda,  da  ih  se  hoce 
spraviti  pod  njemacki  zakon  i  nametnuti  im  poreze.  »Da  —  race  on 
—   znam,  da  bi  sada  teze  islo,  i  da  bi  se  zato  sada  trebalo  dvostruko 

'  Gradja  za  povijest  knjizevnosti  hrvatske,  knj.  6.,  str.  287. 


144 

novaca.  AH  vlada  ii  ustaviioj  drzavi  lie  moze  mnogo  uciniti.  Biskup 
bi  se  u  svoje  doba  mogao  bio  pobrinuli  za  tu  stvar  po  svom  novcu 
i  po  svom  duhovnom  polozaju.  Tako  bi  se  zaprijecile  nmoge  ne- 
prilike. ' 

l'(K^etkom  marta  (2.)  pozvao  je  Gervay  iznenada  Klobucarica 
k  nadvojvodi  Ludviku  i  kancelaru  Metternicliu.  Metternich  je  s  Klo- 
biicariCem  govorio  gotovo  Citav  sat.  Narocito  mu  je  govorio  o  Turo- 
pi)l)ciiiia  i  njihovini  votima.  Metternich  mu  rece :  »I  ban  mi  je  izrazio 
istu  zelju,  da  se  Turopoljcima  reduciraju  i  smanje  glasovi,  prije  nego 
sto  bude  obdrzavao  restauraciju.  Ja  prihvacam  njegovo  mnijenje,  te 
cu  stvar  dobro  promozgati,  to  se  mora  urediti«,  Kad  mu  je  Klobu- 
caric  govorio  o  nezadovoljstvu  Hrvata  radi  prijevoda  zakona,  rece 
Metternich:  »Ne  spominjite  nikad  napose  Hrvatske  i  Slavonije,  ved 
kazite  uvijek  :  partes  adnexae,  Ja,  kao  Mettern'ch,  dajem  vam  rijec, 
da  cete  dobiti  zakone  latinskim  jezikom  i  s  kraljevskim  potpisom*. 
Premda  je  kanceUu'  u  svom  polozaju  zakljucak  o  Turopoljcima  suti- 
nirao  i  sutinirati  morao  —  to  je  ipak  dozvolio,  da  neka  promjena 
mora  da  se  dogodi.  Javljajuci  Vranicani  o  tom  Gaju,  moHo  ga  je, 
neka  u  Bee  dodje  vise  Hrvata,  koji  ce  o  tom  informirati  vehku  go- 
spodu,  dok  je  jos  vremena.'^ 

Proti  zahtjeva  narodne  stranke  radio  je  najvise  Dusek.  Dvorska 
kancelarija    se    je    vec    mjeseca  januara  na  poziv  Kok)vratov  izjavila 
'  za  turopoljske  zahtjeve  i  tegobe. 

8.  jula  1844.  raspravljali  su  velikasi  stalisku  poruku  i  zakonsku 
osnuvu  glede  reguhranja  Turovoga  polja.  Najprije  je  o  tom  pitanju 
progovorio  ban  hrvatski,  koji  je  priznao,  da  se  uz  uredjenje  drugih 
kotara  imade  urediti  dakako  i  Turopolje.  Prilike,  u  kojima  je  Turo- 
polje  dobilo  svoja  privilegija,  promijenilo  je  vrijeme.  Zato  treba,  da 
se  ta  plemenita  opcina  nanovo  uredi.  Na  toliko  je  podupro  ovu  sta- 
ll-ku  poruku,  ali  je  zahtijevao,  da  odbor,  koji  ce  o  tom  raspravljati, 
ne  bude  slozen  i  izaslan  iz  drzavnoga  ugarsko-hrvatskoga  zajednic- 
koga  sabora,  vec  iz  hrvatskog.  Tako  da  je  bile  od  davnine,  Bana  je 
zamijenio  u  govoru  hrvatski  poslanik,  te  se  pozvao  na  zak,  Cl.  57. 
od  god.  1646.,  27.  od  god.  1723.  i  18.  od  god.  1741.  Narocito  je 
Sj'omenuo  hrvatskoga  bana  Josipa  Eszterhaza,  koji  je  po  vlastitoj 
\olji  Turnpc-lje  uredio  i  njegova  prava  tak(j  ogranicio,  da  je  pod 
irim  svaka  turopoljska  opcina  samo  jednoga  suca  u  restauraciju  po- 
slati    mogla.    Poslije    je    to    tek    odobrio    zajeduicki  sabor  i  kralj.  Iza 

'  Ibid.,  str.  288. 

''  Ibid.,  str.  290.— 292. 


145 

debate,  koja  je  nakon  to^a  slijedila,  izrekao  je  pahitin  predlog  banov 
kao  odluku  vecine,  a  kao  svoje  ninijenje  izjavio  je,  da  se  turopoljski 
zupan  ne  poziva  kao  reprezeiitanat,  nego  kao  regalista  na  ugarski 
drzavni  sabor. ' 

Posljedak  molbi  turopoljskih  bio  je  napokon  taj,  da  se  je  na 
saboru  god.  1844.  izradila  opsezna  zakonska  osnova  »o  turopolj- 
skom  kotaru«:  »Torveny  czikely  a  Turmezei  keriiletrol« 
Ta  osnova  brojala  je  71  paragraf,  te  je  ucinila  Turopolje  ne  samo 
posve  uezavisnim  od  zagrebacke  zupanije,  vec  dapace  od  citave  Hr- 
vatske.  Ucinilo  se  je  Turopolje  separatnim  tijelom  ugarske  krune, 
proglasilo  se  je  samostalnim  municipijem  i  podvrglo  se  je  neposredno 
kr!  ugarskome  vijecu.  Isti  banovi  hrvatski  ne  bi  pfema  toj  osnovl 
imali  druge  vlasti  do  one  da  imenuju  povjerenika  za  uredjenje  gra- 
nica  izmedju  Turopolja  i  zagrebacke  zupanije,  i  to  samo  onda,  kad 
si  oba  municipija  ne  bi  sama  izabrala  povjerenika.''^ 

20.  jula  bilo  se  je  u  Zagrebu  razglasilo,  da  ce  na  partikularnu 
kongregaciju  doci  oboruzani  Turopoljci  u  velikom  broju  u  Zagreb. 
Strah  pred  Tixropoljcima  tako  je  lisao  u  kosti  Zagrepcanima,  da  su 
ucinili  vanredne  priprave  za  njihov  docek.  Kaptolski  slobodnjaci  budu 
pozvani,  da  stupe  pod  oruzje.  Nalozeno  je,  da  se  kaptolska  vrata 
zatvore.  Proglasjlo  se  je,  da  Turopoljci  hoce  upaliti  grad  i  da  se  ne 
ce  zacati  ni  umorstva.  Na  svu  srecu  pokazalo  se,  da  je  to  tek  iz- 
misljotina. 

31.  jula  bila  je  u  Velikoj  Gorici  glavna  skupstina  pod  pred- 
sjedanjem  zupana  Josipovicha,  koji  spomenu  dogadjaje  od  20.  jula, 
izjavivsi  svoju  tugu,  sto  se  nepovrijedjuju  samo  pravice,  nego  i  po- 
stenje  Turopolja.  Radi  toga  bude  otposlana  kralju  reprezentacija,  u 
kojoj  turopoljsko  plemstvo  zahvaljuje  na  kraljevskoj  zapovjedi  glede 
restauracije,  a  imenito  moli,  da  se  pobrine  za  zagrebacku  zupaniju, 
koja  od  6.  septembra  1843,  nije  vise  imala  kongregacije,  §to  je  sa- 
krivilo  ne  mali  zastoj  u  svim  poslovima  i  javnim  i  privatnim.  Repre- 
zentacijom  ovom  mole  Turopoljci,  neka  bi  se  opet  uveo  red,  a  Turo- 
poljcima  da  se  dadu  stara  prava,  koja  ih  idu.  Buduci  pako  da  je  to 
vrlo  vazno  pitanje,  odiucilo  se  je  zamoliti  ugarskoga  palatina,  da  uzme 
ovu  molbu  pod  svoje  okrilje.  Svim  pako  zupanijama,  neka  se  posalju 
slicna  pisma  uz  zamolbu,  da  Turopoljce  podupru.-  Spomenulo  se  tuj, 
kako  je  jedan    govornik  u  varazdinskoj   zupanijskoj   skupstini  izjavio, 


'  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske.  1«44.,  str.  233. 

'  IV.  451,  i  Bresztycnszky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju.   Zagreb, 

1892.,  str.  130. 

10 


146 

tia  Turopoljci  nijesu  drj^avni,  vec  samo  teritorijaltii  plemici.  Turopoljci 
izjavise,  da  je  to  ispod  njihove  Casti,  o  torn  raspravljati,  gdje  se  to 
jasno  protivi  zakonima  i  povlasticama  njihovim.  Odluceno  je  to  tek 
zapisnicki  konstatovati.  U  ostalom  pusteno  je  na  volju  svakomu  Turo- 
policu,  da  protiv  dotiCnog  grofa  govornika  podigne  tuzbu.  Odluceno 
ie  izjaviti  zahvalu  gradjanstvu  Zagreba,  koje  vjerno  svojim  stoljetnim 
simpatijama  naprama  Turopoljcima  nije  vjerovalo  u  glasine  od  20.  jula. 
Iza  skupstine,  na  kojoj  je  jos  dobio  Josipovich  najfrenetiCnije  izljeve 
povjerenja,  odjasio  je  zupan,  praden  stotinama  plemida,  u  svoj  Ku- 
rilovac,  gdje  je  pocastio  preko  dvije  sta  Ijudi,  velikasa  i  plemiia  i 
reprezentanata  iz  Sv.  Ivana,  Marce,  Sasinovcane,  Puscane,  Jamnicane, 
Stubicane,  stare  plemide  s  Medvedskog  brijega  i  posavsko  plemstvo. 
Tom  zgodom  nazdravljalo  se  je  zanosno  kralju,  palatinu  i  Madza- 
rima,  kao  pravoj  hrvatskoj  bradi. 

Borba  se  je  sve  vecma  jacala.  Mnogi  doduse  od  starih  Hrvata 
nisu  bas  ozbiljno  shvadali  stvari.  Ambroz  se  Vranicani  jada  na  ova 
Ijude  i  veli:  »Koji  ne  vidi,  da  od  spravista  ovisi  zivot  i  smrt  nase 
narodnosti,  taj  je  lud  ill  izdajica.  Sve  sile  na§e  najvece  sakupiti, 
cvrsto  se  sklopiti  medjusobno,  sve  lukavstine  upotrijebiti  za  unistiti 
pasji  izrod  duSmanski  —  to  je  zada6a,  koju  nam  odlucni  sat  nalaze. 
Stara  srca  gnjila  su  i  bez  vatre ;  prijece  nam,  mjesto  da  nam  po- 
mazu.  Za  izliku  slusajmo  ih  —  ali  cinimo  ono,  sto  nam  pamet  i  srce 
domorodno  nalaze. « 

Vranicani  je  ujedno  javio  Gaju,  da  Madzari  odlucise,  da  6e.  u 
bududem  spravistu  Hire  po  Turopoljcima  nadvladati  i  utamaniti  i  do- 
daje:  »Propadnemo  li  sada,  nas  nema  vise!  .  .  ,  Da  je  ban  u  tom 
kolu  bio,  ne  dvoj.  Vrijeme  od  stednje  zivota  je  proslo,  za  sve  spa- 
siti,  treba  sve  riskirati.  Sveta  je  stvar  za  koju  se  mucimo,  pravedna 
pred  Bogom  i  svijetom  .  .  .« 

Vranicani  je  oCajavao,  da  se  dvor  jos  uvijek  ne  da  uputiti,  koja 
je  stranka  u  Hrvatskoj  jaca,  jer  toboze  da  su  Iliri  jaci,  ve6  bi  si 
davno  skinuli  Josipovicha  s  vrata.  ^  Sa  strahom  iscekivao  se  je  10. 
decembar. 

Iza  kobne  decembarske  skupgtine  god.  1843.  nije  dugo  bilo  zu- 
panijske  skupStine.  Ilirci  nisu  htjeli  da  vijecaju  s  Turopoljcima,  a 
Turopoljci  nisu  htjeli  odustati  od  svog  prava.  Tek  iza  pune  citave  go- 
dine  10.  decembra  1844.  bila  je  urecena  po  novom  velikom  zupanu, 
hanu  Halleru,  velika    skupstina  zagrebaCke  zupanije.    Ilirci    su    pripo- 

'  Gradja  za  povijest  knjizevnosti  hrvatskc.  Knj.  6.,  str.  298. 


J 


147 

vijedali,  a  poslije  i  pisali,  da  su  pristase  ugarsko-hrvatske  stranke, 
dakle  i  Turopoljci  sve  su  moguce  pomisljali,  kako  da  pobijede.  Oni  da 
su  naumili  ovom  zgodom  sve,  sto  se  je  njima  protivilo,  unistiti  i 
o  b  j  e  s  i  t  i,  narodne  institucije  razoriti,  a  kad  bi  se  tome  zagrebaCki 
gradjani  usprotivili,  da  ce  i  (iitavi  grad  Zagreb  zapaliti.  Javno  da  su 
se  tijem  grozili  Josipovich,  Pisacic,  Srabec,  Jaksic  i  dr.  U  istinu  su 
silno  kortesovali  i  dov;;zli  u  Zagreb  oruzja,  te  spremili  ziveza  za 
dvije  tisuce  turopoljskih  plemica.  Jedan  clan  kazina  poklonio  je  1500 
forinti  srebra  kasinu  u  tu  svrhu,  a  Feric  je  svoga  slugu  poslao  u 
tvornicu,  da  nakupi  zdjela  i  tanjura.  Kad  su  o  tome  izvijestili  bana 
Hallera,  on  se  je  samo  tim  pripravama  nasmijao  i  rekao,  da  ce  vec 
paziti  na  mir. 

On  je  zato  i  pozvao  u  Zagreb  bataljun  vojnika  iz  Kar- 
lovca.  Al  dodjose  samo  dvije  kumpanije  talijanske  Wimpfenove  i  tri 
madzarske  Golherove.  Ilirci  su,  gledajuci  pripreme  svojih  protivnika, 
pjevali  dan  i  noc !  »Bog  je  s  nami,  ko  prot  nami,  s  njime  ajd 
pod  pete!«  I  oni  pozvase  svoje  Ijude  u  skupstinu.  Narocito  se  isti- 
calo  200  karlovackih  plemica  i  po  prilici  isto  toliko  svetoivanskih, 
koji  su  dosli  konjima. 

Posljedica  prolijevanja  nevine  krvi  bila  je,  da  je  u  Zagreb 
dosao  u  kraljevo  ime  komesar  Josip  Rudic,  backi  veliki  zupan,  da 
isgita  sto  se  ispitati  dade  i  tko  je  zapravo    kriv. 

Ipak  taj  Rudic  kao  da  je  bio  nekako  kukavan,  jer  su  mu  pri- 
jetili,   da  ce  ga  ubiti.  Radi  toga  je  vrlo  rijetko  dolazio  u  Zagreb. 

I  u  tako  zvanom  uCenom  svijetu  izazvao  je  dogadjaj  zivlji  rad. 
Madzari  su  dokazivali  sve  u  sesnaest,  da  je  Hrvatska  podjarmljena 
zemlja  i  da  je  posve  podlozna  Ugarskoj.  Dokazivali  su,  kako  su  ma- 
dzarski  zakoni  prije  vrijedili  i  u  Hrvatskoj.  Narocito  su  opet  jednom 
jace  stali  svojatati  slavonske  zupanije,  kao  svoje.  Te  ucene  radnje, 
pisane  madzarski,  latinski  i  njemacki,  imale  su  strani  svijet  uvjeriti, 
da  Hrvati  nemaju  nikakovih  posebnih  pravica.  Isto  su  i  s  hrvatske 
strane  ustajali  borci,  koji  su  pisali  protivne  clanke  i  brosure. 

Madzari  su  u  svom  saboru,  unatoc  hrvatskih  protesta,  zaklju- 
cili,  da  na  ugarskom  saboru  hrvatski  poslanici  moraju  madzarski 
govoriti,  da  za  sest  godina  ima  madzarski  jezik  postati  sluzbenim  u 
Slavoniji  i  Primorju,  da  se  u  svim  hrvatskim  skolama  imadu  po- 
dici  stolice  madzarskog  jezika,  da  poslije  osam  godina  hrvatske  oblasti 
imadu  s  ugarskima  madzarski  dopisivati,  a  dopise  madzarske  da 
imadu  odmah  primati. 

Josipovich  svojim  predlogom,   koji  je  sabor    primio,  da  i  jedno- 


148 

selac  plcmic  inui  pravo  ^i^lasa,  znao  je,  da  hi  tim  Turcipoljci  tako 
reci  zavladali    Hrvatskom.' 

6.  jula  trod.  1844.  govorio  je  u  u<)^arskuin  sahoru  i  Antun 
Jos  i_gi^  V  i  c  h.  Radilo  se  je  o  drun^oni  renunciju  velikaske  kuce  o 
TuropoTjcima.  Bezeredi,  Kubinyi  i  Szentkiraly  govorili  su  o  opasnosti 
ilirizma.  Tad  ustane  Josipovich  i  rece  uz  burno  prekidanje  i  povladji- 
vanje  niladezi:  »Ilirci  su  sami  nevaljali  Ijudi,  lopovi  (mladez  :  eljen!). 
Medju  tc  nevaljale  Hire  spada  i  zagrebacki  biskup  i  veliki  zupan 
Zdencaj  lopet  povladjivanje).  Sipuski  poslanik  veli  doduse,  da  je  taj 
vec  pokopan,  nu  on  zivi  joste  i  ne  ce  nikad  biti  dobar  Hrvat,  kao 
sto  niti  podkancelar  Bedekovic,  koj  nas  je  izdajica.  Ti  su  isto  tako 
dobri  Hrvati,  kao  Ciraki  i  Somsic  dobri  Madzari.  A  k_o  nam  se  ne 
pomof^ne,  morat  (^emo  si  sami  pomoci.  Ne  ostaje  nam 
nista  d  r  u  g- o.  Mi  se  moramo  pobuniti,  jer  od  ove  opake 
a  u  s  t  r  i  )  s  1<  e  \- 1  a  d  e  n  e  ni  o  z  e  m  o  i  s  c  e  k  i  v  a  t  i  nista  d  o  b  r  a. « 
Silno  povladjivanje  omladine  pratilo  je  burno  te  rijeci.  Josipovich  je 
ovdie  dakle  javno  izjavio,  da  treba  u  najg-orem  slucaju  uzeti  oruzje 
u  ruke  i  hunom  zaprijeciti  porast  ilirizma.  Tko  njegov  znacaj  prouci, 
on  ce  pdmah  znati,  da  je  i  to  bio  izlijev  ojadjene  i  u  dnu  srca  po- 
vrijedjene  duse,  koja  si  ne  zna  nikako  pomoci,  pak  vec  vidi,  gdje  se 
oko  nje  ruSe  njezini  najveci  ideali :  stara  zajednica  hrvatsko-ugarska, 
gdje  vidi,  da  pobjedjuju  t.  zv.  konzervativna  nacela,  da  se  vraca  stari 
mrki  carem  josipom  uvedeni  apsolutizam.  Josipovichev  govor  bio  je 
izrecen  onako,  kako  je  mogao  govoriti  stari  zanosni  unionista,  koji  je 
bio  uvjeren,  da  su  Hrvatima  Madzari  jos  uvijek  onaki  isti  prijatelji, 
kao  prije  pedeset  godina.  On  je  govorio  kao  onaj,  koji  se  je  bojao, 
da  ce  lliri  hrvatsku  slavnu  kraljevinu  razoriti  i  na  njezinim  razva- 
linama  stvoriti  ili  austrijsku  carevinu  ili  neku  nebuloznu  ^r^sko-ilirsku 
drzavu. 

Al  taj  buntovni  govor  ucinio  ga  je  u  ocima  Ilira :  i  z  d  a- 
j  i  c  (J  m  d  o  m  o  V  i  n  e. 

Prva  je  bila  yarazdinska  zupanija,  koja  je  ustala  najostrije  i 
najsvecanije  proti  turopjljskoga  zupana,  nazivajuci  ga  izdajicom  do- 
movine  i  polubijesnim  covjekom,  zahtijevajuiii,  da  se  taj  covjek  kazni, 
koji  se  ne  stidi  mreze  plesti,  ne  samo  domu  i  narodu  s  glavnim  hr- 
vatskim  i  opCe  slavenskim  dusmanima^  nego  se  usudjuje  i  protiv 
same  vlade  buniti  vec  i  onako  uzbunjene  Madzare.  Treba,  da  se  Jo- 
sipovich iz  domovine  procera.  Skupstina  varazdinske  zupanije  prihvatila 
je  u  istinu  taki  predlog  i  poslala  je  svim  hrvatskim  zupanijama  pismo, 

'  Smiciklas,   Povijcst  hivatska.  Zagreb,  1879.  Die  IT.,  sti.  459. 


149 


kojim  ih  poziva,  da  se  sloze  s  varazdinskom  zupanijom  jj-lede  Josipovicha. 
Zanimiva  se  je  u  to]   stvari    vodila    rasprava  u  skupstini  krize- 
vacke  zupanije  pocetkom  mjeseca  septembra    1844. 


Kralj  Matija  Korvin  (1458-1490.),  koji  je  g.  1466.  potvrdio  plemstvo  Turopoljaca. 
Relijef  u  carskom  muzeju  u  Becu. 

U  septembru  god.  1844.  raspravljala  je  krizevacka  zupanija  o 
Turopoljcima  i  Josipovichu.  Varazdinska  je  zupanija  trazila,  da  pn- 
stane  uz  njezinu  molbu,  da  kralj  kazni  Josipovicha  i  da  se  protjera 
iz  domovine,  kao    izdajica.    Prvi  je  proo-ovorio  i  J  a  k  c  i  n.    Podupro  je 


150 

predlog  to  vise,  sto  je  Josip  ivich  bunu  javno  proglasio.  Veliki  zupan 
reCe:   »Dvije  su    stvari,    koje    zeli    zupanija  varazdinska.    Prvo  da  se 
josipovich  iz  domovine  javno  protjera  i  za  prognana  proglasi.   Drugo, 
da  se  kralj  umoli,   neka  ga  za  rijeci  njegove    kazni.    Sto  je  do  prve 
zelje,    neobicna  je  stvar   plemica  u  nase  doba  prognati,  jer  je  proSlo 
odavno    vrijeme,  kad  se  je  tako  radilo,  sada  ve6  nema  zato   zakona. 
Zato  nisam    za    izgon  Josipovicha.    Sto  se  druge  zelje  tiCe,  pitam,  je 
li  to,  sto  je  Josipovich    govorio    protiv  vlade,  bilo  u  zakonitoj   sabor- 
skoj  sjednici?    odgovor:    »nije!«    nego  u  okruznoj.   Sto  se  ovdje  go- 
vori,  smatra  se  vise  privatnom    stvarju«.    Zato  se  izjavi  veliki  zupan 
i  protiv  toga.   Zengeval  i  VusCic    govorili  su  protiv   Josipovicha.    Iza 
jos  nekih  govornika   ustade  Zigrovic  i  rece :   »Josipovich   je,   kao  sto 
svi    znamo,    najveiii    uzrok,  sto  se  nasa    domovina    u    tako   zalosnom 
polozaju    nalazi,  koji  sve  njezine    stanovnike  tako  muci.    Zato  bi  bilo 
pozeljno,  da  se  ve6  nikad  ne  vrati  u  ovu  domovinu,    koju    je    povri- 
jedio  s  tolikim  razdorima«.  Ipak  nije  bio  Zigrovid  ni  za  progon,   niti 
za  kazan,  ve6  je  rekao,  neka  se  to  prepusti  vladi.  Grof  Janko  Drasko- 
vic ipak  je  bio  za  reprezentaciju  kralju,  jer  ce  taj   covjek  (Josipovich) 
jos  mnogo  domovini  skoditi.  Napokon  je  odluceno,  da  se  poslanicima 
krizevaCke  zupanije  dade  naputak  za  sabor,  neka  tamo  pred  citavim 
kraljestvom  izraze  prezir  i  nezadovoljstvo  krizevacke  zupanije  i  neka 
,'lzahtijevaju,    da    se    to    u    zapisnik  uvrsti   na  vjeCnu   sramotu  tog  co- 
)jvjeka,  u  ime  citavog  kralj evstva.  Najposlije,  neka  se  u  saboru  vijeca, 
''kako  da  se  kazni  taj   izdajica  roda  i  domovine,  koji  je  medjujedno- 
;  krvnom  bracom  toliki  razdor  i  nemir  ucinio.' 

Pod  veCe  9.  decembra  1844.  dodjose  Turopoljci  u  Zagreb  i  to 
preko  tisuce.  10.  decembra  bila  je  svecana  instalacija  bana  Hallera  de 
Hallerkei)  za  velikoga  zupana  zupanije  zagrebacke.  Skupstina  se  je  vr- 
§ila  u  dva  dvoriSta,  zidom  razdijeljena.  U  sredini  je  bio  zeleni  stol. 
Skupstinari  su  vikom  pozdravljali  dosljaka.  Turopoljci  vikali  su  »vivat«, 
a  Ilirci  »zivio«.  Instalacija  je  dobro  i  sjajno  proSla,  ipak  je  palo  u 
oCi,  da  su  se  sjajili  bajuneti  i  da  se  je  Cula  svak  cas  njemacka  za- 
povjed:  »Habt  Abht !  Hahn  in  Arm!  .  .  .«  Na  veCer  je  bila  rasvjeta. 
Ali  kako  je  grad  sumoran,  vidjelo  se,  §to  je  od  obicajnih  transpare- 
nata  bio  samo  jedan,  i  to  s  napisom:  »Sloga  od  Boga«.  Drugi  dan 
pao  je  snijeg,  al  je.  ipak  skupstina  bila  pod  vedrim  nebom.  U  10  sati 
otvorio  je  veliki  zupan,  ban,  skupstinu.  Govorilo  se  je  o  bududoj  re- 
stauraciji.  Kad  je  Zorac  kuSao,  da  hrvatski  govori,  zaprijeCi  mu  to 
ban.  Veliki  zupan  izrazio  se:  »Tko  ne  zna  latinski,  onomu  se  ne  pro- 

»  Branislav  1844.  str.  6. 


fh^'>  '■- 


151 

tivim  govoriti  hrvatskl,  all  dok  se  novi  zakon  ne  ucini,  nalazim,  da 
on  grijesi  proti  prava  municipija,  koji  zeli  govoriti  hrvatski«.  Na  to 
se  je  podigla  strasna  vika :  »Hrvatski  .  .  .  hrvatski«  !  U  groznoj  buci 
culo  se  vikati :  »Zar  je  to  hrvatski  ban?  —  Kako  nam  moze  za- 
braniti  hrvatski  govoriti  ?  —  Ja  cu  govoriti  hrvatski,  dok  u  meni  jos 
tece  kaplja  krvi.  -  To  nije  nacin  pucku  Ijubav  steci !  —  Prirodno 
pravo  je  zakon  bozji  i  stariji  od  svih  pravica  i  zakona  Ijudskih.  — 
Tako  je  bilo  u  Varazdinu,  kad  su  Erdoda  pro6erali.«  —  Neki  seoski 
plemi6  stupio  je  na  to  pred  bana  i  doviknuo  mu  :  »Volim  moju  otsje- 
cenu  glavu  vidjeti  na  zelenom  ovom  stoki,  nego  da  pustim  zabraniti 
komu  govoriti  hrvatski  .  .  . «  Isti  plemici  s  turopoljske  strane 
vikalisu:  » Hrvatski  —  h  r  va t ski«.  Nekoji  su  prosli  i  u  »ilirsko«  ]| 
dvoriste.  Upitani  ondje  sta  zele,  odgovorise,  da  su  culi  ovdje  vikati  ' 
»hrvatski«,  te  da  i  oni  isto  zele  i  stotine  njih  na  onoj  strani,  kjji 
bi  rado  ovamo  presli,  ali  ih  gospoda  ne  puste,  vec  da  su  se  i  oni 
samo  kradom  izmakli. '  Vika  se  nije  slegla,  dok  nije  Lentulaj  rastu- 
macio,  da  veliki  zupan  nije  mislio  zabraniti  hrvatski  govoriti,  ve<5 
samo  da  se  ne  bi  hrvaStina  uvukla  u  zapisnike  i  pisma.  Odmah  na 
to  progovori  barun  Kulmer  hrvatski.  Klobucaric,  bivsi  drzavni  po- 
slanik,  predlozi  na  to,  neka  se  za  bududu  restauraciju  podijeli  » pravo 
odvjela«  i  odlicnim  neplemicima.  Ali  na  to  se  razbijesni  Pisacic:  »Ova 
druga  stranka  zeli,  da  bi  se  pravo  glasa  i  neplemicima  pcjdijelilo,  al 
nasoj  plemenitoj  braci  Turopoljcima  zeU  oduzeti«.  Nastade  strasna 
vika,  al  napokon  je  zakljuceno,  neka  sve  ostane  pri  starom.  Na  to 
se  je  povela  rijec,  da  bi  vise  plemica  od  istog  ognjista  ili  samo  go- 
spodar  kuce  imao  pravo  glasa.  Josipovichevci  su  zeljeli  prvo,  jer  ih 
je  i  po  15  u  jednoj  kuci  zivilo.  Al  to  ne  bude  prihvaceno.  Zatini 
je  zakljuceno,  da  se  imenuje  odbor,  koji  ce  sastaviti  popis  svih  ple- 
miCa,  »da  Turopoljci  ne  6e  moci,  kao  do  sada,  i  svoje  kmetove  i  pa- 
stire,  kao  plemice  u  Zagreb  voditi«.  I  tako  se  skupstina  mirno  svrSila. 
Al  zlo  se  zgodi  zato  u  sprovodu  Franje  Kukuljevica.  Po 
^  slije  podne  —  kako  pise  Branislav  —  stanu  trojica  njih,  mladi  Modi<3,l 
fTpmasi6  i  jos  jedan  kod  kasina  s  napetim  pistoljima.  Oni  pn'M-';e 
Hire,  koji  su  i§li  k  sprovodu.  Na  viku  dodjoSe  i  drugi  iz  kasina,  svi 
I  oruzani  i  stadose  pojedine  Hire  ganjati.  Neke  su  krvavo  ranili.  Josi- 
povich  sam  letio  je  oko  kasina,  da  kojega  Ilirca  shvati  s  dvocijevkom. 
Uzbunio  se  Citav  gornji  grad.  AkademiCka  i  gimnazijska  mladez  na 
tu  strku  provali  skolska  vrata  i  rastrCa  se  kuci.  Zasto  je  to  uCinila? 
Zato,  jer  su  9.  decembra  u  Zagrebu  kolali  letaci  hrvatski  i  njema^Jki, 

)  '  Branislav  1844.,   str.  43.-49. 


15^ 

neka  za  Boga  roditelji  ne  puste  djece  u  skolu,  huduci  da  je  Srott 
s  Hochreiterom  ddlucio,  zatvoriti  akadcmiju  onda,  kad  budu  djaci  u 
nutra,  te  ih  tek  onda  otvoriti,  kad  Turopoljci  sve  protivnike  svladaju, 
da  tada  i  nevinu  skolsku  djecu,  otrovami  ilirstinom,  posijeku.  Znajuci 
to  djaci,  kad  je  11.  decembra  i«;un}4ula  stala  pred  vratima  vikati: 
»Cekajte,  prokleti  Iliri,  sad  cemo  i  vas  na  sitne  komade  isjeci«,  — 
preplasise  se,  da  su  oni  letaci  ipak  o-ovorili  islinu,  i  provalise  iz 
skola.  Kad  tamo,  nadjose  u  istimi  olavna  vrata  zatvorena.  Spome- 
nuvsi  se  opomene,  stadose  troati  vrala  i  cijepati,  dok  ih  nijesu  raz- 
valili,  te  prodrvsi  na  ulicu,  otkud  se  je  vec  turopoljska  ceta  udaljila, 
odose  neki  kuci,  a  dru<;i  na  sprovod  Kukuljevicev.  Na  putu  sastase 
neku  cetu,  iz  koje  kirur*)^  Domin  klikne  :  »Udarite  po  ovim  djacima, 
i  to  su  vam  Ilirci!«  Nastade  tucnjava.  Tom  zgodom  probi  bodezom 
neko  ilirskom  mladicu  Agneziju  ruku.  Isti  je  i  dva  bica  iz  kubure 
izbacio  na  djake.  Sad  stigose  Wimpfenovi  vojnici  i  otjerase  sve.  Ban 
nalozi,  da  se  buntovni  izgrednici  isceraju  iz  Zagreba.  Bila  je  opas- 
nost,  da  se  dogode  i  mnogo  veci  nemiri. 

Turopoljsko  plcmstvo,  imajuci  svoju  obicnu  skupstinu  na  Luci- 
jino  1844.  izabralo  je  nove  asesore.  11  su  bili :  grof  Ivan  Erdody, 
upravitelj  varazdinske  zupanije,  grof  Ljudevit  Batthiany,  grof  Ladi- 
slav  Teleky,  grof  Aleksandar  Draskovic,  barun  Levin  Rauch  i  barun 
Gjuro  Rauch ;  za  tim  gospoda  Moric  pi.  Szentkiraly,  podzupan  pe- 
stanske  zupanije ;  Koloman  pi.  Bedekovic,  asesor  zagrebacke  distrik- 
tualne  stolice  ;  Franjo  Orsic,  sudac  zagrebacke  zupanije;  Karlo  Jelacii  ; 
Aurel  pi.  Kusevid,  zemaljski  arkivar ;  Gjuro  pi.  Pisacic ;  a  zamjeni- 
cima  :  Matija  Arbanas,  Stjepan  Koos  i  Ladislav  Modic.  Svi  ovi  iza- 
brani  su  iz  zahvalnosti,  sto  su  iskazali  plemenitoj  turopoljskoj  opcini 
simpatije  i  sto  su  se  inako  za  nju  ucinili  zasluznima. 

Ye6  god.  1840.  izabrali  su  Turopoljci  slicno  Franju  Deaka 
svojim  aSv;sorom. 

U  sjednici  od  13.  decembra  procitao  je  zupanijski  vice-fiskal 
josip  pi.  Kukovic  prosvjed,  u  kojem  se  veli,  da  su  doduse  Turo- 
poljci pravi  plemici,  ali  da  dosele  nisu  nikada  imali  individualno 
pravo  glasa,  a  po  rudoltinskom  privilegiju  od  god.  1582.  svagdje, 
dakle  i  u  zupanijskim  kongregacijama,  zastupa  ih  samo  njihov  zupan. 
Pa  jer  su  10.  decembra  do.^li  u  velikom  broju  na  skupstinu,'  da  si 
usurpiraju  pravo,  koje  ne  imadu,  to  fiskus  ne  moze  biti,  zadovoljan 
s  ovim  nezakonitini  cinom  turopoljskim  i  ulaze  sveCani  protest,  te 
moli,  da  se  sacuva  pravo  onih  plemica,  koji  imadu  individualno  pravo 
glasa,  neka  se  izdadu  testimonijali. 


53 


Proti  tome  prosvjedu  ulozio  je  reprotest  aseSor  turopoljske  op- 
cine  losip  pi.   Briglevic,  jer  je  zupaii  bio  nenazocan. 

15.  marta  1845.  umro  je  u  Velikoj  Gorici  zupnik  Franjo  Domin 
u  68.  godini  zivota.  Novine  su  ga  hvalile  kao  vrlo  knjizevno  ohra- 
zovanoga  covjeka  i  dobrotvora  turopoljskoga. 

17.  marta  1845.  predsjedao  je  ban  kongregaciji  zagr.  zupanije. 
U  toj  je  procitano  pismo  kr,  slobodnog  grada  Szathmar-Nemeti,  kojim 
se  javlja,  di  je  taj  grad  imenovao  Antuna  Josipovicha,  zupana 
svojim  gradjaninom  radi  velikih  zasluga.  U  diplomi,  koju  je  torn 
zgodom  taj  grad  poslao,  kaze  se  :  da  je  Josipovich  najzasluzniji  za- 
stupnik  zagrebacke  zupanije  na  zadnjem  ugarskom  drzavnom  sa- 
boru.  Stalisi  odlucise  ovo  pismo  vratiti  gradu  Szathmar-Nemeti,  jer 
stalisi  ne  poznaju  Josipovicha,  kao  za- 
stupnika  zupanije  na  drzavnom  saboru 
ve6  samo  kao  zastupnika  plemenite 
opCine  turopoljske. ' 

Stvari  turopoljske  stale  su  zanimati 
i  strani  svijet,  izvan  granica  monarkije. 
Cak  i  >Augsburger  AUgemeine  Zei- 
tung«  iniala  je  dopise  o  Turopolju. 
Tako  dopis  od  4.  januara  1845.,  gdje 
se  kaze  :  Hrvatsko  turopoljsko  pitanje 
jos  uvijek  nije  rijeseno,  i  obe  stranke 
iscekuju  konacnu  odluku.  Sigurno  je, 
da  od  mnozine  plemica  iz  Turopolja, 
koji  su  dosele  bile  na  skupstinama  i 
kod  restauracija,  kao  clanovi  s  pravom 

glasa,  jedva  da  ih  dvadeseti  dio  ima  u  istinu  pravo  glasa,  jer  ne  bi 
mogli  pokazati  posjed,  koji  je  nuzdan  za  pravo  glasa.  Sto  misli  vlada 
o  tome,  to  nije  poznato.  —  Govoreci  o  torn,  spominje  dalje  Augsbur- 
gerica,  da  su  misleci  na  to,  odlucili  mnogi  clanovi  »ultramadzarske 
strane«.  da  ucine  veliku  '  zrtvu  i  da  uz  stanovite  uvjete  dadu  Turo- 
poljcima,  koji  ne  imadu  nekretnina,  zemljista  toliko,  koliko  treba  da 
dobiju  pravo  glasa.  Osobito  o  torn  da  rade  grof  Kazimir  Battlvjj^ii, 
grof  Aleksander  Draskovic  i  dr. 

28.  marta  1845.  bilo  je  otvorenje  sabora.  Ve6  dva  dana  prije 
dolazili  su  Turopoljci  u  Zagreb.  Doslo  ih  je  oko  dvije  tisude.  Ban 
je  u  svom  goyoru  naglasio,  da  je  sabor  sazvan,  da  se  publicira  pre- 
zidijal,    u    kom  se  veli,  da  se  vise    restauracija  i  izbor  hrvatskih   za- 


Pccat  Fridrika  i  Ulrika  knezova 

Celjskih. 
U  narod.  muzeju  u  Budimpesti. 


»Agr.  Ztg.«  br.  24.  od  god.  1845. 


154 

stupnika  na  zajedniCki  sabor  ne  mo/.e  odgoditi  i  za  to  kralj  nalaze, 
da  ban  pozuri  restauraciju,  a  da  se  pri  popisu  plemiC-a  ima  uzeti 
za  temelj  cinozura  od  god.  1835.  Protiv  toga  prezidijala  ustade  se 
odmah  sa  vise  strana.  Josipovich  pokusa  u  toj  sjeduici,  da  pomir- 
Ijivo  govori  i  brvatskim  jezikom :  »Zalosno  je  —  rece  —  i  bolno 
za  srce  svakoga  iskrenoga  rodoljuba  polozaj,  koji  imamo  razdijeljeni 
u  stranke,  koje  se  mrze.  Mnogogodisnja  mrznja,  beskrajno  ogorCenje, 
kamo  nas  dovedoSe?  amo,  da  stisnuti  medju  bajunete,  pod  vedrim 
iiebom  moramo  vijecati.  Mi  zelimo  nas  narod  podignuti,  a  mi^  sinovi 
istog  naroda  bijesninio  jedni  na  druge.  —  Nebo,  pod  kojim  stojim, 
svjedokom  mi  je,  da  nijesam  nikada  nista  drugo  zelio,  nego  najbolje 
za  svoju  domovinu,  te  da  su  mi  uvijek  svetima  bile  narodnost  i  mu- 
nicipija  moje  domovine.  —  Na  cemu  se  osniva  nasa  svadja,  na§ 
razdor?  na  nesporazumcima,  a  ne  na  nacelima.  Samo  sjedinjeni  mo- 
zemo  postignuti  svoju  svrbu  i  izbjeci  opasnostima,  sto  nam  prijete  ! 
Dajte  dakle  da  panu  zaprijeke,  §to  nas  dijele  i  dajte,  da  si  pruzimo 
ruke. «  — Slicno  je  govorio  jos  i  drugi  govornik  Josipovicheve  stranke, 
ali  Iliri  rekose :  »Mi  bi  s  odusevljenjem  pristali  na  mir,  ali  tko  nam 
jamCi,  da  su  Josipovicheve  rijeci  iskrene  ?  —  Djela?  Ova  govore  proti 
vjeroispovijesti,  koju  je  upravo  izrekao.«  Turopoljci  bucno  prosvj  ado  vase. 
Ilirci  na  to:  »Pokazite  mu  saborske  sjednice  —  poreze,  madzarski  jezik.« 
—  Uz  buku  uzvrati  zupan:  »Nije  istina,  da  sam  u  saboru  ikad  govorio 
proti  domovine  il  nase  narodnosti  —  nije  istina,  da  sam  glasovao 
za  poreze  —  neka  se  pokazu  saborski  dnevnici  —  dnevnici!«  —  Na 
drugoj  strani  zamnijese  povici:  »Zastupnici  neka  govore:  Buzan,  Klo- 
bucaric  .  .  .«  Na  to  izjavi  jedan  od  hrvatskih  zastupnika  na  zajed- 
niCkom  saboru,  da  je  o  djelovanju  sabora  sastavio  izvjeStaj,  kojemu 
moze  onda  turopoljski  zupan  prigovoriti,  al  ne  misli,  da  je  zgodno 
sada  o  tom  debatirati.  }oi  se  i  vise  govorilo  o  miru.  Onda  se  je 
povela  rijeC  o  vojsci,  koja  je  nazoiina,  al  kad  je  predsjednik  ban  iz- 
javio,  da  6e  odmali  vojsku  otstraniti,  ako  mu  gospoda  zajamce  mir.. 
prestalo  se  o  tom  govonti. 

Sve  se  isprvice  radilo,  da  de  nova  restauracija  biti  25.  januara 
god.  1845.  Ali  to  su  nastojali  sprijeciti  sami  prvaci  madzarsko-hr- 
vatske  stranke,  jer  jo§  nijesu  u  sebe  osjedali  tolike  snage,  da  ostanu 
pobjednicima.  I  tako  se  je  zavlaCilo  s  raspisom  nove  restauracija  jo§ 
pune  po  godine,  dok  napokon  nije  raspisana  za  mjesec  juli,  mjesec, 
koji  je  za  uvijek  ostao  znamenit  u  hrvatskoj  povdjesti.  Dan  28.  juli 
ubiljezen  je  naime  krvavim  pismenima  —  i  jos  mu  se  i  danas  nije 
zameo  trag. 

Haller,  koji  je  u  svem  ii5ao  na  ruku  mad^arsko- hrvatskoj  stranci, 


155 

ishodio  je  reskripat  ugarske  dvorske  kancelarije,  kojim  se  je  znatno 
smanjio  broj  izbornika  u  zagrebackoj  zupaniji,  osobito  onih  iz  pri- 
morskih  strana  i  gorskog  kotara,  koji  su  prijedjeli  za  ono  doba  jos 
spadali  pod  zagrebacku  zupaniju. 

Mnogo  se  je  isCekivalo  od  restauracije  god,  1845.  Mozda  ne 
ce  bid  s  gorega,  ako  ovdje  navedem  rijecii  jednoga  savremenika  o 
iscekivanju  te  restauracije:  »Napokon  je  svanuo  dan.  ..  dan  trogo- 
disnjeg  vrucega  ceznuca  .  .  .  dan  tolikih  politickih  uzdaha  .  .  .  dan,  na 
koji  se  polipu  nalik  tolike  strasti  pritistu  .  .  ,  dan  restauracije!  — 
O  rijeC^i  slatke  i  gorke,  prozaicke  i  toli  zanosne !  Nije  Ijepse  zvucio 
Jakobincu  njegov  »r  egalite  et  liberte«,  Englezu  njegova  »charta, 
magna*  i  njegova  »slobodna  trgovina  vane«.  Ne  zvuce  lijepse  dobro- 
cudnomu  Nijemcu  rijeci  »kegel  i  pivo«,  Talijanu  glas  Malibrankin . . . 
ne  zvuci  odusevljenije  Poljaku  »Jeszcze  Polska  niezginela«,  kao  mno- 
gima  u  Hrvatskoj  rijec  restauracija!  Ne  sanja  drazesniji  san  o  de- 
vetom  nebu  Turcin,  ne  gleda  s  vecom  ceznjom  Rus  Carigrad,  nego 
sto  su  neki  od  zagrebackih  stalisa  iscikali  zagrebacku  restauraciju . ..« 
Ovako  pocinje  taj  savremenik  svoj  spis,  a  onda  pita :  a  sto  je  tu 
zagrebacku  restauraciju  ucinilo  zaristem  tolikih  zelja,  zivotnim  pita- 
njem,  da  joj  tolike  necuvene  zrtve  podaju,  Zasto  o  njoj  tepa  svako 
dijete  u  Ugarskoj  ?  Zasto  i  inozemstvo  rado  gleda  u  nju?  Na  ta  pi- 
tanja  odgovara  sam  taj  savremenik  posve  jasno  i  dobro  :  Na  zagre- 
backu restauraciju  svezala  je  neposredno  pitanje  hrvatska  stranka  — 
ona  se  je  ucinila  osju  politickog  zivota  u  Hrvatskoj  .  ,  .  smatrahu  ju 
svi  kao  nesto  odlucna  u  narodnoj   stranackoj   borbi. 

U  zagrebackom  njemackom  listu  dali  su  na  5.  maja  1845.  grof 
Stjepan  Draskovic  i  grof  Karlo  Jelachich  de  Buzin  izjavu,  da  njihova 
stranka  ne  nosi  ime  niti  »narodna  stranka«,  niti  »turopoljska«,  vec 
da  im  je  sveto  ime  Hrvata,  da  se  zove    »hrvatska  stranka*.' 

God.  1845.  raspravljale  su  i  u  29.  broju  zagrebacke  njemaCke 
novine  o  torn:  kako  se  ^ove  zupan  turopoljski  njemacki?  To  je  od- 
govor  na  clanak,  sto  ga  je  donesla  »Luna«.  Na  taj  odgovor  odgo- 
vara opet  u  istim  novinama   —  B.  — 

Velike  su  priprave  bile  vec  mnogo  dana  prije  skupstine.  U  Za- 
greb su  stizali  izbornici  u  rpama.  Ilirci  su  docekivali  svoje  sa  ja- 
strebarskom  glazbom  uz  pjevanje  narodnih  davorija  i  budnica.  Osobito 
se  odlikovahu  kao  narodni  kortesi:  Ivan  Gelinid,  Jerko  Belosevid, 
Stauduar,  Spindek  i  Domitrovic.  Od  starijih  agitator  a  odlikovahu  se 
gradski  sudac  Josip    Stajdaher,    Ivan    Kukuljevid,    kanonik    Mato  Vu- 

'  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.,  str.  156. 


156 

kovic,  Ambroz  Vranicani,  pjesnik  Mirko  Bogovid,  Roberto  Zlatarovid 
i  orofovi  Jurica  Orsii,  Gjuro  Erdikli,  te  Albert  Nugent.  Narodnjaci  su 
se  smjestili  u  »Streljani«,  u  nekim  gostionama  donjega  grada  i  u 
t.  zv.  »Paradajzl-u«  (kasnije  kuiia  Fichtenauova,  zatim  Antuna  Nu- 
genta,  danas  Mazuraniceva). ' 

Madzarsko-hrvatska  stranka,  u  kojoj  su  se  osobito  isticali  turo- 
poljski  plemici  i  Sasinovcani,  Moravcani  i  oiii  iz  Sv,  Ivana  Zeline, 
dolazili  su  u  Zagreb  takodjer  glazbom,  i  to  turopoljskom.  Ta  je  glazba 
neprestano  svirala  Rakocijevu  koracnicu.  Najglavniji  vodje  ove  stranke 
bill  su  Franjo  Fogledic,  Adalbert  Modic  i  I  Josip  Tomasic.  Turopuljci 
se  i  opet  utaborise  u  kuci  Antuna  Josipovicha  (poslije  Wanicanijevoj) 
na  trgu  sv.  Katarine. 

Kandidati  za  prvoga  podzupana  bill  su  po  tri  od  svake  stranke. 
Madzarsko-hrvatska  stranka  stavila  je  kandidate  Josipa  Zuvica,  Edu- 
arda  Jelacida  i  Adalberta  Modica ;  dok  su  opet  Ilirci  stavili  kao  svoje 
kandidate    Benka    Lentulaja,    Franju   Novaka  i  Stjepana   Pavlekovica. 

Ban  Haller  nalozio  je,  da  se  ovaj  put  ne  ima  izbor  vrsiti  kao 
dosjle  u  zgradi  zupanije  zagrebacke,  ve6  u  samoj  banskoj  palaci. 
Da  se  ne  dogode  svadje,  razdijelile  se  ve6  isprvice  stranke  u  dva 
glavna  odjela.  Tako  je  ban  nalozio,  da  lijevo  dvoriste  imade  (sa  vra- 
tima  zadnjima)  stranka  madzarsko-hrvatska,  dok  su  se  u  desno  dvo- 
riste (s  prijednini  vratima)  imali  smjestiti  Ilirci  i  njihove  pristase.  Da 
se  mir  jos  vecma  osigura,  spremio  je  ovaj  put  ban  Haller  u  oba 
dvorista  vojsku.  Vojnici  su  bill  sami  Talijani,  koji  su  kipiU  od  mrznje 
na  Hrvate  vec  radi  toga,  sto  su  Hrvati  bili  najbolji  austrijski  vojnici 
u  Italiji  protiv  njihovih  suplemenika,  kad  su  se  borili  za  slobodu  i 
nezavisnost,  te  jedinstvo  Italije.  Jedan  odio  vojske  smjesten  je  i  pred 
bansku  palacu  na  Markov  trg.  Bili  su  to  vojnici  13.  Wimpfenove 
pukovnije.  Sam  izbor  obavljao  se  je  pod  galerijom,  ispod  koje  se  je 
dolazilo  iz  jednoga  dvorista  u  drugo.  Sam  ban  htio  je  ovaj  put  da 
vodi  izbore  i  zato  je  bio  namje§ten  pred  zelenim  izbornim  stolom  i 
njegov  stolac.  On  je  u  ostalom  i  onako  bio  imenovani  veliki  zupan 
zagrebacke  zupanije,-  pak  je  ve6  kao  takav  imao  duznost  i  pravo 
predsjedati  skupstinama  zagrebacke  zupanije.  Hallera  opisuju  mnogi 
kao  tirana,  i  zednoga  krvi  i^ovjeka.  On  je  bio  sve  drugo  nego  to. 
Zar  ne  pricaju  o  njem,  da  je  drhtao  u  svecanini  zgodama?  Zar  nije 
ijiijedo  u  lieu  proglasivao  rezultat  izbora  ?  Moglo  bi  se  prije  redi,  da 
je  rad  svoje  neodlucnosti  skrivio  mnogu  nesredu.  Bas  u  ovoj  restau- 
raciji  pokazao  se  je  slijepim  slugom  turopoljskoga  zupana.  Josipovich 

'  Rudolf  Horvat,  Srpanjske  zrtvc,  »Prosvjeta«  god.  1909.,  mj.  jula. 


157 


mil  je  upravo  nalagao,  ko^-a    da    kao    ban    kandidira.    Nalaij^ao   jc  U> 
Josipovich    kao    diktator    u    javnoj    skupstini,    te    su    jos    iniiogo    vre- 


o 

^  p 

-r  ~' 

o  o 


.o    o 


mena  poslije  korili  bana  ne  samo  Ilirci  vec  i  drut^i,  da  je  bnsk  i  cast 
nogama  pogazena  pred  svima  torn  banskom  poslusnoscu,  Svakako  ta 


158 

poslusnost  govori  o  svemu  prije  samo  ne  o  enerziji  i  snazi  Hallerove 
volje.  Pak  ako  se  je  ipak  ba^  pod  njim  dogodilo  prolijevanje  krvi, 
to  se  zaista  ne  ima  pripisati  njegovoj  krvoloCnosti,  ve6  s  jedne  strane 
nepoznavanju  odnosaja,  s  druge  strane,  Sto  u  opcoj  uzrujanosti  i  sam 
nije  znao,  sto  radi. 

Izbor  prvoga  podzupana  trajao  je  od  28.  jula  1845.  od  jutra 
do  9  sati  u  vece.  josip  Zuvic  imao  je  535  glasova,  a  Lentulaj  450 
•rlasova.  |os  nije  ni  polovina  izbornika  glasala.  Drugi  dan  se  je  na- 
stavio  izbor  i  trajao  je  i  opet  do  sedam  sati  na  vecer.  Kazu,  da  je 
blijed  i  drscuii  ban  Haller  proglasio  izbor,  da  je  izabran  prvim  pod- 
zupanom  Josip  Zuvic  sa  1289  glasova.  Pao  je  Benko  Lentulaj,  koji 
je  dobio  samo  974  glasa.  Za  Zuvica  je  glasovalo  medju  ostalima  i 
570  Turopoljaca. 

Pojmljivo  je  veselje  nastalo  u  redovima  Josipovicheve  stranke, 
Nastade  pobjednicka  vika:  Vivat!  Njihova  banda  zasvira  »tus«,  Turo- 
poljci,  na  celu  im  Josipovich,  podjose  napred,  a  dvojica  uzese  na  ra- 
mena  Josipa  Zuvida,  novoga  podzupana  i  ponesose  ga  kroz  straznja 
vrata  uz  gromke  usklike  svojih  pristasa  u  kucu,  gdje  se  je  nalazio 
narodni  kazino.  Da  su  Ilirci  bili  konsternirani  i  da  su  stali  psikati  i 
zvizdati,  kako  veli  jedan  rukopis,  na  nacin  Ijutih  guja,  te  ocajnim 
bijesom  pozdravili  rezultat  ovoga  izbora,  takodjer  je  posve  razum- 
Ijivo,  ako  se  uzme  u  obzir,  da  im  je  tim  dogadjajem  imalo  biti  sve 
oteto,  sto  su  prije  par  godina  teSkom  mukom  osvojili.  Vidjelo  se,  da 
vec  nema  jake  ruke  njihovog  nekadanjeg  velikog  zupana  Nikole  pi. 
ZdenCaja  Zahromicgradskoga.  Usklici  nezadovoljnih  Iliraca  morali  su 
prestrasiti  Hallera  i  zato  je  dao  i  jace  povisiti  straze.  Sad  se  je  vi- 
djelo ve6  vise  vojske  na  Markovu  trgu.  Sam  ban  Haller  postavio  se 
je  na  prozor  svojega  dvora  s  jos  nekoliko  svojih  politickih  pristaia 
i  promatrao  je  budno,  §to  se  dolje  dogadja. 

Citavi  prvi  dio  god.  .1845.  prolazio  je  u  Carkanjima,  dok  se 
napokon  nije  priblizio  nesretni  juli  god.  1845.,  koji  je  za  uvijek  ubi- 
Ijezen  krvavim  slovima  u  povjesti  grada  Zagreba. 

Bilo  bi  u  ostalom  krivo  misliti,  da  su  svi  Turopoljci  bez  raz- 
like  bili  unijoniste  Josipovicheve  boje.  Dapace !  bilo  je  medju  njima 
vatrenih  Iliraca.  To  treba  da  svakako  ovdje  zabiljezim.  Medju  takove 
spadao  je  narocito  Dragutin  pi.  Pogledic  KuriloveCki,  sin  Jurja,  na- 
mjesnoga  zupana  turopoljskoga.  On  je  dapace  bio  svak  turopoljskoga 
zupana  Antuna  Danijela  Josipovicha,  a  brat  velikoga  pristaSe  i  bojov- 
nika  unijoniste  Franje  Pogledida.  Znacajan  je  za  ono  doba  i  za  one 
prilike  dogadjaj,  §to  ga  je  dozivio  bas5  ispred  kobne  restauracije  od 
29.  jula   1845.    Njega  je  ilirska    stranka    izabrala    za   kortesa  u  jam- 


159 

niCkom  kraju,  A  zbude  se,  te  je  u  isto  vrijeme  njegov  stariji  brat 
Franjo  korteSovao  za  Josipovichevu  stranku  u  Pisarovini.  Nastade  na- 
tjecanje  ove  plemenite  bra6e,  koji  (5e  kome  oteti  vise  plemenitaga. 
Nije  kortesacija  u  ono  doba  bila  laka  stvar.  Trebalo  je  citave  dane 
i  noci  piti,  plesati  i  nagovarati.  Medju  pisaiovinskim  plemi(5ima  bio 
je  vrlo  ugledan  neki  Marko  Kovacic,  urnan,  al  analfabeta.  Franjo 
Pogledii  nagovarao  ga,  neka  za  Boga  glasuje  proti  Iliraca,  jer  ovi 
idu  zatim,  da  se  uvedu  porezi  i  da  se  plemici  kasiraju.  Oni  idu  za 
tim,  da  sabor  zakljuci,  neka  plemici  polovicu  dohodaka  prepuste  onima, 
od  kojih  ill  je  dosele  brao,  a  drugu  polovicu  da  ce  morati  dati  za 
terete,  koje  su  dotad  drugi  nosili.  Plemici  u  buduce  ne  ce  pobirati 
ni  desetine,  niti  dimnice.  U  buduce  ne  ce  im  zemlju  obradjivati  ni- 
kakova  robota,  nego  da  ce  se  mjesto  toga  upoznati  s  porezom.  Bu- 
duci  da  plemicka  dobra  imadu  najveci  dio  dohodaka  od  podanickih 
daca,  to  ce  se  od  ovih  neki  dio  plemicima  ostaviti,  i  to  samo  po 
imenu. 

Te  rijeci  slusao  je  mirno  seoski  plemic,  dade  dapace  i  ruku 
kortesu  Franji  Pogledicu,  a  onda  zapita  posve  mirno:  »A  cuju,  kaj 
im  je  Dragutin  Pogledic,  koji  je  sada  u  Jamnici?«  —  Na  to  mu 
Franjo  Pogledic  odvrati :  »Brat  mi  je,  rodjeni  brat!«  —  Kovacic  na 
to  odbrusi:  »Gospone!  Njihov  brat,  koji  je  zupanijski  notarijus,  cisto 
je  drugac  pripovedal,  nego  vi.  Pak  znajte,  kad  ne  morete  svojega 
mlajsega  brata  nagovoriti,  ne  bute  bogme  ni  mene.  Z  bogom  !«  i  ode.  ^ 

Slicnih  Dragutinu  Pogledicu  Turopoljaca  bilo  je  i  vise,  al  da- 
kako  da  su  se  i  oni  gubili  u  velikoj  mnozini  unijonista.  Svakako  je 
i  ta  crtica  vrlo  karakteristicna  za  poznavanje  one  dobe. 

Ako  i  jest  ilirska  stranka  upotrijebila  sva  sretstva  kortesacije  i 
bila  gotovo  sigurna,  da  6e  pobijediti,  to  je  dozivjela  kruto  razoca- 
ranje.  Premda  je  ta  stranka  imala  vedinu,  dakako  s  kredencijonalima, 
to  je  propala.  To  se  je  pako  dogodilo  tako,  da  je  jedan  Ilirac,  komu 
su  bili  povjereni  kredencijonali,  predao  ili  prodao  i  vise  od  tri  sto 
kredencijonala  madzarsko-hrvatskoj  stranci.  Poslije  se  je  za  istoga 
covjeka  saznalo,  da  je  i§ao  svake  noci  velikoga  zupana  i  bana  Hal- 
lera  izvje§civati  o  svem  sto  snuje  i  kako  stoji  ilirska  stranka.  Po 
tome  nije  cudo,  zasto  je  propala  ta  stranka."^  A  to  nije  islo  bez  krvi ! 

Kukuljevic,  koji  je  i  sam  bio  svjedok  krvavog  dogodjaja  ovako 
ga  pripovijeda  :    »Napokon  svane  i  28.  srpanj  1845.  dan  zupanijske  ob- 

'  Gjuro  Dezelic,  Dragutin  Pogledic  Kurilovccki.  Zivotopis.  »Dragoljub«' 
Zagreb.  Tecaj  XXX.,  str.  5. 
^  Ibid.  6. 


160 

nove.  lur  due  26.  i  27.  srpiija  dola/.ile  su  cete  hiraca  sastojeci  iz 
prostih  plemica,  pracene  iiiuzikom  i  j^ospodom  jednomisljenika  u  Za- 
«j^reb.  Muzika  jastrebarska  pred  narodnjacima  svirala  je  narodne  ko- 
made,  muzika  turopoljska  predvodila  je  Turopoljce  glasom  Rakoczy- 
jeve  note.  K  protivnoj  strani  pripadahu  Tiiropoljci,  Sasinovcaiii  i 
moravecki  i  svetoivanski  plemici,  k  narodnoj  pridruzise  se  plemici 
prekokupski,  jrorski,  primorski,  stubicki,  svetosimunski  i  jedan  dio  Mo- 
ravcaiia  i  Svetoivanaca.  Glavni  vodje  kortesa  magjaronskih  bijahu 
Levin  Ranch,  Franjo  Potrledic,  Modici,  otac  i  sin,  Josip  Tomasic  itd., 
od  naro.lne  pako  stranke  Jerko  Belosevici,  Stauduar,  Spinderk,  Celinic, 
DoniitrDvic  i  ostali.  Turoptiljci  uzese  svoj  glavni  stan  n  Josipovichevoj 
sada  Vranicanijevoj  kuci  na  trgu  sv.  Katarine  i  u  niagjarskom  ka- 
zinu;  narodnjaci  u  Streljani  i  u  nekim  gostionama  donjega  grada  i  u 
u  »Paradaizlu«,  (danas  kuca  Vladimira  Mazuranica  u  Jurjevskoj  uUci). 
Ranim  jutrom  28.  jula  dade  ban  Haller  u  obadvim  dvoristima 
i  na  svim  hodnicima  banske  kuce  namijestiti  vujnike  nasadjenim  ba- 
jonetima  i  nabijenim  puskama,  te  postavi  za  svoju  strazu  jedan  odio 
vojnika  i  pred  bansku  ku6u.  Desno  dvoriste  banske  kuiie  s  jednima 
vratima  ostavi  ban  narodnoj  stranci,  lijevo  dvoriste  sa  dvima  vratima 
predade  narodnoj  stranci  protivnoj,  docim  je  svoju  stolicu  sa  ze- 
lenim  stolom  namjestio  pod  svodom,  ispod  kojega  je  prolaz  iz  jed- 
noga  dvorista  u  drugo  vodio,  ali  taj  prolaz  bijase  takodjer  s  vojni- 
cima  odijeljen.  Izbor  prvoga  podzupana,  kao  glave  zupanijske  uprave 
traja-ie  do  devete  ure  na  vecer,  ali  ne  bijase  taj  dan  joste  dovrsen. 
Od  pred]oz(  iiih  za  cast  prvoga  podzupana  dobi  izmedju  Benka  Len- 
tulaja,  Eduarda  jelacida,  Adalberta  Modica,  Franje  Novaka,  Stjepana 
Pavlekovicia  i  Josipa  Zuvica,  Josip  Zuvic  535  giasova,  dok  je 
narodni  kandidat  Benko  Lentulaj  imao  samo  430  giasova.  Narodna 
stranka,  premda  je  vidjela  iz  uspjeha  ovoga  glasovanja,  da  ce  ostati 
u  manjini,  razidje  se  iste  veceri  mirno  u  svoje  stanove  i  vrati  se 
drugi  dan  29.  srpnja  na  biraliste.  Biranje  trajalo  je  i  taj  dan  sve  do 
veceri,  pod  najvecom  zegom  sunca  i  tiskanjem  Ijudi.  Napokon  bija.se 
uz  neprestano  prepiranje  stranaka  oko  7.  ure  na  vecer  izbor  dovrsen 
i  ban  Haller,  blijcd  i  drhcuci,  dodje  u  skupstinu  da  proglasi  posljedak 
biranja.  Josip  Zu\ic  dobi(j  jc  1289  giasova  (medju  ovima  bijase  samo 
Turopoljaca  579)  docim  je  Benko  Lentulaj  ostao  u  manjini  sa 
974  glasa.  Protivna  stranka  podignuvsi  gromoviti  »Vivat«,  odnese 
zatim  najveiim  odusevljenjem  kroz  straznja  vrata  banske  kuce,  gdje 
nebijase  posadjena  vojska,  svoga  pod^cupana  u  kazino,  docim  se  je 
narodna  stranka  s  pretnjama  i  groznjama  protiskivati  morala  kroz 
vojnik'^  na  trg  sv.  Marka,    na    kom  je  nasla    rasporedane    jake    cete 


161 

vojnika.  )edva  bijase  veca  strana  uarodnih  biraca  odaljila  se  prema 
Kamenitim  vratima  i  Dugoj  ulici,  prijeteci  u  svojoj  razdrazenosti 
pjesnicama  banovim  Ijudima,  koji  stajahu  kod  prozora  u  sobama 
banske  kuce,  vicuci  neprestano :  »Balasa  ban!«  »Izdajice!«  »Izdajice 
klete!«  kad  iz  Fericeve  kude  na  trgu  sv.  Marka,  pistolj  puce  i  jed- 
noga  djaka  rani.  Mladi  grof  Gjuro  Erdodi,  vatreni  privrzenik  narodne 
stranke,  htjede  uslijed  toga  s  nekima  od  narodnjaka  jurisati  ku6u, 
all  vrata  bijahu  tvrdo  zatvorena,  i  razjareno  Ijudstvo  razlupa  samo 
prozore  na  kuci.  Vojska  dobi  na  to  zapovjed  od  bana,  da  zatvori 
sve  ulice,  koje  vode  iz  trga  sv.  Marka  i  doista  bijahu  u  jedan  tren 
zatvoreni  svi  izlazi,  na  sto  nastade  dakako  strasno  komesanje  zatvo- 
renih  na  tijesnom  trgu  biraca  i  glasno  prepiranje  s  vojskom,  od  koje  se 
zahtijevalo  ujedno,  da  potrazi  u  Feridevoj  ku6i  onoga,  koji  je  pucao, 
sto  medjutim  zapovjednik  vojske  uciniti  ne  htjede,  premda  je  za  to 
od  samog  nacelnika  gradskog  umoljen  bio.  Uslijed  toga  zavlada  medju 
prisutnima  od  gradjanskoga  stalisa  jos  veca  razdrazenost. 

Vojnici  stadose  medju  one,  koji  mirno  kudi  otici  htjedose,  pro- 
ganjati  s  bajunetima  i  ranise  jednoga  mesara,  rodjena  inace  Madzara, 
koji  je  u  Gospodskoj  ulici  kod  sadasnje  Kusevickine  kuce  u  krvi 
lezao.  Isto  tako  ranise  jednoga  hrvatskoga  nadporucnika  od  mjesnoga 
zapovjednistva,  kad  je  htio  na  silu  prodrijeti  kroz  vojsku.  U  isti  tren 
dodje  slucajno  i  grof  Ivan  Nepomuk  Erdody,  glavni  vodja  protivne 
stranke,  ne  mogavsi  nikuda  kuci,  te  ga  mladi  Stajdaher  sin  gradskoga 
suca  i  mladi  Ivan  Kukuljevic  jedva  proturase  u  vijecnicu,  koju  bijahu 
takodjer  panduri  zatvorili.  Medjutim  porodi  se  kavga  medju  nekim  na- 
rodnjacima  koji  su  htjeli  prodrijeti  vojsku  i  samom  vojskom.  Zestoki 
rodoljub  Mirko  B  o  g  o  v  i  c  povuce  prvi  sablju  na  jednoga  oficira  i  pod- 
castnika,  koji  mu  put  prijecise,  te  bude  najprije  od  oficira  sabljom  ra- 
njen,  nasto  odmah  prosti  vojnici  stadose  strijeljati  i  ranise  Bogovica  u 
ruku.^  Vojska  je  sada  stala  pucati  sa  svih  strana  prema  sredini  trga. 

Za  nekoliko  casaka  bilo  je  na  trgu  trinaest  mrtvih  i  27  ranjenih. 
Vojnici  su  pucali  na  sve  strane  i  prama  Markovu  trgu  i  na  Kame- 
nita  vrata.  "^ 

Posve  drugacije  opisuje  taj  dogadjaj  pristasa  »prave  hrvatske 
stranke*  :  Ilirci  da  su  posli  u  donji  grad.  Pristase  ugarsko-hrvatske 
stranke  mirno,  a  Ilirci  vicuci  i  buceci.  Ilirci  da  su  dali  u  svoje  dvo- 
riste  uvesti  bure  vina  i  da  su  mnogo  zrtvovali  Baku.  Ve6  je  veci 
dio  Iliraca    otisao,    kad    najednom    mladi  grof  Erdodi  ispali  svoju  pi- 


»  Kukuljevic  29.  srpnja  1845.  —  Historickc  crtice,  Vojni  Sisak  1870. 
'  Gjuro  Dezelic,  Dragutin  Pogledic.  Op.  cit.  str.  7, 


162 

stolju.  Njegova  je  stranka  odmah  nahrupila  i  stala  navaljivati  na 
neku  kucu.  Zapovjedni  stopski  casnik  trsio  se,  sto  je  mog^ao,  da  pri- 
miri  s  dobra  navalnike.  Opominjao  je,  prijetio  se,  al  sve  uzalud,  i 
oni  stadose  na  sve  mogude  nacine,  da  vrijedjaju  vojsku.  Ustrmise  na 
neku  gomilu  plocnoga  kamenja  i  stadose  bacati  na  vrata  i  prozore 
kuce.  Kumpanija  s  bajunetima  imala  je  rastjerati  izgrednike,  koji  su 
sa  svih  strana  stali  da  se  dizu  protiv  vojnika  sabljama,  pistolama, 
tur>kim  nozevima.  Samo  pariranjem  s  puskama  moglo  se  je  zaprijeciti 
ranjenje  vojnika.  Za  tim  se  potegnuse  pobjesnjeli  iza  Markove  crkve, 
al  se  vratise  na  trg,  gdje  se  s  uzdignutim  sabljama,  pistoljama  pus- 
kama i  golemim  toljagama  stadose  prijetiti  banskim  dvorima,  nepre- 
stano  urlicuci:  »Balasa!  Balasa,  izdajica,  izdajica!«  —  Jos  nije  palo 
tane,  tad  skoci  najedanput  K.  S.,  bivsi  casnik,  i  uskliknu,  da  se  za- 
grebackih  12.000  gradjana  ne  boji  bajuneta,  da  znadu  umrijeti  itd. 
Ovaj  govor  uspalio  je  ilirskoga  odvjetnika  i  pjesnika  Bogovida  tako, 
da  je  povukao  sablju,  i  navalivsi  na  pobocnog  natporucnika,  uskliknuo  . 
» Odmah  cu  jednog  psa  ubiti!«  i  on  udari  sabljom  pram  njemu.  Al  taj 
ie  macem  parirao  i  s  dva  udarca  u  obraz  tako  je  odvratio  Bogo- 
vicu,  da  je  na  tla  pao.  U  isti  tren  puce  iza  paloga  pistolja,  tane 
probi  casniku  caku  i  jedva  pol  palca  iznad  njegove  glave  prozuji- 
To  je  bio  signal  za  boj  i  navalu  na  vojsku.  Bogovic  se  dize  opet 
s  tala,  ali  ga  neki  vojnik  iz  puske  pogodi.  S  vise  strana  vidjelo  se, 
da  Ilirci  pucaju  na  vojsku,  i  sada  u  nuznoj  i  pravednoj  obrani  sta- 
dose vojnici  pucati.  Rezultat  je  bio  zalostan  :  17  Iliraca  je  palo  mrtvih, 
60  ih  je  ranjeno.  Od  vojnika  su  pako  ranjena  devetorica,  od  kojih 
trojica  smrtno.  Gotovo  u  isti  cas  slucio  se  je  u  Dugoj  ulici,  koju  je 
zatvorila  vojska  pod  votstvom  nekog  casnika;  drugi  krvavi  dogadjaj. 
Neki  svedenik  ilirske  stranke,  unatoc  opomene,  htjede  da  prodje  na 
drugu  stranu.  Vojniku,  koji  mu  je  zaprijecio  put^  stavi  pistolju  na 
prsa  i  prostrijeli  ga  rijecima:  »Questa  e  per  te«.  Onaj  vojnik,  koji 
je  kraj  smrtno  ranjenoga  prvi  stajao,  osveti  taj  sramotni  cin  i  ustrijeli 
svecenika  s  usklikom  :  »E  questa  e  per  te!«  Svecenik  se  srusi  mrtav 
na  zemlju.  Sad  stadose  Ilirci  bjezali. ' 

Kako  se  vidi,  tuj  imamo  dva  posve  oprecna  izvjestaja.  Na  jednoj 
strani  vidimo,  da  se  Haller  i  vojnici  krive  radi  nesreiie,  na  drugoj 
strani  pako  citanio,  da  je  apsolutna  krivnja  na  Ilircima,  a  vojnici  da 
su  tek  prisiljeni  nuzdom  pucati. 

Razumljivo    je,    da    su  i  ban    Haller  i  vojnici,    a   uz  to  i  prava 


'  Geschichte  des  Illirismus  oder  des  siidslavischen  Antagonismus  gegen 
die  Magyaren.  Leipzig  1849.  8",  str.  129.-131. 


I 


163 

ugarsko-hrvatska  straiika  nastojali,  da  na  svaki  nacin  od  sebe  otaru 
Ijagu  nepotrebnoga  coyjecega  pokolja,  a  pojmljivo  je,  da  niti  Ilirci  nisu 
htjeli  biti  krivi.  U  koliko  nam  se  cini  iz  drugih  izvjestaja  i  tradicije 
usmene,  sto  i  danas  jos  postoji  u  Zagrebu,  glavna  je  krivnja  svakako 
na  banu  Halleru  i  njegovim  doglavnicima.  Ipak  se  smije  vise  vje- 
rovati  Kukuljevicevu  izvjestaju,  ako  ga  i  jest  patriotsko  srce  za,- 
neslo,  te  je  odvise  opisao  blagim  janjcima  Ilirce.  Bit  ce,  da  je  nesto 
krivnje  i  na  Ilirima,  jer  nisu  pazili  na  to,  da  vojska  napadnuta  ima 
strogi  nalog  da  puca.  A  gotovo  izvan  svake  sumnje  je  danas,  da  je 
pjesnik  Mirko  Bogovic  u  mladenackom  zanosu  predaleko  posao.  Bilo 
kako  mu  drago,  ja  sam  ovdje  oba  oprecna  izvjestaja  o  torn  doga- 
djaJLi  donesao,  kao  sto  sam  to  i  drugom  zgodom  ucinio.  Ucinio  sam 
to  hotice,  da  se  cuje  i  druga  stranka,  dok  se  dosele  obicno  svi  pisci 
strogo  drze  Kukuljevica.  Munjina  je  medjutim  bila  u  zraku,  pak  je 
trebalo,  da  si  nadje  oduska.  Bila  krivnja  na  jednoj  ili  drugoj  strani, 
to  je  danas  napokon  svejedno.  Ta  citavi  dogadjaj  nije  bio  drugo> 
nego  jedna  od  posljedica,  kojima  su  se  uzroci  gomilali  godine  i  go- 
dine.  Tucnjave,  ako  i  u  manjem    stilu,   bile  su  u  ono  doba  moderne. 

Slijedila  je  strasna  noc   iza  grozne  katastrofe.  Ali  njezina  tisina 
nije  bila  prekidana.  Sve  je  bilo  potisteno  i  tuzno. 

Slijedeci  dan,  30.  jula  posla  je  k  banu  deputacija  ilirske  stranke, 
kaptol,  bivsa  zupanijska  oblast  i  plemstvo,  te  rau  je  kao  banu  i  ve- 
likom  zupanu  izjavila,  da  tako  dugo,  dok  ovaki  odnosaji  i  takove 
prilike  potraju,  ne  ce  niti  javnim  raspravama,  nit  zupanijskim,  nit 
saborskim  skupstinama  prisustvovati,  tek  ne  ce  niti  da  vrse  bilo  koiu 
mu  drago  sluzbu.  Mnogi,  koji  su  kandidirali  za  javna  mjesta  u  ovoj 
restauraciji,  potegose  svoje  molbe. '  Narodna  stranka  nije  uopce  pri- 
sustvovala  izboru.  Od  molbenica  ostadose  samo  molbe  Vakanoviceva, 
Ljudevita  Karolya  i  Zige_  Presema.  Antuna  Vakanovica,  poznatog 
Ilirca  nije  ban  niti  predlozlo.  Kad  je  pako  drugu  dvojicu  kandidirao 
ban,  viknu  mu  glasno  Antun  Josipovich  :  » Dakle  smo  vec  na  to  spali, 
da  moramo  i  poznate  budale  u  sluzbe  namijestati?«  Josipovich,  cuvsi 
da  ban  ne  kandidira  nekih  inteligentnih  Ijudi,  pa  nit  njegova  rodjaka, 
kojega  je  premda  Ilirca  cijenio,  Dragutina  Pogledica  upita,  bana:  »Sta 
se  tu  namjerava,  da  se  Ijudi  od  znanja  odbijaju  od  sluzbe.  Zasto 
nije  u  kandidaciji  ovoga  i  onoga,  a  narocito  Pogledica  ?«  Ban  odvrati : 
»Svi  su  uzeli  natrag  molbenice,  a  i  Dragutin  (Turopoljac)  s  narocitom 
izjavom,  da  ne  ce  pod  menom  sluziti.«^ 

'  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.,  br.  62. 
'  Gjuro  Dezelic,  O.  c.  7. 


164 

Jos  i  dru^a  deputacija  gradjanstva  i  <rradskoga  poglavarstva 
posla  je  do  bana  i  zamolila,  neka  bi  ban  nalozio  Turopoljcima,  da 
jog  isti  dan  ostave  teritorij  grada  Zagreba,  jer  dok  su  turopoljski 
kortesi  u  gradu,  da  je  ugrozena  javna  sigurnost.  Ban  Haller  odgo- 
vorio  je  ovoj  deputaciji,  da  nije  u  njegovoj  moiii  riti  vlasti,  da  ple- 
mi(^e,  koji  su  po  svom  pravu  dosli  na  izbor  k  restauraciji  u  Zagreb, 
iz  Zagreba  progoni.  On  6e  ipak,  kako  rece,  svaki  nemir  zaprijeciti  i 
nastavak  restauracije  za  jedan  dan  odgoditi. 

Kortesi  ilirski  poslani  su  na  to  sa  svojim  vodjama  drugi  dan 
kuci.  Turopoljci  pako  ostadose. ' 

Ivan  Kukuljevic,  koji  je  i  sam  ovom  zgodom  ranjen,  pise  jos 
o  torn  strasnom  dogodjaju:  Sva  ova  nesreca  zgodi  se  za  nekoliko 
trenutaka.  Kad  se  vojska  na  trgu  sv.  Marka  opet  u  red  sakupi,  le- 
zahu  oko  nje  na  podu  grozne  zrtve  u  krvi.  Prozori  i  stijene  od  kuca 
bijahu  prostrijeljene.  U  istoj  zupanijskoj  dvorani  dobi  velika  slika 
cestitoga  bana  Gyulaja  ranu  od  vojnickog  taneta,  docim  je  ban  Haller 
kao  okamenjen  stajao  kod  prozora,  opkoljen  od  nekoliko  madzarskih 
velikasa  i  plemica,  gledecih  na  veliko  junastvo,  sto  je  njihov  obljub- 
Ijeni  ban  dao  postreljati  nekoliko  mirnih  i  neoruzanih  Ijudi,  htijuci 
traziti  miran  pokoj  u  svojim  stanovima,  docim  ih  na  njegovu  zapo- 
vjed  stize  u  znak  madzarskog  bratimstva  i  Ijubavi  vjecni  pokoj  u 
grobu  .  .  .  Buduci  da  su  tri  dana  neprestano  sva  zvona  zagrebackih 
zvonika,  ne  izuzevsi  niti  veliko  zvono  sv.  kralja,  za  mrtve  zvonila, 
bijase  sprovod  ubijenih  mrtvaca  urecen  za  dan  1.  kolovoza  u  5  sati. 
Na  crnom  papiru  sa  srebrnim  slovima  tiskane  su  zalosne  osmrtnice, 
a  glasile  su  ovako : 

Roditelji,  braca,  sestre  i  svi  ukupni  domoroci  s  rastuzenim  srcm 
javljaju  prezalosnu  vijest,  da  su  im  rodjena  djeca,  braca,  rodjaci, 
vjerni  drugovi  i  jedne  zemlje  sinovi  na  dan  29.  srpnja  t.  g.  koje 
odmah  pali,  koje  pako  od  smrtnih  rana  slijedece  dane  ovaj  svijet  sa 
boljim  promijenili.  'I'jelesa  pokojnika  do  16  na  broju,  pokopat  ce  se 
danas  poslije  podne  u  5  ura  na  Jurjevom  groblju.  Zalosnice  obdr- 
zavat  ce  se  na  dan  8.  kolovoza  t.  g.  u  zupnoj  crkvi  sv.  Marka.  U 
Zagrebu   1.  kolovoza  1845. 

I)ne  1.  kolovoza  sabra  se  silno  mnostvo  naroda  na  Jelacicevom 
trgu  (onda  harmicaj,  a  osobito  pred  Ijolnicom  milosrdnika,  gdje  su 
ubijeni  i  ranjeni  lezali.  Pred  bolnicom  bilo  je  osam  mrtvackih  kola, 
a  dvoja  su  u  Dugoj  i  Petrinjskoj  ulici  cekala  na  Celinitia  i  suceva  sina 
Stajdahera. 

'  Ibidem. 


165 

Kada  polozise  ugledni  gradjani  i  mladidi  osam  mrtvackili  skrinja 
na  kola  i  kad  svecenici  otpjevase  zak)bno  opijelo,  zazvone  sva  zvona 
zagrebacka,  zalobna  muzika  zasvira  i  ogromna  svjetina  krenu  u  naj- 
boljem  redu  naprijed.  Prvi  za  krstovima  idjahu  siromasi,  za  njima 
mnostvo  stanovnika  zagrebackih  svakoga  stalisa  u  redu,  za  ovima 
bratovstine  samostana,  za  tima  jedan  odio  gradjanske  uniformirane 
cete  sa  svojom  bandom.  Ovu  je  slijedila  velika  povorka  djevojcica,  u 
bijelo  obucenih,  koje  su  nosile  goruce  svijece,  za  njima  dva  mladica : 
grof  Gjuro  Erdodi  i  Ivan  Kukuljevic  u  narodnoj  nosnji  s  golim  sab- 
Ijama.  na  kojima  su  bile  nataknute  narandze,  za  ovima  opet  neko- 
liko    djevojaka,    odjevenih    u    bijelo,    noseci    razno    cvijece    i    vijence. 


Pccat  hercega  i  bana  Ivana  Korvina. 


Dva  gospodicica  nosila  su  na  tanjurima  vijence,  za  njima  hodili  su 
pjevajudi  koralisti  pred  tri  svecenika,  koji  otsluzavahu  zalosni  obred. 
Okolo  mrtvackih  kola  bili  su  ponamjesteni  mladi6i  u  narodnoj  odjeci, 
nosedi  stranom  duplire,  stranom  krajeve  od  mrtvaCkih  pokrova,  Za 
svakim  pojedinim  lijesom  stupali  su  placuci  roditelji  i  rodjaci  pokoj- 
nikovi,  a  iza  ovih  kola  opet  jedan  odio  gradjanske  cete  i  nebrojeno 
mnostvo  gospodja,  placuci  i  tugujudi.  U  sredini  Duge  ulice  stade  po- 
vorka. Svedenici  blagoslovili  su  truplo  mladog  Celinida.  Lijes  pridru- 
zise  drugima,  a  na  to  krenu  povorka  dalje.  U  Postarskoj  ulici  stade 
opet  zalobni  sprovod  pred  kucom  gradskog  suca  Stajdahera,  da  uzmu 
lijes    njegova    sina    Dragutina,    jednoga    od    najljepsih  mladica  grada 


166 

Zagreba.  Na  svakoj  skrlnji  stavljen  je  omanji  napis:  »Hodle  mihi 
eras  tibi!«  (danas  meni,  sutra  tebi!i,  na  koju  izreku  sjedali  su  cesto 
Ilirci  god.  1848.  Kad  je  u  jednu  te  istu  veliku  raku  polozeno  deset 
Ijesova,  nasta  jauk  i   vapaj,  plae  i   lelek,    da    se  je    na    daleko    eulo.' 

U  jurjevsko  groblje  polozise  jos  i  nekoliko  dana  poslije  sest 
novih  zrtvi,  onih,  koje  su  umrle  tek  kasnije  od  teskih  ozleda.  I  ove 
su  imali  sjajan  sprovod. 

Imena  sahranjenih  u  grobu  srpanjskih  zrtvi  jesu : 

Ljudevit  Bonfiko,  Ivan  Celinid,  Janko  Fibic,  Ilija  Gvozdanovid, 
Ivan  Koscica,  Aleksander  Kovaci(5,  Pavao  Popili,  Franjo  Reske,  Dra- 
gutin  Stajdaher,  Ivan  Seljan,  Ivan  vSutej,  Pavao  Turzo,  Franjo  Va- 
lentekovid. 

Ovaj  kobni  dan  ostavio  je  trajne  tragove  i  u  liter aturi  i  inace 
u  povijesti.  Jedna  od  ponajboljih  pjesama  hrvatskoga  pjesnika  Antuna 
Njemci(ia:  »Vijence  pletu  mlade  krasotice«  govori  zanosno  o  muce- 
nicima  za  narod,  a  najodlicnije  hrvatske  gospodje  stavile  su  si  za- 
daciu,  da  sabiru  prinose  za  grobni  spomenik  srpanjskih  zrtvi.  U  istinu 
je  taj  spomenik  od  zeljeza  stavljen  na  Jurjevskom  groblju  u  Zagrebu. 
Bio  je  to  lav,  koji  spava.  Na  podnozju  tog  spomenika  upisana  su 
imena  svih  palih.  Kad  je  Jurjevsko  groblje  zatvoreno,  prenesen  je  taj 
spomenik  sa  zrtvama  na  Mirogoj. 

Kako  je  sada  bila  Josipovicheva  stranka  u  zupanijskim  skup- 
gtinama  ne  samo  u  vedini,  veci  je  upravo  sama  odlucivala,  bududi  da 
su  se  Ilirci  posve  povukli  iz  tih  skupstina,  to  su  nastojali,  da  tu 
svoju  premoci  sto  vise  izrabi.  Restauracija,  provedena  u  najvecem 
miru,  izabrala  je  same  njihove  Ijude,  a  za  poslanike  u  sabor  iza- 
brase  dva  svoja  pouzdanika,  josipa  Briglevida  i  Kolomana  Bedeko- 
vida.  Ovima  dado!5e  naputak,  neka  zahtijevaju,  da  svi  turopoljski 
plemidi  imadu  pravo  glasa  na  hrvatskom  saboru.  I  protiv  cenzure 
ustade  zupanija,  jer  da  nije  dosta  snazna.  Osobito  je  uperila  zupa- 
nija  svoju  oStricu  protiv  urednika  »Novina  Narodnih«,  protiv  Ljude- 
vita  Gaja  i  protiv  urednika  njemackih  zagrebackih  novina  Stauduara. 
Zahtijevala  je  zupanija,  da  se  uop(ie  tiskara  Gajeva  zatvori.  Gajev 
pravopis  trebalo  je  unistiti  i  za  to  je  zahtijevala  skupstina  zagre- 
backe  zupanije,  neka  se  zabaci  novi  t.  zv.  organi(iki  iHrski  pravopis 
i  neka  se  natrag  uvede  stari  »horvatski«,  za  pravo^madzarski.  Ustadose 
i  protiv  »novog«  knjizevnog  jezika  i  zahtijevase,  da  se  uvede  opet 
kajkavski   dijalekat. 


'  Kukuljevic:  29.    srpanj    1845.   —  Velimir  Dczelic:    Historijski    grobovi 
u  Zagrcbu  (Prosvjeta  1903.,  str.  691.  i  dalje). 


167 

Pobjednica  ugarsko-hrvatska  stranka  Imala  je  vec  4.  augusta 
i  slijedecih  dana  veliku  skupstinu.  Ona  je  zakljuCila,  da  se  dogadjaj 
29.  jula  strog-o  istrazi.  Medju  ostalim  odlukama  nalazila  se  je  i 
jednoglasna  odluka,  da  se  sve  u  novije  doba  proti  turopoljskoga  plem- 
stva  ucinjeiie  odluke  i  protestacije  proglase  kao  nezakonite  i  da  se 
u  posebnom  clanku  izjavi  hvala  turopoljskom  zupanu  Antunu  Josipo- 
vichu  i  (iitavoj  plemenitoj  turopoljskoj  opcini  za  muzevno  postupanje 
i  za  njegove  u  obrani  prava  ove  zupanije  kod  kralja  i  raznih  zupa- 
nija  ucinjene  korake.  Turopoljski  je  zupan  molio,  da  bi  se  izostavilo 
njegovo  ime,  jer  da  je  to  bila  samo  njegova  duznost.  Ali  stalezi  su 
zeljeli,  da  se  uspomena  njegova  imena  vjecnom  ucini  i  odlucise,  da 
se  taj  clanak  ne  promijeni  ni  u  cem.'  U  istoj  je  skupstini  ustanovljen 
i  naputak  zupanijskim  zastupnicima,  kako  da  se  ponasaju  u  hrvat- 
skom  saboru.  Nalozeno  im  je,  kad  se  bude  govorilo  u  saboru  o  radu 
grofa  Erdoda  ili  Antuna  Josipovicha,  turopoljskoga  zupana,  onda  neka 
uznastoje,  da  im  se  kraljevine  zahvale  na  torn,  sto  su  branili  pravo 
izbora  plemstva  na  saboru. 

Traze6i  zupanijska  skupstina  glas  za  s  v  e  turopoljske  plemice, 
s  druge  je  strane  zabranila  pristup  u  skupstinu  svim  neplemi(5ima, 
advokatima  i  dr.,  dapace  zabranila  im  je  i  s  kredencijonalima  zastu- 
pati  prave  plemice.  Mimo  hrvatskog  sabora  stala  je  zupanija  na  svoju 
ruku  proglasivati  zakljacke  ugarskog  sabora,  i  to  upravo  one,  kojima 
se  je  zapovijedalo,  da  Hrvati  prihvate  madzarski  jezik.'*  Zamolila  je 
skupstina  i  sve  druge  zupanije,  da  joj   pomognu. 

Dakako,  da  su  ju  sve  skupstine  odbile  i  zahtijevale  istragu  za 
29.  jula. 

Sve  je  iscekivalo  hrvatski  sabor,  jer  se  na  njem  trebalo  mnogo 
toga  konacno  odluciti,  sto  je  imalo  domovinu  dovesti  do  nezavisni- 
jega  i  samostalnijega  polozaia. 

Uz  to  su  pristase  ilirske  stranke  i  inace  nastojali,  da  smanje 
utjecaj  glavnoga  prvaka  ugarsko-hrvatske  stranke,  zupana  Antuna 
Danijela  Josipovicha.  Zamislise  osnovu,  kako  bi  toga  zestokoga  borca 
onemogucili  za  dalnju  borbu,  kako  bi  za  navijek  izbili  mac  iz  ruke 
toga  covjeka,  koji  je  znao  unistiti  svojim  ostracem  tolike  protivnike. 
Zamisljeno  i  uCinjeno. 

Devet  plemida,  od  kojih  jedan  iz  Turopolja,  napisalo  je  molbu, 
da  se  u  Turopolju  uvede  red,  te  da  se  imenuje  povjerenik.  U  istinu 


ij  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske  1845.  str.  291. 
'*  Smiciklas,  Povjest   Hrvatske.  II.,  str.  461. 


168 

bude  kr.  komesarom  imenovari  Janko  Kukovic^,'  da  provede  istragu  protiv 
Josipovicha.  Madzari  su  odmah  u  novinama  razglasili,  da  je  taj  napadaj 
na  Josipovicha  tek  za  to,  sto  je  on  glavni  pobornik  madzarsko-hrvat- 
skog  bratstva.  Pak  i  madzarski  pisac  njema(5ke  povijesti  ilirizraa  na- 
rocito  veli,  da  je  josipovich  bio  ona  pedina,  na  koju  je  bijesnila  bura, 
na  kojoj  se  je  bijes  ilirskih  valova  lomio.  On  da  je  bio  najvedma, 
komu  ugarski  narod  ima  zahvaliti,  sto  su  joj  ostale  njezine  najljepse 
i  za  trgovinu  najvaznije  pokrajine  .  .  .  NapominjuCi  to,  kaze  o  Josi- 
povichu:  Mi  mozemo  nase  podivljale  protivnike  uvjeriti,  da  ce  onaj, 
koji  je  svoj  imetak,  svoj  zivot  za  svoje  pravo  stavio  protiv  njihovih 
ludili  planova,  znati,  da  se  utjesi  na  sve  njihove  osvade  i  klevetne 
zivotopise  i  brukanja,  kao  postenjak  rijeCima  Ovidovim:  »Conscia  mens 
recti  famae  mendacia  ridet!«  I  u  svoj  smrtni  cas  slasno  ce  se  spo- 
minjati  svojega  zivota,  koji  je,  kako  mu  i  neprijatelji  priznaju,  po- 
steno  i  pravicno  zivio  i  moci  ce  uskliknuti  sa  sv.  Pavlom :  »Bonum 
certamen  certavi,  fidem  servavi,  cursum  consummavi,  in  reliquo  re- 
posita  est  mihi  corona  justitiae.  a''^ 

Ipak  je  Josipovich  imao  vrazjega  posla  radi  te  stvari.  Dugo  i 
predugo  trajala  je  njegova  borba.  On  se  je  namjerio  i  na  pravo 
osje  gnijezdo.  Neprijatelja  je  brojio  na  tisude. 

Za  cudo  je  zato,  da  se  i  iza  strasnog  dogadjaja  ipak  cula  rijec 
pomirbe,  i  to  iz  ustiju  Ilirca  Vukotinovica,  On  napisa  u  »Novine  hor- 
vatsko-slavonsko-dalmatinske«  :  »Rijec  u  svoje  vrijeme«.  On  je  na- 
glasio,  da  bi  se  lake  pomirili,  kad  bi  uzeli  za  nacelo :  domovinu  Iju- 
biti,  ustav  cuvati  i  pod  krunom  ugarskom  ostati.  On  dapaSe  dopusta, 
da  bi  u  Ugarskoj  dieti  moglo  madzarski  govoriti,  al  kod  kuce  ni- 
kada.  Koliko  mi  stujemo  Madzare,  toliko  neka  oni  stuju  i  nas.  »Kod 
vas  dakle,  gospodo,  stoji  da  pokazete,  jeste  li  pravi  Hrvati  .  .  .« 

Bra6o  hrvatska !  bili  u  Turovom  polju,  bili  u  kasinu,  bili 
gdjegod,  promislite  dobro,  kakove  dane  zivimo,  sad  jos  imamo  uzde 
u  ruci,  dugo  nam  dopustaju,  da  se  sami  upravljamo  —  ah  kad  se 
glave  pobune,  ruke  pomijesaju  i  oslabe,  otet  6e  nam  uzde  (i  pravo 
nam  je,  da  se  uzmuj,  jer  Cemo  se  inace  strmoglavit  u  bezdno.  Re- 
stauraciju  ste  dobili,  sad  se  pomirite  .  .  .« 

Ah  nekako  komiCno  djeluje  danas  ovaj  poziv,  dobroga  patriote, 
jer  nije  bio  samcj  glas  vapiju6ega  u  pustinji,  ved  je  naprosto  bio 
smijei»an  u  takovoj  zestokoj  borbi,  kad  se  je  jos  puSila  krv  nebu  pod 


.'  Kralj.  odlukom  od  4.  dcccmbra  1845. 
^  Geschichte  des  Ulyrismus,  Leipzig,  str.  136. 


169 

oblake,  vapijuii  za  osvetom.  Zaista  u  plemenitoga  pisca  bilo  je  inalo 

psiholoSkoga  iskustva,  kad  je  trazio  Cudo  od  razjarene  mase. 

Nije  li  u  ostalom  taj  poziv  bio  samo  diplomaticki  6'm  Ljudevita 

Gaja,  da  uzmogne  poslije  dobaciti  na  visjem  mjestu :  Eto  vidite,  Ilirci 

su  htjeli  mir,  ali  madzaroni 

nijesu    htjeli    da    prihvate 

desnice    ruke  ?    Najbolji  je 

to  dokaz,   tko  je  bundzija, 

a  tko  ne.  Mozda ! 

Sabor  hrvatski  sastao  se 

je    23,    septembra     1845.' 

zeljno  ocekivan  po    jednoj 

i  drugoj  stranci,    Prvi  put 

se  je  za  sabor  upotrijebilo 

umjesto  zupanijske  zgrade 

reiutna  sala  staroga  kaza- 

lista,   Jedino    sto   je  uzne- 

mirivalo  zastupnike  bilo  je 

to,    sto    se  je  pronio  glas, 

da  6e  i  Turopoljci  do6i  na 

sabor  i  da  ce  svojim  pro- 

pozicijama  i  glasovima  pri- 

jeciti  djelovanje  sabora  za 

citav  narod,  Mnogi  su  na- 

rodni  zastupnici   radi  toga 

dobili   naputak,    da  u  torn 

sluCaju  imadu  s  mjesta  osta- 

viti  sabor.  Medjutirn  je  ban 

Haller  umirio  staleze   kra- 

Ijevine,  uvjeravajudi  ih,   da 

ce  Turopoljci,   ako  i  dodju, 

biti    pripusteni    samo    kao 

slusatelji  i  u  prostoru    od- 

redjenu  za    slusateljstvo.  I 

u  istinu,  kad  su  stalezi,  ban, 

zagrebacki    biskup  i  drugi    uglednici    posli   k  svecanom  sazivu    Duha 

svetoga,    pridruzise    se    im  se  i  turopoljski    plemidi,    a  ti  ih    ispratise 

i  u    saborsku    dvoranu,    ali    tuj    se    smjestise    na    galerijama    ali   i  u 

prostoru,    gdje    su  sjedili    zastupnici.    Videci  to,   ustadose   odmah    iza 


Grobni  spomenik  hercega  i  bana  Ivana  Korvina 
u  lepoglavskoj  crkvi 


Acta  congregationis  regni  1845.    Nro  5.  u  kr.  zem.  aikivu  u  Zagrebu. 


170 

banova  pozdravnoga  govora  oba  varazdinska  zastupnika  Aleksander 
SimunCid  i  Petar  Horvat  i  izjavL^e  na  usta  Petra  Horvata,  da 
ne  mogu  biti  nazocni  u  saborskoj  sjednici,  jer  prostom  plemstvu 
nije  kako  ini  se  je  obedalo,  zaprijecen  pristup  u  zastupniCki  odio, 
gdje  imadu  mjesta  samo  oni,  koji  su  banskim  dopisiina  pozvani.  Oba 
zastupnika  udaljise  se  na  to  u  istinu  iz  saborske  dvorane,  a  da  je 
prije  Petar  Horvat  dobacio  banu,  da  nije  svoje  rijeci  odrzao.  Turo- 
poljski  plemidi  bill  su  vodjeni  Antunom  Danijelom  Josipovichem, 
jurjem  PisLaci^em  i  zagrebaCkim  zupanijskim  zastupnicima  Josipom 
Brigievicem  i  Kolomanom  B  e  d  e  k  o  v  i  c  e  m,  U  drugoj  sjednici 
25.  septembra  ustade  zupan  Antun  J  o  9  i  p  o  v  i  c  h  i  potuzi  se  gorko 
proti  novoga  reda  u  sabornici.  Tim  su  zastupnici  razdijeljeni  i  onaj 
dio  plemstva,  koji  nije  pozvan  banskim  pismima,  bacen  je  u  kut.  On 
reCe:  »Vidio  sam  jucer,  kao  sto  i  danas  gledam  mnogobrojno  ovdje 
sakupljeno  plemstvo,  medju  ogradom  i  izvan  nje,  koje  se  je  sasvim 
mirno,  cedno  i  onako,  kao  sto  se  pristoji,  vladalo,  a  da  nije  rijeseno 
pitanje,  hoCe  li  se  dati  pravo  svakom  pojedinom  plemicu  tako  dobro 
kao  meni  ovamo  doci.  Preuzviseni  ban  dao  je  svojevoljno  nove  na- 
redbe  i  ograde  uciniti,  i  tako  prije,  nego  li  je  nas  sabor  po  nama 
naredjen,  hoce  da  ga  sam  uredi  i  da  pravo,  koje  mu  zakon  i  obi(iaj 
daje  otme.  On  je  nacinio  nove  naredbe  ili  za  to  sto  je  zadnji  put 
bio  red  ili  zato  sto  zeli,  kao  uvijek,  i  sada  opet  nered."  U  prvoj  sjed- 
nici, kad  bi  se  bili  potuzili  varazdinski  zastupnici,  da  po  dobivenom 
naputku,  ako  se  plemstvo  iz  dvorane  ne  otpravi,  moraju  izai^i,  rekao 
je  ban,  da  nema  vlasti  nikoga  iskljuciti,  pa  ipak  danas,  via  facti,  zeli 
ono  uciniti,  sto  uraditi  nema  pravoj  Ako  preuzv.  ban  misli,  da  on  svoje- 
voljno moze  s  nama  upravljati,  tad  nam  ni  zastupnika  ni  skupstine 
nc  treba,  ved  on  neka  izvoli  one,  koji  6e  mu  se  svidjati,  k  sebi  pozvati 
i  s  njime  o  siromasnoj  domovini  onako,  kako  mu  volja,  vijedati.  Zato,  da 
ne  budemo  i  dalje  u  mutnoj  vodi  ribe  lovili,  —  zelim  znati  i  zahtijevam, 
neka  pr.  ban  izrekne,  namjerava  li  plemstvo  zbilja  odavle  iskljuciti. •« 
»To  je  nepotrebno  i  nepodesno.  Treba  da  sve  ostane  pri  starom 
patrijarkalnom  obicaju.  Svakom  plemidu,  koji  osobno  dodje  u  sabor 
pripada  pravo  glasa.  To  pravo,  da  je  uobiCajeno,  a  temelji  se  i  na 
municipalnim  pravicama  kraljevine.  Odjelenje  plemida  preckama  po- 
vreda  je  to  i  opasna  povrijeda  municipalnih  i  plemidkih  pravica«.  Tako 
je  Josipovich  branio  svoje  Turopoljce  zanosnim  rijeCima.  Ali  ban  mu 
Haller  odvrati:  On,  nije  nakanio  nikoga  vrijedjati  u  pravu  i  nikoga 
sprijedavati  u  slobodnom    izrazaju  nazora.  Ali,   jer  je  za  uzdr^avanje 

'  Novine  horvatsko-slav.-dalm.  1845.  str.  315. 


171 

mira  i  reda  odgovoran  Nj.  Velicanstvu,  to  je  na§ao  shodnim  ove 
promjene  uciniti  radi  reda  i  sigurnosti,'  Josipovich  rece,  da  ga  je  umi- 
rila  banova  izjava,  nu  zasto  nije  ban  u  malo  prije  imenovanoj  deputaciji 
nikoga  izmedju  brojnih  plemica  izabrao?  Ta  to  je  uvijek  bio  obiCaj. 
»Ban  zeli  Turopoljce  silom  protjerati  iz  nase  domovine,  kao  da  smo 
svi  protestanti.  Neka  nam  podijeli  najprije  imanja  onda  demo  se 
odseliti.'^« 

Na  to  se  izjavise  proti  Josipovicha  i  proti  sudjelovanja  obicnih 
plemica  Turopoljaca  u  saboru  i  zastupnici  krizevacke  i  slavonskih 
zupanija,  kao  i  pojedini  velikasi  i  plemici  od  inteligencije.^  Narocito 
su  Slavonci  isticali,  kako  bi  bas  Turopoljcima  pripadalo  to  pravo  po- 
sebnih  glasova,  dok  su  sami  vec  izabrali  svog  zastupnika.  Kad  bi 
se  ta  anomalija  dozvolila,  to  bi  se  moralo  dozvoliti  isto  i  plemicima 
ne  samo  zagrebacke  vec  i  sviju  ostalih  zupanija.  Ali  onda  uop6e 
ne  bi  trebali  plemici  svojeg  zastupnika  birati  i  podavati  mu  naputke. 
Zupan  se  je  Josipovich  na  te  slavonske  primjedbe  tako  razljutio 
te  je  porekao  uopce  pravo  Slavoncima  biti  u  hrvatskom  saboru,  jer 
su  u  ugarskom  drzavnom  saboru  zastupani  po  posebnim  zastupni- 
Cima.''  Preko  tog  govora  preslo  se  je  dasto  na  dnevni  red.  Ali  stvar 
nije  bila  tim  usutkana.  Zastupnik  zagrebacke  zupanije  Bedekovic  zauze 
se  zivo  za  Turopoljce,  govoredi,  da  je  njihovo  pravo  neosporivo  i 
zahtjevaju6i  od  bana,  da  to  pravo  protokotarno  utvrdi.  Uzalud  se  je 
Haller  izvinjavao,  da  se  sad  jos  uopce  ne  radi  o  glasovanju.  Josi- 
povich ustade  i  izjavi,  da  de  on  sa  svojim  Turopoljcima  tako 
dugo  ostatiusaborskoj  dvorani,  dokle  ih  vojnici  iz 
nj  e  ne  protjeraju  i  da  ne  ce  dopustiti  nikakovo  daljnje  vijecanje, 
dok  se  ne  proglasi  odluka  glede  prava  turopoljskih  plemica  i  ne 
unese  u  saborski  zapisnik,  da  svaki  pojedini  turopoljski  plemic  imade 
pravo  ppsebnoga  votuma  u  saboru.  To  neka  protonotar  u  formi  za- 
kljucka  saborskoga  ubiljezi  i  u  istoj  sjednici  proglasi,  Samo  bajune- 
tima  dat  ce  se  Turopoljci  i  on  oderati  iz  dvorane.'' 

Sad  nije  preostalo  drugo,  ve6  da  ban  progovori  istinu.  Ban 
Haller  preda  dakle  protonotaru,  izvadivsi  iz  dzepa  kraljevski  reskripat 
od  14.  oktobra  1845.  hrvatskom  saboru.  Nastade  grobna  tisina  i  sad 
procita  protonotar  kraljevsku    odluku,    kojom    se    sabor    hrvatski    po- 


'  '  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845,  str.  341, 

^  Novinc  horvatsko-slav.-dalm,  1845.  str.  315. 
i  ^  Kukuljevic  Ivan,  29.  srpnja  1845.  Historicka  crtica.  Sisak  1870.  str.  36. 
'  *  Kukuljevie.  29.  srpnja.  Sisak  1870,  str.  36. 
^  K.  k.  priv.  Agramer  Zeitung  1845.  str.  344. 


172 

zivlje,  da  prije  svega  preuredi  sabor,  a  ujedno  se  pripusta  pravo 
glasa  u  saboru  samo  onima,  koji  su  u  sabor  pozvani  banskim  pis- 
mom,  a  osim  toga  su  glavom  prisutni.'  Unistuje  se  dakle  pravo  turo- 
poljskim  plemicima  da  budu  nazocni  u  saboru. 

Sjednica  je  saborska  na  to  odmah  uz  gromko  klicanje  Iliraca 
zavr^ena,  dok  su  protivnici  Iliraca  bili  zapanjeni.  U  trecoj  sjednici  od 
26.  septembra  ustadoSe  protiv  kraljeve  odluke  kao  nezakonite  tu- 
ropoljski  zupan  Ante  Danijel  Josipovich,  plemidi  Gjuro  P  i  s  a  c  i  6, 
slijepi  Ljudevit  J  e  1  a  c  i  c,  zatim  tri  odvjetnika  Kustid,  Cubekovic 
i  Sitka j,  a  od  velikasa  barun  Levin  Ranch. 

Odmah  kako  je  ban  otvorio  sjednicu  ustade  zastupnik  zagre- 
ba5ke  zupanije  Briglevid.  Juceranje  citanje  kraljevog  reskripta  za- 
panjilo  ga  i  potreslo  i  jedva  da  sada  bez  suza  moze  govoriti,  videtii 
ustavnu  slobodu  pokopanu.  On  htjede  ipak  onako  okamenjen  ustati 
i  progovoriti,  ali  prije  nego  sto  je  to  mogao  uciniti  zavrsio  je  ban 
sjednicu.  Zato  je  morao  odgoditi  svoj  govor.  On  ne  moze  pojmiti, 
zaSto  je  ban  tako  dugo  otezao  s  proglasenjem  toga  reskripta,  dok 
nije  stvar  prevrsiki  mjeru.  Zasto  nije  ban  taj  otpis  citao  odmah, 
kad  je  sabor  otvorio  iU  bar  prije,  nego  U  su  varazdinski  zastup- 
nici  prema  svom  naputku  ostavili  dvoranu?  Govornik  se  na  to 
svrnuo  na  proslost  i  pozali  propast  starih  pravica,  kakovih  je  tek 
malo  zemalja  s  Hrvatima  jednako  imalo.  »Onda  smo  si  rece,  sarai 
birali  predsjednika  banskoga  stola,  protonotare,  savjetnike,  da,  i  ba- 
nove  smo  predlagaU  —  a  sada  biramo  tek    pronotara,    koji    kod    sa- 

'  Kraljevsko  pismo,  kojim  se  ukida  pravo  glasa  Turopoljcima  glasi 
doslovce  : 

Ferdinandus  etc.  Revcrcndi,  honorabiles  etc.  —  Ouum  ad  manu- 
tcnendam  in  publicis  concessibus  deliberationum  sanctiimoniam,  id  vel  ma- 
xime  requiratur,  ut  certus  in  efformandis  conclusis  ordo  observetur,  pro 
constant!  nostra,  qua  publicum  bonum  perclarorum  Dalmatiae,  Croatiae  et 
Siavoniae  regnorum  complectimur  sollicitudine,  co  signanter  directa,  ut  gene- 
ralis  eorundem  regnorum  congrcgatio  ad  diem  23.  septembris  a.  c.  Zagra- 
biam  indicta,  cum  debita  in  tractatibus  gravitate  et  moderatione  asservetur, 
volumus,  firmiter  una  praecipientes,  ut  interea,  donee  opus  coordinationis 
dictae  generalis  congregationis  per  fidelitates  vestras  hac  vice  assumendum, 
pertractatum  et  altissima  ratihabitione  nostra  conlirmatum  fuerit,  jus  voti, 
per  illos  tantum,  qui  vel  medio  literarum  banalium  evocati  personaliter  com- 
parucrunt,  vel  jurisdictionum  ablegatorum  munerc  funguntur,  jugiter  exerce- 
atur,  atquc  ideo  conclusa  etiam  solummodo  in  horum  votis  fundentur. 
Quibus  in  reliquo  gratia  et  dementia  nostra  caesareo-regia  benigne  jugiterque 
propensi  manemus.  Datum  in  imperiali  urbe  nostra  Vienna  Austriac.  die 
decima  quarta  septembris,  anno  domini  millesimo  octingentesimo  quadra- 
gesimo  quinto.  Ferdinandus  m.  p. 


173 


bora  slusa  tudju  volju   —   i  zemaljske  zastupnike.  Sto  je  krivo  te  su 
nam    to  like    pravice    otete  ?    Sto   drugo,  nego   nesloga  osobna    mrznja 


Knjeginja  Beatrica  Frankopanka  zcna  hercega  i  bana  Ivana  Korvina,  a  poslije 

markgrofa  Jurja  Brandenburskoga. 

Slika  u  posjedu  njeraackoga  cara  u  Bcrlinu. 

1  glad  za  sluzbama !  Ova  ogromna  paukova  mreza  opiela  je  Hrvatsku, 
pak  ce  skoro  i  Slavoniju  obuhvatiti.«  Govornik  zatim  opomenu,  da  je 


174 

reskript  kraljt;v  opasan  po  konstituciju,  da  je  nezakonit.  Zato  predlaze 
neka  sabor  posalje  kralju  duboku  hvalu  za  taj  reskript,  al  ujedno  po- 
korno  umoli  kralja,  da  nas  ostavi  pri  starom  redu.  Samcj  tko  je  proti 
zakona,  on  je  i  proti  kralja. 

Ban  odvrati  govorniku,  da  reskript  uopiie  nije  niti  htio  citati, 
jer  je  misliu,  da  ce  se  stalezi  u  mini  sloziti,  tek  kad  je  to  vidio  da 
ne  ide,  dao  je  procitati  reskript. 

jos  ostrije  je  govorio  zupan  turopoljski.  On  raHe:  »K  onomu, 
^t{j  su  vrijedni  poslanici  zagrebacke  zupanije  prije  mene  izustili,  ne 
iniadem,  da  sto  dodam,  jer  od  sve  duse  pristajem  uz  njihovo  mni- 
jenje  videci,  da  se  i  ostali  u  tome  s  njima  slazu,  ne  mogu,  nego 
vasu  preuzviSenost  umoliti,  da  izrekne  odluku.«  Ban  je  htio  da  se 
naj prije  o  drugom  vijeca,  naime  o  izvjescu  drzavnih  poslanika. 

Proti  toga  ustade  josi^ovich,  ne  priznajuci  te  poslanike  zako- 
nitima,  jer  oni  nijesu  branili  domovinu,  nego  sebe  i  svoje  sluzbe  .  .  . 
Kad  su  Josipovicha  radi  napadaja  na  zagrebackog  biskupa  prekidali 
odkrese  on:  »Nisam  joste  svrsio!  Molim,  da  me  barem  kao  zupana  i 
zastupnika  turopoljskoga  pustite  govoriti.  Sto  je  do  samoga  reskripta, 
ja  kao  plemic  od  moje  osobe,  ne  mogu  i  ne  cu  vise  govoriti,  vec 
samo  kao  zupan  pitam  vasu  preuzvisenost :  zasto  niste  odmah  prvi 
dan  dali  ovaj  reskript  proglasiti  ?  Sta  ste  s  nama  namjeravali  ?  Valjda 
teatar  igrati  ?  Zato  ste  si  i  odabrali  ovu  teatralnu  dvoranu  ?  I  zasto 
igrate  s  nama  teatar,  jer  se  i  meni  vidi,  kao  da  igram  ulogu  ka- 
kova  junaka.  Zato  treba,  da  se  sada  odmah  pobrinemo ;  poslije  ce  biti 
kasno :  (iontra  vim  mortis  non  crescit  medicamen  in  hortis,  da  za- 
bacimo  ovaj  reskript,  te  reprezentiriijmo,  da  se  i  nadalje  uzdrzi  stari 
na  zakonima  osnovani  obicaj.«  Tom  predlogu  Josipovicha  usprotivio 
se  je  sam  grof  Janko  Draskovic. 

Odvjetnik  Rustic  usprotivi  se  s  dva  razloga  protiv  reskripta 
s  opcega  i  posebnoga.  Zakonski  cl.  10.  i  11.  od  g.  1790.  narocito 
isticu,  da  se  ove  zemlje  ne  smiju  vladati  nikakovim  reskriptima,  ma- 
nualima,  patentima,  vec  zato  je  taj  reskript  nezakonit,  al  nezakonit 
je  i  zato  jer  dira  u  temeljne  povlastice  plemstva  —  u  pravo  legi- 
slativnog  sudjelovanja.  Koliko  je  govorniku  poznato,  nije  nijedna  ju- 
risdikcija  zalitijevala,  da  i  obrazovano  plemstvo  (literata  nobilitas)  bude 
iskljucena  iz  skupstine.  Govorilo  se  samo  o  nizem  plemstvu  (gregaria 
nobilitas).  Buduiii  da  se  reskriptom  i  obrazovanom  oduzimlje  pravo 
glasa,  to  je  reskriptom  vise  oduzeto,  no  sto  se  je  trazilo.  Niko  ne 
moze  bit  osudjen,  a  da  se  prije  ne  saslusa,  a  plemstvo  se  nije  slu- 
salo.  jos  su  i  drugi  govorili,  a  narocito  se  je  isticao  zupan  tu- 
ropoljski. 


175 

Dvije  potpune  are  trajala  je  ta  sjednica,  napokon  odluci  ban, 
jer  je  vecina  jurisdikcija  zadovoljna  s  kraljevskim  reskriptom,  on  ni- 
kakove  reprezentacije  protiv  nje  ne  prima.  U  12  sati  zatvorio  je  ban 
sjednicu,  na  sto  mu  vecina  odusevljeno  uskliknu :  Zivio!  dok  je  sam 
zupan  turopoljski  uskliknuo :   »Krepali,  ne  zivili!' 

Ova  buka  tako  prestrasi  nekoga  slusaoca  na  galeriji,  te  je  stao 
bjezati  k  vratima,  a  ostali,  neznajuci,  sto  je,  stadose  takodjer  bjezati, 
Nastade  strka  i  vreva,    te  je    ban    bio  prinuzden    sjednicu  napustiti.'-^ 

I  u  saborskoj  sjednici  29.  septembra  kusali  su  ipak  Josipovich 
i  dr.  prodrijeti  s  reprezentacijom.  Najprije  je  barun  Levin  Ranch  pro- 
govorio  o  torn,  a  onda  sam  zupan  Josipovich,  koji  zanioH  bana  neka 
se  ugleda  u  primjer  palatinov  i  neka  se  zauzme  za  slabiju  stranku 
te  neka  pred  kraljem  prikaze  njegovu  stranku,  kakova  i  jest,  da  sa- 
stoji  iz  vjernih  kraljevskih  podanika,  koji  nisu  nikad  ucinili  ekscesa, 
vec  su  se  samo  branili.  Stalezi  vec  zato  neka  podvipru  njegovu  re- 
prezentaciju,  sto  sadanje  doba  vec  i  za  neplemice  zahtijeva  prava, 
mora  dakle  jos  vise  uciniti  za  plemice.  Ali  ako  se  reprezentacija  ne 
ce  primiti,  to  on  protestira  proti  svih  zakljucaka  ove  kongregacije.^ 
Iza  jos  nekih  govora  prekine  ban  tu  debatu  i  htjede  preci  na  dnevni 
red,  ali  to  nije  smelo  Josipovicha  i  on  izjavi,  da  se  neda  od  nikog 
smesti  i  da  pita  bana,  moze  li  kongregacija  dalje  vijecati,  gdje  su 
izasli  po  svom  naputku  zastupnici  zagrebacke  zupanije,  dakle  zastup- 
nici  najvece  vecine  plemstva  ?  Odgovor  banov,  koji  se  je  pozvao  na 
slican  primjer  u  zaladskoj  zupaniji  nije  zadovoljio  Josipovicha,  jos 
manje  hrvatski  govor  Ivana  Kukuljevica,  koji  je  historijom  do- 
kazivao,  da  vec  i  u  staro  doba  nisu  dolazili  svi  plemici  u  sabor.  On 
prosvjedova  proti  toga,  da  bi  seosko  plemstvo  jedne  opcine  moglo 
narinuti  svoju  volju  citavome  narodu.  Njemu  je  doduse  dobro  po- 
znato,  sto  su  Turopoljci  u  staro  vrijemo  ucinili  za  obranu  domovine. 
»Mi  znamo  i  to,  da  bi  se  u  svemu  s  nama  slozili,  da  se  nedadu  tako 
slijepo  voditi,  ali  da  im  se  danas  dade  pretezni  udio  u  saboru,  gdje 
vise  o  samovolji  jednog  jedinog  covjeka,  to  bi  i  bez  svoje  krivnje  bili 
opasnima  po  domovinu.  Njihov  vodja  postao  bi  u  Hrvatskoj  dikta- 
torom,  o  cem  valjda  i  snuje  i  za  cim  tezi,  jer  to  vidimo  po  nje- 
govim  djelima.  Onda  bi  lako  dozivili  ono,  sto  se  je  ispred  dvijesta 
godina  dogodilo  u  Engleskoj,  kad  je  Oliver  Cromvell  sa  svojim  Ce- 
tama    rascerao  parlamenat.   Ali   danas  jos  nije  tako    daleko  doslo,  jer 

(>  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.  br.  78. 
'  Novine  horvat.-slav.dalm.  1845.  str.  220. 
^  K.  k.  Agramer  pol.  Zeitung  1845.  str.  551. 


176 

i  narod  i  kralj  su  jos  dosta  jaki,  da  takov  pokusaj  suzbiju.  Kazu,  da 
su  plemici  birali  protonotare.  Osniva  se  to  na  povlastima,  koje  su 
dobili  od  kralja  Ljudevita  g.  1398.,  kralja  Sigismunda  1439.  i  kralja 
Matije  1465;  ali  te  pravice  izmijenile  su  se  evolucijom  sabora  i  zu- 
panije.  Zato  se  slaze  i  govornik  reskriptom,  uz  koji  i  onako  pristaje 
vecina.  I  opet  je  htio  ban,  da  se  predje  na  dnevni  red  i  opet  ga 
prekine  Josipovich.  On  nebi  govorio,  da  mu  nije  Kukuljevid  rekao 
da  tezi  za  diktaturom.  Ta  ga  je  rijec  duboko  uvrijedila  i  jer  je  Ku- 
kuljevic  hrvatski  govorio  jezik,  koji  zna  i  nize  plemstvo,  to  mora  i 
on  hrvatski  govoriti.  Na  to  stade  Josipovich  braniti  turopoljsko 
plemstvo.  »To  plemstvo  zato  bode  u  oci  protivnike,  jer  drzi  cvrsto 
svoje  povlastice  i  jer  se  neda  svratiti  s  puta.  Ilirci  uvijek  vele,  da  im 
je  na  srcu  domovina  i  nama  je  —  i  treba  da  samo  ojaca,  pak  cemo 
i  one  primiti  u  svoje  krilo,  koji  traze  svoja  prava,  al  jos  nemaju 
nikakova,  Nikad  nisam  htio  biti  diktatorom.  Nikad  se  nisam  vecini 
opro  —  vec  sam  branio,  J  a  sam  bio  vazda  posten  covjek,  uvijek 
sam  branio  pravice  plemenite  brace  turopoljske,  koje  toliko  gospodu 
s  druge  strane  peku.  Moram  kazat,  da  sam  uvijek  bio  i  uvijek  cu  biti 
pravi  domorodac,  da  sam  Ijubio  domovinu,  materinji  jezik,  narodnost, 
Neka  svaki  govori,  sto  hoce,  moram  reci,  kako  brane  pravice.  Evo 
ste  culi,  da  mi  hodemo,  kome  sta  oteti,  ta  mi  zelimo  i  onima,  koji 
nemaju  prava  takovo  podijeliti.  Kazat  kome,  da  je  diktator,  nije  ni- 
kakova umjetnost,  al  to  vaija  dokazati.  Kada  i  sta  sam  ja  diktirao? 
Zar  smo  mi  u  Zagreb  doveli  seljake  s  puskama  i  handzarima  ?  Zar 
smo  pogodili  koga,  da  pokolje  Ijude  protivne  stranke,  kao  sto  ste  vi 
onomadne  jednoga  Talijana,  koji  je  20.  julija  ustrijeljen,  pogodili,  da 
pokolje  Ijude  nase  stranke.  fllirci  stadose  vikati,  da  je  to  laz).  Mogu 
vam  javiti,  da  s  nasega  puta  nikad  saci  ne  6emo,  da  cemo  uvijek 
nasa  pra\a  braniti,  uvijek  pravi  Hrvati  ostati;  jer 
zato,  stosene  6emoodbrace  Madzaraodijeliti,  nesli- 
jedi,  dahoCemonaSu  domovinu  satrti,  Ne  6u  se  klanjat 
za  nikakovu  cast,  ne  6i\  uciniti  nikakov  korak,  koji  bi  bio  proti 
moje  domovine,  proti  moga  narod  za  ni§ta  na  svijetu,  volio  bi  i6i 
sa  stapom  od  kuce  do  kude  hljebac  traziti. . .  NiSta  me  nije  tako  za- 
bolilo,  kao  rijec  da  sam  diktator,  jer  on,  koji  je  diktator  on  je 
aristokrat,  a  ja  sam  najveci  duSmanin  aristokracije.  Ne  zavidim  ja 
nikome,  da  nosi  zlatni  kljuc  na  Icdjima,  a  ne  ja.  Nisam  ja  jalan  dru- 
gome,  sto  nosi  Ijepsi  kaput  od  mene,  pace  sam  gotov,  ako  je  od  po- 
trebe  i  ovaj  moj,  pa  da  mi  je  jedini,  medju  bradu  razdijeliti.*« 

'  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske  1845.  str.  324. 


177 

Na  to  ulozi  Josipovich  protest  protiv  svih  odluka,  koje  bi  sabor 
ucinio,  dok  se  vrate  otisli  zastupnici  i  on,  zavikavsi,  hajde  van,!  ode  sa 
svojih  dvijesta  pristasa  i  ostavi   saborsku    dvoranu,' 

Kad  se  je  9.  oktobra  u  saborii  razpravljalo  o  izbornicima,  za- 
kljucio  je  napokon  sabor  prema  kr.  reskriptu,  da  turopoljsko  plemstvo 
u  kongregacijama  i  restauracijama  zagrebacke  zupanije  imade  samo 
j  e  d  a  n  glas.'^ 

Kako  je  taj  izvjestaj  t.  j.  to  mnijenje  o  torn  jedan  dd  najvaz- 
nijih  spisa  u  turopoljskoj   povijesti  priopcujem  ga  ovdje  u  cijelosti: 

Mnijenje  drzavnoga    odbora  o    porabi    osobnoga     ) 
odvjeta  turopoljskih  pie  mica  spravistihzagrebacke 
V  a  r  m  e  d  j  e. 

Nj.  posveceno  Velicanstvo  dostojalo  je  milostivnim  otpisom  od  J/ 
21.  augusta  t.  g.  pod  br.  15.291/891.,  pa  da  se  uzmogne  s  pri- 
stojnim  obzirom  na  okolnosti,  sto  opstoje  svestrano  prosuditi  i  odlu- 
citi  pitanje,  kako  li  imaju  turopoljski  plemici  u  zagrebackoj  varme- 
djiji  pravo  glasa,  sabrane  u  saboru  stalezi  i  redove  milostivo  pozvati, 
da  podnesu  o  torn  predmetu  mnijenje  svoje.  Na  ovaj  milostivi  poziv 
izaslani  odbor,  da  poradi  o  tome  predlog,  upotrijebivsi  u  tu  svrhu 
sve  cinjenice,  sto  ih  poznaje  i  sva  pristupna  pomagala,  narocito  dvije 
reprezentacije  zagrebacke  zupanije,  jednu  od  24.  maja  1830.,  drugu 
od  20.  januara  1844.  u  toj  stvari  podnesene,  kao  i  molbu  zupana 
turopoljskoga  od   10.   maja   1830  ovako  se  je  slozio : 

Ako  vrijedi  nacelo  javnoga  prava,  da  za  pravo  glasa  u  kojoj 
zupaniji,  nije  dosta,  bit  uopce  plemicem,  nego  da  treba,  da  plemic 
spada  bez  svake  sumnje  na  zupaniju  gdje  se  zeli  ovim  pravom  slu- 
ziti  i  da  zavisi  od  oblasti  ove  zupanije,  dakle  da  se  mora  pokoriti 
onome,  sto  se  zakljuci  na  javnim  skupstinama  i  da  mora  slusati  po- 
glavarstvo,  izabrano  na  restauraciji,  koje  radi  po  zakonima.  Ako  sve 
to  vrijedi,  onda  samo  po  sebi  slijedi,  da  pravo  glasa  odgovara  duz- 
nosti  posluha.  Dakle,  da  se  rijesi  pitanje;  da  li  i  kako  li  turopoljskom 
plemstvu  pripada  pravo  posebnog  glasa  u  skupstinama  i  restauraci- 
jama zagrebacke  zupanije?  treba  prije  svega  znati,  da  li  turopoljski 
plemidi  osobno  ovise  o  zagrebaCkoj  zupaniji.  Predmeti,  koji  se  pre- 
tresaju  u  zupanijskim  skupstinama  i  restauracijama  il  se  ticu  uopce 
drzave  ili  zupanije  ili  osobnog  prava  (privatum)  u  koliko  ovo  ne  spada 
po  zakonima  na  propisan  sudbeni  put,  Glede  poslova  kraljevine  uopce 
jer  se  prema  municipalnim  pravima  rijesavaju  samo  na  saboru,  vlast 

'  K.  k.  privil.  Agiamer  polit.  Zeitung  1845.  str.  356. 
'  Ibid  str.  365    i  sabor.  spisi  u  kr.  zcm.  arkivu. 

12 


178 

se  zupanijska  protezc  tek  na  davanje  naputka  svojim  poslanicima  za 
sabor.  U  torn  obziru  Turopolje,  budu(5i  da  utjece  u  sabor  po 
svojem  zastupniku  posve  je  nalik  zupaniji.  Zato,  premda  je  zagre- 
backa  zupanija  svojim  poslanicima  za  pro§li  sabor  dala  naputak  sasvim 
tijem  turopoljska  opCina  nije  se  drzala  odluka,  uCinjenih  na  saboru 
kraljevina  s  privolom  oblasti  i  zastupnika  i  to  zato,  jer  nije  bila  na- 
zocna.  To  svjedoce  dostatno  rijeci  zupana  turopoljskoga  izrecene  na 
ugarskom  saboru,  a  napose  spomenute  u  izvjestaju  drzavnih  posla- 
nika  procitanu  u  sadanjem  saboru.  Turopoljsko  plemstvo  ima  svoj 
posebni  pecat  i  magistrat,  koji  izabira  svake  godine  u  svojoj  restau- 
raciji.  Imade  male  i  velike  skupstine.  U  vrijeme  insurekcije  ne  opre- 
djeljuje  broj  turopoljskih  insurgenata  zagrebacka  zupanija  ve6  kra- 
ljevina, kako  to  svjedoce  drzavni  papiri.  Ti  se  (insurgenti)  ne  stavljaju 
pod  zastavu  zupanijsku  vec  pod  svoju.  Dapace  zupanija  se  ne  brine  ni 
za  pregled  ovih  insurgenata,  niti  ne  imenuje  casnike.  Pa  ako  se 
koji  od  ovih  treba  kazniti,  sto  ne  vrse  duznosti,  kazniti  ih  ima,  kako 
je  sabor  odlucio,  turopoljski  zupan. 

Niti  troskove,  ni  druga  subsidija  zupanijska  ne  porezuje  zagr. 
zupanija  medju  pojedine  Turopoljske  plemiie,  nego  njihovi  poglavari. 
Za  tijem,  kad  je  za  vlade  Marije  Terezije  god.  1771.  proglasio  na- 
redbu,  da  imadu  plemici  dokazati  plemenstinu,  onda  nisu  turopoljski 
plemidi  zagrebackoj  zupaniji  svoje  plemstvo  dokazali,  nu  ipak  svje- 
dodzbu  turopoljske  plemenstine  pod  svojim  pecatom  davaju,  vode  u 
svom  kotaru  zapisnik  intabulacija,  opredijeljuju  sekvestre,  odredjuju 
repozicije^  ustanovljuju  brahija,  uredjuju  mlinove,  otvaraju  puteve, 
upravljaju  sirotinskom  imovinom,  u  vlastitom  arkivu  cuvaju  matice 
rodjenih,  vijencanih  i  umrlih,  propisane  cl.  23. :  1827.  Oni  ne  davaju 
globe,  globljenc  radi  limitacije  u  zupanijsku  blagajnu.  Sami  sude 
u  svim  zaglavnim  i  gradjanskim  parnicama.  Sve  to  stavljaju  bez 
utjecaja  zupanijskih  Cinovniki.  Rijecju,  niti  zupanija,  niti  njezini  po- 
jedini  cinovnici  nijesu  dionici  politiCkih  vijecanja  o  poslovima  turo- 
poljskih plemica  ili  krojenja  pravde  pred  prvim  sudistem.  Dakle  sve 
one,  §to  se  odredjuje  bilo  o  javnim,  bilo  privatnim  pravima  zupanij- 
skih plemi(5a  po  zupaniji  i  njezinim  Cinovnicima,  sve  se  to  u  Turo- 
polju  pretresuje  i  odluCuje  na  velikim  i  malim  skupgtinama,  na  span- 
skom  sudu  i  pred  zupanom,  a  to  bez  ikakova  utjecaja  zupanije 
velikog  zupana  i  zupanijskih  cinovnika,  kako  to  pokazuje  opsirno 
prva  od  navedenih  reprezcntacija,  a  donekle  i  knjizica:  Synoptica 
deductio  exhibens  primaevum  et  modernum  universitatis  nobilium 
Campi  Turopolje  statum  idem  indolem  iudiciorum  in  praelibata  uni- 
versitate    praevigentem*,    koju    je    dao    Juraj   Josipovich,    biv§i    turo- 


179 

poljski  zLipan  1.  septembra  1833.  u  vrijeme  ugarskog  sabora  i  sdru- 
zenih  kraljevina  stampati  u  Pozunu.  Sve  to  ocito  dokazuje,  da  ne- 
knjizevno  turopoljsko  plemstvo  jednoga  selista,  zavisi  upravo  i  nepo- 
sredno  od  svoga  poglavarstva,  upravo  i  neposredno  spada  na  ukupnost 
turopoljsku,  po  kojoj  se  samo  konkretuo  broji  u  zagrebacku  zupaniju. 

Napokoii  ne  moze  se  smetnut  s  unia  ni  ovo :  Turopoljci  imali 
su  prije  na  svojim  skupstinama  i  restauracijama  posebno  pravo  glasa. 
Al  radi  svadje  i  radi  razdora,  radi  izgreda,  sto  su  odatle  nastali, 
dakle  radi  poremecenja  javnog  mira,  izgubili  su  to  pravo.  Godine 
1735.  uze  im  ga  ban  Josip  Eszterhazy  i  odredi,  sto  je  za  tim  po- 
tvrdio  sabor  i  kralj,  snizilo  se  Turopoljcima  zastupanje  na  24  suca. 
Nema  razloga,  da  im  se  otvori  polje,  pak  da  u  zagrebackoj  zupaniji 
prisvojenim  utjecajem  zlorabe  i  nadalje  i  poreme6uju  javni  poredak, 
mir  i  pokoj.  Otvorit  ce  im  se  pako  ovo  polje,  ako  budu  i  nadalje 
osobno  utjecali  u  zupanijskim  skupstinama  unatoc  stoljetnog  privile- 
giranog  obicaja,  da  ih  zastupa  njihov  zupan,  kao  zakoniti  zastupnik. 
Ako  nikad,  a  to  sada  treba  da  se  zabrani  ova  novotarija,  dok  se  i 
u  samoj  Ugarskoj  sve  vecma  osjeca  zlo,  koje  dolazi  od  plemica 
jednoselaca  u  zupanijskim  skupstinama.  Tomu  se  pako,  kako  je  jasno, 
dade  doskoCiti  samo  tako,  da  se  uvede  reprezentativni  sistem.  Zlo, 
koje  sve  vecma  raste,  zadaje  pravednu  brigu  i  vladi  i  drzavljanima, 
pak  i  opce  dobro  zahtijeva,  da  se  ne  ukine  reprezentativni  sistem  u 
Turovom  polju,  da  po  povlastima  ve6  od  prije,  Ne  smije  se  '\  nadalje 
trpjeti  anarkija,  koja  je  u  najnovije  vrijeme  zavladala  u  ovoj  zupaniji. 

Ne  ostaje  dakle  drugo,  nego  da  sabor  moli  ve6  radi  pravde, 
reda  i  mira,  radi  op6eg  dobra,  da  se  ostave,  kako  je  bilo  do  god. 
1835.  —  Posebni  glas  u  zagrebaCkim  skupgtinama  neka  im  se  ne 
dozvoli. 

Ako  li  se  pako  to,  bilo  zasto  mu  drago,  ne  bi  moglo  protiv 
svake  nade  posti6i,  onda  treba  moliti,  da  se  bar  naredba  bana  grofa 
Eszterhazy-a  od  god.  1735.  za  regulacije  Turopolja  uvedena,  pro- 
tegne  i  na  zagrebacku  zupaniju.  Neka  u  zagrebackim  zupanijskim 
skupstinama  i  restauracijama  sve  nepismene  turopoljske  plemi6e  jedno- 
selce  zastupaju  dvadeset  i  cetri  suca  njihovih  opiina.  Promislimo  li, 
da  je  spomenuti  ban  radi  opde  koristi  sam  svojom  vlasdu  stegnuo 
regulacijom  i  privilegovana  prava  Turopoljaca  u  domadim  njihovim 
skupstinama,  a  da  se  tomu  niko  nije  opro.  Nista  ne  smeta  dakle,  da 
i  Nj.  VeliCanstvo  svojom  izvrsbenom  vlas6u  isto  pravili  propise  i  za 
zagrebacku  zupaniju.  Tim  se  ne  bi  smanjila  povlastica  turopoljskih 
plemida,  ve6  bi  se  dapaCe  rasirila.  A  to  je  ujedno  i  jedini  nacin,  da 
se    u    zagrebacku    zupaniju    vrati    javni    red,    mir  i  pokoj.    Odbor   je 


180 

cvrsto  uvjeren,  ako  li  se  jednim  od  ovih  predlozenih  nacina  ne  do- 
kine  opasni  utjecaj  turopoljskih  plemica,  svom  zupanu  slijepo  po- 
sluSnih,  utjecaj,  koji  si  zaceSe  prisvajati  u  zagrebackim  skupstinama, 
pa  ako  se  ovi  ne  vrate  k  zakonu  pravice,  ako  se  tijem  ne  zacepi 
izvor  svih  zala,  sto  tiste  zagrebacku  ziipaniju,  a  po  njoj  i  ovu  zemlju, 
onda  nema  nade,  da  ce  se  ostalim  stalezima  zagrebacke  zupanije 
vratiti  posve  prija^nja  sloboda,  koju  sada  gazi  gomila  prostoga  turo- 
poljskoga  plemstva.  Nema  onda  nade,  da  6e  se  nekadanji  mir  uvesti 
u  nasu  domovinu. 

Postivajudi  drzavljani  s  podlozniCkom  zahvalnoscu  novi  dokaz 
ocinske  brige  Nj.  Velicanstva  prama  ovim  kraljevinama,  sto  je  za- 
trazilo  u  ovom  vrlo  vaznom  poslu  od  staleza  i  redova  mnijenje  i 
predlaze  odbor,  neka  se  ovo  mnijenje  s  djetinjskim  pouzdanjem  pod- 
nese  premilostivom  vladaru  s  dodatkom,  da  ce  sve  brige  i  napore, 
za  dobrobit  ovih  kraljevina  ostati  bez  uspjeha,  ako  se  ne  doskoci 
ovome  zlu  sto  brze.  Zato  vjerni  stalezi  i  redovi  ovih  kraljevina  ni- 
malo  ne  dvoje  i  zeljno  izgledaju  takovu  odluku.^ 

Sabor  je  saslusao  ovaj  predlog  mirno,  ali  onda  ustade  zestoko 
zastupnik  krizevaCki  i  pristajuci  odlucno  uz  prvi  dio  predloga,  zacudio 
se  je  tomu  kolebanju  »mnijenja«,  koje  najprije  daje  pravo  glasa  samo 
zupanu,  da  poslije  uzmakne  i  eventualno  milostivo  podijeH  glas  ipak 
zastupnicima  od  24  sucije.  On  izricito  istaknu,  da  deputacija  nije 
zvana,  da  dijeli  kakove  milosti  Turopoljcima.  I  vise  drugih  zastup- 
nika  govorilo  je  o  toj  stvari,  dok  se  nije  odluCilo,  da  jedino  zupan 
imade  zastupati  turopoljsku  plemenitu  opcinu. 

Ovo  je  u  istinu  zakljucio  jedan  od  najvaznijih  sabora  hrvatskih. 
Taj  sabor  je  stvorio  zakljucak,  neka  se  kralj  umoli,  da  vrati  hrvat- 
skoj  samostahiu  vladu,  t.  j.  namjesnicko  vijeiSe,  kako  je  to  bilo  za 
Marije  Terezije.  U  kraljevskoj  ugarsko-hrvatskoj  dvorskoj  kancelariji 
neka  se  osnuje  posebni  hrvatski  odsijek,  Neka  se  osnuje  hrvatsko 
sveuCiliste,  neka  se  urede  nove  stolice  za  hrvatski  jezik.  Sve  to  trazi 
taj  sabor.  Slaze  jos  glavnicu  i  daje  zemaljsku  potporu  za  narodno, 
hrvatsko  kazaliste.  Jedan  od  najvaznijih  predloga  na  tom  saboru  bio 
je,  da  se  hrvatske  biskupije  otcijepe  od  madzarske  crkve  i  neka  se 
zagrebaCka  biskupija  uzvisi  na  cast  nadbiskupije.  Ovaj  je  potonji 
predlog  ve(5  doduse  bio  i  prije  iznesen  na  pocetku  XIX.  stoljeca,  al 
je  sada  poprimio  konkrecni  izrazaj.  Sabor  je  svojim  radom  upravo 
udivljavao  sve  i  svakoga.'' 

'  Novine  hrv.-slav.-dalm.,  br.  86.  i  87. 
*  Smiciklas,  Povjest  Hrvatske.  II.  463. 


I8l 

tliri  su  pratili  ovaj  sabor  s  velikim  zanosom;  pak  je  Gajev  po- 
uzdanik  Galac  mogao  javiti  Gaju  27.  septembra  1845.  » Sabor  kraljevina 
napreduje  bolje,  nego  K  sam  mislio  —  premda  joS  prave  energrije 
nema.  Josipovich  sa  svojom  strankom  poklapljeni  su  vrlo,  §to  je  stigla 
rezolucija,  da  Turopoljci  nikakova  upliva  u  drzavnom  spravi§tu  imati 
ne  mogu.  On  kune  bana,  biskupa,  sav  dvor  i  vladu.  Protiv  biskupa 
je  25.  septembra  javno  rekao:  »Eto,  gledajte  biskupa  (Haulika)  nije 
danas  ovdje,  jer  ga  srce  boli,  sto  je  svojim  novcima  gospodu  u  BeCu 
podmazao,  te  tako  ovu  lijepu  rezoluciju  isposlovao,  koja  je  na  Stetu 
kraljevina  i  na  ukinude  plemiCkih  pravica.«  I  banu  je  iz  sveg  glasa 
kad  su  mu   »zivio«   vikali,  uskliknuo:    »krepao«.^ 

Ako  je  Galac  u  torn  svojem  listu  mogao  govoriti,  da  sabor  jo§ 
nema  prave  enerzije,  morao  S3  je  doskora  o  drugom  uvjeriti.  Zaista 
ved  davno  nije  bilo  nijednoga  hrvatskoga  sabora,  koji  bi  tako  ener- 
gicno  zahtijevao  brvatska  prava  bez  svakoga  straha  i  bojazni.  — 
Vidjelo  se,  da  je  krv 
mucenika  29.  jula  po- 
stala  sjemenom  velikih 
ideja. 

Da  je  banu  Halleru  u 
takovim    prilikama    do-  Potpis  kralja  Vladislava  II. 

tescalo    biti     hrvatskim 

banom,  to  je  vrlo  razumljivo.    On  je  zato  uznastojao,    da  se  s  njega 
sto  prije  skine  breme,  koje  ga  je  stalo  tistiti. 

29.  oktobra  donijele  su  novine  vijest,  da  je  ban  Haller  rijeSen 
casti,  a  banskim  namjesnikom  imenovan  je  opet  biskup  zagrebaCki 
Haulik. 

Prije  nego  je  Haller  otisao,  napisao  mu  je  neko  na  vrata:  »Niti 
Svaba  nit  Furlan  ni  bil  jos  horvatski,  nebus  ni  ti  ban«.'* 

Ljudi  su  s  velikim  veseljem  pozdravili  otstup  bana  Hallera,  kao 
da  su  se  otresli  more,  koja  je  tistila  Citavu  Hrvatsku. 

Zaneseni  Iliri  vq6  su  si  stvarali  velike  osnove  za  bududnost. 
Tako  su  u  varazdinskoj  zupaniji  zahtijevali  dapaCe  od  kralja,  neka 
bi  imenovao  za  bana  koga  clana  svoje  kraljevske  ku6e.  Ako  li  pako 
to  bud  iz  kojih  razloga  ne  bi  bilo  moguc^e,  onda  neka  nikoga  ne  da 
narodu  za  bana  vec  kojega   Hrvata  ili  Slavonca. 

Mozemo  si  misliti,  kojim  bijesom  docekase  i  rad  hrvatskog  sa- 
bora i  ovo  drzanje    skupStina  i  pad  Hallerov  Madzari.  Sam  Ljudevit 


*  V.  Dezelic,  Pisma  pisana  dru.  Lj.  Gaju.  1903.,  str.  6i. 

'  Tako  je  pripovijedao  Emiliju  Laszovvskomu  njegov  djed  Suflaj. 


&^fi<W^J\/<X  MtAHM   ly* 


f82 

Ko^ut,  taj  vodja  Madzara  dignuo  se  u  novembru  u  skup§tini  peStanske 
zupanije  i  rekao,  da  Hrvati  svojim  zahtjevima  zahtijevaju  odcjep- 
Ijenje  Hrvatske  od  Ugarske  i  potpunu  nezavisnost. 

Mudro  je  Kosut  uvidio,  da  bi  to  mogli  zaprijeCSiti  upravo  pie- 
mid  Turopoljci,  kad  bi  imali  u  saboru  posebni  votum.  Zato  je  on 
odIuCno  ustao  za  to  pravo  turopoljskih  plemi(5a,  spomenuvsi,  da  za 
Hfvatsku  ne  bi  bilo  abnormalno,  da  na  saboru  ima  svaki  plemid  svoj 
posebni  glas  i  odvjet.  To  se  doduse  u  Ugarskoj  priCinja  u  prvi  mah 
neprirodno,  nepravo,  to  je  vrijedno,  zakonito,  prirodno  i  dosljedno. 
Hryati  zele  pobuniti  i  u  Ugarskoj  nemadiarske  narodnosti  protiv 
Madzara,  za  to  nije  smjeti  dati  Hrvatima  pravo,  da  im  se  sabor  sam 
uredi.  To  pravo  pripada  ugarskom  saboru.  Ko§ut  je  na  to  predlozio, 
da  zastupnici  peStanske  zupanije  na  budu<iem  ugarskom  sabora  pro- 
glase  hrvatske  poslanike  nezakonitima,  jer  da  su  izabrani  protuza- 
konitim  saborom  bez  plemi6a  turopoljskih  jednoselaca,  Taj  KoSutov 
predlog  primila  je  peStanska  ^upanija  s  odusevljenjem,  a  tako 
predlog,  da  se  kralju  oda§alje  posebna  sveCana  deputacija  s  molbomi 
da  zakljuCke  hrvatskog  sabora  ne  potvrdi,  nego  da  sazove  drugi, 
zakoniti  hrvatski  sabor,  t.  j.  s  turopoljskim  pie  mi- 
dim  a.  Taj  svoj  zakljuCak  poslala  je  peStanska  zupanija  svim  ugar- 
skim  zupanijama,  da  i  one  za  Turopoljce  poSalju  deputacije  pred 
kralja.  Deputacija  je  i  po.^la  i  bila  je  sjajna,  al  kralj  je  ne  htjede 
primiti  ni  vidjeti.' 

Deputacija  je  bila  u  nadvojvode  Franje  Karla  i  Ljudevita  i  mo- 
lila,  da  joj  se  isposluje  audiencija.  Jedan  vladin  Cinovnik  odgovorio 
im  je,  da  ih  kralj  podnipoSto  ne  6e  da  primi,  a  da  je  zabranjeno  i 
svim  organima  vlade,  da  je  primu.  Tako  se  je  morala  sveCana  de- 
putacija pestanske  zupanije  vratiti  neobavljena  posla  kudi,  gdje  je 
jos  naknadno  dobila  zupanija  pestanska  ukor,  sto  se  paCa  u  stvari, 
koje  na  nju  ne  spadaju  i  koje  samo  postaju  uzrokom  nerazborite 
smutnje.  I  ostale  zupanije,  koje  su  se  usudile  slagati  se  s  peStanskom 
zupanijom,  dobile  su  ukor  od  vlade. 

^eprezentacija  zupanije  zagrebaCke,  u  kojoj  javlja  svoje  tuge  i 
nevolje,  urodila  je  ipak  tim  pludom,  te  su  je  54  zupanije  potpomogle 
svojim  adresama. 

112.  novembra  1845.  progovorio  j.e  Ljudevit  Ko§ut  sam  u  skup- 
stini  peiitanske  zupanije  o  Hrvatskoj.  Tuj  spomene  i  turopoljsko  pi- 
tanje.  Kece  o  Ilirima,  da  im  nije  dosta  bilo,  sto  su  plemstvo  iz  sabora 
iskljucili,    ve6    su    fh    iskljuCili  i  iz  zupanije.  I  ovo  je  najveda    tuzba. 

'  T,  Smiciklas,  Povjest  Hrvatske.  II.,  p.  464. 


183 

Ye6  je  jedanput  god.  1735.  vlada  u  ime  Nj.  Velicanstva  ustanovila 
pravo  Turopoljaca  u  zagrebat^koj  zupaniji,  kao  §to  se  to  inaCe  nije 
niti  moglo  uciniti.  »Mislili  smo,  da  je  ovo  pitanje  bar  od  strane  vlade 
svrseno,  i  zaista,  za  zadnje  restauracije  u  torn  se  je  smislu  vlada 
izjavila.  A  §to  se  sada  dogadja?«  Govornik  je  predlozio,  neka  se  u 
posebnoj  reprezentaciji  izjavi,  da  se  prava  hrvatskih  plemi6a  osnivaju 
na  istoj  osnovi  kao  i  ugarska,  zato  su  tegobe  hrvatskih  plemi(5a  iste, 
kao  ugarske.  Poklisare,  koje  zagrebacki  sabor  bade  birao,  ne  smije 
se  kao  takove  priznati.  Treba  zamoliti  kralja,  da  sazove  novi  hr- 
vatski  sabor.  Ovu  pako  reprezentaciju  neka  posebni  odbor  u  Be£ 
kralju  odnese.  I  drugi  govornici  slozili  su  se  s  Kosutom  i  repre- 
zentacija  bude  zakljuCena.  Za  clanove  pako  deputacije,  koji  su  imali 
reprezentaciju  za  Turopoljce  nositi  u  Bee  izabrani  su :  Mavro  Szent- 
kiralyi,  prvi  podzupan;  grofovi  Ljudevit  i  Kazimir  Batthyany,  La- 
dislav  i  Dominik  Teleky,  Gedeou  Raday,  Ljudevit  K  o  §  u  t,  Josip 
Agoston,  Pavao  Haynik,  llkey,  Miskey,  prisjednici  sudbenoga  stola  i 
veliki  sudac  Stjepan  Szillasy,  mali  sudac  Urbanowsky,  jurasor  Mihalj 
Foldvary,  zupanijski  veliki  odvjetnik  Samojio  Egressy,  veliki  biljeznik 
Andre  Balla  i  podbiljeznik  Hajos, 

1.  decembra  procitan  je  u  zagrebackoj  zupaniji  dvorski  dekret, 
gdje  se  je  nalagalo  zagrebackoj  zupaniji,  da  turopoljsku  restauraciju 
obustavi,  dok  ne  stigne  kraljevski  komesar.  On  mora  biti  nazoCan. 
Dva  skupStinara  opirala  se  toj  kraljevoj  odluci,  al  vecina  ipak  pri- 
hvati,  da  se  ovaj   deki'et'  priop6i  turopoljskoj   op6ini. 

Svakako  je  Janko  pi.  Kukovid,  prisjednik  banskoga  stola,  bio  vrlo 
nepodudan  i  Josipovichu  i  Turopoljcima,  pak  su  oni  nastojali  na  sve 
mogu(^e  naCine,  da  ga  se  rijeSe  ili  da  barem  sprijeCe  njegov  rad 
Zato  su  oni  kod  svojih  prijatelja  u  Ugarskoj  nastojali  ishoditi,  da  se 
i  oni  dignu  proti  komisarstva  Kukoviceva,  te  da  ga  i  oni  proglase 
covjekom,  koji  vq6  radi  krvnoga  neprijateljstva  ne  moze  nikako  da 
bude  povjerenikom  u  Turopolju.  Tuzba  za  tuzbom  slijedila  je  proti 
njega.  Ali  zato  nijesu  niti  Ilirci  mirovali.  Oni  su  se  nastojali  poka- 
zati  u  pravu.  Oni  su  i  u  stranim  novinama  pisali  i  sluzbenim  oso- 
bama  javljali,  da  su  Turopoljci  skupa  s  aristokratima  i  drugim  Iju- 
dima,  sto  spadaju  u  logor  madzarsko-hrvatski,  Ijudi  podmiceni,  Ijudi 
zavarani  ili  pako  Ijudi,  kojima  je  stalo,  da  se  dovinu  do  masnih 
sluzbi  i  unosnih  placa.  Oni  su  dapace  tvrdili,  da  je  velika  mno^ina 
Turopoljaca,  zato  §to  su  glasovali  za  Josipovichevu  listinu,  dobili  od 
Madzara    nagradu,    koja    se    je    dala  iz  sabranih    po    grofu    Desefy-u 

'  Dekret  pisan  u  Becu  27.  uovembra  1845. 


184 

novaca.  Ilirci  su  u  Bee  poslali  Vranicana  i  drugove,  neka  u  Sedlnic- 
koga  i  u  Ijudi  uglednih  progovore  u  korist  Hrvata. 

Sedlnicki  bio  je  uvjeren,  da  Vranicani  s  drugovima  imade  pravo. 
Ipak  im  je  doprimetnuo,  ne  bez  ironije :  » Moj  Boze,  zasto  se  ne  za- 
nimaju  gospoda  Hrvati  pravodobno  za  to,  da  priproste  Turopoljce 
k  sebi  privuku,  pak  da  izigraju  zupana,  koji  se  i  onako  svake  go- 
dine  bira.  U  ustavnoj  je  drzavi  novae  dozvoljeno  sretstvo,  kojim  se 
moze  predobiti  nize  plemstvo«.  Vranicani  mu  odgovori,  da  se  Turo- 
poljcima  neprestano  pripovijeda,  da  ih  narodna  stranka  bode  staviti 
pod  njemacki  zakon  i  da  im  se  zeli  nametnuti  poreze.  —  »Da  — 
odvratio  je  Sedlnicki  —  znam,  da  bi  sada  teze  islo,  i  da  bi  sada 
k  tome  trebalo  dv'ostruko  vise  novaca.  Ali  vlada  ne  moze  mnogo 
uciniti  u  ustavnoj  zemlji.  Biskup  bi  se  bio  mogao  u  toj  stvari  za 
vremena  sa  svojim  sretstvima  lako  i  uspjesno  pobrinuti,  pak  bi  tako 
bile  mnoge  neprilike  otstranjene«.  Vranicani  u  svom  pismu  Gaju  na- 
dovezuje  na  te  Sedlnickove  rijeci :  -^U  kratko  —  on  nam  je  rekao, 
ili  bolje  htio  je  da  nam  kaze :  pomozite  si  sami,  ako  hocete,  da  vam 
i  vlada  pomogne.  —  Da  nam  u  zadnje  vrijeme  zlo  ide,  za  cijelo 
mo  sami  krivi.  NeodkiCnost  — ■  nestalnost  —  obziri,  nistetni  i  bes- 
krajni  na  sve  strane  i  zato  razdruzenost  i  nesloga  —  to  je  slika 
hrvatskih  patriota  .  .  .« 

I  Kolovrat  je  Vranieanu  i  dr.  odobravao  sve,  ^to  su  mu  ovi 
kazivali  o  votima  turopoljskim. ' 

Ta  enerzija  ilirska,  to  obijanje  pragova  dvorskih,  donijelo  je 
dosta  ploda  i  naklonost  dvora;  tako  te  su  Ilirci  mogli  tvrditi :  »Aula 
est  pro  nobis <^.  Medjutim  je  zagrebaCka  zupanijska  oblast,  preSavsi 
posve  u  ruke  unionista,  radila  vi^e  no  igda,  al  dakako  u  prevelikoj 
revnosti  za  ustav   —  strasnom  lAkomi§ljeno§6u. 

12.  i  13.  januara  1846.  raspravljala  je  pod  predsjedanjem  pod- 
zupana  Zuvida  skup.^tina  zagrebaCka  o  kraljevskom  dekretu,  kojim 
se  imenuje  Ivan  pi.  Kukovid  kraljevskim  komesarom,  da  ispita  tuzbe 
proti  Josipovicha.  Skup^tina  je  odluc^ila  slijede(5i  dan,  da  se  poSalje 
kralju  reprezentacija,  neka  bi  drugoga  komesara  imenovao,  jer  je 
Kukovi(i  pristan  i  poznat  neprijatelj  Turopoljaca.  Jos  u  januaru  do- 
§ao  je  odgovor  na  tu  reprezentaciju  od  kralja,  u  kojem  se  nala^e, 
da  se  zupanija  ima  -tiezodvIaCno  kralju  pokoriti  i  Kukovi(ia  u  turo- 
poljskoj  stvari  kao  komesara    priznati.   Ta  odluka,  koja  je  u  ostalom 


'  V.  Dezelic,  Pisma  pisana  dru.  Ljudevitu  Gaju  i  njeki  njegovi  sastavci. 
(1828.— 1850.)  Zagreb  1909.,  str.  388. 


185 


popradena    negodovanjem    u    skupstini    od    23.    januara.  priop6ena  je 
turopoljskoj   plemenitoj   opcini. 

Kako  je  bilo  i  madzarskih  novina,  koje  su  znale  pisati  protiv 
Josipovicha  i  Turopoljaca,  to  se  razumije,  da  je  to  Ijutilo  vodju 
Turopoljaca. 


Kralj  Ljudevit  II. 
Izvorna  slika  u  dvorskom  muzeju  (ambraska  zbirka)  u  Bccu. 


.Pogotovo    bio   je  Josipovich    Ijut    na    pestanski    list  »Budapesti 

Hirado«,    jer  nije    u    svem    s    njim   drzao;    za  to  napisa  pod  svojim 

imenom  u   »Pesti  Hirlap«:    »Nekoliko  rijeCi  na  bijes  »B.    P.    Hi- 
rado«   u  hrvatskim  stvarima.« 


186 

Taj  Clanak  veli :  » Od  kako  su  politiCke  borbe  u  Hrvatskoj  na- 
stale,  pune  su  domaiie  i  inozemne  novine  razjasnjenja  o  hrvatskim 
dogadjajima.  Ne  spadam  medju  one,  koji  bi  se  bojali  organa  jav- 
nosti  lib  radi  toga,  jer  po  njima  vide  povrijedjen  svoj  »ja«  i  jer  se 
zle  strane  stranke,  kojoj  pripadaju,  u  njima  otkrivaju.  Znam  spaso- 
nosnu  tendenciju  i  nastojanje  onih  novina  cijeniti,  koje  luce  osobu 
od  stvari,  te  brane  stvar,  princip  ili  napadaju,  al  ne  zucljivoin  stras(5u, 
\e6  razlozima  ovu  il  onu  stranku  prosuJjuju.  Al  ne  mogu  biti  prija- 
teljem  one  nesretne  taktike,  koju  iinadu  urednici,  kad  ne  mogu  da 
obore  princip,  za  koji  govori  pravo  i  zakon,  pak  onda  mjesto  raz- 
k)oa  vojuju  oruzjem  sumnjidenja.  Veliki  magazin  takove  zalosne  tak- 
tike jest  »B.  P.  Hirado«.  Sad  pozivlje  Josipovich,  neka  se  urednik 
potrudi  u  Hrvatsku  i  neka  se  na  svoje  oci  uvjeri  o  stvarima.  Na- 
pokon  zakljucuje  clanak  rijeCima :  »Ja  stupam  zakonitim  putem  i  stupal 
6u  i  u  bududnosti.  Za  moju  madzarsku  bracu  imam  simpatiju  u  srcu, 
ja  stujem  govor  krunjenog  kneza,  kojim  govori  vjernim  Madzarima, 
i  moje  je  tvrdo  uvjerenje,  da  prekid  il  oslobodjenje  od  veze  izmedju 
Madzara  i  Hrvata,  koja  je  postojala  zakonom  sankcionirana  kroz  sto- 
Ijeda,  ljep§u  buduiinost  zajednicke  domovine  ugrozava.  Ali  ako  cijenim 
glas  brata,  to  sam  svojoj  vlastitoj  narodnosti,  kao  svojem 
najdrazem  dragulju,  tako  odan,  da  svakoga  smatram  neprijateljem 
koji  ovu  svetu  relikviju  silovitim  rukama  takne.  Ja  zelim  red  i  mir 
u  ovoj  uzbudjenoj  domovini  i  vjerujem,  da  se  to  moze  postiii,  tek 
onda,  ako  ne  bude  ovoj  ili  onoj  strani  pogodovano,  vei5  ako  se  vlada 
zemlje  povjeri  muzevima,  kojih  je  Cist  znacaj  stekao  povjerenje  za- 
jednicke domovine. «'  Madzari  su  se  u  ovo  doba  silno  zanimali  za 
Turopolje,  te  su  i  putovali  u  Hrvatsku.  VeCina  ih  je  dakako  bila  uz 
Josipovicha.  Al  bilo  je  i  protivnih  njegovoj   stranci. 

-  Poeetkom  g.  1846.  proputovao  je  tako  Hrvatsku  jedan  Madzar, 
te  je  doSao  u  Turopolje.  Njegov  je  opis  s  mnogo  razloga  zanimiv  : 
»Dana  4.  maja  rano  u  jutro  krenuo  sam  put  Turopolja,  poglavito 
zato,  da  nepozvan  od  nikoga,  tim  laglje  priliku  dobijem  prouCiti 
prosto  onda.^nje  plemstvo  i  misli  i  osje6aje.  Krasnu  zemlju  imadu 
ovi  plemidi.  Lijepa  je  ravnica,  no  gospodarstvo  je  joSte  tako  zapu- 
Steno  i  zanemareno,  da  se  gotovo  gore  nit  pomisliti  ne  mo2e«.  Al  isti 
taj  dopisnik  neprijatelj  je  Josipovichev,  jer  da  tolike  Ijude  upotrebljuje 
kao  makinu.  »Ja  sam  im  u  lice  rekao,  da  bi  oni  dobri  bill  za  ruda 
u  kola,  al  da  plemiCi  —  i  -^to  je  u  madzarskom  smislu  joS  vi§e  — 
Ijudi  nisu,  buduC  da  se  kao  budale  za  nos  vuCi   dadu«. 

'  U  Kurilovcu,  7.  januara  1846. 


\S1 

Bila   je    briga   i    Gaja    i    drugih    Iliraca,    da  se  i  vanjski    svijet 

izvan    granica    austrijske    inonarkije    upozna    s  Turopoljcima  i  Hrva- 

tima    uopie.    To  su    pako   radili    pomocu    novinstva    njemaCkoga.    To 

je  bilo  i  te  kako  potrebno!  Madzarsko  pitanje    onda  je  zanimalo    Ci- 

tavu  Evropu.  Bilo  je  tuj  raznovrsnih  i  te  kako   velikih  prijatelja  Ma- 

I  dzara.    Ti  prijatelji    telalili  su  svijetom,  da  je  madzarski,    viteSki    na- 

/  i  rod,  u  velike  nadmaSio  svojom  naobrazbom    narodnosti,  te  zato,    kao 

;    osobiti    faktor    kulture,    zasluzuje    posebni   polozaj,  da  mu  se  posveti. 

j ;  Hrvate,    naroeito  t.  zv.  Ilirce,    proglasivali  su  ti  pisari    naprosto    bar- 

l-barima,  divljacima  bez  kulture. 

»Augsburger  Allgemeine  Zeitung«  u  svom  dopisu  od  4.  febru- 
ara  1846.  donosi  danak:  » Madzarski  agitatori  i  smutnje  hrvatske«.  U 
torn  Clanku  obara  se  na  Madzare  radi  Turopoljaca  i  ismjehava  im  se 
sto  slave  Turopoljce,  te  veli :  »Akad  jo§  Madzari  Turopoljce  slave  i 
uzdizu,  kao  najCvrsde  stupove  madzarstva  u  Hrvatskoj,  tad  bi  Covjek  i 
nehotice  rekao,  da  su  ovi  plemid  ciste  madzarske  krvi  iz  dobe  prvoga 
doseljenja,  koji  su  od  sudbine  baCeni  u  ovaj  kut  hrvatske  zemlje,  sad 
ovdje  radi  svoga  tudjega  jezika  trpe  progon;  a  eto  ubogi  ovi  Ijudi, 
takovi  sukorjeniti  pravi  Hrvati,  kao  Sto  ih  je  ikada  Hr- 
vatska  o  prosu  i  sljivovici  othranila ;  pak  zato  nijedan,  rekbi  ni  ri- 
jeCi  madzarski  ne  znade ;  a  isti  njihov  zupan  u  mad^arskom  je  jeziku 
samo  do  beketanja  dotjerao«.  Bile  su  to  ostre  i  pogrdne  rijeCi,  ali 
treba  uzeti,  da  je  ono  bilo  najzivlje  doba  borbe  i  da  se  tuj  nije  pa- 
zilo  na  naCin  te  borbe,  vei  je  svaki  udarao  po  svojoj  volji. 

20.  februara  1846.  otvorio  je  prvi  podzupan  veliku  skupStinu 
zagrebacke  zupanije,  govorom  o  miru  i  slozi,  s  obicajnim  frazama  i 
rijecima,  koje  su  u  ono  doba  bile  bob  o  stijenu  bacen.  Odmah  za  tim 
proCitan  je  kraljevski  reskript,  koji  je  vec  prije  mjesec  dana  stigao 
zagrebaCkoj  zupaniji  od  samoga  kralja  Ferdinanda.  Taj  reskript  bio 
je  pisan  vrlo  ostro. 

Zatim  je  Citan  drugi  reskript  kraljev  o  predavanju  imetka  novim 
kuratorima  Stjepana  Josipovicha.  Proti  toga  ustade  Antun  Danijel 
Josipovich  i  ulozi  protest,  u  koliko  se  njegove  osobe  tice,  jer  je  stvar 
svrSena,  samo  sto  jog  registrualci  nisu  dali  svoje  relacije.  Na  to  je 
procitana  kraljeva  odluka,  kojom  se  nalaze,  da  zupanija  popise  turo- 
poljsko  plemstvo  i  jer  imade  plemi6a,  o  kojima  se  sumnja,  da 
imadu  u  istini  plemstvo,  neka  se  potanko  ispitaju  njihovi  kredenci- 
jonali.  Na  to  nastade  zestoka  borba.  Turopoljci  su  zahtijevali,  da  se, 
ako  vee  mora  biti  popis  plemiiia,  u  isto  vrijeme  popisu  i  drugi  ple- 
mi6i  eitave  zagrebaCke  zupanije.  Opravdan  je  bio  prigovor,  da  toga  u 
kraljevskom    reskriptu    ne    ima,    da  se  tamo  nalaze  samo  popis  turo- 


188 

poljskih  plemica.  To  nije  koristilo,  SkupStinari  zakljuciSe,  da  se  imade 
obaviti  popis  citave  zagrebaCke  zupanije,  t.  j.  svakoga  plemica  ove 
zupanije,  koji  je  18  godinu  navrsio,  te  ako  bi  koji  sumnjivo  plemstvo 
imao,  neka  zupanijski  fiskus  podigne  t.  z.  »causam  nobilitatis  legitima 
toriam  (plemic^ku  parnicu).'«  U  istoj  je  skupstini  proCitano  pismo  hon- 
tanske  zupanije.  Ovaje  pisala  svima  zupunijama,  neka  se  u  osobne 
hrvatske  poslove  ne  mijesaju. 

Ved  13  februara  1846.  dobila  je  najme  zagrebacka  zupanija 
tai  odgovor  na  svoje  tegobe,  da  je  Njeg.  Velicanstvo  njihovu  adresu, 
u  kojoj  su  toliko  drski,  da  previsnje  otpise  na  sabor  ukoravaju  i 
sramote,  s  najveiim  n  ezado  volj  st  vom  primilo,  jer  su  njoj  po- 
vrijedili  ne  samo  svako  stovanje  duzno  kralju,  vec  prema  uspomeni 
svojih  otaca  nezahvalni  se  pokazali.'''  Kori  ih  dakle  kralj,  da  su 
uvrijedili  samoga  kralja,  toga  treba  da  se  kane,  jer  6e  ih  kralj  znati 
inace  pokoriti,  ako  bude  treba  i  oruzanom  silom.^ 

Ovo  kraljevsko  pismo  mozda  je  uzbunilo  gdje  koga  od  skup- 
Stinara  zagrebacke  zupanije,  kad  se  je  due  20  februara  Citalo,  al  nije 
nipo^to  smelo  zupana  Josipovicha.  Jedan  od  njegovih  Ijudi  rece,  da  bi 
trebalo  kralju  odpisati:  bududi  nas  Velicanstvo  uvjerava,  da  ce  prava 
tako  pojedinaca,  kao  i  sva  drzavna  prava  braniti  i  neoskvrnjena  sa- 
cuvati,  s  toga  su  stalezi  izmireni  tim  ocitovanjem  i  ne  misle  kralja 
vrijedjati.  To  bude  primljeno,^ 

To  je  vrlo  razestilo  turopoljskoga  zupana  i  zestokim  svojim 
naCinom  napao  je  vise  dostojanstvenika  te  izjavio,  da  se  svi  spisi 
ove  zupanije  od  g.  1837.,  pak  i  citave  Hrvatske  prepisu  i  to  sluzbeno, 
neka  se  onda  posalju  svim  ugarskim  zupanijama  i  samom  kralju  u 
posebnoj  reprezentaciji  podastru.  On  predlaze,  da  se  naroCito  zahvali 
zupaniji  pegtanskoj.  KoSutu  pako,  koga  Josipovich  smatra  za  svog  naj- 
boljeg  prijatelja,  zeli,  da  se  sve  njegove  zelje  i  namjere  ispune.  Onda  6e 
u  istini  i  Ugarska  i  Hrvatska  biti  posve  sretne.  Toga  velikoga  muza  on 
preporuCa  stalezima,  da  ga  buducemu  velikom  zupanu  zagrebacke 
zupanije  preporuce,  kad  bude  instaliran,  za  prisjednika  sudbenoga 
stola.  Sve  je  to  prihvadeno  u  toj   skupstini. 

U  februaru  1846.  bila  je  2.  sjednica  zagrebacke  zupanije,  u 
kojoj  se  je  raspravljalo  i  opet  o  komisiji  Janka  Kukovida.  Turopoljska 
opciina  u  svojoj  skupStini  odluCila  je  i  izjavila,  da  unatoC  kraljevskim 

'•  Ib=d,  str.  61. 

'  Smiciklas,  Povjest  Hrvatska  II.  str.  464. 
'  Novine  horv.-slav.-dalm.  1846.  br.  18. 
*  Ibid.  !846    str.  61. 


189 

naredbama  Kukovica  za  kraljevskoj^r  komesara  ne  priznaje  i  budiici  da 
ga  smatra  prenapetim  ultra-Ilircem,  da  mu  svoga  arkiva  otvoriti  ne 
ce,  nego  da  ce  i  opet  upraviti  reprezentaciju  kralju  i  traziti  novoga 
komesara,  koji  ce  biti  nepristran.  Turopoljska  opcina  zamolila  je 
zagrebacku  zupaniju,  neka  ju  podpomogne.  Dvije  pune  ure  trajalo  je 
vijecanje  zupanijske  skupgtine  o  tome.  Najposlije  je  po  prvom  pod- 
zupanu  izrecena  odluka,  da  ce  zupanija  poduprijeti  tu  molbu  Turo- 
poljaca.  AH  i  na  ovu  reprezentaciju  odgovori  kralj  cetvrtim  pismom 
i  iikorom  stalezima  i  strogo  nalozi  stalezima  i  cinovnicima  zupanije> 
da  na  ruku  budu  kr.  komesaru,  te  da  se  klone  svakog  otezanja. 
Nadalje  nalozi  kralj  za- 
grebackoj  zupaniji,  da 
priopdi  turopoljskoj  op- 
cini,  da  se  bez  znanja  i 
privole  kr.  komesara 
Kukoviia  ne  usudi  u 
budude  skupstine  dr- 
zati,  te  (5e  pod  kazan 
biti  suspendiran  zupan 
i  Citavo  poglavarstvu 
turopoljsko. 

Vec21.marta  1846. 
obavijestila  je  zupa- 
nija o  tome  plemenitu 
opcinu  turopoljsku.  ^  1 
20.  maja  proditano  je 
u  velikoj  skppstini  zu- 
panije  zagrebacke  pi- 
smo  kralj evo,  kojim  se 
zupaniji  nalaze,  neka  bi 

skupstinu  turopoljsku  radi  neposluha  ukorila  i  njoj  pod  kazan  nalo- 
zila,  da  svu  pokornost  kr.  komesaru  Kukovicu  iskaze ;  sva  pisma,  koja 
bi  zahtijevao  uz  potvrdu  izruci.  Na  taj  ukor  ustade  zupan  Josipovich 
i  rece,  kad  vec  mora  biti,  a  ono  neka  bude.  On  Ce  zahtijevana  pisma 
uz  potvrdu  predati  komesaru,  buduci  zna,  da  de  se  iz  svega  toga  iz- 
leci  smijesna  stvar. 

Medjutim  je  vec  poslana  bila  ona  reprezentacija  kralju,  koju  su 
skupstinari  zagrebacke  zupanije  zakljucili  godine  1846.  20.  februara. 
Ta  reprezentacija    bila  je    vrlo  ostra  i  vrvjela  je  pogrdama  na  Gaja. 


Kraljica  Marija  zena  kralja  Ljudevita  11. 
Medalju  izradio  Leone  Leoni. 


'  Ibidem  br.  1846.  24. 


190 

Gaj  ju  je  ipak  u  cijelosti  htio  priopditi  u  20.  broju  svojih  no- 
vina.  Medjutim  zaprijecio  je  to  cenzor  Favao  Muhid  rijecima  podpi- 
sanima  na  koncu  predlozenog  prvog  istiska  Novina  hrvatsko-slavonsko- 
dalmatinskih :  »Exceptis  rubella  clausis  admittitur  ad  typum  11/111.  1846. 
Paulus  Muhi6.« 

I  ba^  je  cr venom  olovkom  oznacena  ova  reprezentacija,  za  koju 
je  on  napisao  jos  crvenom  olovkom:  »Onus  responsionis  quoad  banc 
representationen  in  me  recipere  non  possum. «' 

Ja  tu  reprezentaciju  priopcujem  u  cijelosti,  kako  se  nalazi  u 
nedopu^tenom  broju  Gajevih  novina. 

»Velike  i  tesk?  nevolje,  koje  zagrebaCku  zupaniju,  a  upravo  i 
sve  kraljevstvo  brvatsko  ve6  od  vise  godina  tiste,  ne  dadu  nam  dulje 
mucati,  nego  nam  nalazu  potrebo^u,  pace  i  duznost,  da  ih  vama, 
bradi  i  prijateljima  nasim,  s  kojima  su  nam  sva  opdenita,  priopiiimo, 
i  vas  ujedno  zamolimo,  da  bi  i  vi  sudjelovali  kod  Nj.  posve(ienoga 
VeliCanstva,  te  bi  se  ve6  jednom  nevoljama  lijeka  na§lo. 

To  bo  je  sigurno  i  neoprovrzivo  naCelo  konstitucionalnoga  su- 
stava,  da  se  stranke,  na  koliko  jedna  od  druge  udaljene,  nu  jednomu 
kraliu  i  jednomu  zakonu  pokorne,  medjusobno  uzdrzavaju,  i  da  ne 
dade  jedna,  da  se  drugoj  pravedne  njezine  pravice  oduzimaju,  nego 
da  u  slucajevima  nastajude  pogiblji,  koja  je  i  onako  opcenita,  zamje- 
nito  sebi  pomo(i  pruzaju;  inace  bo  oganj,  porodivsi  se  u  jednoj  strani 
kude,  ako  se  ne  zagu^i,  domala  6e  i  svu  kudu  uniStiti. 

Da  pako  o  nevoljama  nasim  vas  izvijestimo,  to  nam  se  tim 
potrebitije  cini,  buduci  da  smo  iz  sluzbenoga  dopisa  si.  hontanske 
zupanije  od  7.  januara  t.  g.  na  nas  upravljenoga,  sa  velikom  za- 
loscu  lazumjeli,  kako  je  tamo  do  opcenitog  znanja  doslo,  da  nevolje, 
koje  nas  od  vise  godina  jurve  muCe,  i  koje  su  se  i  na  drzavnom 
saboru  pretresale,  nisu  nikakove  —  i  da  se  briga  nasa  radi  potka- 
panja  pravica  i  slobostina  nasih  na  lazima  osniva,  kojemu  potvaranju 
kao  sto  time,  §to  se  za  sustav  nas  brinemo,  nikakova  povoda  dali 
nismo,  tako  braci  i  prijateljima  nasim  hontanskim  ni  u  najgorem  slu- 
caju  ovakf)  zajam  vradati  ne  cemo ;  tvrdo  bo  smo  uvjereni,  da  se 
prijatelj,  zbog  uciiijene  mu  od  prijateija  krivice,  zalostiti  mora,  a  ne 
traziti,  da  se  osveti. 

Ljubezna  brado  i  prijatelji !  Minut  ce  gotovo  osam  sto  godina 
otkako  Hrvatska,  zdruzena  s  kraljevinom  Ugarskom,  jednoga  kralja 
i  jedan  zakon  stuje ;  otkako    u    sretnim  i  nesretnim    zgodama    svako 

I  ^  Izvornik  ovaj  cuva  se  u  kr.  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu,  te  je  dakako 

lunicum.  Taj  se  broj  moze  dakle  smatrati  kao  rukopis. 


191 

dobro  i  svako  zlo  jednakom  mjerom  dijeli,  i  otkako  su  stanovnici 
kraljevina  ov'ih  za  toliko  vrijeme  sjedinjenja  svoga  po  razlicitini  raz- 
mjerjima  tako  sj  skopcali,  da  se  oni  sada  po  imenu  samo,  akoprem 
je  i  u  torn  obziru  po  61  clanku  od  god.  1747,  providjeno,  a  ne  u 
istinu  medjusobno  razlikuju;  otkako  najposlije  u  stvaranje  zakona 
jednodusno  uticu  —  rijecju,  otkako  hiazenstvo  konstitucijonaluoga  su- 
stava  jednako  uzivaju. 

Da  su  blazenstvLi  ovomu  u  domovini  naSoj  s  pomocu  i  istoga 
vladanja  mnogi  protivni  bili,  i  da  su,  za  prevratiti  plemstvo  ugarsko, 
mnogo  kojesta  pokusavali,  to  ce  dovoljno  razumjeti  onaj,  kojemu  je 
historija  prosavsih  vremena  poznata ;  zeljoni  za  povratiti  konstituciju 
ugarsku,  nekoji  u  novije  doba  uzgani,  da  bi  namjeravanu  svoju  svrhu 
laglje  postigli,  posijali  su  sjeme  nesloge  medju  Hrvati  i  Madzari,  po- 
slu^ivgi  se  varkom,  kao  da  bi  Madzari  radi  narodnost  hrvatsku  pot- 
kopati. 

Sjeme  nesloge  ove  zasijao  je  neki  Ludovik  Gaj,  koji  je  stam- 
pariju,  a  i  uredniStvo  novina  zadobio, 

Ove  novine  pod  imenom  »Horvatske  Novine«  godine  1835. 
prvi  put  na  svjetlo  iziSavSe,  kako  u  obziru  svoga  imena,  tako  i  glede 
narodnoga  jezika,  zadobi^e  opcenitu  pohvalu  svih  dr^avljana  —  pace 
sa  zahvalnoSiu  pozdravili  su  drzavljani  ovu  oCinsku  brizljivost  vla- 
danja glede  izobrazavanja  narodnoga  jezika. 

Nu  jedva  §to  proteCe  jedna  godina,  i  ved  spomenuti  urednik 
novina  naslov  njihov  » Novine  Horvatske«  u  >  Novine  IIirske«  promi- 
jeniti,  bratinski  narod  madzarski  u  istima  ne  samo  crniti,  nego  i 
raznim  pogrdama  vrijedjati,  kao  sto  se  pod  •/.  vidi,  nije  za  grijeh 
niti  za  opaCinu  kakovu  smatrao. 

Otuda  je  slijedilo,  da  je  najveci  dio  dr^avljana  —  vidiv^i  da 
pravu  njihovu  narodnost  hrvatsku  sam  Ljudevit  Gaj  ugnjesti  nastoji, 
koji  je  propovijedao,  da  joj  od  Madzara  pogibelj  prijeti  —  i  zeleci 
nju  saCuvati  i  s  bratskim  narodom  madzarskim  i  nadalje  u  prijatelj- 
skom  i  zakonitom  savezu  ostati  —  od  spomenutoga  Gaja  i  njegovih 
sljedbenika  otstupio. 

Po  otstupu  ovom  i  buduci  da  je  novinar  Gaj  na  stazi,  kojom 
je  jedanput  posao  bio,  tvrdokorno  i  ostao,  posljedica  bila  je  ta,  da 
su  se  u  malenom  ovom  kraljevstvu  dvije  stranke  porodile,  jedna  ilir- 
ska,  a  druga  vjerna  svomu  zakonitomu  sustavu,   hrvatska, 

Posto  se  stranke  tako  sklopiSe,  zlo,  koje  se  je  spomenutim  na- 
Cinom  ukorjenilo,  umnaza  se  jos  vedma  po  naimenovanju  Nikole 
Zdencaja    godine    1839.    za  vrhovnoga  zupana  zagrebacke    zupanije. 


192 

Isti  bo  vrhovni  zupan,  jedva  sto  upravljanje  zupanije  primi,  sa 
stalezima  i  redovima  zupanije  ove  ociti  zametnu  boj;  on  bo  je  kao 
poglavite  duznosti  dostojanstva  svoga  smatrao,  u  velikim  skupstinama 
svakpga  ruziti,  svojim  dosjetkama  svakoga  sramotiti,  svakoga  mrziti, 
misao  svoju  stalezima  svagda  narinuti;  rijecju,  takove  je  cine  izvodio, 
da  je  prije  zasluzivao  ime  vrhovnoga  smutitelja,  nego  li  vrhovnoga 
upravitelja 

Ovaj  svoj  nepravedni  i  nezakoniti  nacin  djelovanja  ovjencao  je 
zupanijskom  restauracijom,  obdrzavanom  30.  maja  god.  1842.;  posto 
bo  je  pozvao  bio  plemice  i  obmamio  ih,  da  bez  oruzja  na  restaura- 
ciju  dodju,  ucinio  ih  je  po  oruzanoj  stranci  ilirskoj  sabljama  pobiti  i 
s  mjesta  restauracije,  iz  dvorigta,  t  j.  drzavne  kuce  protjerati,  i  tako, 
uklonivsi  one,  koji  su  pravo  imali  casnike  izabirati,  ucinio  je  po 
stranci  ilirskoj,  sklopljenoj  u  ono  doba  jedva  iz  100  plemica  i  drugih 
neplemenitih  kredencionalista,  izabrati  zupanijsko  Casnistvo. 

Otuda  je  naravno  slijediti  moralo,  da  je  povrijedjeno  u  svojim 
pravicama  plemstvo  ovomu  nezakonitomu  ilirskomu  magistratu  po- 
slusnost    uskratilo,    i    sbog    toga  lijek  kod    previsnjega  mjesta  trazilo. 

Tuzba  plemida,  previsnjemu  mjestu  podnesena,  tu  je  posljedicu 
imaia,  da  je  kraljevski  komisar,  u  osobi  Josipa  Siskovida,  si.  zupanije 
virovitiCke  vrhovnoga  zupana,  odredjen  bio,  da  poduzme  istrazivanja 
glede  izgreda,  koji  se  je  kod  restauracije  dogodio.  Nu  od  ove  ko- 
misije,  kojoj  smo  mi  i  akta,  ticuca  se  samoga  ilirizma  i  njegova  te- 
zenja  priopcili,  a  da  se  radi  toga  nikakovo  istrazivanje  poduzelo  nije, 
akoprem  se  je  jos  god.  1843.  dovrsila  —  ne  vidimo  ni  do  dana 
danasnjega  nikakova  uspjeha.  —  Krivci  bo  ne  samo,  da  bez  svake 
kazne  hodaju,  nego  i  po  prijasnjem  izgredu,  koji  nikakove  kazni 
iskusio  nije,  oslobodjeni,  od  dana  do  dana  ve(5e  i  gorje  smutnje  cine; 
dapace  po  ovom  posvjedocenom  zatezanju  u  izvrsivanju  zakonite 
pravde  dana  je  prilika  sljedbi  ilirskoj,  da  ubitacna  svoja,  na  unistenje 
starodavne  konstitucije  smjerajuda  nacela  i  nadalje  rasplodjivati  mogu; 
i  zaista  sljedba  ova,  sveudij  iz  onih  istih  osoba  sastojeca,  iz  kojih 
se  je  s  pocetka  sklopila,  nije  se  sustezala,  ne  samo  druge  hrvatske 
zupanije,  po  kojima  se  je  na  nacin  skakavaca  skitala,  napastovati, 
nego  i  ijtu  drzavnu  skupStinu  —  uzamsi  u  drustvo  svoga  biskupa 
zagrebackoga,  Jurja  Haulika  —  oskvrnjivati. 

jer  kad  je  na  drzavnu  skupstinu  kraljevina  ovih,  urecenu  na 
23.  aprila  1 843.,  domace  plemstvo  doslo  bilo,  biskup  zagrebacki  Juraj 
Haulik,  sam  je  o  tomu  iz  svih  sila  nastojao,  da  bana  kraljevina 
ovih  na  to  navede,  da  bi  odgodio    urecenu  u  ovaj  dan  sjednicu,  bu- 


193 

dudi  da  su,    kao  sto  se  je  isti    biskup  na  saboru  u  sjednici  28.  juna 
ocitovao,  proti  plemstvu  strahovite  zasjede  osnovale  bile. 

Ban  kraljevina  ovih,  koji  je  nedavno  prije  ove  skupstine  na 
dostojanstvo  ovo  stupio  bio,  ne  poznavajudi  dovoljno  obicaje  kralje- 
vine  ove,  i  zato  ne  htijudi  se  u  torn  obziru  naroCito  izraziti,  povjeri 
svu  stvar  ovu  —  bi  li  se  sjednica  drzala  ili  odgodila  —  mnijenju 
deputacije  pod  predsjednistvom  biskupa ;  —  i  akoprem  se  je  ovdje 
oCevidna  ve6ina  proti  zelji  biskupovoj,  dakle  za  drzanje  sjednice  iz- 
javila,  zato  je  ipak  biskup,  proti  svakomu  pravu,  i  s  otegocenjem 
iste  svoje  duhovno-pastirske  savjesti,  banu  takovo  izvjesce  podnio, 
kao  da  je  vedina  odgodjenje  sjednice  zakljucila ;  —  i  po  smislu  ovoga 
izvjesda  bi  sjednica,  koja  se  nije  ni  pocela  bila,  za  raspustenu  pro- 
glasena. 

Cim  se  je  tako  zakoniti  red  vec  poremetio  bio,  bude  u  banskoj 
konferenciji,  isti  onaj  dan  poslije  podne  pod  predsjedanjem  bana  dr- 
zanoj,  druga  opet  nezakonitost  ucinjena;  ovdje  bo  se  zakljuci,  neka 
se  od  previsnjega  mjesta  naputak  zatrazi,  da  li  ce  domace  plemstvo, 
koje  je  drzavne  skupstine  vazda  polazilo,  i  proti  kojemu  pravu,  koje 
ga  po  zakonu  i  po  obicaju  ide,  prigovoriti  nikomu  do  sada  na  um 
palo  nije,  u  drzavnoj  skupstini  udionistvovati  ili  ne?  —  i  da  se  ne 
drzi  sjednica,  dok  previsnji  odgovor  ne  dodje. 

Plemstvo,  cuvsi  ovaj  glas,  jos  se  isti  onaj  dan  povrati  k  svojim 
kucama  s  namjerom,  da  ce  cekati,  dok  se  novi  rok  za  obdrzavanje 
sjednice  urece. 

Nu  kad  se  je  opazilo,  da  je  plemstvo  iz  Zagreba  otislo,  odmah 
u  nedjelju,  t,  j.  na  23.  aprila  g.  1843.  poslije  podne  bi  po  nasto- 
janju  biskupovom  opet  konferencija  drzana,  i  u  ovoj  se  zakljucak 
prijasnjega  dana  preinaCi,  i  za  sutradan,  t.  j.  ponedjeljak  24.  aprila 
drzavna  sjednica  urece. 

Ovaj  zaista  hinbeni  cin  prinukao  je  bolje  mislece  staleze  i  re- 
dove,  da  su  pismeni  prosvjed  proti  obdrzavanju  sjednice  predali ;  nu 
usprkos  svemu  tomu  bi  sjednica  po  fakciji  ilirskoj  drzana  i  obavi  se 
izbor  poklisara  za  drzavni  sabor  ugarski,  akoprem  poklisara  krize- 
vacke  zupanije  u  sjednici  bilo  nije,  koj  je  bio  prisiljen  radi  ucinjenih 
mu  groznja  u  Krizevce  se  vratiti,  —  i  akoprem  je  poklisar  turo- 
poljske  opdine  poradi  napastovanja  iz  sjednice  izici  morao. 

Na  ranu  ovu,  koju  se  je  plemstvu  ovdasnjemu  po  drzavnoj 
na  takav  lukavi  nacin  drzanoj  sjednici  i  obavljenom  izboru  poklisara 
zadalo,  Ijuto  zale(5i  isto  plemstvo,  podnijelo  je  slavnim  stalezima  i 
redovima  na  saboru  kraljevstva  ugarskoga  sakupljenim  prosnju,  pro- 
svjedujuci  proti  poklisarom,  koje  je  ilirska  sljedba  izabrala. 

13 


194 

Pro§nja  ova,  kao  sto  je  u  si.  stalezima  i  redovima  veliku  po- 
zornost  pobudila,  tako  je  i  velikodusnu  na  pravdoljublju  osnovanu 
potporu  kod  istih  staleza  i  redova  nasla. 

Medjutim,  dok  se  je  stvar  ova  na  drzavnom  saboru  pretresala 
dotle  su  se  ovdje  kod  kuce  sve  veca  i  ve6a  zla  i  povredjivanja  pra- 
vica  i  zakonitih  slobostina  cinila. 

Bivsi  bo  u  ono  doba  vrhovni  zupan  Nikola  Zdencaj,  urekao  je 
bio  na  dan  9.  decembra  god.  1843.  veliku  skupstinu  zupanije  nase 
i  na  ovu  po  ovdasnjim  zupanijskim  casnicima  pozvao  sve'  plemice 
ove  zupanije.  Plemstvo,  buduci  tako  po  casnicima  rok  velike  skup- 
stine  obznanjen,  na  ureceni  dan  dodje,  —  nu  kakovim  mu  se  je 
ruznim  i  lukavim  nacinom  predusrelo! 

jer  kad  plemstvo  do  vratiju  zupanijske  kuce  dodje,  ondje  je 
od  ilirske  stranke,  sklopljene  od  120  kmetova  grofa  Nugenta  i  sa- 
branim  po  Zagrebu  i  Karlovcu  »tepcima<t,  koji  su  svi  sabljama,  pi- 
stoljama,  nozevima,  kopljima  i  puskama  iz  iste  vojnicke  oruznice,  a 
zaliboze  i  iz  zupanijske  dobivenim,  providjeni  bili,  —  iskusiti  moralo 
napadanje  najprije  bacanjem  kamenja,  a  zatim  opaljivanjem  pusaka 
i  pistolja. 

Ovim  napadajem  do  zdvojenja  dotjerano  plemstvo,  stalo  se  je 
pravedno  braniti,  i  pomocju  presvete  odvjetnice  kraljevstva,  raspr- 
sivsi  na  sve  strane  Ilirce,  i  osvojivsi  mnogobrojno  njihovo  oruzje, 
izbavi  sebe  od  prijetece  propasti,  koju  mu  je  vrhovni  zupan  N,  Z. 
pripravio  bio. 

Zalosno  je  zaista  i  tuzno,  pace  necuvena  je  stvar  u  dogodov- 
stini  domovine  nase.  da  se  poradi  dosasca  pozvanoga  plemstva  sjed- 
nica  ne  drzi,  i  da  vlada  dopusta,  da  se  podloznicima  njezinim  takove 
krivice  cine. 

Prigodom  ovom  nije  se  opdinstvo  zagrebacko  dosta  nacuditi 
moglo  duhovnistvu,  osobito  mladomu,  koje  svrativsi  odore  svoje  i 
providjeno  toljagama  i  batinama,  dan  prije  nabavljenima,  na  trg  sv. 
Marka,  gdje  se  zupanijska  ku6a  nalazi,  gomilama  dodje,  da  se  za 
novo  stvorenje,  t.  j.  za  ilirizam  bori ;  nu  i  ovo,  vidivsi  Hire  na  sve 
strane  rasprsene,  okrenu  ledja. 

Jedva  sto  je  ovaj  izgred  prosao  bio,  i  vec  11.  decembra  1843. 
god.  dogodi  se  drugi ;  ovoga  bo  dana  sudac  gradski  Josip  Stajdaher 
u  gradsko)  vijecnici,  u  prisutnosti  nekojih  samo  plemica  i  nekolicine 
gradjana,  ostalih  pako,  i  to  mnogih  od  razlicitoga  stalisa  sazvanih 
Ijudi,  drzao  je  buntovni  sastanak  i  tu  izradi  glasovitu  oini  odluku, 
da  se  plemstvo  vise  ne  pusta  u  slob,  i  kr.  grad,  u  kojem  ono  svoju 
vlastitost,  t.  j.  zupanijsku  kucu  imade. 


195 

Ovoga  teskoga  i  doista  sumnjivoga  ekscesa,  o  kom  je  na  spo- 
menuti  nacin  prevareno  plemstvo,  vladu  ubavijestilo,  posljedica  bila  je 
ta,  da  se  je  i  opet  kralj.  komisar  u  osobi  Josipa  Rudida,  si,  backe 
zupanije  vrhovnoga  zupana  naimenovao.  Medjutim  i  od  ove  komisije, 
kao  i  od  prijasnje  Siskovideve,  usprkos  nasim  vise  puta  u  zalud 
ponavljanim  remonstracijama,  nema  do  danasnjega  dana  nikakova 
uspjeha. 

Spomenuti  mi,  ovim  nevoljama  tiaceni,  Cvrsto  smo  se  nadali, 
da  ce  nam  se,  koji  smo  toliko  pretrpili,  kakovagod  polaksica  od  strane 
vladanja  pruziti ;  nu  isprazna  bijase  nasa  nada,  mi  ostavljeni  bismo 
i  nadalje  nenavidnoj   sudbini. 

Bududi  kad  se  je  god.  1844.  po  I'ezignaciji,  kao  sto  se  je  nama 
javilo,  vrhovnoga  zupana  Nikole  Z.,  tadalnji  ban  kralj evina  ovih  za 
vrhovnoga  upravitelja  zupanije  nase  naimenovao,  dobio  je  on  u  istom 
intimatu  naputak,  neka  restauraciju  zupanijskoga  magistrata,  sto  prije 
obavi,  nu  naredbi  ovoj   ne  bi  udovoljeno. 

Novoimenovani  ovaj  vrhovni  zupan  ne  samo,  sto  se  je  stopram 
osmoga  mjeseca  po  svom  naimenovanju  u  vrhovno-zupanijsku  cast 
uveo,  nego  i  restauracija,  koju  je  on  ovom  prigodom  na  23.  januara 
god.  1845.  urekao,  bi  obustavljena;  nu  i  zatim,  kad  bi  se  u  mnogim 
u  poslu  restauracijonalnom  obdrzavanim  skupsthiama  pitanje  koje  po 
odluci  vecine  imalo  bilo  rijesiti,  vrhovni  se  je  zupan  ovu  vecinu,  bu- 
dudi  da  je  na  uasoj  strani  bila,  svagda  sustezao  izjaviti,  i  to  po  na- 
redbi, kao  sto  se  ocitova,  dobivenoj   od  visjega  mjesta. 

I  tako  posto  se  je  u  vise  skupstina  posao  restaur acionalni  pre- 
tresao,  a  unistilo  se  svako  nastojanje,  da  se  ilirskoj  stranci  vecina 
pribavi :  bi  davno  zudjena  restauracija  napokon  na  28.  dan  julija 
mjeseca  god.  1845.  urecena  i  drzana,  koja  je  posljedicu  tu  imala,  da 
se  je,  docim  su  samo  domacini  odvjetovali,  sa  vecinom  od  315  od- 
vjeta  od  nase  stranke  zakoniti  magistrat  izabrao.«' 

25.  jula  1846.  bila  je  skupstina  turopoljske  opcine.  Poslije  go- 
vora  zupana  Antuna  Josipovicha  proCitane  su  kralj evske  naredbe  u 
poslu  kr.  komisije  proti  turopoljskoga  zupana  i  proti  poglavarstva 
opcine  turopoljske.  O  torn  se  je  i  debatiralo,  kad  udje  u  skupstinu 
sam  komesar  Janko  Kukovic.  Odmah,  kako  ga  je  Josipovich  opazio 
zatvori  skupstinu,  jer  da  on  kao  privatni  optuzenik,  zeli  razgova- 
rati  sa  komesarom.  Kad  je  Kukovic  htio  da  zauzme  predsjedniCku 
stolicu  zupan  ulozi  svecani  protest,  govoreci :  da  dok  on  sluzbu  svoju 

||  '  Istisak   ovaj    cuva    se  u  kr.  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu,  te  je  dakako 

'    unicum.  Taj  se  broj  moze  dakle  smatrati  kao  rukopis. 


196 

obna§a  dotle  predsjedni^tvo  nikome  nece  ustupiti.  Izjavi,  da  de  se 
doduse  pokoriti  kr.  naredbi,  al  komesar  neka  vrsi  duznost  prema  za- 
konima  i  po    onoj    istini,  kojom    je    vezan    prema    Bogu    i   domovini. 

Na  to  kr,  povjerenik  zatrazi,  neka  mu  se  predadu  svi  zapisnici, 
koji  su  se  vodili,  odkako  je  Antun  Josipovich  izabran  za  zupana.  Al_ 
josipovich  izjavi,  da  po  posljednoj  kr.  naredbi  i  po  5.  zak.  cl.  g.  1805. 
kraljevski  komesar  ne  ima  pravo  sto  takova  zahtijevati.  Zakon  nalaze 
da  se  optuzbene  toCke  sa  izjavama  svjedoka  moraju  priopditi  optu- 
zenicima,  a  tek  iza  toga  moze  kr.  povjerenik  traziti,  da  mu  se  iz- 
dadu  akti  i  pisma,  al  tek  ona,  koja  se  odnose  na  tuzbu.  Jer  pako 
tuzitelji  nisu  dosli  ovamo,  opomenu  turopoljski  zupan,  neka  procita 
najprije  optuznicu  s  izjavama  svjedoka,  a  onda  da  6e  mu  on  pre- 
dati  doticne  zapisnike  i  to  samo  one,  koji  se  odnose  na  tuzbu.  Drugih 
pisama  i  zapisnika  neda,  jer  moze  naslucivati,  da  se  o  tom  radi  iz 
istih  protokola  nove  osvade  iznjusiti  i  skupiti.  DoduSe  zupan  se  nebi  ni 
toga  bojao,  ipak  neka  komesar  po  zakoiiu  radi.  Odvrati  na  to  Kukovi<5, 
da  od  nikoga  ne  prima  poduka.  Asesor  1.  B.  upozorio  ga,  da  mora 
slusati  nauk  i  to  od  samog  zakona.  Napokon  izjavi  komesar,  da 
ce  tuzbu  procitati,  ali  jer  je  nije  sobom  donio,  urece  sastanak  za 
28.  jula. 

Drugi  dan  predlozi  komesar  tuzbu,  al  jer  nije  mogao  pokazati 
izjave  svjedoka,  usprecise  mu  se  i  opet  Turopoljci.  Komesar  izjavi,  da 
ce  kralju  o  tom  dati  izvjestaj  i  udalji  se  iz  dvorane. ' 

Antun  Josipovich  napisa  u  »Pesti  Hirlap«  clanak  s  na- 
slovom  »Zagreba6ki  listovi«,  u  kojem  se  je  potuzio  na  krivi  izvjestaj 
novina,  ob  onom,  sto  se  dogadja  u  zupanijskim  skupstinama.  Tuj 
reCe :  Neka  mi  grakcu  nad  glavom  kobne  ptice,  kako  im  drago;  ja 
koji  sam  o  cisto(ii  stvari  svoje  iz  dubine  duse  uvjeren,  u  svakoj  ne- 
dostojnoj  kleveti  moje  osobe,  nalazit  cu  novi  poticaj,  da  na  politickoj 
stazi,  na  kojoj  stupam  i  dalje  vojujem  postojano  proti  svake  nepravde 
i  zlobe.  Ispri5ava  se,  da  nije  proti  neplemica. 

U  sjednici  zagr.  zupanije  od  5.  decembra  1846.  procitana  je 
dvorska  odluka,  kojom  je  turopoljski  zupan  Antun  Danijel  Josipovich 
radi  nepokora  i  otpora  proti  kr.  naloga  suspendiran,  a  zupaniju  se 
najstroze  kori,  .«5to  jc  zupanove  smjelosti  podpomagala,  a  kr.  se  ko- 
mesaru  uz  druge  naloge,  da  dozvoljava,  da  se  u  sluCaju  potrebe  po- 
sluzi  vojniCkom  silom.  Kako  je  taj  dekret  citan,  ustade  najprije  sam 
Josipovich  i  rece,  da  si  smatra  za  srecu,  sto  je  sa  svoje  casti  skinut, 
ali  da  ce  tesko   tim   dvorski   Ijudi  njegovi  protivnici,    svoju  svrhu  po- 

'  Novinc  hrv.  slav.  dalm    1846.  br.  6U, 


m 

stici,  neka  bi  odmah  Cast  potozio  i  kljuceve  predao.  To  on  uCiniti 
nede.  Ovaj  je  dekret  nezakonit,  jer  zasjeca  ue  samo  u  opce  pravo 
plemidko,  vec  napose  u  prava  plemstva  turopoljskoga ;  zato  njeo-a 
niSta  ne  veze,  te  ce  on  kljuce  i  pecate  predati  jedino  skupStini  tu- 
ropoljskoj,  Dok  je  na  njemu  (josipovichu)  ziva  glava  komesar  nede  udi 
u  arkiv.  Prvi  podzupan  hvalio  je  Josipovicha.  Nato  nastavi  Josipovich 
da  6q  se  on  samo  onima  pokoriti,  koji  su  tra  zupanom  izabrali.  O  de- 


Kralj  Ferdinand  I.  (1527.— 1564.) 
koji  je  god.  1560.  potvrdio  Turopoljcima  njihovu  djedovinu. 

kretu  valjda  ni  kralj  ne  zna.  Kancelar  se  boji  zupana.  Sto  je  svrgnut 
ne  stidi  se,  Cestita  si  dapaCe,  sto  je  postao  mucenikom,  a  ilirska 
strana,  .^to  je  odrzala  pobjedu.  I  drugi  Turopoljac  I.  B.  izjavi,  viCudi, 
da  de  prije  mrtav  pasti,  nego  li  6e  komisar  doprijet  u  turopoljski 
arkiv,  i  toga  nede  poluCSiti,  da  Citavu  vojsku  na  sabor  povede. '  Odmah 
je  zakljuCena  a  7.  decembra  i  primljena  remonstrancija,  koja    se  po- 


'  Ibidem  1846.  br.  98. 


198 

slala  i  svim  zupanijama.  Pisana    je  sa  prepisom  vladi  i    vrlo   smlono 
Bila  je  velika. 

Prvo  veliko  zupanijsko  spravi^te  iza  julijske  krvave  restauracije 
bilo  je  tek  20.  februara  g.  1847.  otvoreno.  Tuj  se  je  razpravljalo  o 
mnogim  vaznim  pitanjima,  o  madzarskom  jeziku  u  gkolama  i  o  novom 
pravopisu.  Vodila  se  je  borba  zestoka.  Jedan  od  starih  Hrvata  za- 
nesao  se  je  tako  daleko  te  je  kazao:  »Volim  kao  pas  lajati  i  kao  vol 
u  jaram  zaprezen  biti,  nego  da  mi  se  narine  ova  knjizevnost  ilirska, 
koju  je  samo  podiglo  deset  do  dvadeset  mladica,  koji  nisu  imali  dru- 
goga  posla.«  U  knjizevnosti  ilirskoj  i  u  novom  pravopisu  rece  ovaj 
govornik  —  vidim  propast  hrvatske  knjizevnosti,  vidim  propast  za- 
boravljenog  imena  hrvatskog,  vidim  otcjepljenje  od  Ugarske.  Bilo  je 
I  i  vi§e  takovih  govornika,  al  veliki  ziipan  Pech}^  izjavio  je  odluku,  da 
se  ima  i  dalje  rabiti  Gajev  pravopis,  koji  je  kraljevskom  odlukom 
I  potvrdjen. 

15.  aprila  1847.  izabran  je  za  privremenog  turopoljskog  zupana 
Albert  M  o  d  i  c  h.  26.  aprila  pako  u  svojoj  skupStini  izabrali  sii  tu- 
ropoljci  Antuna  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h  a  za  svoga  poslanika  na  zajedniCki 
sabor,  pak  mu  ujedno  nalozili,  da  na  saboru  uznastoji  ishoditi  lijek 
ranama,  sto  su  ih  u  potonje  vrijeme  dobile  turopoljske  pravice. 

25.  maja  zapocela  je  i  opet  velika  skupStina  zagrebacke  zupa- 
nije,  otvorena  po  velikom  zupanu  Mirku  Pechyjii.  Turopoljci  su  i  ovaj 
put  dosli  brojno. 

19.  augusta  1847.  bila  je  skupstina  plemica  opdine  turopoljske, 
kojoj  je  predsjedao  podzupan  Alberto  pi.  Modic.  Odmah  na  poCetku 
procitain  je  dvorski  dekret  u  kojem  se  doduse  odobrava  izbor  Mo- 
di6ev  umjesto  Franje  pi.  Pogledida,  al  se  proglasuju  nistetnima  uvjeti, 
uz  koje  je  taj  izbor  poslijedio,  jer  da  suzuju  djelokrug  podzupanov. 
Modic  izjavi,  da  on  ne  vidi  ni^ta,  sto  bi  odluku  od  15.  aprila  1847. 
turopoljske  skupgtine  u  njenom  djelokrugu  suzivalo,  za  to  bi  dobro 
bilo  da  se  posebnom  reprezentacijom  kralj  na  to  upozori.  Assesor 
Lj._pl.  I.  izjavi,  da  u  procitanom  dvorskom  dekretu  opaza  novi  sistem, 
kaki  se  jo^  u  Turopolju  nije  vidio.  Turopoljci  su  —  rece  —  po  sto- 
Ijecima  posvecenoj  navadi  izabrali  zamjenika  zupanova,  sada  se  taj 
izbor  potvrdjuje  od  kralja.  Slobodni  izbor  Turopoljaca  je  tako  pove- 
i;ljama  utvrdjen,  da  ne  visi  o  potvrdi  ili  nepotvrdi  kraljevoj.  Sad  je 
|:doduSe  izbor  potvrdjen,  ali  moglo  bi  nastati  vrijeme,  kad  toga  ne 
bude.  Zato  treba  protiv  toga  ustati  i  taj  predlog  je  prijavljen  i  u 
zapisnik  uvrSten.  U  reprezentaciji  kazalo  se :  da  Turopoljci  niSta  u 
svojoj  odluci  od  15.  aprila  ne  vide,  ^to  bi  djelokrug  zamjenika  zu- 
panova smanjivalo  ili  bilo  privilegijama  turopoljskima  protivno,  Nadalje 


199 

unioljava  reprezentacija,  da  se  komesaru  zaprijeci  djelovanje,  sto  se 
ne  slaze  s  pravicama  turopoljskim.  Javlja  se,  da  je  Antun  Danijel  Jo- 
sipovich  izabran  za  poslanika  u  zajednicki  sabor,  §to  su  samo  ucinili 
po  pravu,  koje  ih  ide.  Ujedno  se  moli.  da  bi  istraga  vec  jednom  svrsila. 
U  zupanijskoj  skupstini  od  27^  augusta  1847.  kad  je  procitan 
neki  dopis  neke  madzarske  zupanije  na  prituzbu  skupstinara,  da  je| 
taj  jezik  nerazumljiv,  ustade  Josipovich  s  opaskom,  da  de  i  on  jednom 
madzarski  govoriti  i  odmah  rece  madzarski:  da  ne  vidi  razloga,  zasto 
se  ovdje  nebi  dbzvolilo  govoriti  i  madzarskim  diplomatskim  jezikom 
i  da  ce  on  porabu  tog  jezika  ovdje  uzeti.  Hrvatsko-ugarska  stranka 
odobrila  je    te    rijeci  s  odusevljenim    i    burnim:    »Eljen«    i    »Vivat«  ! 

Na  to  stadose  zahtijevati  neki  od  te  stranke,  da  se  u  op6e  sva 
madzarska  pisma  imadu  citati  najprije  u  originalu,  a  onda  tek,  da  se 
prevedu  na  latinski.  Iza  toga  nastade  duga  debata,  u  kojoj  je  ipak 
pohjedilo  mnijenje,  da  sve  ostane  pri  starom.  Odlucilo  se,  da  zagre- 
backa  zupanija  ne  posalje  na  hrv.  sabor  svoje  poslanike,  vec  da  se 
umoli  zaladska  zupanija,  da  ishodi  od  ugarskog  sabora,  neka  bi  tamo  i 
zagrebacka  zupanija  bila  napose  zastupana.  Protiv  toga  zakljucka  po- 
lozilo  je  protest  600  plemica  zagr.  zupanije,  mnogo  velikasa  i  biskupa, 
Ali  uzalud.  Skupstina  odabrala  je  doduse  2  poslanika  za  hrvatski  sabor, 
ali  im  zabrani  tako  dugo  onamo  ici,  dok  u  njem  ne  budu  imali  pravo  I 
glasa  i  seljacki  plemici.  Zagrebacka  zupanija  izrazila  je  nadu,  da  ce 
doskora  doci  kraljevska  odluka,  po  kojoj  svaka  hrvatska  zupanija 
bira  dva  poslanika  izravno  u  zajednicki  sabor  u  Pozun.  Skupstina  je 
vec  sada  dala  naputak  za  tu  eventualnost :  »Naslov  Nj.  Velicanstva 
sastavljen  je  tako,  kao  da  su  Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija  pod 
jednim  istim  (s  Ugarskom)  kraljem,  al  ipak  posebna  kralje- 
v  i  n  a.  Na  zak.  clanak  10.  od  g.  1790.  jasno  odredjuje,  da  je  kra- 
Ijevina  Ugarska,  s  pridruzenim  stranama,  j  e  d  n  a  kraljevina.  Za  to  6e 
g.  poslanici  —  pozivajuci  se  na  remonstraciju  sabora  od  g.  1840.  tra- 
ziti,  neka  se  jasno  u  kraljevu  naslovu  izrazi,  da  su  Dalmacija,  Hrvatska 
i  Slavonija   pokrajine  najcvrsde  spojene  s  kraljevinom  Ugarskom. «' 

O  tom  pise  Galac  u  svom  pismu  Gaju:  »Danas  jedva,  sto  su  nas  bi- 
skupski,  kaptolski  i  kameralski  slobodnjaci  i  s  njima  Turopoljci  za  paradu 
amo,  dosavsi  ostavili,  poceli  su  drugi  Turopoljci  za  sutrasnje  veliko 
spraviste  dolaziti,  da  brane  izradjeni  naputak  za  poklisare  zagrebacke 
zupanije.  Uvidjet  cemo,  sto  ce  se  sutra  odluciti,  nu  ja  ni  malo  ne  dvo- 
jim,  da  6e  se  polag  ovih   priprava  instrukcije  nepromijenjeno  uzdrzati. « 

'  Smiciklas:  Povjest  hrvatska  II.  str.  469.  i  470. 


20U 

(J  partikularnoj  skupstini  zagrebacke  zupanije  20.  septembra 
1847.  progla^en  je  dapace  ukaz,  da  je  samo  jedan  diplomatski  jezik 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  i  Slavoniji  a  taj  je  madzarski'  14.  oktobra 
sazvana  je  opet  skupstina,  u  kojoj  je  proCitan  kr.  dekret  i  ukor  proti 
4.  cl.  posljedne  glavne  skupstine.  Opet  je  Josipovich  otvorio  debatu 
i  rece,  da  nema  zakonitog  sabora,  ve6  samo  bansko  vije(ie,  a  tomu  ne 
treba  niti  zastupnika.  Neka  se  dakle  ostane  pri  zakljucku  usprkos 
iikora.  Napokon  je  zakljuc^ena  reprezentacija  protiv  toga  zakona. 

18.  oktobra^  otvoriSe  se  napokon  vrata  hrvatskom  saborii.  23. 
predlozi  Ivan  Kukuljevi(3  sjajnim  govorom,  da  se  hrvatski  jezik 
uvede  u  sve  skole  i  urede.  Kad  je  sabor  odusevljeno  ovaj  pred 
log  prihvatio  sasu  se  sa  galerija  cvijece  na  glave  zastupnika,  a 
grmljavina  uznesenih  usklika  nije  imala  ni  konca  ni  kraja.  Razumije 
se,  da  je  i  ulica  sudjelovala  u  narodnom  slavlju.  Na  vecer  je  bila 
velicajna  bakljada  prvacima  naroda.  Naputak  poklisarima  za  zajed- 
nicki  izbor  bio  je,  neka  traze :  1.  za  bana  clana  kraljevske  kuce. 
2.  neka  u  kraljevu  naslovu  bude  Hrvatska  r  a  v  n  o  p  r  a  v  n  a  Ugar- 
skoj. 3.  neka  se  od  kralja  izhodi  nova  potvrda  starih  prava.  4  neka 
ishode  od  kralja  potvrdu  zakljucaka  sabora  hrvatskoga, 

Josipovich  sa  svojima  bio  je  neutjesiv.  Nalozeno  je  Turopoljcima, 
da  rpimice  dodju  u  Zagreb.  U  kazinu  se  je  priredjivalo,  da  se  docekaju 
gozbom.  Medjutim  doslo  je  samo  38  Turopoljaca  i  tako  su  nade 
kazinaSa  pale  u  vodu.'* 

,  U  zupanijskim  sjednicama  protestiralo  se  protiv   sabora  i  nare- 

idjeno  je  pismo  ugarskom  saboru,  u  koni  se  tuze,  da    knjizevni  jezik 
ilirski  nije  narodni  ved  Brpski.* 

U  svojoj  skupstini  26.  oktobra  1847.  raspravljala  je  turopoljska 
plemenita  opdina  o  izradbi  zastupnickoga  naputka.  Predsjedao  je  toj 
skupstini  Albert  M  o  d  i  c,  podzupan.  Akoprem  joS  nije  kraljevski 
otpis  stigao,  ipak  je  skupstina  potvrdila  svoj  prijagnji  veci  zakljuCak 
i  izrucila  obiCni  vjerodajni  list  svojemu  zupanu  Antunu  Josipovichu, 
odredivSi  mu  osim  stanarine  i  poputbine  u  ime  dnevnice  16  forinti 
srebra.  O  samom  naputku  zakljuceno  je,  da  se  posve  i  u  cijelosti  pri- 
ll vati  naputak  zagrebaCke  zupanije. 


'  Agr.  Ztg.  str.  326. 

'  Za  cudo  mnoge  nasc  povijesti  govore,  da  jc  sabor  otvoren  20.  oktobra, 
a  to  nije. 

'■'  Gradja  za  povjest  knjizevnosti    hrvatske  Zagreb.  1909.    Knj.  6  str.  73. 
*  Ibid  str.  77. 


201 


fosipovichu  je  nalozeno,  da  ga  izvrsi. 

Ilirci  sLi  u  opce  osporovali  Turopoljcima  pravo,  da  mogu  birati 
svog  zastupnika. 


Knez  Krsto  Frankopan  i  zcna  mu  Apolonija  Lang. 
Po  drvorezu  njemackog  molitvcnika,  sto  ga  isti  izdase  u  Mlecima  g.  I0I8. 

Josipovich  je  odmah  odputovao  u  Pozun,  na  drzavni  sabor 
Ilirci  su  nastojali,  da  sprece  njegovo  priznanje  u  saboru.  Po  starom 
da  se  obiCaju  turopoljski  zupan  zvao  na  sabor  kao  »homo  regius«, 
kao  n.  pr.   veliki  zupani  pojedinili   zupanija.   Kraljevski    poziv    ne  ide 


202 

turopoljsku  opiinu,  ve6  samo  njezinog  zupana.  Turopoljska  pako  op- 
cina  ne  ima  u  to  doba  pravoga  zupana,  jer  je  Josipovich  suspendiran. 
Turopoljci  se  valjda  nadaju,  da  ce  ih  opozicija  potpomagati,  al  to 
ne  moze,  jer  hi  se  tim  otvorila  vr^ita  zupanijskim  upraviteljima.  Tu- 
ropoljci ne  imadu  niposto  pravo  birat  posebnog  zastupnika,  jer  je 
Turopolje  samo  jedan  dio  zagrebaCke  zupanije.  Ali,  kad  bi  imali 
pravo  birati,  njihov  Josipovich  ne  bi  mogao  biti  zastupnik,  jer  je 
covjek  ozloglasen  radi  zioporabe  uredovne  vlasti,  i  pod  pravdu  stavljen 
i  radi  nepokornosti  prama  kralju  casti  lisen. 

Na  ovu  poruku  zagrebackih  dvorskih  krugova  mogao  se  je 
zupan  smijeSiti,  jer  se  zelje  Iliraca  nisu  ispunile^  a  zupan  lijepo  usao 
u  sabor  drzavni. 


U  tom  drzavnom  zajednickom  saboru  g.  1847.  koji  se  je  sastao 
10.  novembra,  a  na  koji  je  dosao  i  sam  kralj  Ferdinad,  opet  se  je 
dakako  istakao  vec  11.  novembra  Josipovich,  kao  nepomirljivi  ne- 
prijatelj  Iliraca.  On  se  naime  i  opet  usprotivio  ovjerovljenju  hrvatskih 
nuncija,  tvrdecii  da  hrvatski  zastupnici  nisu  zakonito  izabrani.  I  Bu- 
njik  i  Buzan  i  Ozegovic  —  rece  on  —  izabrani  su  s  iskljucenjem 
plemstva  u  skupstini  od  60  Ijudi.  A  i  ta  skupstina,  pod  kojom  je 
Josipovich,  razumijevao  hrvatski  sabor,  bila  je  po  njegovu  nazoru  sa- 
stavljena  prema  nezakonitom  kraljevskom  reskriptu.  Imali  su  nunciji 
pune  ruke  posla,  da  dobiju  to  mnijenje  Josipovichevo.  Parlamenat  se 
nije  osvrtao  na  njihove  rijeci. 

I  drugi  govornici  poduprjese  predlog  Josipovichev.  Narocito 
Tolnay  nije  htio  da  se  prije  upusti  u  bilo  kakovo  mu  drago  vije- 
danje,  dok  se  ne  rijesi  hrvatsko  pitanje."  Uzalud  je  Ozegovic  prote- 
stirao.  iTanoczy,  predsjedatelj  izusti  napokon  odluku  i  da  ce  se  iza- 
slati  odbor,  koji  ce  skupiti  sve  cinjenice,  te  saslusavsi  turopoljskog 
zupana  i   hrvatskog  poslanika,  svoje  priopditi  mnijenje  .  .  . 

Josipovichev  govor  bio  je  ziv  i  snazan  On  rece : 
Budud  da  se  je  vijecanje  o  samom  predmetu  iscrpilo,  ne  cu  da  o 
tome  govorim,  nu  Cudim  se,  sto  mnogi  ovdje  ne  ce  da  priznaju  ne- 
volju  Hrvatske,  dok  ju  ve6  i  inozemci  priznaju  i  Zagreb  i  Turovo- 
polje  pozvali  su  u  tom  sve  oblasti.  Viroviticki  poslanik,  koji  nije  nasao  u 
Citavom  zakoniku  zakona,  koji  bi  kazao,  tko  ima  u  pokrajinskom  saboru 
pravo  glasa,  a  tko  ne,  sam  se  opovrgao.  Jer  ako  ne  ima  zakona,  koji  bi 
plemice  iskljucivao,  svi  plemi(3i  imadu  pravo  glasa.  Hrvatski  su  plemidi 
jednaki  kao  ugarski  te  stoje  pod  jednim  zakonom  i  ako  bi  se  virovitic- 
kom  zastupniku  krivo  cinilo,  kad  bi  svaki  plemic  imao  pravo  glasa,  go- 
vorniku  se  je  opet  krivo  cinilo,  sto  \'irovitica,  Pozega  i  Srijem,  utiCudi 
u  naputak  Hrvatske  poSiljaju  poslanike  na  ugarski    sabor,  a  platit  ih 


203 

lie  ce.  Poziv  na  municipijalna  prava  cini  se  govorniku  slabo  oruzje, 
govornik  je  Hrvat,  pak  ne  zna,  gdje  su.  Congradskom  zastupniku,  koji 
se  je  tuzio,  da  u  ovoj  dvorani  ne  ima  slobode  govora,  odgovara :  da 
je  bio  u  Zagrebu,  bio  bi  vidio,  koje  Budapesti  Hirado  konzervativima 
nazivlje.  Ovi  su  ne  samo  u  saboru  nerede  cinili,  vec  i  po  ulicama 
lupali  prozore,  pa  kad  su  htjeli  prirediti  bakljadu,  odredjeno  im  je 
vojnictvo  na  obranu,  a  ovdje  idu  na  svakog  covjeka  tri  vojnika.' 

1.  decembra  progovorio  je  turopoljski  zupan  o  ilirizmu,  odgo- 
varaju(ii  srijemskom  poslaniku  I.  Dubravaju,  koji  je  ustvrdioj  da  Ilira 
u  politickom  smislu  te  rijeci  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  vise  niti  ne 
imade,  a  Josipovich  mu  odvrati,  da  priznaje,  e  su  bili  izaslani  kome- 
sari,  nu  rezultat  istrage  nije  dosele  dosao  na  javu,  a  on  sam,  Josi- 
povich, da  je,  nesaslusan,  prijekim  putem  uklonjen  od  casti.  Bakarskom 
poslaniku  obecao  je,  da  ce  dokazati,  da  je  hrvatske  poslanike  samo 
sezdeset  osoba  na  ugarski  sabor  poslalo,  zato  se  ova  hrvatska 
toboznja  delegacija  ne  moze  smatrati  u  istinu  hrvatskom  delegacijom.'^ 
Iste  pake  toboznje  delegate,  pozvao  je  Josipovich,  neka  izjave,  komu 
salju  svoja  izvjesca?  Da  li  i  zagrebackoj  zupaniji. '' 

U  sjednici  saborskoj,  odrzanoj  u  Pozunu,  od  7,  januara  1848. 
govorio  je  Josipovich  opet  o  hrvatskim  odnosajima.  Vrlo  mu  je  zao, 
sto  Hrvatska  nije  zastupana  u  parlamentu,  jer  sad  bi  bila  tolika  pri- 
lika  spojiti,  sto  se  nebi  nikad  vise  rastavilo.  U  Hrvatskoj  jesu  dvije 
stranke :  konzervatorno-ilirska  i  magjarsko-hr- 
V  a  t  s  k  a.  Prva  se  hvali,  da  zeli  uzdrzati  narodnost,  al  ne  hrvatsku 
narodnost,  jer  ovoj  je  ime  zatajila.  Za  hrvatsku  narodnost 
bori  se  madzarska  stranka,  koja  zeli  ostati  u  tijesnom  sa- 
vezu  s  madzarskom  bradom  i  s  ugarskom  krunom.  Prvaci  konzerva- 
tivno-ilirske  stranke,  ne  pokazuju  veJike  simpatije  prama  hrvatskoj  na- 
rodnosti.  Jedau  od  njih  sagradio  je  u  Zagrebu  samostan  i  Iirani  16 1 
dama,  koje  gotovo  djecu  svega  gradjanstva  njemacki  poducavaju,  Toj 
je  jasno,  da  se  tim  ne  pokazuje  simpatija  spram  hrvatske  narodnosti. 

Drugi  je  prvak  indigena,  koji  niti  hrvatski  nezna.  Treii  je  bio 
pravi  Hrvat,  ah  je  postao  Ilir.  Vlada  tlaci  madzarsko-hrvatsku  stranku. 
Dopusteno  je  njezine  clanove  zatrti,  globiti,  u  novinama  kaljati,  jer 
su  madzarska  stranka.  Kad  se  bude  vijecalo  o  provrijedama  zakona, 
obvezao  se  Josipovich,  da    6q    se    ovo    sve    opsirnije    dokazati.    Sada 

'  Horv.  slav.  dalm.  Nar.  Novine  br.  98. 

'^  Rukopis  u  sveuc.  biblioteci  :Licentiosa  factaAntonii  Jo- 
sipovich contra  patriam  et  nationem  croatico-slavonicam  sub  coinitiis 
1847. /8.  Ex  periodicis  relationibus  ablegatorum  diaetalium  excerpta. 

'  Horv.  Slav.  dalm.  Nar.  Nov,  str.  398. 


204 

samo  veli,  Ja  ova  tri  prvaka  nijesii  pravi  prijatelji  vlade,  ved  da  u 
niutnom  love.  \'idjet  de  ved  vlada,  hoi^e  li  u  takovom  druStvu  povje- 
renje  steci.  Terorizam  ni^ta  ne  koristi,  jer  pravednik  se  ne  boji  pisao 
nia  sta  —   Hiradc' 

Kao  neka  morska  zmija,  povlaCilo  se  turopoljsko  pitanje 
u  ugarskom  zajednickom  saboru.  Josipovich  je  konzekventno  tvrdio, 
da  Bunjika,  Buzana  i  Ozegovi(ia  ne  priznaje  nuncijima  Hrvatske,  jer  su 
izabrani  po  krnjem  i  nezakonitom  saboru.  Nunciji  su  pako  tvrdili, 
da  uredjenje  sabora  po  zak.  i\.  120,  od  g.  1715.  i  zak.  cl.  58  od  g. 
1790.  spada  jedino  na  hrvatski  sabor.  Zastupnicka  pako  ku6a  uvijek 
je  drzala  s  Turopoljcima.  Razumije  se,  da  je  odbor,  kojega  je  za- 
jednicki  sabor  izabrao,  da  istrazi  »hrvatske  smutnjec,  imajudi  za  pred- 
sjednika  samoga  Ljudevita  Kosuta,  htio  staviti  pod  sud  hrvatske  nun- 
cije,  ali  bansko  vijede  pod  banskim  zamjenikom  Haulikom,  zakljuCilo 
je,  da  se  nunciji  ne  upustaju  u  nikakov  pretres,  vec  neka  prosvje- 
duju.  Kosut  je  vec  poradio  i  predlog  za  zajednicki  sabor,  po  kojem 
bi  Hrvatska  postala  posve  ovisnom  od  Ugarske,  a  Slavonija  da  se 
napose  pripoji  Ugarskoj.  Ali  taj  predlog  KoSutov  ostade  na  papiru, 
jer  je  to  bansko  vijede  osujetilo.  Ali  i  Kosutova  osnova,  kako  da  se 
madzarski  jezik  narine  Hrvatima  prijetila  je,  te  je  moralo  i  opet  bansko 
vije6e,  da  se  posebnom  reprezentacijom  obrati  kralju,  da  uskrati  sank- 
ciju  nepravednog  zakona. 

Nunciji  su  imali  tesku  borbu  osobito,  kad  se  je  radilo  o  indi- 
genatu  poCetkom  g.  1848.  Sami  nunciji  izvijestili  su  otom:  »Kod  ove 
iprilike  ponovili  smo  mi  od  strane  zdruzenih  kraljevina  (Hrvatske  i 
Slavonije)  prijasnje  naSe  oCitovanje,  da  i  nadalje  drzavnom  saboru 
na§em  pridrzavamo  vlast,  da  podjeljuje  indigenat.  Na  to  Ko^ut,  Jo^ 
sipovich  i  jo§  neki  drugi  madzarski  zastupnici  nahrupi^e  na  nas  to- 
likom  zestinom,  da  su  u  svojim  govorima  daleko  prekoraCili  sve  gra- 
nice  zakonitosti,  pravednosti,  razboritosti,  pristojnosti  i  uljudnosti.  Zna- 
menite  su  uvrijede  toga  dana  izu^iiene  ne  samo  proti  nama,  kao 
zastupnicima  zdruzenih  kraljevina,  nego  i  proti  nesumnjivim  pravima 
i  dostojanstvu  zdruzenih  kraljevina. « 

Kad  se  je  15.  januara,  u  saborskoj  sjednici  raspravljalo  o  ma- 
dzarskom  jeziku  izjavio  je  Josipovich,  da  mu  se  u  zadnjim  prilikama 
najpametnije  vidi,  da  se  pridrzi  latinski  jezik.  On  ne  zna,  .^to  s  Hrva- 
tima namjerava  vlada.  Mozda  6e  ih  jos  u  Ljubljanu  poslati.  Mojzes 
zagrebaCki  kanonik,  poslije  biskup  i  dobrotvor  slovaCki,  odvratio  je 
Josipovichu,  da  hrvatski  jezik  ima  vise  narjeCja  i  svaki  svoje  narjeCje 

'  Ibidem  1848.  br.  6. 


205 

smatra  najboljim.  U  ostalom  Hrvati  ce  biti  zadovoljni,  ako  se  turo- 
poljski  zupan  bude  sluzio  onim  narjecjem,  sto  vlada  u  Turopolju. 
Josipovich  mu  odgovori,  da  je  izmedju  hrvatskog  i  ilirskog  jezika 
golema  razlika.  U  ostalom  je  pravo,  da  se  u  Turopolju  uz  hrvatski 
govori  i  madzarski.  U  Turopolju  stvari  dobro  stoje;  sve  je  lijepo  u 
redu,  tako  da  niti  u  Ugarskoj  ne  ima  Ijepsega  poretka ;  —  nu  u 
Hrvatskoj  ne  ima  reda. ' 

27.  januara,  kad  se  je  govorilo  o  indigenatu  i  podjeljivanju ' 
plemstva,  htjelo  se  je,  da  se  stavi  znanje  madzarskog  jezika,  kao 
uvjet  indigenata,  onda  je  Josipovich  pristao  uz  Kosuta  i  izjavio,  da 
nista  ne  zna  o  tom,  da  bi  i  hrvatski  sabor  mogao  stvarati  indigene. 
I  kad  su  hrvatski  poslanici  zakonom  dokazivali,  da  postoji  hrvatsko 
plemstvo,  nije  htio  toga  Josipovich  priznati.  Hrvatskog  poslanika . 
nazva  diktatorom,  koji  je  protiv  njega  svakoga  poslanika  branio.  Hrvat- 
ski pako  sabor  nazva  komedijom.'^ 


•  Ibidem  1848.  str.  33. 

*  Ibid.  str.  42. 


Tiiropolje  od  g.  1(848.  do  danas. 

Nastadose  burna  vremena.  Ono  sto  se  je  dogadjalo  u  Ugarskoj 
svrnulo  je  oci  citavoga  svijeta  na  tu  zemlju.  Tamo  je  sve  jace  izbi- 
jalo  na  povrsinu  ime  Ljudevita  Kosuta,  koji,  stvarajudi  jaku  narodnu 
organizaciju,  postade  doskora  vodjom  citavoga  naroda,  duboko  ispod 
sebe  potisnuvsi  sve  konzervativne  madzarske  elemente.  Pokus  Metter- 
nichov,  da  uniJti  moc  opozicije,  koju  je  imala  po  zupanijama  tako, 
te  je  postavio  upravitelje  zupanija,  posve  se  je  izjalovila.  Dvije  glavne 
skupine  opozicije :  doktrinarci  ili  centraliste  :  Eotvos,  Ladislav  Szalay, 
Trefort  i  zupanijski  autonomiste  s  Kosutom  na  celu,  slozise  se  u 
oci  izbora,  na  osnovi  programa,  koji  je  sastavio  Franjo  Deak.  Tako 
niti  Metternich,  niti  ikoja  sila  na  svijetu,  nije  vise  mogla  sprijeciti 
pobjede  velike  liberalne  opozicije.  Dne  17.  oktobra  1847.,  kao  dan  iz- 
bora u  Ugarskoj  moze  se  nazvati,  upravo  poCetkom  Kosutova  re- 
,  volucionarnoga  rada,  Taj  dan  izabra  Pesta  Kosuta  uz  neopisivo  odu- 
sevljenje  velikom  vecinom  za  poslanika.  I  ova  pobjeda  privukla  mu  je 
sve  vise  pristasa.  Iliri  su  teskim  slutnjama  opazali  te  pobjede  svoga; 
krvnoga  protivnika,  al  zato  su  se  opet  uzdigle  nade  ugarsko-hrvatske 
opozicije.  Vec  pocetkom  godine  1847.  Kako  prije  spomenusmo  nastao 
je  ziviji  pokret  u  Hrvatskoj  radi  toga,  da  se  hrvastina  uvede  u  skole 
i  u  urede.  Hrvatski  sabor,  koji  se  je  sastao  20.  oktobra  prije  ugar- 
skoga  zajednickoga,  da  bira  nuncije,  te  da  im  dade  naputak  za 
zajednicki  sabor,  vec  je  posve  narodan.  Sjajna  sjednica  tog  sabora 
I  odl  29.  oktobra  zakljudla  je  na  predlog  Ivana  Kukuljevica,  da  se 
hrvatski  jezik  uvede  u  sve  urede  i  skole.  Narod  je  proslavio  taj  re- 
ceni  dogadjaj  sjajnom  bakljadom  i  drugim  svecanostima,  a  gospodje 
su  osipale  narodne  zastupnike  cvijecem.  Slijedecih  dana  izradio  je 
sabor  poznate  naputke  za  svoje  delegate.  Za  poslanike  u  zajednicki 
sabor  su  odabrani :  za  gornju  (velika^ku  kucu)  Herman,  Buzan,  a 
Metel  Ozegovic  i  Josip  Bunjak   u  donju  kuiu. ' 


'  Kukuljevic,    Jura    regni    Croatiae,  Dalmatiae    et   Slavoniac    H.    strana 
306.-309. 


207 


Kad  je  buknula  u  Parizu  februarska  revolucija,  citava  se  Eu- 
ropa  uzbuiiila,  a  Madjari  osjetise,  da  je  dosao  njihov  cas.  3.  marta 
pokaza  se  vec  prvi  znak  madzarskoga  prevrata.  Taj  dan  predlozio 
je  Kosut  glasovitim  govorom  u  parlamentu,  da  se  kao  zalog  novih 
reforma    stvori    odgovorno    ugarsko    ministarstvo    i    da    se    od  kralja 


Boj  s  Turcima  u  Hrvatskoj. 
Po  divorezu   Hansa   Buigkmaira   (1472—1559.)  za   djcio    j-Wcisakunig«    kralja 

i  cara  Maksimilijana  I. 


zatrazi  zastupnistvo  puka  na  godisnjem  saboru  u  Pesti,  narodna 
vojska  i  ustavna  sloboda  za  sve  narode.  Taj  predlog  bio  je  sa  za- 
nosom    prihvacen. 

Dok  se  je   velika   deputacija    spremala  u  Bee,  vec  se  i  u  BeCu 
dogodile  velike  stvari.    12.  marta  poslalo   je    do    dvije    tisuce    sveuci- 


208 

listaraca  cam  adresu,  u  kojoj  su  t^a  molili,  da  skine  Metternicha. 
13.  marta  pobunise  se  Becani,  a  Metteinich  je  bio  prisiljen  bjezati 
iz  Beca.  15.  marta  izdao  je  kralj  Ferdinand  proglas,  u  kojem  pro- 
glasi  slobodu  stampe  i  ustav. 

[  15.  marta  otputio  se  je  Kosut  s  grofom  Ljudevitom  Batthyani- 
jem  i  deputacijom  u  Bee,  da  podastre  sankciji  spomenuti  zakljucak. 
Deputacija  je  sastojala  od  80  zastupnika,  medju  njima  Antun  Josi- 
pbv'ich.  Ovima  se  pridruzilo  300  djaka.  Svi  ovi  docekani  su  u 
Becu  s  velikim  sjajem  i  slavljem.  16.  marta  primio  je  kralj  deputa- 
ciju  i  odobrio  joj  odgovorno  ministarstvo.  Prvim  madzarskim  mini- 
strom  predsjednikom  postade  grof  Ljudevit  Batthyani,  a  Kosut  po- 
stade  ministrom  financija. 

Sad  su  slijedile  socijalne  reiorme  jedna  za  drugom.  Kmetstvo 
je  ukinuto.  Izborni  red  je  prosiren. 

Kad  je  opet  velika  hrvatska  deputacija  s  Gajem  na  celu  odnesla 
u  Bee  »Zahtjeve  naroda«  i  predala  ih  29.  marta  1848.,  onda  je  to 
veoma  zabrinulo  Josipovicha  i  njegove  pristase.  On  je  poradi  te  de- 
putacije  progovorio  u  ugarskom  saboru  4.  aprila.  On  je  zatrazio  od 
poslanika  Hrvatske,  neka  kucu  izvijesti  o  dogadjajima  u  Zagrebu  i 
o  velikoj  deputaciji.  Poslanik  Hrvatske,  Bunjik,  izjavio  je  na  to  uz 
najvecu  paznju  sabora,  da  sada  u  Hrvatskoj  nema  sabora  i  zato  se 
ona  deputacija  ne  moze  smatrati  legalnim  izljevom  volje  naroda. 
Bududi  pako  da  o  citavoj  stvari  nije  poblize  obavijesten,  ne  moze  da 
na  sebe  svali  odgovornost  u  tome  pitanju.  Medjuto  je  Zagrebom  orilo 
odusevljenje,  ustrojila  se  narodna  straza  i  sve  je  bilo  puno  nade,  to 
vi§e,  jer  je  kralj  ved  ispunio  prvi  zahtjev  naroda  i  dao  mu  za  bana 
Josipa  J  e  1  a  c  i  c  a.  Protivnici  llira  klonuse. 

18.  aprila  pisao  je  odvjetnik  Ivancic  nekom  grofu  (valjda  Dio- 
nizu  Sermage-uj.  U  tom  se  pismu  javlja,  da  se  je  Josipovich  odvezao 
u  Kurilovec,  gdje  je  nasao  vise  klonulih  svojih  pristasa,  koji  su  se  tamo 
zavukli,  te  da  ih  je  ostro  izgrdio.  Josipovich  im  rece,  da  ne  vidi  ni- 
kakove  opasnosti  od  llira,  jer  su  na  tri  stranke  rascijepani,  a  plem- 
stvo  na  selu  i  seljaci  da  su  odusevljeni  za  Ugarsku.  Sigurno  je  — 
kazao  je  Josipovich   —  da  6e  prije  ih  kasnije  mnogo  krvi   protedi... 

U  svom  se  je  listu  Ivancic  cudio,  kako  su  mogli  poslati  iz  BeCa 
jednoga  Jelacida  za  bana^  te  spomenu,  da  treba  deputaciju  poslati  u 
Bee,  da  vladar  imenuje  driigoga  bana,  najbolje  kojeg  nadvojvodu. 
Trebalo  bi  u  Hrvatsku  poslati  dvije  do  tri  pukovnije  husara.  Ti  bi 
brzo  ucinili  red.  llirci  du  hoce  Bosnu  osvojiti.  Tako  i  siicno  pisao  je 
Ivancid. 


209 

Kad  se  je  za  to  pismo  saznalo,  potrazili  ga  narodni  strazari  u 
stanu;  ali  on  je  nekud  pubjegao.^ 

Banu  Jelacicu  dolazile  su  odasvud  prijave,  da  se  razni  emisari 
Kosutovi  mijesaju  u  narod  i  da  ga  bune.  Ban  se  je  poradi  toga  od- 
luCio  na'  stroze  mjere.  19.  aprila  1848.  nalozio  je  zato  ban  podzu- 
panu  Zuvicu,  da  s  mjesta  pozove  pred  bana  sve  suce  plemenite  turo- 
poljske  opcine  te  vodje  pokupskih,  posavskih  i  topolovackih  plemica 
i  slobodnjaka.  U  isti  mah  je  nalozio  ban,  da  se  s  mjesta  proglasi 
prijeki  sud  protiv  onih,  koji  bi  se  usudili  podici  protiv  kralja,  domo- 
vini  ili  zastupnicima  naroda.  Da  se  ti  njegovi  nalozi  i  naredbe  iz- 
vrse,  ucinio  je  Jelacic  odgovornim  podzupana  i  citavu  zupanijsku 
oblast.  Isti  jos  dan  dosla  je  k  Jela5i(5u  banu  deputacija,  koja  ga  je 
molila,  neka  odmah  skine  s  mjesta  zemaljskoga  arkivara  Aurela  pi. 
Kusevida,  koji,  pristasa  madzarsko-hrvatske  stranke,  ne  samo  da  nije 
pouzdan,  vec  mu  se  dapace  i  moze  kazati,  da  je  najvaznije  doku- 
mente  iz  zemaljskog  arkiva  vadio  i  upotrebljavao  ih  u  nedozvoljene 
svrhe.  Saslusavsi  ban  ovu  deputaciju,  obeca  joj,  da  6e  i  tu  stvar 
odmah  rijesiti.  Sto  je  obecao,  to  je  odmah  i  izvrsio.  Aurelu  Kusevicu 
budu  uzeti  arkivski  kljuci,  arkiv  je  odmah  zapecacen,  a  ujedno  je ' 
imenovao  ban  posebnu  komisiju,  kojoj  je  nalozio,  da  istrazi,  da  li  je 
koji  dokumenat  nestao  iz  arkiva. 

Madzarske  novine  »Jelenkor«  oborile  se  26.  aprila  na  bana  Je- 
lacica,  te  su  u  svijet  bacile  smjelu  tvrdnju,  da  bana  JelaCi6a  u  Za- 
grebu  i  u  zemlji  ne  vole  i  da  on  nema  povjerenja  naroda,  U  istom 
se  clanku  kaze,  da  bi  trebalo  popuniti  stolicu  velikoga  zupana  za- 
grebacke  zupanije,  a  za  to  mjesto  da  je  jedini  sposoban  Antun  Da- 
nijel  Jo  sip  o  v  i  ch. 

26.  aprila  imenovalo  je  madzarsko  ministarstvo  turopoljskog 
zupana  Antuna  Josipovica  velikim   zupanom  zagrebacke  zupanije. 

Zagrebacke  novine,  kad  se  je  zato  doznalo,  zlorado  se  rugaju 
torn  imenovanju  i  vele,  da  rado  izvjescuju  o  tom,  jer  ce  pisma  madzar- 
skog  ministarstva  i  onako  neotvorena  ostati,  pak  bi  tako  novi  sef 
zupanije  kasno  bio  poznat  u  zupaniji,  za  koju  je  imenovan. 

Na  to  odgovorise  Iliri  represalijama.  Josipovicheva  svojta  mo- 
rala  je  s  njim  pobjeci  i  isceznuti  iz  Hrvatske,  jos  u  pravo  vrijeme, 
jer  su  za  njima  izdane  tjeralice.  Josipovich  je  potrazio  zakloniste 
kod    Madzara  i  madzarske    vlade.  U  Hrvatskoj  se  stvari    izmijenise  i 


*  Agramer  Zeitung  1848.,  str.  235 
-^  14 


210 

Josipovich    nije  smio  ni  da  se    priblizi    svojoj    zupaiiiji.  On  je    morao 
ostati  u  Pesti. 

Spomenusmo  da  jc  nijeseca  aprila  ban  Jelacic  u  istinu  proglasio 
prijeki  sud  za  citavu  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Ucinio  je  to  ne  samo 
za  proste  zlocine  vec  i  za  urotnike  i  buntovnike,  pod  kojima  se  je 
narocito  spominjalo  da  jesu: 

1.  Oni,  koji  bune  narod  protiv  sadanjega  zakonitoga  kralja  Fer- 
dinanda  ili  protiv  vlasti  banove. 

2.  Koji  bune  prosto  plemstvo,  govoreci  nnu,  da  su  krivi  stano- 
viti  Ijudi,  ili  kako  se  oni  obicno  izrazuju,  Ilirci^  sto  ce  i  u  buduce 
placati  poreze  i  druge  imati  terete. 

3.  Oni,  koji  seljake  i  poljodjelce  bune,  govoreci,  da  ono  nisu 
Hrvati  ili  Slavonci,  nego  da  su  Madzari ;  ili  da  su  samo  po  Madza- 
rima,  a  ne  po  Hrvatima  i  Slavoncima  oslobodjeni  tlake,  te  da  im 
hrvatski  i  slavonski  vlastelini  opet  hoce  da  naprte  tlaku,  pa  da  su 
Iliri  samo  zato  otisli  pred  kralja  u  Bee  .  .  .« 

Na^sva  crkvena  vrata,  na  sve  opcinske  zgrade,  na  sve  krcme 
i  na  sto  vise  mjesta  pribio  se  je  proglas  prijekoga  suda.  Uz  to  su 
narocito  u  Turopolju  morali  sakupljenom  narodu  uz  bubnjeve  ogla- 
sivati  suci  plemenite  opcine  uz  dva  svjedoka,  da  je  puknuo  prijeki  sud. 

Bundzije  i  druge  zlocince  imale  su  doticne  oblasti  s  mjesta 
poslati  u  Zagreb  ili  Karlovac  pred  sud. 

3.  maja  na  veCer  procita  pukovnik  narodne  straze  grof  Vojkti 
sakupljenoj  strazi  banovo  pismo,  pisano  gradskome  sucu,  a  na  znanje 
citavom  gradjanstvu  grada  Zagreba.  Tuj  se  javlja,  da  ce  4.  maja 
turopoljski  zupan  s  24  seoska  suca  do(^i  u  Zagreb,  te  se  upozoruju 
gradjani,  da  se  prema  Turopoljcima  ponasaju  bratski  i  da  ih  ne  vrije- 
djaju.  Dapace,  neka  zagrebacki  gradjani  posve  zaborave  na  sve,  §to 
se  je  dosele  izmedju  Turopoljaca  i  Zagrepcana  dogadjalo,  pak  im  u 
svemu  neka  budu  na  ruku,  te  im  lijepo  podavaju  dokaze  pravoga 
prijateljstva  i  bratstva.  Ban  u  svom  pismu  nije  ostao  tek  kod  svoje 
molbe,  vec  se  je  ujedno  zaprijetio  kaznom  svakome,  koji  bi  ma  kojem 
Turopoljcu  5to  na  zao  ucinio. 

Narodna  je  straza  tu  bansku  poruku  mirno  saslusala,  a  na 
koncu  je  uskliknula  odusevljeno  :   Zivio  ban  ! 

4.  majadakle  1848.  do^li  su  uistinu  turopoljski  suci,  vodjeni  svojim 
podzupanom  Modicem  k  banu,  odazvavsi  se  nesto  kasno  pozivu  ban- 
skomu.  Zato  im  je  Jelacic  to  i  u  audienciji  spocitnuo  i  prekorio  ih, 
zaito  se  nisu  prije  pokorili  njegovu  nalogu  i  njegovoj  zapovjedi. 
Na    to    je    odvratio    turopoljski    podzupan    Modic,    da    su    Turopoljci 


211 

uvijek  bili  poslusni  svome  kralju.  Ostro  im  je  na  to  i  po  vojnic^ki 
otkresao  ban:  »Ne  samo  kralju,  vec  i  banu,  koji  Nj.  Velicanstvo  za- 
stupa,  morate  biti  pokorni«.  Zivim  rijecima  opomenu  ih,  neka  ne 
puste,  da  do  toga  dodje,  te  bi  ih  morao  ban  potsjetiti  oruzanom 
silom  na  duznost.  vSpomenu,  da  je  zlobna  laz  ono,  cim  ih  neki  bune 
da  su  Ilirci  krivi,  sto  ce  morati  Taropoljci  placati  porez.  Opetujuci 
im  za  to  opomenu,  da  budu  mirni,  poslusni  i  da  uzdrze  red,  otpusti 
ih  ne  bas  milostivo. 

5.  maja  g.  1848.  bila  je  opet  skupstina  gradskoga  poglavar- 
stva,  gradjanstva.  U  toj  je  skupstini  procitan  turopoljski  dopis,  pisan 
hrvatskim  jezikom.  U  njemu  se  je  javljalo,  da  su  i  Turopoljci  po 
primjeru  grada  Zagreba  umnozali  svoju  narodnu  strazu,  Turopoljci 
pozivaju  grad  Zagreb,  neka  zaboravi  na  stare  zadjevice  i  neka  uspo- 
stavi  staru  slogu  izmedju  plemenite  turopoljske  opdine  i  grada  Za- 
greba, da  u  slucaju  potrebe  priskoce  jedna  op6ina  drugoj  na  pomoc. 

Kad  je  procitan  taj  pripis  turopoljske  opcine,  ustade  gradski 
starjesina  Mikulic  i  predlozi,  da  se  Turopolju  otpise:  »buduc  svrha 
narodne  straze  nije,  braniti  koga  izvan  granica  svoga  okruzja,  ve6 
u  mjestu  sigurnost  i  red  uzdrzati,  da  se  njihovoj  zelji  udovoljiti  ne 
moze,  i  to  tim  manje,  sto  se  ova  varos,  s  kojom  sve  oblasti  i  sta- 
novnici  hrvatski,  slavonski  i  dalmatinski,  pace  i  srpski  u  Banatu  i 
Backoj,  Kranjci  i  Stajerci,  tako  reku(5  svi  Slaveni,  gojedi  s  njom 
jedne  zelje,  u  najvecem  prijateljstvu  zive,  nikakova  neprijatelja  bo- 
jati  nema,  i  da  bi  jedini  mozda  Madzari  bili  kadri  na  ovu  varos 
nahrupiti,  a  ove  da  ce  oni  vec  sami  moci  uz  pomoc  preuzv.  gosp. 
bana  onako,  kako  valja,  suzbiti  nu  bas  s  Madzarima,  t,  j.  s  nasim 
neprijateljima  simpatiziraju  Turopoljci,  U  ostalom  Zagreb  zeli  u  pri- 
jateljstvo  stupiti  s  bracora  turopoljskom,  samo  ako  proceraju  od  sebe 
one  strsene,  koji  su  cijelo  ono  okruzje  okuzili  i  iz  lijepoga  Turovoga 
polja  neugodno  strsenovo  gnijezdo  sacinili  .  .  .« 

Pocetkom  maja  upravio  je  podzupan  zagrebacke  zupanije,  Josip 
Zuvic,  koji  se  je  isprvice  poklonio  banu  Jelacicu,  posve  ostro  pismo 
banu,  gdje  mu  otkazuje  svoj  posluh,  ne  priznavajuci  mu  vlast.  Kad 
se  je  1.  maja  za  to  pismo  u  Zagrebu  saznalo,  htjela  je  svjetina 
Zuvica  lincovati, 

Narodna  straza  odvela  je  Zuvica  iz  kazina  u  gradsku  vije6nicu, 
a  od  ovud  kuci,  gdje  je  od  6  sati  na  vecer  do  8.  maja  8  sati  u 
jutro  cuvan.  Isto  su  tako  ucinili  s  Rakodczayem. 

i  7.  maja  napisa  Zuvic  banu:  »Svoje  pismo,  koje  je  Vasu  Preuz- 
visenost~tako  uvrijedilo,  i  koje  sam  pisao  nepromisljeno,  opozivljem  i 
unistujem,  klececi ;    smilujte    se,    Preuzviseni,    meni   starcu,  kojega  je 


212 

pamet  ostavila;  nadam  se  milosti  i  da  ce  Vasa  Preuzvigenost  uzeti 
u  obzir  mojih  65  godina.  Preporucujuci  se  vasoj  milosti,  jesam  Pre- 
uzvisenosti   prepokorni  grijesnik  Josip  Zuvid.  Zagreb,  7.  maja   1848.« 

Tim  svojim  pismom  Zuvi6  si  je  doduse  izmolio  milost,  ali  je 
s  druge  strane  sam  priznao  svoju  nesposobnost.  Pravo  su  mu  rekle 
njemacke  zagrebacke  novine,  tko  sam  priznaje,  da  je  izgubio  pamet, 
taj  je  sam  nad  sobom  stap  prelomio.  Ban  je  Jelacic  stvar  tako  i 
shvatio,  pak  je  i  Zuvica  i  Citavo  zupanijsko  poglavarstvo  skinuo. 
Imenovao  je  ujedno  privremeno  novi  zupanijski  magistrat:  prvim 
podzupanom  Aleksandra  Kralja,  drugim  Franju  Cackovida,  trecim 
Josipa  Bunjevca,  protonotarom  pako  Roberta  Zlatarovica. 

Dakako  da  je  tijem  ban  Jelacic  pocinio  t.  zv.  carski  rez,  te  je 
povrijedio  stari  ustavni  obicaj. 

8.  maja  dogodio  se  je  u  povjesti  grada  Zagreba,  a  i  u  po- 
vjesti  citave  Hrvatske  znacajni  dogodjaj;  Zatvoren  je  kazino,  koji  je 
bio  sve  do  toga  dana  srediste  madzarsko-hrvatske  stranke.  Na  samu 
pako  zgradu  toga  kazina  izvjesena  je  velika  hrvatska  trobojna  zastava. 
Isti  dan  se  jo§  u  Been  nije  ni  slutilo  kako  se  stvari  razvijaju,  pak 
trijezni  Brlic  preporuca  mir  s  Josipovichem. 

Brlid  naime  u  svom  pisma  Gaju  8.  maja  iz  Beca  veli :  »Levina 
Raucha~r  Marka  Erdodija  je  na  sokaku  Bedekovicka  opazila,  pa  se 
zacela  s  njima  razgovarati.  Bijesno  joj  rekose,  da  se  moguca  njihova 
stranka,  osobito  djelovanjem  Josipovicha  u  Turovom  polju,  pripravlja, 
da  sve  Ilirce  potuku.  Tu  ne  trebate  komentara.  Al  dete  skoro  vasa- 
rite  s  Josipovichem. « * 

Dne  15.  rnaja,  doslo  je  u  Zagrebu  u  vise  od  tisucu  pet  stotina 
turopoljskih  plemica,  da  se  poklone  Jelacicu  banu.  Vodio  ih  je  okruzni 
sudac  Bornemissa,  te  uz  vise  svecenika,  Stjepan  Josipovich  i  neki 
drugi  turopoljski  uglednici,  na  konjima.  Turopoljski  su  plemidi  po- 
nosno  koracali  sa  svojim  zastavama  i  glazbom.  Zacudjeno  su  gledali 
zagrebaCki  purgari  te  svoje  nekadanje  neprijatelje.  Kad  su  dosli  na 
Markov  trg  pred  zemaljsku  kucu,  cekali  su,  da  im  se  ban  pokaze. 
Kad  je  pako  ban  dojaSio  na  svom  konju^  onda  zaori  iz  redova  turo- 
poljskih plemica  odu.^^evljeni  »Zivio!«  »Zivio!«  taj  nije  vise  casova 
prestao,  ved  se  je  orio  gromko  ulicama  staroga  Grica  i  trgom,  na 
kojem  je  toliko  i  ilirske  i  turopoljske  krvi  bilo  proliveno.  Lijepo  im 
je  odzravio  na  pozdravlje  ban  Jelacic^  i  srdaCno  rekao,  da  je  tvrdo 
odlucio  boriti  se  za  kralja  i  domovinu,  al  narod  treba  da  bude  slozan. 

'  Gradja  VI.  str.  33, 


213 


Bana  treba,  da  se  sluSa,  jer  satn  od  sebe  ne  moze  nista,  Jelaei6  je 
svrsio  rijeCima:  »Bog  uzdrzi  kralja,  nasu  domovinu  i  nasu  narodnost!« 
Bas  15.  maja,  imala  je  odputovati  po  ug.  ministarstvu  imenovana 
komisija  za  Hrvatsku  parobrodom.  U  toj  su  komisiji  bili,  uz  zapovjednog 
generala  petrovaradinskog,  Hrabovskog,  Josipovich,  Zsitvaj,  Eotvos, 
Festetics,  Zerpak  i  Alojz  Degre.    ^ 

Medjutim  do  tog  nije  doslo. 
Naprotiv  bio  je  Josipovich  u  ce- 
tvrtak  19.  maja  u  Pesti  i  sta- 
novao  je  u  hotelu  k  Palatinu 
(Vaczi  utza)  pak  mu  tamo 
Madzari  priredise  velicanstvenu 
serenadu  i  bakljadu,  Sve  cete 
narodne  straze  izasle  su  u  pa- 
radi. 

Kad  se  je  radilo  o  tom,  da 
20.  maja  bude  glavna  kongrega- 
cija  zagrebacke  zupanije,  da- 
kako,  da  se  je  odmah  mislilo  na 
to,  da  Turopoljci  ne  sprece  ove 
skupstine.  Sigurnosni  odbor  za- 
grebacki  odluCio  je  zato,  da  za- 
moli  gradsko  poglavarstvo,  neka  I 
pred  savski  most  postavi  straze  ^ 
i  neka  ne  dopusti,  da  turopolj- 
ski  plemi6i  dodju  rpimice  u  grad. 
To  se  je  javljalo  i  u  novinama, 
da  u  pravi  jos  cas  Turopoljci  sa- 
znadu  pri  cem  su,  pak  da  ne 
pokusaju  otpor. 

Vrlo  vazna  je  bila  odluka  skup- 
stine zagrebacke  zupanije,  koja 
se  je  obdrzavala  22.  i  slijedeciih 
dana  u  mjesecu  maju  godine 
1848.,  sto  je  odluCila  o  opcoj  si-  «;^i 
gurnosti:   »n  nijednoj  dobro  ure-  | 

djenoj  drzavi  ne  moze  se  trpjeti,  da  bi  neki  izrodni  zitelji  kod  kuce 
nemire  pravili  ili  pozivali  proti  domovini  neprijatelje  izvan  domovine. 
A  taj  zalosni  slucaj  bivao  je  u  nasoj  domovini,  jer  neki  nemirnici 
za  tudjinstvom  hlepedi,  gojili  su  dosta  dugo  i  podpaljivali  neslogu 
medju    obrazovane    sinove    nase    domovine.    DapaCe    bunili  su    narod 


214 

svakakim  laznim  vijestima,  kao  da  su  ga  narodni  Ijudi  upropastili, 
te  da  ga  namjeravaju  postaviti  pod  neko  njemacko  ropstvo  i  namet- 
nuti  im  strasan  porez  svake  malenkosti  .  .  .« 

Tako  je  poCimala  odluka  zagrebacke  zupanije,  a  onda  je  odmah 
stala  govoriti  o  vodjama  Turopoljaca  i  drugim  protivnicima  llira, 
kako  su  od  straha  pred  kaznom  iz  domovine  pobjegli,  al  za  to  da 
nisu  promijenili  svoj  rad,  vei  i  u  progonstvu,  da  rade  o  torn,  kako  bi 
Madzare  rasplamtili  u  ocito  neprijateljstvo  s  Ilirima.  Ne  da  se  za 
svoj  grijeh  pokaju  i  pokajani  u  krilo  majke  domovine  vrate  u  na- 
rucje  svoje  brade,  ve6  da  u  stranoj  zemlji  neprijatelje  nase  naroJ- 
nosti  jos  bolje  razpaljuju  i  zovu  protiv  svoje  vlastite  domovine. 

Ti  razlozi  ponukali  su  skupstinu,  te  su  o  tim  Ijudima  razprav- 
Ijali.  Bilo  je  skupstinara,  koji  su  odrjesito  zahtijevali,  da  se  svi  ovi 
bjegunci  proglase  izdajicama  domovine  i  da  se  protiv  njih  postupa 
najstroze.  Ali  to  drakonicko  mnijenje  nije  prevladalo. 

Spomenulo  se,  da  su  manje  vise  svi  protivnici  llira  tek  zablu- 
djeli  i  krivoga  mnijenja  Ijudi,  al  ih  se  zato  ne  smije  prekoravati,  da 
su  izdajice.  Ta  zalosna  bi  to  bila  domovina,  koja  bi  imala  toliko  iz- 
dajica.  Treba  tim  tobaznjim  izdajicama  otvoriti  put,  da  se  pokaju  i 
isprave,  pak  6e  sve  drugo  lako  biti.  Nade  je,  da  ce  se  ovi  promi- 
jeniti  i  da  6e  jos  postati  dobrim  rodoljubima. 

NaroCito  je  zupanija  povela  rijec  da,  kad  bi  koji  onaj,  koji  je 
iz  straha  pred  kaznom  pobjegao  dosao  natrag,  onda  ne  treba  da  se 
boji.  Doista  je  odlucila  zupanija:  Onim  ostalim,  koji  su  mozebit  po- 
radi  straha  otisli  iz  domovine,  jer  su  se  nadali  pravoj  kazni,  skup- 
gtina  zagrebacke  zupanije  od  22.  i  slijededh  dana  maja  zakljucila  je 
slijedede : 

>/U  najnovije  vrijeme,  vide6i,  (izrodi  domovine)  da  svojom  lu- 
kavstinom  i  svojim  prevarama  namjeravani  cilj  postici  ne  mogu,  a 
valjda  ih  je  i  savjest  poradi  njihovih  zlih  namjera  pekla,  te  ih  strah 
uhvati  i  oni  pobjegose  iz  svoje  otacbine,  ali  ne  da  se  za  svoj  grijeh 
pokaju  i  pokajani  u  krilo  majke  domovine  i  u  narucje  svoje  brace 
vrate,  ved,  da  u  stranoj  zemlji  neprijatelje  narodnosti  nase  jos  bolje 
raspaljuju,  obuzeo  je  ovu  skupstinu  pravedan  gnjev  i  mnogi  zahtije- 
vahu,  da  se  proti  ovakovim  nezahvalnim  sinovima,  kao  izdajicama 
najstrozije  postupa ;  ali  bolja  dud  nadvlada,  nije  se  moglo  pomisliti, 
da  bi  nasa  domovina  toli  nesretna  bila,  koja  bi  odgojila  toliko  nepo- 
pravivih  izdajica.  Zato  u  citavoj  nadi,  da  6e  i  ovi  uvidjeti  svoju  po- 
grjesku,  te  pokajati  se  iskreno  i  vratiti  se  u  krug  brade  svoje,  da 
sloznim  silama  za  dobro  svoje  domovine,  po  razmjeru  svojih  sila  rade 
i  u  svemu    sveta    narodna    tezenja  i  poduzeca    potpomazu  —  bi  za- 


215 

kljuceno,  da  se  imadu  po  novinama  nasini  narodnim,  kao  sluzbenom 
listu,  u  domovinu  pozvati  svi  u  opce,  osobito  pako  slijedeci,  za  koje 
se  znade,  da  su  se  iz  domovine  udaljili  kao  Briglevic  Josip,  barun 
Rauch  Levin  i  Rauch  Gjuro,  Josipovich  Danijel  Antun,  Zerpak  Eduard, 
Pogledic  Franjo,  Kos  Stjepan,  advokat  Matasic  Tomo,  Keresturi 
Pavao,  Pavlekovic  Stjepan,  Jelacic  Rikard,  Ladovic  Dragutin,  Miksic 
Ljudevit,  grof  Sermage  Dionis,  grof  Draskovic  Teodor,  Ivancic  Alberto, 
Stivatic  Ivan  Nepomuk,  grof  Erdody  Antun  i  Erdody  Ivan  N.,  To- 
masic  Josip,  Hac  Vjekosav,  Haincman  N.,  Bedekovic  Koloman,  Farkas 
Danijel,  Rakocaj  Stjepan,  Zivic  Mavro  i  Cernolatec  Josip.  —  Ovim 
ostalim,  koji  Su  mozebiti  radi  straha  iz  domovine  otisli,  jer  su  se 
pravednoj  kastigi  nadati  mogli,  domoroci  ove  zupanije  garantiraju 
svojim  postenjem  mocju  sigurnosti  osobe  i  imetka,  nu  pod  torn  po- 
godbom,  da  se  do  drzavnoga  nasega  sabora,  koji  ce  se  5.  juna  t.  g. 
s  bozjoin  pomoci  poceti,  u  domovinu  vrate,  da  se  odlucno  domo- 
rodnoj  stranki  pridruze,  i  da  za  nas  narod  i  nasu  narodnost  ozbiljne 
rodoljube  potpomagati  pocnu.  Koji  pako  ovo  bratinsko  ocitovanje 
primili  nebi,  te  se  nebi  htjeli  narodnoj  stranki  pridruziti,  pokazat  ce 
tim  postupanjem  dosta  jasno,  da  su  neprijatelji  naroda  nasega  i  na- 
rodnosti  nase,  i  time  ocito  izdajice  svoje  domovine,  zato  neka  im  ne 
bude  krivo,  ako  ih  mi  za  takove  smatrali  i  kao  proti  takovima  oz- 
biljne i  odluCne  korake  na  nasem  saboru  ucinili  budemo.«* 

U  zupanijskoj  skupstini  od  24.  maja  1848.  ozbiljno  se  dakle,  kako 
vidimo  razpravljalo  o  tome,  kako  da  se  kazne  oni  clanovi  ugarsko- 
hrvatske  stranke  koji,  videci,  kako  za  njih  ne  cvatu  ruze,  uslijed  naj- 
novijih  dogadjaja  odose  iz  Zagreba  i  Hrvatske.  Mnogi  skupstinari 
predlagali  su,  da  se  ti  »bjegunci«  ti  »izdajice  naroda«  sto  ostrije 
kazne.  Treba,  rekose  i  sve  one,  koji  su  ostali  u  domovini  spraviti 
onkraj  brave,  da  vise  ne  zavadjaju  i  ne  bune  narod.  Drugi  opet  gla- 
sali  su  za  to,  da  se  bjegunci  natrag  pozovu,  pak  da  se  od  svoje 
krivnje  i  sumnje  operu,  a  onda  da  se  bratski  opet  priznaju  za  bradu. 
Drugi,  gotovo  veci  dio  bio  je  zato,  da  se  bjegunci  ne  samo  ne  pozovu 
natrag,  vq6  da  se  proskribiraju,  da  im  se  imanja  stave  pod  sekvestar. 
Kolovodje  pako,  narocito  turopoljskoga  zupana  Antuna  Danijela  Josi- 
povicha  neka  se  proglasi  lisenim  svake  pravice  i  da  ih  smije  svako 
bez  milosrdja  ubiti,  ako  ih  zatece  u  domovini. 

Skupstinar_PisaSi^zaprijecio  je  takov  zakljucak  zupanijske  skup- 
stine,  jer  da  se  ne  slaze  sa  novim  slobodnim  duhom  vremena,    te  bi 


Nar.  Novine  1848.  str.  214. 


216 

se    kderi    i    djeca    nesretnih    hacila    ni    kriva    ni    du/.na    bez    milosti 
na  ulicu. 

Napokon  je  zakljuceno  kako  \idjesmo  pozvati  kuci  bjegunce, 
da  se  pokore  i  pokaju, 

Kad  je  zaCela  buna  sakrio  je  zupan  Antun  Danijel  Josipovich 
svoje  dragocjenosti,  zlatninu  i  srebrninu  te  spise  u  raku  kod  zrtve- 
nika  zupne  crkve  u  Velikoj  Gorici.  Pri  torn  mu  je  pomagao  domaci 
zupnik  Jakov  Kos.  Medju  tim  pismirna  bilo  je  pisama  Ljudevita  Ko- 
§uta,  deset  pisama  Tome  Matacida,  o  kojima  pise  sluzbeni  izvjeltaj 
da  dovoljno  izjasmiju  zlobno  srce  dopisatelja  i  opake  namjere  stranke 
madzaronske. 

Mnogo  se  je  pogovaralo,  da  u  Turopolju  ima  oruzja,  zato  je 
bio  izaslan  komesar  G.  Bornemisa  Stolnikovic  sa  svojim  perovo- 
djom  Matijom  Mrazovidem  i  kapetanom  brodske  regimente  Bogu- 
mirovidem  u  Turovopolje,  da  istrazi,  gdje  ima  oruzja.  Narod  bijase 
miran  i  nije  se  u  njega  naslo  takova  oruzja.  Ali  se  zato  »prisapdr-- 
vanjem  ondjesnjega  puka«  saznalo,  da  ondjesni  zupnik  Jakov  Kos 
imade  kojesta,  sto  je  trebalo  pretraziti.  Da  ne  bude  sablazni,  posalje 
Bornemisa  Mrazovica  i  Bogumirovida  k  zupniku,  da  vide,  istraze  jeli 
istina,  §lo  puk  govori,  »da  zupnik  imade  neko  cudnovato  oruzje.« 
Zupnik  Kos  priznao  je,  da  ima  samo  jedan  »stuc«  sto  medjutim  nije 
umirilo  narod,  koji  je  tvrdio,  da  je  zupnik  sto  sta  sakrio  u   crkvu. 

Stolnikovid  pozove  zupnika  u  crkvu,  a  okolo  crkve  postavi 
strazu.  U  nazocnosti  majora  Tkalcevida  i  drugih  casnika  brodske  i 
petrovaradinske  pukovnije,  pozva  Stolnikovid  zupnika,  da  otkrije,  sto 
je  sakriveno  u  crkvi.  Zupnik  zanijeka  i  rece,  da  ne  ima  u  crkvi 
nista  sakriveno. 

Tad  bude  crkva  sva  istrazena  i  napokon  dodjose  i  do  rake. 
Tuj  nadjose  srebrenine,  spise  i  novae.  Medju  ovim  stvarima  bila  je  i 
.^krinja  sa  Zerpakovim  novcem,  koja  je  bila  prije  pohranjena  u  turo- 
p(jl)skom  arkivu,  uz  potvrdu  arkivara  Trputca. 

U  zupnom  je  stanu  nadjen  jedan  bodez,  a  u  magazinu  dvije 
pu^ke  vetrenjaCe  i  jedan  turski  stuc.  Zupnik,  videdi,  da  mu  vi^e  ne 
koristi  tajiti,  prizna,  da  su  stvari,  nadjene  u  crkvi,  stvari  pohranjene 
po  zupanu  Antunu  Danijelu  Josipovichu.  Uz  to  je  naglasio.  da  bi 
sada  i  svoju  glavu  dao,  samo  da  moze    Josipovicheva    pisma    spaliti. 

Od  naroda  saznao  je  Stolnikovi(5,  da  je  zupnik  Kos  jedan  od 
onih,  koji  su  tamosnji  puk  zaslijepljivali  »krivim  protunarodnim  putem 
vodili.«    RekoSe,    da  je    zupnik    Kos    kriv,  da    je  on  uzrok,    sto  turo- 


-^^    >  H  ^  M  i 


.\ 


(n 


w 


(M    W 


•B,^ 


?*- 


^ 


218 

poljski  sinci  nisu  na  prvi  poziv  bana  Jelacic^a  dosli  u  Zagrreb.  Kon- 
statovano  je.  da  je  puk  turopoljski  dobar  i  miroljubiv,  te  dosadanja 
krivnja  jest  u  tome,  sto  je  taj  puk  iinao  uvjek  neograniceno  povje- 
renje  u  svoje  poglavare. 

Zato  je  svrsavao  izvjestaj  komisaroY,  da  valja  zupnika  Kosa, 
§to  prije  maknuti. 

Komesar  se  nije  u  ostalom  niti  sam  nista  salio,  vec  je  dao 
zupnika  sredinom  mjeseca  svibnja  u  Zagreb  otpremiti,  gdje  je  stavljen 
u  zatvor  pod  strazu,  dok  nije  zatim  po  podzupanu  Al.  Kralju  od- 
veden  duhovnoj  oblasti  i  predan  da  bude  zatvoren,  Dobrim  Turopolj- 
cima  bilo  je  u  ostalom  zao  nesretnoga  zupnika  i  oni  upravise  6.  juna 
1848.  molbu  banu,  kao  »farniki  velikogoricki«  neka  bi  milostivo  opro- 
stio  bludnju  njihova  zupnika  Kosa. 

I  sam  zupnik  Kos  imiolio  je  dva  dana  zatijem  nakon  24  dnev- 
nog  zatvo»-a,  neka  bi  ga  ban  pustio  na  slobodu. 

7.  junija,  nalozio  je  ban  Jelacid  Benku  Lentulaju,  predsjedniku 
banskoga  stola,  da  se  spisi,  dovezeni  iz  Turopolja  i  pohranjeni  u  ze- 
maljskom  arhivu,  pregiedaju  po  posebnom  povjerenstvu,  u  kojem  su 
bili:  podzupan  Al.  Kralj,  senator  Miskulic,  odvjetnik  Novak,  kanonik 
Mojzes,  Ivan  Rajzner,  aktuar  Antun  Nemcic.  Iza  komisije  imao  je 
podnijeti  o  svojim  izvidima  izvjestaj  banu. 

8.  junija  i  sliedecih  dana,  sastala  se  je  u  istinu  ta  komisija,  te 
je  pregledavala  spise,  a  24.  junija  izdala  je  protokol.  Novaca  se  je  u 
istinu  naslo  5750  forinti,  novci  su  to  bili  turopoljske  op6inske  bla- 
gajne.  Kljuc  turopoljskog  arkiva  predan  je  banskom  komesaru.  Sve 
stvari  uopce,  osim  spisa,  poslane  su  natrag  u  turopoljski   arkiv. 

27.  junija  1848.  javio  je  banu  upravni  odbor  duhovnoga  stola, 
da  se  je  zupnik  Kos  ucinio  krivcem  i  sporazumiteljem  onih  izdajnih 
pisama,  koje  su  se  medju  sakrivenim  stvarima  nasla,  i  koja  otkrivaju 
crno  izdajstvo,  o  kojem  je  radio  Josipovich  u  sporazumku  s  Kosutom. 
To  je  razlog,  zaSto  se  ne  moze  dozvoliti,  da  se  zupnik  Kos  natrag 
pustiti  medju  puk  u  Veliku  Goricu,  da  ga  buni. ' 

Mnogi  Turopoljci,  vjerni  svom  Danijelu  Josipovichu  nisu  htjeli, 
da  se  stave  u  vojnike,  kad  je  dosao  poziv,  zato  je  Frigan  poslan  kao 
povjerenik  u  Turopolje,  da  ih  sklone  milom  i  silom  na  to.  12.  sep- 
tembra  dodjose  i  prvi  Turopoljci  pod  zapovjednistvom  satnika|  Klafu- 
rica  u  Zagreb,  gdje  su  zaprisegnuti  i  vec  13  poslani  na  ratiite. 
Vojska  je  ostala  u  Turopolju,  da  i  druge  Turopoljce  sklone  u  boj. 
Sluzbeno  je  javljeno,  da  zato  nisu  Turopoljci  htjeli  u  boj,  sto  su  bile 

'  '  Izvornici  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagicbu:  Spisi  g.  1848. /9. 


219 

lose  konskripcije.   Mnogi  su  starci  i  jedinci  upisani,    a    momci  zdravi 
i  jaki  bi  ostali  doma.  Radi  toga  ucinjen  je  drugi  poziv. ' 

;  29.  maja,  bude  odredjena  nova  restauracija  u  Turopolju,  u 
kojoj  su  se  imali  izabrati  umjesto  pobjeglih  novi  casnici  i  ugled- 
nici  Turopoljske  opcine.  Zupanom  bude  izabran  Stjepan  pi.  J  o- 
s_i_p_o^v  i  c  h.  »Narodne  Novine«,  koje  javljaju  o  njegovom  izboru 
za  zupana,  kazu  za  njega,  da  je  izabran  jednodusno,  da  je  po- 
znat  kaovrli  domorodac,  kojega  je  pokojni  otac  stekao  neumrlih  za- 
sluga  za  Turopolje,  rad  sta  ga  Turopoljci  reel  bi  obozavaju.  On  ce 
osvijetlat  lice  svoje  familije,  koju  bijase  njegov  zalutali  stric  tako 
okaljao.^ 

Provizornim  uredjenjem  hrvatskoga  sabora  dobi  i  turopoljski 
zupan  u  njemu  pravo  mjesta  i  glasa. 

3.  junija  1848.  oko  11,  sati  dosli  su  u  Zagreb  Turopoljci,  da  budu 
nazocni  kod  instalacije  bana  Josipa  Jelacica.  Dosli  su  pod  vodstvom 
novo  izabranoga  zupana  Stjepan  a  Josipovicha.  Ovi  se  po- 
klonise  banu,  koji  ih  je  lijepo  primio  i  pozvao  ih  u  kolo  hrvatsko- 
slavonsko,  a  Turopoljci  odgovorise  na  te  Ijubezne  banove  rijeci  i 
poziv  gromovitim   »Zivio!«^ 

Upravo  je  cudesna  bila  ta  promjena,  sto  se  dogodila  s  Turo- 
poljcima.  Da  ih  je  vidio  Antun  Danijel  Josipovich  on  bi 
ciknuo  od  bijesa,  ili  bi  kliknuo :  Tastina,  tastina.i  sve  je  tastina. 
Zato  li  se  je  dakle  borio  i  mucio  i  znojio  tolike  godine,  on  stari 
unionista,  zato  li  je  zrtvovao  nodi  i  dane,  imetak  i  zdravlje,  srecu 
svoje  porodice,  da  sada,  dok  je  jos  ziv  gleda,  kako  mu  se  njegova 
svojta  klanja  najvedim  protivnicima,  jednom  ilirskom  banu,  jednom 
Jelacicu?  Pa  kako  brzo  se  je  ta  promjena  dogodila!  Jos  nije  pravo  ni 
stresao  praha  sa  svojih  nogu,  turopoljskoga  praha  i  oni  su  ga  zabo- 
ravili,  oni  za  koje  je  radio,  za  koje  je  zivio,  Jeli  to  moguce  ?  Oni  se 
nalaze  u  istom  logoru,  u  kojenv  i  Ljudevit  Gaj,  u  kojem  sjede  nje- 
govi  najzesci  i  smrtni  neprijatelji.  I  njegov  i  rodjak  Stjepan,  govori 
medju  Ilircima  govore,  pak  jos  kakove! 

Kako  su  se  u  malo  vremena  silno  promjenile  prilike  najbolji  je 
primjer  govor  bas  zupana  Stjepana  Josipovicha,  u  10  saborskoj  sjednici 
od  g.  1848.  Kad  se  je  zastupnik  Horvat  potuzio,  sto  kod  instalacije 
bana  grofa  Josipa  Jelacica,  nije  bilo  zagrebackog  biskupa  Juraja  Hau- 
lika,  onda  ustade  i  zupan  Stjepan  Josipovich  i  rece :   »Zaista  ovo 

»  Nar.  Novine  1848.  str.  394. 
'  Nar.  Novine  1848.  str.  218. 
'  Nar  Novine  str.  225. 


220 

je  vazna  stvar.  Palo  je  meni  u  0(5i,  sto  gr.  biskup,  koji  je  bio  odredjen, 
da  instalira  bana,  nije  bio  ovdje.  A  k  o  p  r  e  m  mi  je  po  sto  puta 
draze,  da  ga  je  umjestio  svetjejsi  g.  patrijarh  idugotrajni  zivio!). 
Palo  mi  je  u  oci,  da  sam  vidio  g.  biskupa,  kad  je  ovaj  sabor  otvorio, 
palo  mi  je  takodjer  i  to  u  oCi,  ^to  ga  sada  ovdje  ne  vidim.  Valjda 
je  to  malo  cijenjenje  bana  i  naroda  ili  odvi^e  velika  pokornost  ma- 
dzarskom  ministeriju,  ili  moze  biti  nerazumi  dobro  nas  jezik.  Ako  ga 
ne  razumije,  onda  neka  ide  za  biskupa  u  onaj  narod,  kojega  jezik 
razumije  i  neka  si  ondje  trazi  kruh,  jer  su  danas  prestala  vremena, 
kad  je  vladao  jezuitski  latinski  jezik.  Ja  sam  dakle  zato,  da  g.  biskup 
dade  pismeno  one  razloge,  iz  kojih  nije  na  sabor  dosao.  Pa  onda 
demo  se  znati,  sto  se  njega  tiCe,  bolje  ravnati.«  Odsada  se  stvari  brzo 
zaostravale  s  Madzarima,  dok  nije  napokon  ban  JelaCic  pozvao  svoje 
Hrvate  u  boj. 

On  skupi  vojsku  od  preko  50.000  momaka. 

U  Varazdinu  izda  svoj '  manitest  na  narod  1 0.  septembra  1 848. 
a  11.  septembra  predje  Dravu.  Antun  Josipovich  nije  niti  sada  mi- 
rovao.  On  stade  opet  sakupljati,  pohrlivsi  u  Kani'zu  svoje  cete,  da 
se  s  drugim  Madzarima  opre  banu. 

Dosta  sre6e  imao  je  Antun  Josipovich  u  ratu,  koji  je  nastao  izmedju 
Hrvata  i  Madzara.  Znajudi,  da  se  sa  svojom  omalenom  rpom  vojnika 
ne  moze  upu§tati  u  otvoreni  boj  sa  Jelacicem  banom,  on  je  rastavio 
svoje  Ijude  u  male  cetice,  sto  su  carkajudi  iz  zasjede  napadale  ne- 
prijatelja  i  uznemirivale  ga  na  razne  nacine.  Josipovichu  je  tako  poslo 
dapace  za  rukom,  ako  i  za  malo  vrijeme,  te  je  banu  za  ledjima 
posve  zatvorio  put  natrag  u  Hrvatsku.  Dobrano  zadao  je  jada  i  gra- 
nicarima  kod  Kanize.  To  ga  je  usmjelilo,  te  je  svoju  cetu  poznatom 
svojom  enerzijom  nastojao  i  pojaCati  i  umnozati.  Pa  i  to  mu  je  poslo 
za  rukom.  Vec  je  njegova  ceta  narasla  na  ugledan  zbor  od  vise 
tisuca  Ijudi,  s  kojima  je  uznemirivao  kordun  na  Dravi.  Brzo  se  je 
onda  razglasilo,  da  Josipovich  sprema  provaliti  i  u  Bosnu,  gdje  6e 
dignuti  ustanak.  I  u  istinu  javljale  su  u  ono  doba  novine,  da  neki 
emisar  u  Bosni  dijeli  u  narod  novce,  neka  prihvati  oruzje  i  skoci 
protiv  Hrvata  i  njihovoga  bana  JelaCida.  MisliH  su  ozbiljni  krugovi, 
da  je  sam  Josipovich  taj   emisar. 

All  njegovi  Turopoljci  morali  su  u  banovu  vojsku.  12.  septembra 
dosao  je  jedan  odsjek  turopoljske  Cete  s  barjakom  u  Zagreb,  da 
podje  k  vojsci  preko  Drave.  ZagrebaCko  gradjanstvo  klicalo  je  ovaj 
put  Turopoljcima  zanosno.  A  turopoljska  glazba  svirala  je  same  na- 
rodne  komade. 

U  sluzbenom  je  listu  izasla  ovaka  izjava :  »Daje  se  do  opdeg  znanja 


221 


•SVLEYMAN  lA\PER\rOi\TVR: 


i  ravnanja,  da  je  u  15.  i  slijedecili  dana  mjeseca  septembra  drzanoj 
velikoj  skupstini  zagrebacke  zupanije,  na  zahtjev  zupana  turopoljskog 
S.  Josipovicha  na  citav  pokretni  i  nepokretni  imetak  Antuna  Daniela 
Josipovicha  stavljen  sekvestar,  a  kuratorom  sekvestra  imenovan  je 
Nikola    Klafuric.«  ^ 

Novine  »Freumiithige«  javile  su  mjeseca  oktobra  1848.,  da  ce 
13  bataljuna  Turopoljaca,  i  to  kakovih  20.000  momaka  pod  vodstvom 
Josipovicha  napasti 
Zagreb  od  savske 
strane."'^ 

12.  oktobra  1848. 
iziao  je  podban  Len- 
tulaj  naredbu  o  bun- 
tovnicima : 

»U  ovo  vcleus- 
kolebano  vrijeme, 
kad  je  u  prijestol- 
nom  gradu  care- 
vine  prevrat  zavla- 
dao,  dusmani  pako 
nasega  naroda  gra- 
nice  domovine  ove, 
silom  vojnickom  na- 
pastuju,  docim  drugi 
neprijatelji  nasi  do- 
ma  u  potaji  pogibelj 
pripravljaju,  najsve- 
tija  je  duznost  sva- 
kog  domoljuba,  sve 
sile  napeti,  da  se 
svako  zlo  od  mile 
domovine  nase,  sto 
sigurnije  odvrati.  Za 
obranu  otadzbine, 
proti  izvanjskom  ne- 

prijatelju,  ucinjene  su  vec  svrsi  shodne  naredbe  i  domovina  ocekiva  od 
svakoga  svoga  sina,  koji  zdravu  nosi  misicu,  da  se  digne  na  noge  ju- 
nacke    i    krene    put    Drave,    gdje  ce  hrabre    cete   naci,   kojim  se  pri- 


^fgnagturrfefitrnafDW^ 


Turski  car  Sulejman  II.  pobjednik  na  Muhackom 

polju  g.  1526. 

Po  savrcmenom  drvorezu. 


'  Agr.  Ztg.  29.  sept.  1848. 
'  Agr.  Ztg.  1848.,  str.  533. 


222 

druziiti  i  oknitnikom  onim  osvetiti  moze,  koji  su  na  siromasne  seljake 
nase,  hranu  i  prtljagu  za  vojskom  banovom  vozeci  u  Ugarskoj  raz- 
bojuickim  nacinom  navalili,  marhu  i  Ijude  nemilice  posjekli  i  hranu 
unistili.  Medju  ovim  razbojnickim  cetama,  kao  sto  se  kaze,  ima  ta- 
kodjer  nekih  nevrijednih  domovine  ove  sinova,  koji  narod  na§  jarmu 
madzarskom  podvrdi  namjeravajuci,  ne  samo  nasemu  preuzvisenomu 
banu,  nego  i  svijetlomu  kralju  se  suprotstavljaju,  kad  zapovjed  onu 
kraljevsku,  polag  koje  je  nas  opce  Ijubljeni  ban  u  svim  pod  ugar- 
skom  krunom  stojecih  kraljevina  i  pokrajina  vrhovnim  zapovjednikom 
i  kraljevskim  namjesnikom  naimenovan,  s  necuvenom  drzovitoscu  za- 
metavati  se  usudjuju. 

Ovaki  Ijudi  ne  mogu  se  inace,  nego  kao  proti  kralju  i  domo- 
vini  se  podizuci  buntovnici  smatrati,  koji  kroz  svoje  ortake  u  istom 
domaceni  krugu  domovini  nasoj  pogibelju  prijete;  za  ovu  dakle  cim 
sigumije  ukloniti,  za  potrebito  sam  nasao  slijedece  privremene  na- 
redbe,  dok  sadasnje  izvanredne  okolnosti  traju,  uciniti,  bez  da  bi  u 
ostalom  ikakvu  namjeru  imao,  ustavnu  slobodu  i  prava  gradjanska 
u  cemu  ograniciti. 

1.  Da  se  svim  onim  nevjernim  sinovima  ove  domovine,  koji 
medju  neprijateljskim  cetama  se  nalazeci  proti  kralju,  banu  i  narodu 
svomu  s  oruzjem  u  ruci  se  dizu,  kao  ocitim  buntovnicima  i  zakletim 
dusmanima  naroda  nasega,  dok  raspra  nasa  sa  Madzarima  traje, 
povratak  u  domovinu  na  nikakav  nacin  dozvoliti  ne  moze ;  za  ta- 
kove  buntovnike  pako  smatraju  se  svi  oni,  koji  od  vremena  zapocete 
medju  nama  i  Madzarima  raspre,  domovinu  svoju  ostavivsi,  u  Ugar- 
skoj  se  nastanili  i  tamo  se  dosad  bavili  jesu. 

2.  Ova  ista  naredba  proteze  se  takodjer  proti  onim  sumljivim 
osobama,  koje,  udaljivsi  se,  do  opredijeljenog  sebi  po  njihovoj  oblasti 
roka  ovamo  povratile  se  nisu,  i  zato,  dok  raspra  hrvatsko-madzarska 
traje,  takodjer  bez  osobitog  dozvoljenja  banskog  vijeca  u  domovinu 
se  konacno  povratiti  ne  mogu ;  u  izvanrednim  samo  slucajevima  hoce 
njim  na  predlog  doticnog  poglavarstva  bansko  vijede  dopustiti,  da  za 
kratko  vrijeme,  d(jk  naime  svoj  prije  vec  naznaceni  posao  svrsiti 
mogu,  u  domovinu  dodju,  gdje  ipak  nje  pozornim  okom  pratiti  treba. 

3.  Imcna  tako  onih,  kojim  polag  prve  tocke  u  nijednom  slucaju 
pred  konacnim  rijesenjem  sada  trajuceg  rata  u  domovinu  doci  nije 
dopusteno,  kako  i  onih,  kojima  s  dopustenjem  doticnog  poglavarstva 
polag  druge  tocke  u  izvanrednim  obiteljskim  okolnostima  dolazak  na 
kratko  vrijeme  dozvoliti  se  moze,  mora  svaka  oblast  napose  nutar- 
njemu  odsjeku  ban>koga  vijeda  bez  odvlake  objaviti. 

4.  Ako  bi  se  koj   izmedju    buntovuika,    pod  prvom  toCkom  opi- 


223 

sanih,  u  domovini  pokazati  usudio,  takav  ima  se  po  doticnom  pogla- 
varstvu  odmah  pod  zatvor  staviti  i  o  takovom  slucaju  izvjesce  simo 
poslati ;  ako  bi  se  pako  koja  izmedju  osoba  pod  drugom  tockom  na- 
znacenih,  bez  dopustenja  banskoga  vijeca  u  domovinu  povratiti  ho- 
tjela,  takva  se  ili  na  granici,  ili  ako  bi  po  nemarnosti  strazara  i  pa- 
zitelja  kroz  granicii  prosla,  gdjegod  se  nadje,  odavde  opet  tamo  od 
kuda  je  dosla,  otpraviti  mora,  dok  se  naime  po  banskom  vijecu  uslijed 
izvjesca  po  doticnom  poglavarstvu  datoga,  kako  je  to  gori  u  2.  tocki 
kazato,  njezino  bavljenje  za  nepogibeljno  ne  pronadje. 

5.  Ako  bi  ipak  koja  osoba,  pod  naredbu  toCke  druge  spada- 
juca,  proti  ovoj  prepovjedi,  dolazak  u  svoju  domovinu  jos  jedanput 
ponoviti  potstupila  se,  onda  za  svaku  mogucnost  zlokovarstva  proti 
narodu  nasemu  i  zakonitomu  poglavarstvu  zaprijeciti,  neka  se  tako 
dugo  pod  strazom  drzi,  dok  doticno  poglavarstvo,  koje  svaki  takav 
slucaj  odmah  simo  objaviti  i  mnijenje  svoje  o  znacaju  osobe  pred- 
loziti  ima,  od  banskoga  vijeca  iz  odsijeka  nutarnjih  poslova  dalnji 
naputak  ne  dobije.« 

Jos  ima  u  svemu  osam  slicnih  tocki  te  Lentulajeve  naredbe,  u 
kojima  se  jos  poblize  razjasnjuju  neke  stvari.  Nalaze  se,  da  se  na 
granici  svake  oblasti  stave  strazari,  koji  ce  paziti  na  sumnjivce.  Ovi 
sumnjivci  treba  da  budu  popisani.  Prijeki  sud  treba  da  se  strogo 
vrsi  ne  samo  protiv  razbojnika,  vec  i  proti  »takovim  puntarom«. 
Imenuja  se  neki  nadzornici  u  poslovima  javne  sigurnosti. 

Zakonima  ugarskoga  sabora  od  god.  1847./ 1848.  izjednacili  su 
se  neplemici  sasvim  plemicima,  tako  glede  izbornoga  prava  za  sabor 
fcT^V.),  glede  duznosti  placati  porez,  koja  je  duznost  i  na  plemice 
protegnuta,  glede  ukinuca  tlake  i  gospostinske  vlasti,  te  sudbenosti 
(d7  rX.  i  XL). 

Ovi  su  zakoni  tako  zamasno  promijenili  citavi  red  drzave,  da 
turopoljska  plemenita  opiina  prema  njima  ne  bi  nikako  mogla  vise 
postojati,  bar  ne  na  onoj  podlozi,  kao  dosele.  Trebalo  je  dakle  za 
nju  sastaviti  novi  uredjaj  i  bez  sumnje  bi  tomu  i  sama  opcina  bila 
pristupila,  da  odlucni  i  katastrofalni    dogodjaji  nisu  potresli   drzavom. 

Rat,  koji  je  buknuo  kao  posljedica  madzarske  revolucije,  svrsio 
je,  kad  su  se  Rusi  umijesali,  potpunim  porazom  Madzara.  A  iza  svr- 
setka  toga  rata  uveden  je  u  citavoj  monarkiji  austrijski  apsolutizam, 
koji  je  potpuno  potlacio  domaci  ustav. 

Sva  slobodna  municipija  su  prestala.  Tako  je  usnula  i  pleme- 
nita opcina  turopoljska.  Izbori  o  Lucijinu  i  u  opce  restauracije  su 
prestale.  Prestala  je  i  sudbenost  turopoljska.  Povijest  o  toj  zalosnoj 
dobi  mora   sutjeti. 


224 

Zaknnskim  clankom  V.  od  god.  1848.  obustavljcno  je  zupanu 
turopoljskomu  u  ugarskom  zajednickom  saboru  mjesto  i  pravo  glase.. 

Banske  Casti  namjesnik,  Mirko  Lentulaj,  proglasio  je  9.  februara 
odluku  varazdinske  zupanije  od  1.  januara  1850.  stecaj  nad  imovi- 
nom  bjegunca  Danijela  Josipovicha,  te  da  ce  se  otvoriti  8.  aprila. 
Kuratorom  mase  imenovan  je  Enierik  Forko,  a  braniteljem  odvjetnik 
Ivan  Eg-ersdorfer. 

Tre(5e  c.  kr.  zapovjednistvo  vojske  medju  ostalim  bjeguncima 
pozvalo  je  1.  januara  1850  i  Antuna  Josipovicha  na  ratni  sud  radi 
veleizdaje.  Uz  druge  okrivljenike  bio  je  i  on  pozvan,  da  se  u  roku 
od  90  dana  postavi  pred  ratni  sud  i  da  se  opravda,  il  ce  s  ogluhe 
biti  osudjen.' 

I  Bansko  vijece  20.  marta  1850,  javilo  je  zupaniji  zagrebackoj 
da  je  bjegunac  Antun  Danijel  Josipovich  citav  svoj  imetak  s  teretima 
23.  aprila  1848.  na  svoju  zenu  Antoniju  rodjenu  Pogledid  prenesao, 
te  ie  odredilo,  da  se  o  torn  obavijeste  Josipovichevi  vjerovnici.  Po- 
radi  toga  su  svi  vjerovnici  pozvani,  da  se  prijave  podzupanu  Ale- 
ksandru  Kralju. 

»Pester  Morgenblatt«  od  5.  aprila  1850.  javio  je,  da  je  Antun 
Daniiel  Josipovich,  bivsi  turopoljski  zupan  i  zagrebaCki  veliki  zupan 
pod  eskortom   doveden  u  Pestu, 

»0  e  s  t.  K  o  r  e  s  p  o  n  d  e  n  t«  pisao  je  onda  o  Josipovichu :  Kad 
je  preokret  g.  1848.  nastupio  nagradi  Josipovicha  rad  zasluge  za 
Kosutovu  stvar,  tadanje  ugarsko  ministarstvo,  da  ga  je  imenovalo 
velikim  zupanom  zupanije  zagrebacke.  Radi  prilika  u  Hrvatskoj  bio 
je  zaprijecen  ovu  sluzbu  nastupiti.  Kad  su  za  tim  banove  cete  u  sep- 
tembru  1848.  presle  Dravu,  sabrao  je  Josipovich  u  Ugarskoj  sbor,  na 
celu,  s  kojim  je  htio  udariti  na  Jelaci6a.  Kad  je  dosao  do  Velike  Ka- 
nize  i  kad  je  trebalo  da  pokaze  svoju  vjeStinu,  izgubi  hrabrost  i  odu- 
stado  od  svoje  odluke.  Poslije  je  sluzio  u  ugarskoj  vojsci  kao  pu- 
kovnik  honveda,  a  kad  je  imenovan  Szemere  ministrom  predsjednikom 
i  kad  je  osnovano  mjesto  stolice  milosti  u  Debrecinu,  imenova  ga 
Kosut  clanom  te  stolice.  Iza  nekoga  vremena  bio  je  Josipovich  opet 
u  redovima  ustasa,  a  kad  je  poslijedila  kapitulacija  kod  Vilagosa 
pobjegne  u  Erdelj,  gdje  su  ga  uhvatili. 

Zagrebacke  novine  od  25.  aprila  1850.  javile  su,  da  se  Josi- 
povich   vanredno  ostro    cuva    u    tamnici.  Niti  njegovi  najblizi  rodjaci 

'  Agr.  Ztg.  1850.  br.  5.  8. 


225 

nisu  snijeli  k  njemu.    To    da  je  dokazom,    da    je    nakoii    debrecinske 
tajue  bolje  znao,  no  sto  se  je  do  dosele  mislilo. ' 

Napokon  je  pocetkom  juna  dozvoljeno  Antoniji  josipovichki,  da 
pohodi  svoga  muza  i  da  s  njime  govori  u  nazocnosti  jednoga  nad- 
auditora.'* 

Naredba  austrijskog  ministra  pravosudja  od  28.  julija  1850. 
ukinu  opet  jednu  staru  povlasticu  plemenite  opiine  turopoljske.  Bi)a 
je  to  sudbena  vlast,  koju  je  od  vajkada  i  na  temelju  obnove  turop. 
bratstva  g.  1560.  sankcijoniranom  poveljom  kralja  Rudolfa  II.  od  g. 
1582.,  u  kotaru  turopoljskih  plemica  izvrsivao  njihov  zupan.  Ta  na- 
redba dolazi  u  zborniku  zakona  od  g.   1850.  pod  br,  8  na  strani    68. 

Napokon  je  mjeseca  oktobra  1851.  c.  kr.  ratni  sud  u  Pesti  izrekao 
odsudu  nad  38  poslanika  nekadanjega  revolucijonoga  madzarskoga  sa- 
bora.  Medju  njima  nalazio  se  je  i  Antun  Danijel  Josipovich,  O  torn 
pise  izvjestitelj    »Narodnih  Novina«  : 

»Na  6.  oktobra,  pozvano  je  do  38  politickih  uznika,  medju  ovima 
Kubiny,  Szentivany,  Bernat  i  nas  Josipovich,  koji  .su  vecinom  bili 
narodni  zastupnici  kod  madzarskog  buntovnog  sabora.  Svi  su  se  u 
jutro  sakupili  u  prostranoj  dvorani,  gdje  im  je  receno,  da  ce  cuti 
svoju  konacnu  osudu.  Napokon  dodju  carski  sudije,  te  bude  redom 
procitano  svakome,  zasto  i  kako  je  osudjen.  Velika  tisina,  koja  je  u 
sobi  vladala,  mrko-tamni  pogledi,  blijeda  propala  lica  mnogih,  a  i 
neizvjesnost  glade  buduce  sudbine,  tako  su  djelovala  na  sve  sakup- 
Ijene,  da  su  sudacke  osude  svakog  pojedinca  znatno  dirnule  i  uzdr- 
male.  Sam  nekadasnji  zupan  turopoljski,  Ante  Josipovich,  osta  nepo- 
mican  u  svom  obrazu,  osta  kao  klisura,  kao  zivac  kamen,  koji  za- 
dugo  prkosi  vatri  i  nece,  da  se  umeksa.  Osudjenici  dobiU  su  dozvolu, 
da  isti  dan  svoje  domace  i  ku6ne  poslove  urede,  i  nalozeno  im  je, 
da  se  tek  tre6i  dan  stave  u  Novo  zdanje,  sto  su  takodjer  svi  i  uci- 
nili.  Isprva  je  bio  i  Josipovich  uz  druge  osudjen  poradi  veleizdaje  i 
nevjere,  na  smrt  na  vjesala  i  na  gubitak  svega  svoga  imetka.  Ali 
kralj  im  se  je  smilovao  i  smanjio  je  medju  drugima  i  Josipovichu 
kaznu  na  d  e  s  e  t  godina  tamnice  u  Kufsteinu, 

I  tako  je  za  neko  vrijeme  bila  zapeCacena  sudbina  ovoga  ce- 
Hcnoga  muza,  koji  je  toliko  sile  upotrijebio  za  svoje  ideje,  kao  rijetko 
koji  Hrvat.  Bio  je  dijete  svojega  doba.  Da  je  kojom    srecom  shvatio 


•  Agr.  Z.  1850.  str.  243. 
'  Ibid  360. 

15 


226 

obliku  ilirizma,  moglo  dospjeti  u  poi^ibelj  ono,  sto  im  je  srcu  pri- 
raslo.  Oni  su  se  svemu  tomu  protivili,  sto  je  po  njihovu  mi§ljenju 
moze  biti  dobro  bilo,  ali  je  moglo  cijeli  opstanak  naroda  poruiiti. 
Mana  ilirske  stranke  bila  je,  da  je  ona,  idudi  za  pravim  i  dobrim 
ciljem,  ujedno  stvorila  takova  sredstva,  koja  nisu  bila  zdrava. 

Krivo  je  bilo  siriti  ove  neke  neopredijeljene  grupe  naprama 
postojedima,  a  zdravo  je  bilo  to,  .^to  su  Ilirci  isli  pravcem  svijet- 
skoga  misljenja,  koje  je  sve  postavljalo  narodni  temelj,  kao  sto  je  i 
to  bilo  zdravo,  sto  su  isli  putem  demokratskim.  T.  zv.  madzaroni 
pako  mislili  su  zdravo,  kad  su  se  drzali  staroga  ustava,  koji  im  je 
osiguravao  opstanak,  a  pogrjesili  su,  kad  su  se  protivili  demokratskoj 
struji  i  u  ve6oj  mjeri  razvitku  narodnih  ciljeva.  Dakle  je  i  jedna  i 
druga  stranka  imala  svojih  vrlina  i  mana.  «* 

Godine  1851.  bilo  je  Turopolje  za  neko  vrijeme  izolirano  od 
prijestolnice  Hrvatske,  bijeloga  grada  Zagreba.  Pocetkom  novembra 
1851.  poCinila  je  poplava  ne  samo  silnu  stetu,  vec  je  sva  okolica 
nalieila  velikom  jezeru  »kojega  brzi  valovi  poplavljuju  polja  i  sjeno- 
kose,  ruse  mostove  i  prijelaze«. 

Savski  most  srusio  se.  Silni  valovi  potkopali  mu  temelj  i  samo 
ne§to  je  ostalo  od  mosta,  te  se  je  ipak  pjeske  moglo  preko  mosta, 
al  i  to  s  pogibelju  zivota.'* 

Poslije  je  prekinut  svaki  promet  i  svako  opcenje  na  savskom 
mostu,  Trebalo  je  dulje  vremena  za  popravak.  Zato  je  odlucilo  vijece, 
kojemu  je  predsjedao  banski  namjesnik  Benko  Lentulaj,  da  se  po- 
zovu  obliznji  vlastelini  barun  Levin  Ranch  i  Stjepan  Pavlekovic,  da 
svoje  brodove  (prevoze)  uz  primjerenu  nagradu  zemlji  otstupe.^ 

Vec  poCetkom  mjeseca  decembra  bio  je  most  po  vojnickim  pio- 
nirima  tako  popravljen,  da  su  opet  mogli  pjeSaci  prelaziti.  Sam  kralj 
je  odredio,  da  se  na  Savi  jak  most  iz  cvrsta  gradiva  nacini,  preko 
kojeg  bi  mogla  i  budu(5a  zeljeznica  prolaziti.'* 

Na  temelju  carskog  patenta  od  2.  marta  1853.  ukinuta  je  vrst 
grunt  a  urbari  j  al  skih  ffundi  urbariales).  To  su  bili  oni,  stono 
su  do  god.  1848.  spadali  pod  vlasnost  plemiia  turopoljskih,  koji  su 
saCinjavali  jednu  zadrugu,  na  ime  sva  selista,  sto  se  nalaze  u  selu 
Lekenik    turopoljski,    te    ona    urbarska    selista    iste    vrste,    koja    se  u 


'  Polic  Martin.  Ban  Dragutin  grof  Khuen    Hedervary    i    njegovo    doba. 
Zagreb.  8"  str.  125. 

'  Nar.  Nov.  1851.,  str.  722. 

*  Ibid.  774. 

*  Ibid.  795. 


227 

odnosaj  Gajeva  pokreta  i  uzanj  pristao,  spadio  bi  bez  dvojbc  u  naj- 
vece  muzeve  —  preporoditelje  svojega  naroda.  Ali  i  tako  iskaCe 
njegova  znamenita  i  znacajna  pojava,  daleko  iznad  drugih  onoga  doba 
i  jedva  da  bi  se  naslo  i  za  ono  doba,  mnogo  muzeva,  koji  bi  tako 
smiono  i  postojano,  energicno  i  rezolutno   branili  svoja  nacela,  kao  on. 

Tim  se  je  za  neko  doba  zavrsio  zestoki  boj  izmedju  starohr- 
vatske  i  unijonisticke  stranke  i  izmedju  »Iliraca«.  Zanimljivo  je,  kako 
je  taj  boj  karakterizovao  u  svom  nekom  saborskom  govoru  tadanji 
ban  Khuen  Hedervary,  zanimivo  je  zato,  sto  je  kao  najizrazitiji  pri- 
stasa  nekadanje  unionisticke  stranke,  ipak  morao  Ilircima  priznati 
njihov  rad. 

sDokle  god  smo  imali  jedan  jezik,  tudji  jezik,  bili  smo  posve 
slozni  i  nije  bilo  nikakovih  neprilika.  No  kad  je  medju  nas  banula 
ova  posve  nova  ideja  (ideja  narodnostij,  morao  je  njom  racunati 
narod  pa  tako  i  nas,  koji  stoji  na  stanovistu :  ja  ho6u,  da  se  na 
svojoj  vlastitoj  podlozi  razvijam  i  zivim.  U  isto  vrijeme,  doprla  je  do 
nas  i  druga  ideja,  ideja  demokratska.  Obje  ove  ideje  prigrlila  je 
jedna  hrvatska  stranka,  koja  je  par  excellence  zastupala  narodnosno 
demokratsko  stanoviste  t.  z.  ilirska  stranka.  Druga  stranka,  koja  se 
je  onda  zvala  »madzaronska«  stranka  i  koja  je  mnogo  drzala  do  hi- 
storiCkog  razvoja,  branila  je  starinu,  mislila  je,  da  ono,  sto  je  valjalo 
tolika  stoljeca,  ne  treba  na  onako  laku  ruku  odbaciti.  Stanoviste  svake 
od  tih  stranaka,  bilo  je  opravdano,  i  jedna  i  druga  mislila  je  patri- 
oticno  i  imala  momenata,  na  koje  se  je  svom  dusom  i  svim  srcem 
pozivala,  a  ipak  bijase  msdju  njima  razlika,  jer  su  obje  imale  mane, 
radi  kojih  je  izmedju  njih  nastao  onda  neizbjeziv  sukob.  Cuvstvo  za 
staru  vezu  s  Ugarskom,  koje  je  branila  t.  z.  madzaronska  stranka, 
bilo  je  tako  jako,  da  je  ona  druga  stranka,  koja  je  disala  ovim  du- 
hom  i  htjela  stvoriti  nov  jedan  pojam,  quasi  novi  teritorij,  uvidivSi, 
da  ne  ce  modi  uspjeti  svojim  imenom  u  narodu  proti  velevaznim  hi- 
storickim  faktorom,  stvorila  si  na  temelju  svojih  ideala  novu  fakticnu 
grupu  pod  imenom  Ilirija.  Ovako  je  mislila  oboriti  staru  svezu  s 
Ugarskom,  koja  bjese  na  putu  razvoju  narodnog  ideala.  Kad  su  to 
vidjeli  stari  rodoljubi,  Ijudi  postenjaci  iz  prvili  vremena,  pobojali  su 
se  za  buducnost  naroda,  pak  su  se  dali  svom  silom  na  to,  da  obrane 
staro  stanje.  Glavni  im  je  oslon  bio  stara  sveza,  a  drzeci  se  nje 
ujedno  su  se  drzali  staroga  aristokratskog  uredjenja.  Tako  su  dosli 
u  protimbu  s  demokratskim  duhom,  a  s  druge  strane  i  nehotice  s 
narodnim  teznjama. 

Zasto?  Samo  zato,  jer  su  se  bojali,  da  bi,  ako  bi  iz  tih  novih 
fantasmagoriCkih  skupina  nastala  nova  drzava,  koja  bi  nasla  izraz  u 


228 

drugim  selima  u  opdini  turopoljskoj  nalaze,  a  do  god.  1848.  bila  su 
vlasnost  turopoljskih  plemi6a,  Po  torn  carskom  patentu  vlasnost  su  bivsih 
kmetova.  Posjedom  ovih  kmetskih  selista,  kojih  je  god.  1877.  bilo 
preko  130,  vrsili  su  njihovi  vlasnici  pravo  sluznosti  u  turopoljskini  su- 
mama.' 

Naputkom  kr.  dvorske  kancelarije  za  Hrvatsku  i  Slavoniju  od 
16.  januara  1861.,  kojemu  je  naslov:  »0  privremenom  uredjenju 
municipija  u  ovih  kraljevinah«,  povracena  je  sudbena  vlast  turopolj- 
skih plemica,  al  uz  ispravak,  da  je  zupan  u  plemenitoj  opdini  turo- 
poljskoj imao  izvrsivati  jedino  onu  sudbenost,  koju  je  po  tadanjim 
zakonima  izvrsivao  gradsko-delegirani  sud.''^ 

I  u  istinu  je  od  mjeseca  marta  1861.  zupan  vrsio  sudbenu 
vlast  nad  svojim  plemicima.  U  naputku  je  dvorske  kancelarije  naro- 
cito  istaknuto,  da  se  slobodni  kotar  turopoljski  povrada  u  svoje  ne- 
kadanje  razdjeljenje  od  godine  1848.,  s  torn  ipak  preinakom,  da 
u  doticnu  opcinu  imadu  spadati  i  oni  stanovnici  slobodnog  kotara, 
koji  nisu  prije  uzivali  politickih  prava.  Prema  torn  naputku  je  opet 
ustrojen  kotar  plemenite  opdine  turopoljske  na  osnovu  starih  uredaba 
svojih.'^ 

Zakonskim  clankom  II.  od  god.  1870.  »Ob  uredjenju  sabora 
kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije«  pridrzano  je  i  obnovljeno 
pravo  turopoljskoga  zupana,  da  smije  dolaziti  i  glasovati  u  hrvat- 
skom  saboru. 

Po  §  5.  zakonskog  clanka  II.  od  g.  1870.  o  uredjenju  sabora 
kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije  imade  zupan  plemenite 
opdine  turopoljske  kao  virilista  mjesto  i  glas  u  saboru.  Po  ustanovi 
ovoga  paragrafa  mora  zupan  turopoljski  imati  i  stalisku  kvalifikaciju, 
te  biti  plemiiem.  Bududi  da  je  turopoljska  opcina  oznacena  kao  ple- 
midka  opdina,  te  i  naziv  »plemenita«  vodi,  to  je  zakonodavac  sma- 
trao,  da  je  u  redu,  da  glavar  i  reprezentanat  te  op(5ine  mora  biti 
plemic.    Osim  toga  odredjeno   je    §.   10.  istoga    clanka,  da  zupan    tu- 

I  ropoljski    mora    biti    rodjen    ili    zavicajan    u    kraljevinama    Hrvatskoj 

•;  i  Slavoniji,  za  tim  punoljetan  i  neporocan."* 


'  Pogledic  Franjo,  Iinovina  i  zivot  plemica  kotara  turopoljskoga.  Zagreb. 
1877.  str.  11. 

'  Ibidem  str.  '.). 

'  Stenografski  zapisnici  sabora  kraljevina  Ilrv -blav.-Dalm.  1892.— 1897. 
str.  2331. 

*  Smrekar  Milan,  Prirucnik  za  politicnu  upravnu  sluzbu  u  kraljevinah 
Hrvatskoj  1  Slavoniji.  Zagreb  1003.,  knj.  IV.,  str.  1190. 


229 


God.  1874.  u  saboru  kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalma- 
cije  stvoreu  je  zakouski  clanak,  kojim  je  odredjeno,  »da  u  kraljevini 
Hrvatskoj  i  Slavoniji  sve  suce  imenuje  krtilj  konacno  i  dozivotno. « 
Taj  zakonski  clanak  dobi  dne  20.  veljace  1874  kraljevsku  sankciju. 
Godine  1875.  imenovani  su  po  san  ome  kralju  kotarski  suci.  Tako 
je  kotar  plemica  turopoljskih  podvrgnut  sudbenosti  velikogorickoga 
kotara, 

Tim  je  prestala  posve  jurisdikcija  plemica  kotara  turopoijskoga,' 
te  je  ona  tim  izgubila  znacaj  javnopravne  institucije  i  postala  isklju- 
civo  opdinom  imovinskom.  Nu  kao  zemljisna  zajednica  zadrzala  je  ple- 
menita  opcina  svoj  stari  ustroj,  te  joj  i  sada  stoji  na  celu  zupan, 
koji  je  i  dalje  ostao  kao  virilista  u  hrvatskom  saboru.'^ 

j29.  decembra    1874.   umro   je    na    svom    imanju  jalkovcu  sijedi 


M 


'i^m 


Srebrena  spomenica  na  bitku  na  Muhackom  polju  1526. 
U  arkeologickom  muzeju  u  Zagrebu. 

Antun  Danijel  Josipovich.  Zagrebacke  novine  dbnijele  su  tek 
kratku  objavu  njegove  smrti  s  manje  vise  dobrohotnih  biljeski.  31. 
decembra  bio  mu  je  sprovod.  I  o  tome  se  nigdje  opsirnije  ne  iz- 
vijesta.  Nijedne  novine  nisu  donijele  opsirnijega  nekrologa,  premda 
je  to  stari  turopoljski  lav  zasluzio.  Svoj  tvrdi  znacaj  pokazao  je  jos 
i  onda,  kad  ga  je  kralj  Franjo  Josip  I.  pomilovao.  On  se  je  tek  na 
silu  dao  izbaciti  iz  tamnice,  jer  rece,  da  ne  prima  milosti.  Od  svo- 
jega  oslobodjenja  do  smrti  zivio  je  u  miru  i  nije  se  vise  mijesao  u 
politiku,  tek  je  cekao  da  Kosut   opet  dodje. 

\  5.    juna   1893.   u  8  sati  u  jutro   umro  je  u  Kurilovcu    kraj   Ve- 


'  Pogledic  Franjo:  hnovina  i  zivot  plemica  kotara  turopoljskoga.  Zagreb 
1877.,  str.  10. 

^  Stenografski  zapisnici  sabora  kralj.  Hrv.  ijlav.  i  Dalm.  1892.  1897. 
str.  2331. 


230 

like  Gorice  zupan  Stjepan  Josipovich.  Bolovao  je  vise  od  §est 
godina  od  grijeske  srca  i  posljedice  joj,  vodene  bolesti.  Uniro  je  od 
kljenuti  srca.  Jos  ni  na  smrt  nije  ga  ostavio  prirodjeni  humor.  U 
oporuci,  koju  je  napisao  vlastitom  rukom  15.  maja,  kad  mu  je  bilo 
vrlo  pozlilo,  ima  dodatak :  »Gle,  skoro  sam  pozabil,  na  rastanku  do- 
zovem  svojim  prijateljima  lovcima :  »Weidmannsheil!«  doCim  lie  meni 
skoro  biti:  »Palmarum  tralarum!«  Pisac  kratkog  mu  nekrologa  ka- 
rakterise  ga :  »0d  ustavnoga  naSega  preporoda  on  se  je  isticao  u 
nasem  javnom  zivotu,  zastupaju6i  svoja  nacela  uvijek  muzevnom 
iskrenosdu  i  odluCnosdu.  Bio  je  on  odrjesit  unionista  i  onda,  kad  to  u 
Hrvatskoj  nije  bilo  bez  opasnosti.  U  saboru  je  cesto  govorio,  naro- 
cito  u  pitanjima  narodno-gospodarstvenima.  Govorio  je  uvijek  bez 
priprave,  kratko,  ne  hlepeii  za  efektom  vanjske  forme.  Od  naravi  je 
bio  obdaren  velikim  talentom,  uz  to  domisljat,  prakticno  iskusan^  on 
je  uvijek,  sto  no  rijec,  pogadjao  u  cavao,  te  je  njegovo  naravno, 
zdravim  dosjetkama  zacinjeno,  kadsto  drasticno  razlaganje  rado  slusao 
protivnik  mu  i  prijatelj.  Pokojnik  bio  je  na  javnom  nasem  polju 
uprav  originalan  tip.  Uz  muzevnu  njegovu  Ijepotu  rijesila  ga  i  ce- 
stitost  duse,  plemenitost  srca.  Uzor  hrvatskoga  gostoljublja,  svoju 
Cednu  staru  kuiu  u  Kurilovcu  imao  je  uvijek  otvorenu  mnogobrojnim 
svojim  prijateljima  i  poStovateljima.  Seljaci  njegove  opdine  voljeli  su 
ga  kao  svoga  oca;  jer  im  je  i  bio  pravi  otac,  pomazu(3i  im  svagdje 
rijeCju  i  djelom«. 

Sahranjen  je  na  groblju  u  Velikoj  Gorici  upravo  velebnim  sau- 
Ce§6em.  OCevidac  pise  o  tom :  »Nijesam  nikada  jos  dozivio  toliko 
u6es6a  kod  sprovoda,  nikad  vidio,  da  za  pokojnikom  toliko  narod, 
staro  i  mlado,  muSko  i  zensko  pla6e.  Sva  Gorica  se  zavila  u  crno. 
S  ku6a  i  crkvenog  tornja  vijahu  se  crni  barjaci.  Pojedine  kuce  bijahu 
crninom  izvana  zastrte,  svjetiljke  crnom  koprenom  ovite.  Sprovodnici 
se  stall  ve6  rano  sabirati.  Turopoljski  plemidi  su  dosli  u  narodnom 
odijelu  sa  sabljama.  Seljaka  bilo  je  na  tisu(5e,  Iz  Zagreba  stigao  je 
k  sprovodu  ban  grof  Khuen-Hedervary  s  podbanom  Stankoviiem. 
Uz  njih  su  doSla  k  sprovodu  mnoga  odlicna  i  ugledna  gospoda.  Lijes 
je  bio  sav  prekrit  dragocijenim  vijencima,  a  u  sprovodu  su  uza  nj 
stupala  24  suca.  KiSa  nije  niSta  smetala  sjajnom  sprovodu.* 
I  Nad  grobom  su  govorili  odvjetnik  dr.  Gasparac  iz  Velike  Go- 

rice  i  narodni  zastupnik  Nikola  pi.  T  o  m  a  S  i  6  Prvi  svrsta  u  niz 
kratkih  reCenica  sav  zivot  pokojnikov  vrlo  znaCajno  : 

»Ime  i  rad  Stjepana  pi.  Josipovicha  blistat  6q  u  historiji  hrvat- 
skog  naroda,  starodrevnili  kroz  vii>e  od  Sest  stoljei^a  odlikovanih  ple- 
mi(5a    turopoljskih    i    staroslavnoj   plemickoj    obitelji  Josipovicha  poput 


231 

najsjajnijega  bisera,  —  kao  §to  de  u  srcima  plemenitih  Turopoljaca 
ostati  »otac  i  dobrotvor  svog  naroda«,  dokle  god  budu  plemeniti 
Turopoljci. 

Proizasao  od  viteske  plemenite  obitelji  Josipovicha,  koja  je 
ovoj  zemlji,  koli  u  proslosti  toll  u  sadasnjosti  dala  najznacajnijih  po- 
bornika  za  pravo  naroda  svoga,  te  ugledav  se  u  svoje  diciie  pred- 
nike  oca  i  brata,  bijase  on  turopoljskim  zupanom  31  godinu,  biran 
po  svom  zahvalnom  narodu,  isto  toliko  puta. 

Starodavnu  zupansku  cast,  koja  potjece  iz  cetrnajstog  vijeka, 
obnasao  je  on  casno,  a  na  uhar  svoga  naroda. 

Seststogodisnja  opsezna  privilegija  nada  sve  milih  mu  Turopo- 
ljaca bijahu  mu  najsvetiji  amanet,  a  sre6a  i  blagostanje  plemica  svrha 
neumorne  djelatnosti. 

Plemenit  ne  samo  po  krvi,  vec  i  po  du§i  i  srcu,  neobiCno  da- 
rovit,  a  bogat  iskustvom  i  znanjem,  nastojao  je  poglavito  o  torn,  da 
osigura  plemenicku  imovinu,  da  otvori  trajna  vrela  prihoda,  a  da  za- 
§titi  siromaka  od  plutokrata  —  utemeljio  je  najuharnije  glavnice, 
osnovao  i  prosirio  sajmiSta,  podigao  velebne  hramove  u  Gorici  i  Dub- 
rancu,  uveo  red  i  blagostanje  u  upravi  plemenite  opcine. 

Nu  Stjepan  pi.  Josipovich  nije  svoj  blagotvorni  rad  i  plodove 
veleuma  svoga  ogranicio  u  Turopolju  na  opdinu  povjerenih  mu  ple- 
mida  —  ye6  bijase  on  dusa  i  pravi  savjetnik  svih  slojeva  velikoga 
kotara,  a  najveci  dobrotvor  i  zagovornik  sirotinje,  kojoj  je  mnogu 
suzu  otro.  Dvor  njegov  bijase  svagda,  danju  i  nodu  otvoren,  ubo- 
gima  i  imu<5nima,  prijateljima  a  i  neprijateljima,  a  njegovo  srce  sve 
jednako  primalo,  savjetovalo,  darivalo  i  tjesilo  —  a  da  taj  veliki  muz 
nije  trazio  priznanja,  nit  iznosio  svoj  a  viteska  djela  na  javu. 

Da  unapredi  trgovinu  i  promet  u  ovom  kotaru  zasnovao  je  on 
prosle  godine  (1892.)  tako  redi  preko  nod  stedionu,  poloziv  trajan 
temelj  istoj  u  imovini  plemenite  op(5ine,  a  ta  je  stediona  pod  nje- 
govim  predsjednistvom  u  pravo  shvacenom  duhu,  prava  blagodat 
ovoga  pu5anstva«  .  .  . 

Za  Stjepana  Josipovicha  pi§e  drugi  pisac,  da  je  bio  jedan  od  naj- 
znacajnijih i  najoriginalnijih  tipova  starohrvatske  unionistiCke  stranke, 
kakovih  danas  vec  ne  ima  u  javnom  zivotu.  Josipovich  je  od  prvoga 
casa  novoga  ustanovnoga  zivota  sudjelovao,  zastupajud  turopoljsku 
opciinu,  u  javnim  poslovima  zemlje,  a  svoje  unionistiCko  uvjerenje, 
tradicijonalno  u  njegovoj  porodici,  sticao  je  odrjeSitoscu  i  oStrinom, 
koja  se  ipak  radi  inaCe  blage  i  Ijubezne  njegove  6\idi,  kao  i  radi 
postena  znaCaja  nije  protivnika  neugodno  dojimala.  Bio  je  vrlo  bistra 
uma,  nadaren  od  naravi  pravim  zivim  humorom,  koji  je   odavao  nje- 


232 

govu  vedru    narav.    Budu(^i  pun  iskustva,  vazda  je  vrijedila   njegova 
rijeC   u  raspravama  narodno-gospodarske  naravi.' 

14.  oktobra  1893.,  sastala  se  je  u  Velikoj  Gorici  plemenita  tu- 
ropoljska  opcina,  da  poslije  smrti  Stjepana  pi.  Josipovicha  izabere  no- 
voga  zupana.  Izabran  je  dr.  L j  u  d e  v  i  t  p  1.  J o  s  i p  o  v  i  c h,  mladji  sin 
hrvatsko-slavonskog  ministra.  Izbor  je  bio  urecen  u  10  sati  prije 
podne.  Posto  su  se  davno  prije  sakupili  prisjednici  i  suci,  usao  je  u 
dvoranu  Imbro  pi.  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h,  hrvatski  ministar,  kao  najstariji 
asesor  i  privremeno  zamjenik  zupana,  koji  je  sjednicu  otvorio  malim 
govorom.  Osamnajst  op6ina  doneslo  je  pismeni  zakljucak,  a  Cetiri  su 
poslale  usmenu  poruku.  Kad  je  predsjednik  proglasio  jednoglasni  izbor 
Ljudevita  pi.  Josipovicha,  ustala  je  cijela  skupstina  i  stala  burno  klicati : 
Zivio  zupan !  Na  polju  sabrani  narod  pozdravio  je  takodjer  odusev- 
Ijeni  izbor  klicanjem  i  pucnjavom  iz  muzara.  Nakon  toga  polozio  je 
mladi  zupan  zakletvu.  Novo  izabrani  zupan,  rodio  se  je  1863.  u  Ja- 
kovlju  kod  Bistre. 

Zakonom  od  5.  aprila  1894.  uredjene  su  u  hrvatskom  saboru 
zemljisne  zajednice  i  glede  plemickih  zemljisnih  zajednica,  Ali  kako 
se  je  opcina  turopoljska  od  ovih  posve  razlikovala,  nije  se  mogao 
taj  zakon  protegnuti  i  na  nju.  Trebalo  je  naciniti  posebni  zakon,  da 
posebni  historicki  razvoj  te  plemenite  op(5ine  i  posebni  aviticki  pravni 
obicaji  njezini  nadju'  izraza  u  posebiwm  zakonu.'^  Zato  je  hrvatski 
sabor  dne  15.  marta  1895.  raspravljao  ob  »Osnovi  zakona  o  ure- 
djenju  plemenite  opcine  turopoljske.«  U  glavnoj  raspravi  o  torn  za- 
konu  bio  je  izvjestiteljem  Sandor  Egersdorfer.  U  toj  se  je  zakonskoj 
osnovi  uzeo  obzir  na  sastav  opdine,  te  se  je  izreklo  nacelo,  da  vlasnik 
dvornoga  mjesta  ne  moze  ovlastenistvo  na  skupnu  imovinu  samo  po 
seoi  otudjiti  nikomu,  van  jedino  plemenitoj  opdini  turopoljskoj.  Odjelni 
predstojnik  Dane  Stankovic  istaknuo  je,  da  je  to  nacelo  i  ta  usta- 
nova,  da  plemenita  opdna  ima  pravo  prekupa  na  sva  dvorna  mjesta, 
s  kojim  je  skopcano  ovlastenistvo  u  zcmljiSnim  zajednicama,  oprav- 
dano  bratskom  adopcijom,  koju  su  si  na  osnovu  svojih  privilegija 
zajamCile  sucije  medjusobno  i  za  sva  vremena  glede  onih  zemlji.^ta, 
koja  bi  postala  prazna.  U  zakonskoj  je  osnovi  ujedno  izrecena  ne- 
razdijeljivost  nepokretne  imovine  ukupne  plemenite  opdine  turo- 
poljske,  kao  sto  i  nepokretne    imovine    pojedinih    plemidkih  sui^ija.  U 


'  Folic  Martin,  Ban  Dragutin  grof  Khuen  Hcdcrvary  i  njegovo  doba. 
Zagreb  19U1.  8"  str.  179. 

•  Stenografski  zapisnici  sabora  kralj.  Hrv.  Slav,  i  Dalm.  1892. — 1897., 
str.  2351. 


233 


ovoj  zakonskoj  osnovi  uredjen  je  i  sastav  zastupstva  i  izbor  zupana 
i  njegov  djelokrug.  Od  starih  navada  turopoljskih  razlikovala  se  ta 
osnova  samo  u  dvije  tocke,  i  to  da  se  od  zupana  zahtijeva,  da  imade 
svojstva,  propisana  u  §.  10.  zak.  cl.  II.  od  god.  1870.,  a  onda  da  se 
bira  na  deset  godina.  Zupan  je  i  nadalje  ostao  virilista  u  hrvat- 
skom  saboru. 

Toj  osnovi  usprotivio  se  je  dr.  Josip  Frank,  jer  da  je  protiv 
modernoga  razvitka  privatno-pravnih  odnosaja,  a  donekle  i  zakono- 
davstvu,  koje  se  je  ve6 
u  saboru  vrsilo.  Osnova 
nije  u  skladu  sa  zako- 
nom  o  zadrugama,  te 
sa  zakonom  o  uredjenju 
opiina.  Zahtjev  moder- 
noga zivota  jest,  da  se 
ne  stvaraju  fideikomi- 
sarne  institucije.  Uz  to 
bi  se  i  opet  mogle  iz 
Turopolja  stvarati  ko 
nekoc  turopoljske  /--ma- 
dzarske  legije«.  Sam 
ban  Drag,  grof  Khuen- 
Hedervary  odgovorio  je 
Franku.  Govorio  je  i 
ministar  Imbro  pi  J  o- 
s  i  p  o  V  i  c  h  protiv  Fran- 
kove  opaske,  da  je  Tu- 
ropolje  prije  god.  1848. 
bilo  protiva  Hrvata.  » Nu 
ja  moram  toliko  opaziti, 
dase  Turopolje  nije  dr- 
zalo  neprijateljski  proti 
Hrvatskoj ;  Turopoljci 
su  vojevali  proti  ondas- 
njemu  nacelu,  koje  je 
tada  uzrujavalo  narod,  ne  protiv  nacelu  hrvatstva  nego  proti  naCelu 
ilirizma.  Dapace  Turopoljci  su  se  smatrali  samo  kao  Hrvati  pod 
ugarsku  krunu  spadajudi,  oni  su  vojevali  proti  Ilircima,  koji  se  nisu 
zvali  Hrvati «. 

Iza  Josipovicha  uze  rijeC  Nikola    pi.  Toma^ic  takodjer  protiv 
Franka.  Op6ina    turopoljska    ima   ekscepcijonalan  polozaj,  koji  je  po- 


Ban  Nikola  Zrinski,  koji  je  g.  1553.  izrucio  grad 

Lukavec  Turopoljcima.  Poginuo  u  Sigetu  g.  1566. 

Izvor.  bakrorez  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 


234 

sljedica  njezinog  razvitka,  a  nije  posljedica  ovog  zakona,  ali  ona  ima 
i  (,)sebujan  karakter,  koji  sluzi  na  ponos  svakomu  Hrvatu,  koji  zna 
historiju  te  opcine. 

Kako  ima  ova  op(iina  osebina,  te  se  u  njoj  pokazuje  hrvatsko 
i  staro  ugarsko  pravo,  tako  je  prema  svojoj  naravi  vodila  i  politiku. 
Turopoljci  su  nas  sjedali  na  nerazdruzivost  Hrvatske  i  Ugarske.  Oni 
su  mogli  na  ias  imati  i  krivo,  ali  oni  su  nam  garancija,  da  6e  se 
uvijek  mo6i  normalni  odnosaji  uspostaviti.  U  ovoj  plemenitoj  opc^ini 
bilo  je  Ijudi,  da  su  ih  i  Ugri  svojatali.  Opdina  turopoljska  zasluzuje, 
da  dobije  svoje  historiCno  pravo,  kao  ^to  joj  ga  je  dao  hrvatski 
saber  god.  1749.,  kad  je  privilegije  opdine  ustanovio  »de  regulanda 
universitate  nobilium  Campi  de  Turopoljet.  Time  je  zakljuCena  glavna 
debata  i  jos  je  progovorio  izvjestitelj.  On  zakljucuje :  »Ako  6e  ova 
OS  nova  biti  podobna,  da  tomu  pridonese,  da  se  stvori  u  Turovom 
polju  jedna  tvrdja,  gdje  ce  oziviti  onaj  duh,  koji  je  i  prije  godine 
1848.  bio,  ako  tomu  ova  zakonska  osnova  pomogne,  onda  bih  ja 
ve(5  iz  jedinoga  ovoga  razloga  bio  za  ovu  osnovu«.*  U  specijalnoj 
je  debati  Tomasid  podnio  nekoliko  protupredloga,  tako:  »Ovla§te- 
nistvo  na  skupnu  imovinu  pojedinih  suCija,  kao  i  na  skupnu  imovinu 
plemenite  opcine  Turopolje  ne  moze  vlasnik  samo  za  sebe  otudjiti.« 
Primljena  je  zakonska  osnova  uz  neke  promjene  u  istoj  jos  sjednici. 
Taj  zakon  sankcijoniran  je   1.  maja  god.   ISQS.'^ 

U  vladinom  obrazlozenju  k  osnovi  zakona  od  1.  maja  1895.  o 
uredjenju  plemenite  opcine  turopoljske  istice  se,  zasto  je  pridrzano 
ime  »plemenita  opcina  turopoljska*  :  Ovaj  naziv  ne  samo  da  je  hi- 
storicki  ispravan,  nego  je  takodjer  opravdan  obzirom  na  stalisku  kva- 
lifikaciju  clanova  te  opdine.  Clanovi  turopoljske  plemenite  opciine, 
odnosno  vlasnici  ovlastenih  plemickih  dvornih  mjesta,  kojih  je  (i  god. 
1895.)  bilo  jos  preko  600  u  cijeloj  opcini,  bili  su  i  u  prijasnje  vrijeme 
svi  plemici.  Iz  toga  uzroka  nazivlje  se  turopoljska  opdina  u  javnim 
i  privatnim  listinama  za  vrijeme,  dok  joj  je  latinski  jezik  upravnim  bio 
»universitas  ili  communitas  nobilium  <'.  Tecajem  vremena  dogodilo  se 
je  doduse,  da  su  i  neplemi(5ke  osobe  primljene  bile  u  svezu  turo- 
poljske optiine,  kao  njeni  ovlasteni  clanovi,  i  to  ili  zenidbom,  baStinom, 
ili  kupom  plemii5kih  dvornih  mjesta;  nu  kraj  svega  toga  joiSte  je  i 
sada  broj  plemickih  clanova  kud  i  kamo  ve6i  od  neplemidkih  clanova 
ove  op6ine.  U  op6e  se  opstanak  neplemickih  Clanova  u  turopoljskoj 
opdini  moze    vi§e    manje    smatrati    kao  neka  iznimka  od  prvobitnoga 


'  Stenografsk  zapisinici  od  god.  1892.-1897.,  str.  2341. 
'  IV.  472. 


235 

pravila.  Iz  tih  uzroka  bit  6e  probitacno,  da  se  u  zakonu  pridrzi  staro- 
davni  naziv   »plemenita  opcina  Tviropolje«. 

25.  januara  1899.  progovorio  je  narodni  zastupnik  velikogoricki 
Sandor  pi.  Bresztyenszky  o  plemenitoj  op6ini  Turopolje  i  pred- 
lozio  je,  da  sabor  pozove  kr.  vladu,  da  zatrazi  od  svake  sucije  i  od 
glavne  skupstine  svih  vlasnika,  koja  bi  se  imali  sazvati,  mnijenje  o 
torn,  kako  bi  se  paragrali  zakona  od  1.  maja  1895.  i  kako  promijenit 
imali,  te  da  prama  predlozima  plemenitih  sucija  doticna  i  glavna 
skupstina  izradi  osnovu  novoga  zakona  o  uredjenju  plemenite  opcine 
turopoljske. 

Ponajprije  je  to  zahtijevao  velikogoricki  zastupnik  zato,  jer  se 
onda,  kad  je  stvaran  zakon  od  god.  1895.  nije  pozvalo  cianove  ple- 
menite op  dine,  da  oni  izrade  osnovu  prema  svojim  potrebama,  za  tim 
sto  je  novi  zakon  mnogo  promijenio  prastare  uredbe  plemenite  op- 
dine  turopoljske  na  stetu  Turopoljaca.  Osobito  je  predlagac  zahtijevao 
promjenu,  sto  zakon  od  god.  1895.  podijeljuje  plemicima,  clanovima 
zemljiSne  zajednice  Turopolje  manje  prava,  nego  li  ih  imadu  clanovi 
drugih  urbarskih  zemljisnih  zajednica.* 

Vrijedno  je  zabiljeziti  rijeci  znamenitoga  predlagada,  kojima 
hvali  svoje  Turopolje:  »Vaznost  plemenite  opcine  lezi  velikim  dijelom 
u  torn,  sto  se  u  toj  opdini  ili  staroj  zupi  uzdrzalo  mnogo  vise  pravnih 
prastarih  hrvatskih  uredaba,  nego  u  ikojem  drugom  dijelu  Hrvatske. 
Plemenita  opcina  turopoljska  imala  je  sacuvati  te  stare  uredbe  hr- 
vatske i  u  onoj  pravnoj  formi,  koja  se  je  bila  razvila  u  Hrvatskoj 
utjecajem  pravnickih  krugova  iz  Ugarske  .  .  .  Ja  scijenim,  da  ima 
danas  Turopolje  i  zato  vaznost,  sto  nam  pokazuje  vise  nego 
ikoji  drugi  predjel  u  Hrvatskoj,  sto  moze  odlucnost 
i  ustrajnost  uciniti  za  obranu  slobode.  Koncem  XV.  i 
pocetkom  XVI.  stoljeda  bila  je  sa  strane  najmocnijih  banova,  sa  strane 
najmodnijih  velmoza  takova  navala  na  slobodu  osobnu,  sto  se  tamo 
uzdizala  od  starih  hrvatskih  vremena,  kad  je  svaki  Slobodan  covjek 
bio  ujedno  i  plemid,  da  se  diviti  moramo,  kako  se  ta  razmjerno 
mala  sacica  Ijudi,  zrtvujud  svoj  zivot  i  sve,  kako^se  mogla  uzdrzati 
u  ono  vrijeme,  gdje  su  ostale  zupe,  narocito  u  posayskoj  i  preko- 
kupskoj  Hrvatskoj  iscezavale  sve  vise,  jer  su  bile  djelomice  potkucene 
po"  velmozama,  djelomice  po  banovima.  J  e  d  i  n  o  Turopolje  u  z- 
d^rz a io   je    svoju    slobodu. « 

'  Predlog  i  govor  dra.  Sandora  pi.  Bresztyenszkoga,  zastupnika  kotara 
velikogorickoga  o  plemenitoj  opcini  Turopolje,  drzan  u  saboru  kraljevina  Hrv., 
Slav,  i  Dalmacije  dne  25.  januara  1899.  Zagreb  1899.,  str.  3. 


236 

Htjeo  je  Bresztyenszky,  da  se  mnogo  toga  izmijeni,  a  Citavi  je 
zakon  od  god.  1895.  nazvao  stetnim  po  Turopolje,  koji  je  nekako 
per  »Blitzzug«  u  jednoj  sjednici  raspravljen  i  prihvacen,  a  radilo  se  je 
o  ogranicenju  starih  prava.  Zakon  rece  da  je  nepravda  za  plemiie  turo- 
poljske.  Sto  se  formalne  strane  tice,  jer  je  preko  600  godina  pleme- 
nita  opciina  uzivala  potpunu  samostalnost,  osobito  glede  nutarnjeg 
uredjenja  i  glede  svoga  gospodarenja,  a  sad  kod  stvaranja  novog  za- 
kon a  nisu  ni  pitani  Turopoljci.  Izim  ovoga  Bresztyensky  je  naveo  jo.^ 
nekoliko  povrjeda  staroga  prava. 

Ozbiljnih  posljedica  njegov  govor  nije  imao. 

Od  onoga  doba  plemenita  opcina  turopoljska  tek  se  je  rijetko 
spominjala  u  javnom  zivotu  Hrvatske.  Ona  se  je  mirno  dalje  razvi- 
jala  i  korisno  radila  na  svojem  gospodarsko-kulturnom  polju. 

Medju  najznatnije  dogodjaje  najnovijega  doba  mora  se  ubrojiti 
zakljucak  plemenite  te  opcine,  kojom  je  odlucila,  da  izdade  tiskom 
svoje  povelje  i  svoja  pisma,  sto  no  se  cuvaju  u  starom  arkivu  u 
Velikoj  Gorici  i  u  posjedu  plemica  turopoljskih.  Na  predlog  svoga 
zupana  Ljudevita  pi.  Josipoviclia  ucinila  je  ne  samo  taj  zakljucak, 
vec  je,  izvrsujudi  ga,  povjerila  taj  posao  Emiliju  Laszowskomu,  koj 
je  sretno  svoj  rad  i  dovrsio,  te  citav  svoj  ogromni  posao  oko  izdanja 
till  spomenika  sada  jos  upotpunjuje  povjescu  Turopolja. 

Tako  je  citava  povijest  Turopolja  predana  javnosti  i  ucenjaci 
raznih  jezika  i  naroda  mogu  se  ne  samo  diviti  starosti  i  znameni- 
tosti  tih  spomenika,  vec  ih  mogu  i  proucavati. 

Tek  ovo  djelo  pokazalo  je  svijetu,  sto  ima  Hrvatska  u  svom 
—  Turopolju. 


Tiiropoljsko  plemstvo. 

Gotovo  svi  stariji  pisci,  koji  su  pisali  o  Turopolju,  smatraju 
ishodistem  turopoljskoga  plemstva  i  temeljem  uredjenja  i  razvitka 
plemenite  opcine  turopoljske  listinu  kralja  Bele  III.  (IV.),  izdanu  godine 
1225.'  Tom  najme  poveljom  oslobodio  je  kralj  Bela  radi  velikih  za- 
sluga  Budunu  i  bracu  mu  Ivana  i  Levca,  te  njihove  rodjake  Jurja, 
Ivana  sTiia  Ladislavova,  Pribislava,  Nikolu,  Dopca,  Milovana,  Rodusa, 
Tola  i  Koskuta  sa  svim  njihovim  potomstvom  od  »obvezatne  sluz- 
nosti«  (ab  obligatoria  servitute)  gradu  Zagrebu,  da  tako  oslobodjeni 
od  nize  sluzbe,  uzivajvi   stalez  kraljevskih  sluzbenika  i  plemica. 

Ako  i  jest  opravdano  mnijenje  pisca  »Pravno-povjesnih  poda- 
taka  o  Turopolju «,  dra.  Aleksandra  pi.  Bresztyenskoga,  kojim  se  razi- 
lazi  od  mnijenja  starijih  pisaca,  sLo  ga  gore  istaknusmo,  to  ipak 
mnijenje  njegovo,  da  se  ta  povelja  tesko  odnosi  na  Turopolje,  drzimo 
da  ne  stoji. 

Nasa  je  tvrdnja,  da  se  ova  povelja  doista  ne  odnosi  na  cijelo 
pleme  turopoljsko,  ali  se  odnosi  na  nekepripadnike  turopoljske. 
To  nam  posvedocavaju  neke  potonje  listine.  Vec  u  listini  od  godine 
1 228.  navode  se  M  i  1  o  v  a  n  i  njegova  porodica  N(i  k  o  1  a)  i  D  (o  p  c  a)^ 
God.  1258.  spominje  se  Levca  kao  pristav  zupana  (turopoljskoga), 
pak  i  To!  sin  Hotenov,^  god.  1273.  opet  se  spominje  Rados  sin 
Jurja,*  koji  bi  mogao  biti  istovjetan  sa  Radosem  god.  1225.  Prema 
tomu  sudeci,  ta  se  isprava  jasno  odnosi  na  neke  turopoljske  poro- 
dice,  koje  su  spadale  medju  one  »kraljevske  sluzbenike«  (servientes 
regis),  sto  ih  spominje  listina  od  god.    1249.  i   1255.^ 

Iz  potonjih  listina  razabiremo,  da  su  neke  turopoljske  porodice 
izvodile  svoju  lozu  od  osoba  spomenutih  u  listini  od  god.  1225.  Tako 
izvode    porodice    Miksic,     Stanilovid    i     Knezevic    (Knezek) 

'  I.  1. 

^  I..  3.— 5.   Vidi  sliku  na  str.  71. 
'  I.  15. 
'  I.  29. 
'  I.  8.  10. 


238 

svoju    lozu    od    Levca  (de  genere    Lewcha).  To  se  vec  istice   godine 
1412.,   1418.    1516.'  Od  RoduSa  izvode  svoju  lozu  porodice  P  ogle- 
die,  Mudic,  Lackovi(i  i  Koskovic  (1516).'^ 
'  lostale    turopoljske    porodice    mogle    su   svoju  lozu  izvoditi  od 

osoba,  istaknutih  u  povelji  god.  1225.,  jer  se  je  o  torn  vodio  tocan 
iskaz  i  rodopis.  sto  je  sve  propalo  god.  1516.  prigodom  jedne  na- 
vale  sluzbenika  margrofa  Jurja  Brandenburskoga  na  veliku  Goricu, 
gdje  su  te  spise  ugrabili.' 

Prije  nego  li  podjemo  dalje,  drzim,  da  nije  suvisno  pozabavit 
se  casak  sa  spomenutom  gore  poveljom  od  god.  1225.  Glede  ove 
povelje  stoje  tri  mnijenja  u  ucenom  svijetu,  Jedno  je,  da  je  ta  is- 
prava  sumnjiva,  drugo,  da  je  krivotvorena,  a  trece,  da  je  prava.  Prvo 
mnijenje  zastupaju  prof.  Tadija  Smiciklas  i  dr.  Dane  Gruber;  drugo 
prof.  Vjek.  Klaic  i  dr.  Iv.  pi.  Bojnicic  i  pok.  ugarski  drz.  arkivar 
Gyula  Pauler,  a  trece  pok.  Ivan  Tkalcic,  dr.  Mavro  Wertner.  Ovomu 
tredemu  pridruzuje  se  i  pisac  ovih  redaka. 

Gyula  Pauler  jednostavno  veli,  da  je  to  >gruba  patvorina«,  sto 
da  dokazuje   »pomuceni  naslov  Belin  i  neobicni  slog  njezin«. 

Dr.  Wertner,  koji  se  narocito  bavi  sa  genealogijom  i  historijom 
pojedinih  u  povijesti  vaznih  osoba,  veli  o  toj  listini  ovo:  ».  .  .  du- 
hovni  i  svjetovni  casnici,  koji  se  spominju  u  toj  povelji,  ako  i  nesto 
osakaceno,  od  god.  1225.,  zasvjedoCeni  su  i  u  nedvojbeno  pravim 
ispravama.  Jedini  »Vonic«  kao  ban  primorskih  strana,  ne  spominje 
se  inace  nigdje  drugdje,  pak  i  samu  listinu  kod  Wenzela  XI.  339. 
od  g.  1245.,  koja  govori  o  jednom  sinu  bana  Vonica,  treba  s  oprezom 
motriti,  posto  je  u  njoj  kao  ziv  oznaceni  Benko  biskup  Gjurski,  ve6 
god.  1244.  umro ;  i  mnogi  drugi  svjetovni  cinovnici  u  njoj  se  26. 
aprila  1225.  navode,  koje  ne  poznaju  druge  isprave  istoga  dana. 
Ali  okolnost,  da  se  ban  Vonii  u  toj  jedinoj  ispravi  navodi,  ne  pruza 
dovoljna  temelja,  da  se  cijela  isprava  proglasi  laznom. 

Moglo  se  mnoStvo  listina,  koje  ga  spominjahu,  izgubiti,  a  moze 
ih  mnostvo  takovih  jo§  gdje  u  prasini  arkiva  pocivati  neotkrito.  Pak 
i  naslov  Belin,  koji  se  razilazi  od  naslova,  nalazeceg  se  u  nj  ego  vim 
onodobnim  ispravama,  izdanim  o  ugarskim  stvarima,  nije  sumnjiv, 
posto  isprava,  koja  se  u  izvoru  nalazi  kod  Wenzela  XI.  182.  dd. 
1225.  daje  isti  naslov.  Nesto  sumnjiv  je  ali  prilicno  naduti  i  mjesti- 
mice  dusobudan  slog  isprave.  Tako    je    n.  pr.    »quod    non   habet  per 


'  I.  167.  221.  225. 
'  III.  348. 
'  III.  349. 


239 

corrupte  camis  naturam«  odiucno  sumnjivo;  ocito  sumnjiva  je  na- 
dalje  izreka:  »et  aliorum  juxta  eiusdem  generationis  lineam  descen- 
dentium*,  jer  je  ponajprije  naziv  »linea«  u  ono  doba  kao  genealoski 
naziv  prilicno  tudj,  a  za  tim,  sto  isprava,  koja  navodi  imenima 
pobocne  rodjake  one  trojice  u  plemstvo  podignute  brace,  za  cijelo 
ne  bi  bila  propustila  i  dalnje  rodjake  poimence  navestij  u  mjesto  sto 
ih  opcenito  spomije  bez  oznake  imena,  odakle  nijesu  mogli  doticni, 
sto  se  razumije,  crpsti  nikakove  koristi,  jer  moraju  tek  dokazati  svoje 
srotstvo,  sto  nije  bilo  nuzno  onima,  koji  su  poimence  navedeni. 

Ja  drzim  dakle,  da  je  ova  povelja  s  obzirom  na  temeljnu 
ideju,  najme  na  plemstvo  u  njoj  oznaCenih  osoba,  i 
s  obzirom  na  klauzulu  istinita,  i  drzim  vise  nego  vjero- 
jatnim,  da  su  prigodom  kojeg  prepisivanja  gore  navedeni  dodaci 
jednostavno  uvrsteni  s  toga,  sto  je  valjda  na  doticnom  mjestu  bio 
izvorni  tekst  tesko  ili  gotovo  necitljiv«,' 

Vrlo  je  napadna  stvar  listina  od  god.  1225.,  kojom  isti  kralj 
Bela  podize  Cakana  sina  Mergenova,  Turdoslava,  Tibe-a,  Jaksu,  Moli- 
boga,  Petra  i  Hudinu  i  njihovu  svojtu  u  red  kraljevskih  sluzbenika 
i  plemica,  te  ih  oslobadja  od  podanistva  prama  gradu  Krizevcima.^ 
Ova  povelja  gotovo  je  na  vlas  istovjetna  teksta  sa  onom  turopolj- 
skom.  Nju  je  potvrdio  19.  jula  god.  1324.  kralj  Karlo  Roberto,  a 
ovu  opet  prepisao  je  ban  Mikac  u  Zagrebu  1.  augusta  god.  1325.  i 
kaptol  zagrebacki  god.  1323.  Izvorna  potvrda  i  prijepisi  nalaze  se  u 
arkivu  jugoslavenske  akademije  u  Zagrebu. 

Posto  je  jednu  i  diugu  pisao  god.  1225.  prepost  zagrebacki 
Matej,  za  cijelo  istoga  dana,  nije  cudo,  da  je  upotrijebio  isti  tekst, 
samo  izmjenom  imena,  jer  je  podijeljeno  i  jednim  i  drugima  isto 
preimu6tvo. 

To,  da  taj  turopoljski  primjerak  nije  do  danas  poznat  u  iz- 
voru,  ved  u  starijoj  potvrdi  od  god.  1466.,  nije  jos  dokazom,  da  je 
ta  povelja  krivotvorena.  Cinjenica  jest,  da  je  ova  listina  god.  1516. 
mogla  propasti  za  nasilja  Ijudi  margrofa  Brandenburskoga.  Tako  isto  nije 
iskljuceno,  da  nije  ta  listina  i  prije  kralja  Matije  koji  put  potvrdjena 
i  prepisana  bila.  Kako  od  drugih  va^nih  povelja,  mogle  su  se  te  po- 
tvrde  i  prijepisi  izgubiti,  a  mozda  se  i  gdje  nalaze  jos,  i  doc  ce 
Bog  zna  kada  na  vidjelo. 

Ova  povelja  je  po  cijelo  Turopolje  bila  daleko  manje 
prakticke    vrijednosti,    nego  li  su  bile  one,   koje  su  se  ticale  posjeda, 

'  I.  2.-3.  opaska  k  listini. 
\  ^  Smiciklas,  Codex  dipl.  III.  247. 


240 


i  koje 
mirno 


su    toliko  puta    potvrdjivane.  Za  to  se  ne  bi  ni  cudili,  ako  je 
pocivala  u  skrinji  koje  porodice  —  izravnih  potomaka  Budine 


'iaa^.tyiass: 


D3 


< 


<      P 


o  ,r: 
^    3 


H 

o 
o 


i  dr.,    jer    im    je    mozda  s  prakticne    strane    hila  i  slctua.    lu  vclimu 
s  obzirom  na  nasu  nize  spomenutu  predmnjevu  u   »kr.  sluzbenicima* 


241 

(servientes  regis).  Mi  jii  smatramo  i  s  t  i  ii  i  t  o  m,  i  kako  receno,  iz- 
danom  s  a  ni  o  z  a  j  e  d  a  n  rod  t  u  r  o  p  o  1  j  s  k  i. 

Kako  smo  spomenuii,  ovo  podijeljenje  plemstva  odnosi  se  samo 
na  jedan  rod,  od  kojega  potekose  gore  spomenute  obitelji. 

Iz  povelje  Stjepana  bana  cijele  Slavonije  od  g.  1249.  i  1255., 
kojom  se  dopituje  sunia  Veliki  lug  jobagionima  grada  Zagreba  — 
dakle  predjima  danasnjih  Turopoljaca,  mogli  bi  zakljucivati,  da  taj 
rod,  sto  je  god.  1225.  dignut  u  red  kraljevskih  sluzbenika,  plemica  — 
nije  iniao  prava  na  tu  sumu.  Vrijedi  to  mnijenje  samo  u  torn  slu- 
caju,  ako  su  u  toj  povelji  spomenuti  kraljevski  sluzbenici  (»de  genera 
servientum  regis*)  istovjetni  sa  onim  sluzbenicima  kraljevskim,  koji 
sii  god.  1225.  takovima  postali  od  jobagiona  zagrebackoga  grada. 
Ako  su  istovjetni,  onda  je  sigurna  stvar,  da  su  se  s  vremenom  sa- 
svijem  stopili  sa  ostalim  jobagionima  u  Turopolju,  jer  su  u  torn  imali 
vise  koristi,  nego  da  ostanu  osamljeni.  Turopoljci  —  tako  zovemo  u 
listinama  spominjane  jobagione  —  plemenite  jobagione,  plemenite 
grascane  (castrenses)  —  posjedovahu  i  uzivahu  ogromne  turopoljske 
sume  ne  na  temelju  kakove  kraljevske  darovnice,  vec  po  svom 
pravu  plemenskom  (nomine  iuris  ipsorum).*  Po  tom  su  i  ovi,  a 
da  nijesu  dobili  zasebne  kraljevske  povlastice,  bill  plemici  na  temelju 
zemljisnjega  posjeda  i  vlasnosti.  Posjed  one  velike  sume  potvrdi  Turo- 
poljcima  kralj  Bela  III.  (IV.)  god.   1255.  i  kralj  Sigismund  god.   HSG.'^ 

Turopoljski  rod  Korlov  (filii  Corla),  koji  je  zasnovao  danasnji 
Kurilovec,  imao  je  god.  1249.  sa  Ivanom  sinom  Jaroslava  (Okickoga) 
neprilike  radi  posjeda  Odre.  Ivan  je  svojatao  taj  posjed,  a  ban  Stjepan 
povrati  Odru  rodu  Korlovu.  To  potvrdi  kralj  Bela  godine  1264,  i 
Karlo  Roberto  god.   1322.^ 

Turopoljski  rod  M  r  a  c  1  i  n  c  a  n  a,  koji  je  bio  takodjer  u  redu 
jobagiona,  bude  oko  god.  1269.  po  hercegu  Beli  svrgnut  u  niski  red 
grascana  (castrenses)  Vratisko  i  njegov  rod,  ali  bude  god.  1271.  po 
banu  Joakimu  opet  uspostavljen,   sto    potvrdi    kralj   Stjepan  g.    1272.* 

Plemicka  prava  obitelji  Miksic  i  Stanilovic  iz  Donjega  Lukavca 
potvrdio  je  novom  kraljevskom  darovnicom  na  Donji  Lukavec  kralj 
Sigismund  god.  1412.^,  sto  je  kasnje  potvrdio  kralj  Rudolfo  II.  god. 
1582.  i  Ferdinand  III.  god.   1646. 


I.  8.  10. 

I.  11.  242. 

I.  9.  17.  41. 

I.  24.     26.  Sravni  clanak  o  Mraclinu. 

I.  166, 

16 


242 

Ovo  smo  spomenuli  samo  nekoliko  kraljevskih  povelja,  kojima 
se  je  plemicki  naslov  Turopoljaca  utvrdjivao.  Zavirimo  ]i  tocnije  u 
onu  mnozinu  turopoljskih  isprava  od  jrod.  1225.  pak  do  god.  1466.,' 
jasno  nam  biva,  da  su  Turopoljci,  koji  se  ondje  napominju  i  kao 
pripadnici  t»tanovitih  rodova  ili  hez  te  oznake,  vazda  smatrani  plemi- 
cima.  Isprave,  izdane  po  hercezima,  banovima,  podbanovima,  zupa- 
nima,  sucima  plemica,  biskupa,  zagrebackoga  Icaptola,  opata,  a  da 
ne  spomenemo  mnostvo  isprava  izdanih  po  turopoljskim  vrhovnim  zu- 
panima  i  zupanima,  zovu  Turopoljce  »plemeiiitim  grascanima*  (nobiles 
castrenses)  i  »plemenitim  iobagionima«  (nobiles  jobagiones),  a  sve  to 
jos  vi^e  utvrdJLiju  kraljevske  povelje,  koje  ih  zovu  »plemenitim  joba- 
gionima«.  Tako  kralj  Ljudevit  god.  1352.,  kralj  Ladislav  1447.  i 
1456.^^  itd.,  dok  ih  kralj  Matija  Korvin  u  ispravi  god.  1466.,  kojom 
potvrdi  povelju  kralja  Bele  III.  (IV.),  izricno  zove  samo  »plemicima 
Turopolja«  (nobiles  Campi  Zagrabiensis),  priznavajuci  ih  potomcima 
onih,  koji  su  g.  1225.  dobili  plemstvo  i  uvrsteni  bili  u  red  kraljevskih 
sluzbenika.^ 

Kako  iz  cijeloga  vidimo,  dovrsen  je  do  godine  1466.  onaj 
tijek  prilika,  koji  je  imao  posljetkom,  da  su  se  svi  Turopoljci  uzeli 
smatrati  potomcima  onih,  koji  se  spominju  u  spomenutoj  povelji  od 
god.  1225.,  koja  im  je  izricno  podijelila  plemstvo.  A  moglo  je  to  i 
biti  tako,  jer  nema  sumnje,  da  je  zenitbama  rod  Budune,  Ivana  i 
Levee,  te  njihovih  rodjaka  izmijesan  bio  sa  ostalim  turopoljskim  ro- 
dovima,  i  da  je  vec  god  1466.  mogao  svaki  Turopoljac  jednoga  od 
ovih  zvati  svojim  predjem. 

Razlogom  pako,  zasto  su  bas  tu  povelju  Turopoljci  iznijeU  kralj u, 
bit  6e  to,  sto  bas  u  to  doba  pada  jos  ona  opcenita  teznja,  izvoditi 
sto  starije  svoje  plemicko  porijetlo. 

Istina  je  pako  ziva,  da  od  toga  vremena  jest  bas  ova  povelja 
smatrana  temeljnom  glede  plemstva  Turopoljaca. 

Kralj  Matija  i  nadalje  zove  Turopoljce  »plemicima«  (nobiles), 
tako  god.  1467.,  1480.,  1487.,  usporedjujuci  ih  sa  plemidima  kra- 
Ijevine.* 

Otkako  je  Ivan  Tuz  posvojio  grad  Lukavec,^  i  ovaj  grad  do- 
sao  dalje  u  ruke  medvedgradskih  gospodara:  Ivana  Korvina,  Bea- 
trice Frankopanke  i  jurja  markgrofa  BrandenburSkoga,  nastojahu  ovi, 

'  I.  svezak  Tuiop.  povj.  spomenika. 

*  I.  68.  364.  465. 
'  I.  457.     458. 

*  II.  8.  17.  53. 

*  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu. 


243 

a  narocito  ovaj  posljednji,  da  ucini  Turopoljce  skroz  podloznima 
gradu  Medvedgradu.  Prigovarano  im  je  i  plemstvu  tvrdnjom,  da  su 
samo  grasiani  (praediales  castrenses),  kujr  spadaju  pod  grad  Med- 
vedgrad,  a  da  nijesu  plemici  kraljevine. '  Dok  je  za  gospotstva  her- 
cega  Ivana  Korvina,  koji  je  priznavao  plemstvo  Turopoljaca,  a  tako 
i  za  gospotstva  njegove  udove  Beatrice  Frankopanke  bio  vrlo  snosljiv 
polozaj  Turopoljaca,  nastadose  teski  dani  po  njih  iza  smrti  Beatri- 
cine,  a  narocito  iza  godine  1510.,  kad  je  drugi  muz  Beatricin,  spo- 
menuti  Gjuro  markgrof  Brandenburski  isposlovao  si  u  kralja  darov- 
nicu  za  grad  Lukavec  —  kano  toboz  pripadnost  Medvedgrada  i  sva 
sela  turopoljska  opet  kao  pripadnost  grada  Lukavca.  Kapetani  med- 
vedgradski  i  ostali  sluzbenici  markgrofa  Brandenburskoga,  a  poimence 
kapetani  Petar  Pan  iz  Kunigsfelda  te  Ivan  Kosarski  iz  Kolovrata 
strasno  su  niucili  Turopoljce,  trazeci  od  njih  podavanja  i  radnje,  sto 
su  inace  samo  kmetovi  ili  grascani  cinili.  Time  su  hotjeli  samo  poka- 
zati,  da  su  toboz  Turopoljci  kmetovi  ili  grascani,  podanici  Medved- 
gradski.  Te  strahote  i  nasilja  trajala  su  sve  do  god.   1524. 

Nu  kroz  to  vrijeme  znali  su  se  Turopoljci  i  braniti,  pak  i  kra- 
Ijevi  Vladislav  II.  i  Ljudevit  II.  zovu  u  svojim  ispravama  Turopoljce 
plemicima  (nobiles,  fratres  scilicet  generationales).  Kralj  Vladislav  ih 
god.    1514.  preporuca  zastiti  bana  i  ostalih  hrvatskih  oblasnika.''^ 

God.  1516.  dao  je  markgrof  Brandenburski  oteti  Turopoljcima 
njihove  spise,  kojom  zgodom  je  propalo  mnogo  listina,  sto  dokazivahu 
njihovo  plemstvo  i  porijetlo  pak  i  njihove  slobode.^  Nu  na  srecu 
mogli  su  Turopoljci  znatniji  dio  tih  povelja  spasiti. 

Jamacno  rovarenju  markgrofa  Brandenbuskoga  ima  se  pripjsati, 
da  god.  1517.  kralj  Ljudevit  II.  zove  Turopoljce  samo  predijalcima/ 
nu  to  stoji    samo    osamljeno,  jer  vec    1518.  zove  ih  opet  plemicima.^ 

Parnica  o  plemickim   pravima  Turopoljaca  najzes6a  bijase  god 
1519.   Te  godine  iskazalo  je  mnogo  svjedoka  cinjenice  u  prilog  Turo- 
poljaca,   posvjedocivsi,  da  su  oni   vazda  bill  pravi  i  slobodni    plemici,! 
poput  ostalih  plemica  kraljevine   Hrvatske." 

Na  temelju  raznih  kraljevskih  i  drugih  povelja,  pak  na  temelju 
Iskaza  svjedoka,  izrekao  je  kralj   Ljudevit  II.  u  Budimu  11.  juna  1520. 


'  II.  365. 

'  II.  329.  33V.  35L 

'  II.  349. 

*  II.  383. 

*  II.  390. 
'  II.  397. 


244 

presudu,  u  kojoj  je  priznao,  da  se  Turopoljci  uvrstavaju  u  red 
p  r  a  \'  i  h  i  p  o  v  1  a  s  t  e  n  i  h  p  1  e  m  i  c  a  k  r  a  1  j  e  v  i  n  e. ' 

Akoprem  je  ta  osuda  izrecena,  preslusano  je  jos  iste  godine 
428  svjedoka,  koji  posvjedocise  plemstvo  i  slobode  Turopoljaca.'^ 

Sve  to  nije  jos  skrsilo  nasiija  medvedgradskih  Ijudi,  koji  su 
stajali  u  sluzbi  markgrota  Brandenhurskoga.  To  je  trajalo  jos  i  dalje 
od  27.  oktobra  g.  1524.  kad  je  markgrof  Brandenhurski  prodao  Lukavec 
i  jos  neke  gradove  kraljici  Mariji,  zeni  kralja  I.judevita  11.^,  a  sestri 
potonjega  hrvatskoga  kralja  Ferdinanda  I.  iz  kuce  Habshurgovaca. 
Vidimo  nadalje,  da  je  g.  1525.  kralj  Ljudevit  II.  pozvao  bana  Franju 
Bacana,  da  stiti  »plemi6e«  turopoljske,  a  kaptol  cazmanski,  da  Turo- 
poljce,  kao  plemice  kralj evine  opet  utjelovi  sudbenosti  bana,  sto  je 
kaptol  iste  godine  4.  oktobra  i  ucinio.'* 

Tako  su  plemeniti  Turopoljci  opet  usp  os  ta  vl]  eui  u  svoja 
stara  prava  i  slobode.  Stojalo  ih  je  to  mnogo  bijede  i  nevolje 
nu  sretno  dodjose  do  pobjede ! 

Od  toga  vremena  nije  vise  prigovarano  plemstvu  i  plemickoj 
slobodi  Turopoljaca,  akoprem  ovi  nijesu  dobili  grad  Lukavec  u  svoje 
ruke  sve  do  godine  1553.  Nasiija  gospodara  medvedgradskih  i  luka- 
veckih  trajala  su  i  dalje,  a  najbijesnija  bijahu  za  vrijeme,  dok  je 
grad  Lukavec  drzao  ban  Nikola  Zrinski,  koji  ga  je  napokon  iza  dugih 
parnica  izrucio  Turopoljcima  god.    1553. 

Plemstvo  Turopoljaca  osobito  je  utvrdjeno  novim  kraljevskim 
darovnicama  god.  1560.  Takove  su  nam  dvije  poznate,  i  to  prva 
od  29.  aprila,  izdana  u  Becu  vrhu  posjeda :  Kobilica,  Kurilovca  iliti 
Vrbanca,  Zobaclaza,  Rakarja,  Plesa,  Velike  i  Male  Gorice,  Gornje  i 
Donje  Lomnice,  Kostanjevca,  Gornjeg  i  Donjeg  Lukavca,  Luzja,  Malog 
Obreza,  Hrasia,  Velike  Mlake,  Kuca,  Rakitovca,  Busevca,  Laza,  Mrac- 
lina,  KuSanca,  Trnovca,  Ratkovrha,  Vojnosca,  Jarebica,  Vukometica, 
Bukovcaka,  DragonoSca,  Dubranca-sv.  Kate,  Gustilnice  i  Lekenika, 
te  oranica :  Delnica  i  Zamlacja  —  izim  grada  Lukavca,  za  plemice 
Maleja  Slatinsknga  (^Zalathnoky),  Valenta  Diankovica  iz  Kobilica,,  Ja- 
koba  Pogledi^a  iz  Kurilovca-Vrbanca,  Martina  Tercela  i  Stjepana 
Diankovica  iz  Rakarja,  Mirka  Pepeli6a  i  Luku  Terbi6a  iz  Plesa,  Gr- 
gura  Vedmica  iz  Vel.  Gorica,  Klementa  Ogrinovica  iz  Male  Gorice, 
Ivana    Arbanasa,    Stjepana    Filipcica,    Tomu    Toljasa-Simunkovida    iz 


'  II  428.    448. 

'  II.  452.-479. 

'  II  519. 

*  II.  535.  538.  539.     541. 


245 


Donje  Lomnice,  Gjuru   Miksica  iz  Donjegii    Lukavca,    Gjuru  Volarica 
iz    Gornjega    Lukavca,    Grgura    Devanica  iz  Luzja,   Blaza  Sabarida  i 


K^.t;  r; 


K 


1  "^irnkmiMmmim 


^y 


J»C^< 


¥:.^ 


* 


=<^?. 
§ 

r-;^ 

'>^- 


'i^ 


o 
p 

3 


P    B 


N     p 


rT5     iH 


c  ^i:i 


o 


Nikolu  Boltizarica  iz  Malog  Obreza,  Fabijana  i  Grgura  Koskovica  iz 
Hrasia,    Pavhi    Mudica,  Matiju    Vagica  i    Mihu  Lackoviiia    iz    Velike 


246 

Mlake,  Martina  Cuncic^a  i  Simuna  Lu(ii(5a  iz  Kut^a,  Valentina  Mire- 
nica  iz  Kakitovca,  Stjepana  Turhana  i  Liiku  Busevca  iz  Busevca, 
Kirina  Galekoviiia  iz  Laza,  Antuna  Jakopovida  i  Nikolu  Knezekovi{5a 
iz  Mraclina,  Grgura  Vuglesica  iz  KuSanca,  Petra  Kusina  iz  Trnovca, 
Tomu  Petravida  iz  Ratkovrha,  Martina  Cvetkovi(ia  iz  Vojnosca,  Stje- 
pana Grdinica  iz  Jarehi(ia,  Mihu  Rrucka  iz  Vukomerida,  Gjuru  Smol- 
kovica  iz  Bukovcaka,  Martina  Radenica  iz  Dragonosca,  Petra  Kuse- 
vi6a  iz  Dubranca,  te  Urbana  Gerseti(5a  iz    Gustilnice. 

Isti  dan  izdao  je  kralj  nalog  kaptolu  zagrebackomu,  da  ova 
obdarenike  uvede  u  posjed  darovanih  posjeda.* 

Druga  darovnica  izdana  je  u  Becu  iste  godine  11.  maja  vrhu 
istih  posjeda  i  oranica,  te  posjeda  Rodmanca  i  Cvilkova,  za  Mateja  Sla- 
tinskoga,  Valentina  Diankovica  i  Petra  Bedekovida  iz  Kobilica ; 
B  1  a  z  a  i  Jakoba  Pogledica,  Tomu  Briglevica,  Nikolu  Bise- 
ric  a,  Antuna  Notica,  Miku  Oderjanica  iliti  Slivacida, 
Nikolu  Vitkovica  sina  pok.  Jelene  kceri  Aderijanove,  Simuna 
Mudica  i  Pavla  Terkacica  iz  Kurilovca ;  Martina  Tercela, 
Stjepana  Diankovica,  Gjuru  sina  Matije  Gasparica  i  Jelene  kceri 
pok.  Grgura  Babida  iz  Rakarja;  Mirka  i  Mateja  Pepelicia  te  M  a- 
tijuTerbida  iz  Plesa;  Grgura  Vedmida  iz  Velike  Gorice ;  Kle- 
menta  Ogrinovica  i  Gjuru  Pikovida  iz  Male  Gorice;  Ivana  Ar- 
banasa,  Petra  Toljasa-Zorcicka,  Petra  Simunkovica- 
ToljaSa,  Jakoba  Derpica,  Stjepana  Filipci6a,  Tomu  Stjepa- 
n  i  d  a  inace  Vukovicia,  Blaza  Petermanida  inace  C  e  d  n  e  k  a, 
Mihalja  Lektorida  inace  Klinovida,  Valentina  Lekto- 
r  i  d  a  inace  Bencecida  i  Simuna  Sordica  iz  Donje  Lomnice  ; 
Blaza  Sabarica,  Nikolu  Boltizarida  inace  Kuscica  i  Mihalja  S  u- 
p  a  n  i  c  a  iz  Malog  Obreza  ;  Gjuru-  Miksica  i  Jakoba  Stanilovica 
iz  Donjeg  Lukavca ;  Martina  TropSetica,  Marka  StanCida, 
Petra  Gjungica,  Blaza  i  Gjuru  Volarica,  Petra  Franetida, 
Martina  Videnovida,  Lovru  Cigetida,  Mateja  Gjun- 
gida  i  Mateja  Jagni(3a  iz  Gornjeg  Lukavca ;  Grgura  Devanida  i 
Ivana  Demjankovi6a  iz  Luzja,  Fabijana  i  Mihalja  Kosko- 
vida  iz  Hra^da;  Petra,  Pavla  i  Ivana  Mudida,  Mateja  Vagica, 
Martina  i  Mihalja  Lackovica,  Stjepana  sina  pok.  Mihalja  K  r  u- 
pi  6  SL  i  Matiju  sina  pok.  Pavla  Krupica  iz  Vel.  Mlake;  Mar- 
tina CunCi(5a,  Simuna  Luiiiia,  Martina  Jantolovica,  Vrbana 
P  e  V  a  c  i  (5  a  inaCe  K  u  §  i  c  a  iz  KuCa  ;  Valentina  Mirenicia  i  Mihalja 
Vagi  6  a    iz    Rakitovca ;    Stjepana  Turhana    i    Luku    BuSevca  iz   Bu- 

'  III.  448.-452. 


247 

sevca ;  Kirina  Galekovica  i  Andriju  I'avo(iica  iz  Laza ;  Antuna 
Jakopovica,  Mihalja  Zodinica,  Nikola  Knezekovica,  Blaza 
S  u  g  c  a,  G  r  g  u  r  a  K  r  i  z  a  n  i  c  a,  M  i  li  a  1  j  a  K  o  p  r  e  n  i  c  a,  G  r  g  u  r  a 
Cickovica,  Blaza  Galekovica,  Mate j  a  i  Ivana  Pogle- 
d  i  c  a  iz  Mraclina  ;  G  j  u  r  u  i  M  i  h  a  1  j  a  Vuglesica,  te  M  i  r  k  a  G  e  r- 
d  e  n  i  c  a  iz  Kusanca ;  Petra  Kusiua  i  Stjepana  Pikovica  iz 
Trnovca ;  Tomu  PetraviCa  iz  Ratkovrha ;  Martina  Cvetkovit^a  i  Petra 
Santorica  iz  Vojnosca ;  Stjepana  Grdenica,  G  j  u  r  u  L  e  n  a  r  d  i  c  a, 
Ivana  Petkovi6a  iz  Jarebica ;  S  i  m  u  n  a  O  p  a  t  i  c  a  iz  Cvilkova ; 
Andriju  Hozjaka,  Gjuru  Malovca,  St  an  i  s  1  a  v  a  F  a  1- 
gasa,  Grgura  Kelemincica  iz  Vukomerica ;  Gjuru  Zmolkovica, 
Gjuru  Havidica,  Gjuru  PetriCkovica  iz  Bukovcaka ;  Mar- 
tina Radenida,  Stjepana  Havidica,  Simuna  Gelica  i  Petra 
Brebrica  iz  Dragonosca ;  Petra  Kusevica  iz  Dubranca ;  i  napokon 
Vrbana  Gersetica,  Mihalja  Petermanicai  Stjepana  Lek- 
t  o  r  i  c  a  iz  Gustilnice. ' 

Imena  obdarovanih,  sto  smo  ovdje  razmaknutim  slovima  priop- 
cili,  ne  spominju  se  u  onoj  prvoj  darovnici,  tako  ni  posjedi  Cvilkovo 
i  Kodmanec. 

Manjkaju  pako  tu  Luka  Terbic  u  Plesu,  Toma  Toljas-Simun- 
kovic  u  Donjoj  Lomnici,  Grgur  Koskoviii  u  Hrascu  (mozda  istovjetan 
sa  Gjurom),  Grgur  Vuglesic  u  Kusancu  i  Miho  Brucek  u  Vuko- 
meriiu. 

Razlogom,  i^emu  je  izdana  ova  potonja  darovnica,  bit  ce  za 
cijelo  to,  da  se  popune  imena  ovlaStenika  i  posjeda.  Dok  tu  manj- 
kaju gorespomenuti,  navodi  se  ime  Mihe  BruCka  iz  Rodmanca,  koji 
se  u  prvoj  spominje,  da  je  iz  Vukomerica  u  kraljevskom  nalogu  na 
zagrebacki  kaptol,  izdanom  istoga  dana  u   svrhu  uvedenja  u  posjed.' 

Novom  darovnicom  kralja  Ferdinanda  [.,  izdanom  u  Ebersdorfu 
20,  maja  god.  1561.,  vrhu  posjeda  Vojnosca,  utvrdjena  su  plemiika 
prava  tamosnjih  porodica  Cvetkovic  (Martin,  Stjepan,  Gaspar, 
Mihalj,  Matej,  Pavao,  Toma,  Ivan)  San  to  rid  (Petar,  Matej  i  Toma), 
Klacic  (Antun),  koja  je  provedena  uvedenjem  po  zagrebaCkom 
kaptolu  godine    1562.^ 

Kraljevi  hrvatsko-ugarski  smatrahu  od  tada  Turopoljce  pravim 
plemi6ima,  a  kao  takovi  imali  su  i  rijec  i  duznosti  u  kraljevini  Hr- 
vatskoj.  Sva  pisma  potonjih   kraljeva  Maksimilijana  II.,  Rudolfa  I.  (11.1, 


'  III.  458. 

'  IIL  462,  Tiiko  ima  i  izvjestaj  kaptola  o  uvedenju  8.  maja  1.561.  VI.  1. 

'  IV.  10. 


248 

Matije  II.,  Ferdinanda  II.  itd.  priznavaju  Turopoljcima  plemiiki  naslov. 
To  Cini  dakako  i  hrvatski  sabor.  Turopoljce  ubrajaju  tecajem  XVII. 
vijeka  medju  plemice  jednoselce  (unius  sessionis  nobiles),  koji  su  u 
Hrvatskoj  uzivali  razne  polakSice.  Te  slobode  plemida  jednoselaca, 
steCene  od  kralja  JMatije  Korvina  god.  1483.,  a  potvrdjivana  po  po- 
tonjim  kraljevima,  potvrdio  je  20.  marta  god.  1620.  u  BeCu,  kralj 
Ferdinand  II.,  Leopold  I.  god.  1703.  i  Josip  I.  god.  1708.'  Kao 
plemicii  kraljevine  uzivali  su  Turopoljci  osobitu  zastitu  kraljevu  i  ba- 
banovu.  Zato  nalazimo  mnoge  kraljevske  povelje,  upravljene  na  ba- 
nove,  gdje  nalazu,  da  se  stite  prava  i  slobode  plemica  Turopoljaca. 
Kao  plemici  vrsili  su  Turopoljci  takodjer  i  duznosti  prema  domovini. 
Doprinasahu  novae  i  sluzise  u  vojsci  pod  banovom  zastavom.''^ 

Da  se  imade  prijegled  turopoljskoga  plemstva,  sastavljani  su 
od  vremena  do  vremena  popisi  t.  zv,  »konumeracije  plemickih  kuda 
i  katalogi  plemida  turopoljskih«.  Od  ovih  spomena  su  vrijedni  onaj 
od  god.   1600.  i   1782.3 

Opcina  turopoljska  mogla  je  izdavati  i  svjedodzbe  o  plemstvu 
svojih  pripadnika,  bas  tako  kao  i  zupanije.  Te  svjedodzbe  su  se  vrlo 
cesto  izdavale,  i  to  pod  pecatom  opcine.  To  pravo  plemenite  opcine 
turopoljske  dokinuto  je'otpisom  kr.  namjesniskog  vijeda  od  17.  de- 
cembra  1804.  Tim  otpisom  odredjeno  je,  da  plemenita  opcSina  turo- 
poljska ne  smije  u  budude  vise  izdavati  svjedodzbe  o  plemstvu,  \'e6 
to  ima  da  5ini  zagrebacka  zupanija.  Ovaj  otpis  proglasen  je  na 
skupstini  zagrebacke  zupanije  1805./6.  (25.  novembra  1804.  do  fe- 
bruara   1805.)  elankom  40.^ 


Iz  razlozenoga  smo  vidili,  da  su  Turopoljci  bili  vazda  plemidi 
na  temelju  svog  slobodnog  plemenskog  posjeda  (plemenstiine)  i  na 
temelju  kraljevskih  darovnica,  §to  je  sve  utvrdjivano  i  raznim  kra- 
Ijevskim,  herceskim,  banskim  itd.  poveljama.  Dakle  oni  spadaju  u 
smislu  ugarsko-hrvatskoga  javnoga  prava  medju  one  plemice,  sto  se 
nazivlju  »darovno  plemstvo«  (donationalistae),  koje  je  i  starije  i  od- 
licnije  od  listovnoga  plemstva  (armalistaei,  koje  je  podjeljivano  samo 
t.  zv.  plemidkim  ili  grbovnim  listom   (jiterae  armales,  nobilitares). 

Zato  evo  u  starije  vrijeme  vidimo,  da  jedna  te  ista  obitelj  u 
razno    doba  rabi  razne  grbove  u  svom  peCatu,  jer  darovno  plemstvo 

'  IV.  107.  235.  241. 

*  Sravni  clanak  o  turopoljskim  vojnama. 
3  IV.  68.  314. 

*  IV.   628. 


249 


moglo  si  je  po  volji    uzeti    grb,  koji  je  porabom    postao    zakonitim  i 
nasljednim. 

Iz  dobe  prije  vlade  Habsburf^-ovaca  u  Hrvatskoj   (1527.)  poznat 


\ 


i' 


5" 

i  t 


V^'H, 


nam  je  samo  jedan  slucaj  podijeljenja  grba  grbovnicom  turopoljskoj 
porodici.  Godine  najme  1503.  podijelio  je  kralj  Vladislav  II.  grb  svom 
pisaru  Iliji  Dragisidu  iz  Miksinca  i  Bartoki  iz  Buce,  a  po  njima  Ni- 
koli  iz  Buce,  kanoniku  zagrebackom,  G  a  s  p  a  r  n  iz   I.  o  m  n  i  c  e,  Petru 


250 

lurnianovicu  iz  Radonje  i  Nikoli  SpisiC-u. '  Taj  Gaspar  iz  Lomnice 
istovjetna  je  osoba  sa  G  a  s  p  a  r  o  m  K  i  s  e  v  i  c  e  m,  pripadnikom  stare 
turopoljske  porodice   iz   Lomnice. 

Otkako  su  all  vladari  iz  kucc  Habsburske  sjeli  na  ugarsko- 
hrvatski  prijestoi,  poCelo  se  je  plemstvo  u  velikom  broju  pcxijeljivati 
plemidkim  poveljania.  I'lije  Habsburgovaca  podjeljivan  je  grbovnim 
listom  iskljucivo  grb  same  plemicima.  Tek  nekoliko  (2  — 3»  slucajeva 
nailazimo,  gdje  je  sa  grbom  podijeljivano  i  plemstvo.  Ove  grbovnice 
zaredale  su  od  vremena  vlade  kralja  Sigismunda. 

Turopoljske  porodice,  kao  stari  plernici,  nijesu  dugo  vremena 
marile,  da  dobiju  posebne  plemicke  listove  i  grbovnice,  ali  napokon 
u  drugoj  poll  XVI.  vijeka  pocela  se  javljati  zelja  za  plemickim  listo- 
viir.a.  Za  cijelo  se  je  tu  radilo  o  teznji  porabe  po  kralju  podjelje- 
noga  grba. 

Navest  cemo  sva  nam    poznata    podijeljenja  grba    ne    samo    za 
domace,  rodjene  Turopoljske  porodice,  vec  i  za   one,  koje  su  u  starije 
doba    dosle  u    Turopolje    i    primljene    u    zajednicu    plemenite    opcine 
turopoljske.    Takove    su    primljene  u    svezu    budi   pobracenjem,    budi 
,  prizenenjem,  i  tako  stekle  prava  plemica  turopoljskih. 
'  Prvo  podijeljenja  grba  u  tom  odsjeku  vremena    uCinjeno  Turo- 

poljcu,  bilo  je  god.  1560.  24.  decembra  te  godine  podijeli  kralj  Fer- 
dinand I.  ponovno  plemstvo  i  grb  Mateju  Vagic.u  iz  Vel.  Mlake, 
te  braCi  njegovoj  Mihalju,  Grguru  i  Franji.  Proglaseno  je  na  hrvatskom 
saboru   godine    1592.  6.  februara."* 

Godine  1561.  30.  jula  podijeli  kralj  Ferdinand  I.  plemenitomu 
Stjepanu  Ladomeru  iz  Brizindvora,  sinu  Tome,  pak  njegovim 
tetkama  Kati  i  Magdaleni  Lokaric,  Lovri  Krvaricu  iz  Rovisia 
pak  Blazu  i  Ivanu  Lokaritiu,  sinovima  Lovre  i  spumenute  Kate,  te 
svoj  njihovoj  svojti  plemstvo  kralj  evine  Ugarske  i  Hr- 
vatske  te  grb.^  Ova  je  grbovnica  sa  drzavopravnoga  gledista  vrlo 
va2na.  Porodica' J^adomera  do.sla  je  u  Turopolje  u  XVI.  vijeku  i  u 
XVII.  domire  u  mu5koj   lozi. 

Andriji  L>>tvanicu,  koji  je  bio  do  tada  »gradjanskoga« 
staleza  i  njegovoj  zeni  Ursuli,  kderi  Tome  Vidani(5a-Zupana  iz  Velike 
Mlake,  te  djeci  mu  Stjepanu,  Petru  i  jeleni  podijeli  kralj  Maksimi- 
lijan  II.  16.  oktobra  1569.  plemstvo  i  grb.  Istvaniti  stekao  si  je  ve- 
like   zasluge    kao    kastelan    Zelina,    iskazavsi  se   vjernim  sluzbenikom 

'  II.  210. 

"  IV.  317.  Grb  priopcen  u  Bojnicic:    »Adel  von  Kroatien  u.  Slavonien*. 

'  IV.  10.  Grb  priopden  u  »Vite?ovicu<  mjese(iniku  za  heraldiku  itd    I.  55 


251 

Petra    Erdoda    i    zene    mu    Barbare.^    Proglagen  je  taj   plem.  list    na 
hrvatskom  saboru  9.  maja    1597. 

Prije  tog-  vremena  ne  spominju  listine  turopoljske  ime  »Istva- 
nic«  u  Turopolju.  Kako  iz  grbovnice  razabiremo,  vidirno,  da  se  je 
Istvanic  prizeiiio  u  Veliku  Mlaku.  Nu  moguce  je  i  to,  da  je  »Istva- 
nic«   tek  madzarizovani  oblik  imena  turopoljske  porodice    »Stepani<5«. 

God.  1580.  20.  jula  potvrdi  kralj  Rudolfo  II.  u  Pragu  izdanom 
poveljom  staro  plemstvo  i  grb  plemenitomu  Pavlu  Horvatu,  inace 
zvanom  W  1  a  h,  njegovoj  majci  Jeleni,  zeni  Dori  Vagic,  djeci  Dori  i 
Katarini  te  bratu  njegovotnu  Stjepanu  i  sestrama  Doroteji  i  Marga- 
ret!, te  rodjaku  njegovom  Jurju  LevaCicu.  Taj  plem.  list  proglaSen  je 
na  hrvat.  saboru  god.    1584.'- 

God.  1582.  21.  februara  podijelio  je  kralj  Rudolfo  II.  ponovno 
plemstvo  i  grb  plemenitomu  Stjepanu  Gjurinovicu,  zeni  mu 
Magdaleni  Ugrinovic  i  kcerima  mu  Dori,  Ani  i  Margareti.  Proglaseno 
na  hrvatskom  saboru  8.  aprila  god.  1584.^  —  Mozda  prizenjena 
porodica. 

Iste  godine  4.  aprila  poJijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i  grb 
plemenitomu  Marku  RadinCicuiz  Bosne.  Proglaseno  na  hrvat- 
skom saboru  24.  juna  god.    1582.    —  Za  cijelo  prizenjena  porodica.^ 

God.  1597.  23.  marta  podijeli  kralj  Rudolfo  II.  plemstvo  i  grb 
Ivanu  Cvetkovicu  i  po  njemu  bratu  mu  Tomi,  te  djeci  njegove 
sestre :  Gjuri  i  Mihalju  S 1  o  v  e  n  c  i  c  i  m  a.^ 

God.    1611.    12.    decembra    podijeli    kralj    Matija  II.  plemstvo  i        // 
grb  Nikoli  Franeticu,  zeni  njegovoj  Barbari  Prenar,  te  djeci  Mi- 
halju, Marku,  Kati,  Ani  i  Susani.  Veli    povelja,    da  je  do  tada  bio  u 
stalezu  gradjanskom    (status  et  conditio  civilis).   —  Proglaseno  plem- 
stvo na  hrvatskom  saboru  6.  maja  god.    1612.*' 

God.  1614.  24.  augusta  podijeli  kralj  Matija  II.  ponovno  plem- 
stvo i  grb  plemenitomu  Ivanu  Kramaricu  iz  S6itarjeva,  sinovima 
njegovim  Ambrozu,  Pavlu,  Ivanu  i  Nikoli,  bratu  Stjepanu  s  njegovom 
djecom  Gjurom  i  Matijom.  —   Proglaseno    na    hrvatskom    saboru   18. 

'  IV.  16.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  151. 

^  Izvorni  plem.  list  u  kr.  zem,  arkivu  u  Zagrebu.  Grb  je  u  izvorniku 
izrezan.  Po  opisu  priopcen  je  u  Bojnicic,  »Der  Adel  von  Kroatien  und  Sla- 
vonien*. 

*  IV.  617.  Grb  priopcen  u    »Vitezovicu<.  I.  104. 
'  iV.  618.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«.  I.  120. 

*  IV.  65.  »Vitezovic«  I.  150. 
«  IV.  104.  >Vitezovic«  1.  54 


252 

aprila  iodine  1616.'  Prizenjena  porodica  u  Veliku  Mlaku  u  kudu 
Lackovica. 

God.  1622.25.  juna  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  Marku  V  r  a- 
Cevicn,  sinu  niu  Blazu  i  braci  njeoovoj  Matiji  i  Pavlu,  te  Gjuri 
M  u  s  i  n  i  6  u  plemstvo  i  grb.  —  Proglaseno  na  hrvatskom  saboru 
16,  novembra  g^od.    1622.'^ 

God.  1623.  1.  decembra  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  plemstvo 
i  jrrb  M  i  h  a  1  j  u  K  o  v  a  c  i  c  u.  —  Procrlaseno  na  hrvatskom  saboru 
4.  septembra   1624.^ 

God.  1624.  1.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grh  Petru 
Xunkovicu  iliti  jakopovicu  i  liraci  mu  Pavlu,  Matiji  i  Stjepanu.'' 

God.  1625.  14.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu 
i  Petru    Senkovackomu-Valici.^ 

God.  1628.  5.  juna  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  plemstvo  i  grb 
Andriji  Franetidu,  zeni  mu  Dori  Matesic^  i  Nikoli  B  a  h  o  r  i  d  u. 
—  Progla.-^eno  na  hrv.  saboru   1.  januara   1630.'' 

God.  1631.  20.  februara  podijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i 
grb  plemenitomu  Mateju  Klinovicu,  bratu  mu  Ivanu  i  sestrama 
njegovim  Kati  i  Jeleni.  —  Proglaseno  na  hrvatskom  saboru  1632. 
12.  jula.' 

God.  1631.  6.  marta  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Nikoli 
Stepanicu,  bradi  mu  Martinu  i  Jurju  i  stricevicima  njegovim  Mi- 
halju,  Stjepanu,  Pavlu  i  drugom  Mihalju.  Kad  je  taj  plemidki  list 
iznesen  pred  hrvatski  sabor,  bude  unisten,  jer  je  u  njem  bio  opis 
grba,  koji  se  nije  slagao  sa  slikom  grba  tamo  naslikanom.  Za  to  je 
28,  jula  god.  1632,  izdan  po  kralju  novi  plemicki  list,  u  koji  su 
uvr.'^tena  jos  imena  njegovih  striCevida  Gjure  i  trecega  Mihalja.  — 
Proglaseno  na  hrvatskom  saboru   1635.  26.  aprila.*^ 

God.  1644.  27.  septembra  podijeli  kralj  Ferdinand  III.  ponovno 
plemstvo  i  grb  plemenitomu  Gjuri  i  Ivanu  Kusevicu  iz  Plesa, 
Gjurinuj  kceri  Jeleni  i  Ivanovom  sinu  Gjuri.  —  ProglaSeno  na  hrvat- 
skom saboru    15.  januara.    1649." 


*  IV.  lOG.  .Vitczovic*  I.  173. 
'  IV.   114.   »Vitczovic«  I.  12U 

'  IV.  114.  Ibid.  I.  138 

*  IV.  288. 

'  IV.    298.    Grb    prioijcm  ii    Bojnicic,    »A'lel  v.  Kroatien  u.  S!avonien«. 

"  IV.  120.  Grb  prioijden  u  »Vitezovicu«.  I.  13o. 

'  IV.  120.  Grb  priopdcn  u  »Vitezovicu«  I.  172. 

*  IV.  120.  Grbovi  priopccni  u  »Vitczovicu«  1.  177. 
''  IV.  134.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  174. 


253 


God.   1646.    12.  novembra  podijeli  kralj   Ferdinand  111.  plcmstvo 
1  grb    Mihalju    Stepanicu,    sinovima    mu  Ivanu,    Gjuri    i    Blazu  • 


Ban  Toma  Erdody  pobjcdnik  Turaka  kod  Siska  g.  1593. 
Nadgrobni  spomenik  u  stolnoj  crkvi  zagrebackoj. 

Marti nu  Sipusicu  inace  Jajeaj  zvanom  i  ovoga  sinovima  Ni- 
koli,  Ivanu  i  Petru,  te  napokon  Ivanu  Kop>rivnjaku  inace  zvanom 
^tii^I^^-  ~  Proglaseno  na  hrvatskom  "sabom  21.  oktobra    1650.' 

'  IV.  137.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  58.  92. 


254 

God.  1655.  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  To  mi  Jurilo- 
V  i  c  u,  S  t  j  e  p  a  n  u  i  1  \-  a  n  u  D  o  m  i  I  r  o  \-  i  c  u  i  M  a  r  t  i  n  u  (^  \-  e  t- 
kovicii.    —   Proglaseno    na    hrvatskom    saboru    11.    augusta     1655.' 

God.  1659.  11.  augusla  podijeli  kralj  Leopold  1.  plemstvo  i 
grb  Blazu  F'ucekovicu,  bradi  mu  Gjuri  i  Matiji,  stricevicu  mu 
Gjuri,  te  Martinu,  Ivanu,  Mateju,  Gasparu  i  Grguru  Tucekovicima,  Tomi 
B  e  r  k  o  V  i  c  u  te  P  e  t  r  u  i  Gjuri  Z  i  v  k  o  \'  i  c  u.  —  Proglaseno  na 
hrvatskom  saboru   1657.  4.  februara.^ 

Iste  godine  10.  oktobra  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  N  i- 
k  o  1  i  V  a  1  i  c  e  V  i  c  u  inace  Celicu  te  Matiji  De  v  e  r  i  c  u  »koji  su 
i  inace  pripadnici  plemenite  opcine  Turopolja*  (qui  alias  etiam  uni- 
versitati  nobilium  Campi  Zagrabiensis  dicti  iiicorporati  essent).  —  Pro- 
glaseno na  hrvatskom  saboru  8.  jaiiuara  1660.  Legitimirano  plem- 
stvo god.    1752.'^ 

Iste  godine  20.  oktobra  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Petru 
Trupcevidu,  sinu  mu  Ivanu  i  bratu  Gjuri;  Petru,  Mihalju,  Kati, 
Barbari  i  Margareti  djeci  spomenutoga  Gjure,  Simunu  Horvatu 
te  djeci  ovoga  Grguru,  Jeleni,  Margareti,  Kati  i  Dori.  —  Proglaseno 
na  hrvatskom  saboru    12.  decembra    1663.* 

(jod.  1664.  9.  maja  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu 
Brajkovicu  i  sinovima  njegovim  Nikoli,  Matiji  i  Ivanu.  —  Pro- 
glaseno na  hrvatskom  saboru  6.  novembra.   1668.' 

God.  1665.  18.  marta  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Petru 
Klafuricu  te  po  njemu  Ivanu,  Martinu  i  Mihalju  Klafuricu.  — 
Proglaseno  na  hrvatskom   saboru    11.  septembra    1673.^ 

God.  1667.  10.  januara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Gr- 
guru Severn.  —  iVo^laseno  na  hrvatskom  saboru  6.  novembra 
god.    1668." 

God.  1668.  4.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ma- 
tiji H  e  r  V  a  c  i  c  u,  te  braii  mu  Lovru  i  Martinu.  —  Proglaseno  na 
hrvatskom  saboru    1668.  6.  novembra.^ 

God.  1683.  9.  marta  podijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i  grb 
plemenitonm    Xikoli    '1' r  u  m  li  e  t  a  S  u    'koji    je    vec    od    prije    imao 


'  IV.   144.  (jfl)  i>riopcen  u  ^Vitczovicu'    I.  152. 

"  IV.  145.  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu     1.  176. 

'  IV.  145.  Grb  piiopcen  u  *Vitczovicu<;  I.  139.  298. 

*  IV.  146.  Grb  priopccn  u  »Vitczovicu«  I.  139. 

*  IV.  150.  Grb  priop(:en  u  »Vitczovicu«  1.  103. 

*  IV.  150.  Grl)  prioix'en  u  »Vitczovicu«  1.  138. 
'  IV.  150.  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu€  I.  176. 

*  IV.  151.  Grb  priopccn  u  »Vitezovicu<'   I.  150. 


255 

plemicki  list,  ali  je  u  Zagrebu  prigodom  pozara  propao),  njego- 
vim  sinovima  Gjuri  i  Ivanu,  te  bra6i  Ivanu  i  Mihalju;  Pavlu  sinu 
recenoga  Mihalja;  Mihalju  i  drugom  Mihalju  sinu  Bartolovu  te  Mihalju 
njegovom  stricevicu ;  braci  Gjuri,  Petru  i  Pavlu,  te  napokon  Matiji 
Krilcicu,  sinovima  ovoga  Matiji  i  Mihalju,  te  bratu  Mihalju.  —  Pro- 
glaseno  na  hrvatskom  saboru    15.  maja    1687.' 

God.  1700.  16.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  Andriji 
Krajacicu,  gradjaninu  zagrebackomu  i  tridesetnicaru  brdovackomu. 
Proglaseno  na  hrvatskom  saboru  8.  marta   1700.''^ 

Tecajem  stoljeda,  a  narocito  u  XVII.  i  XVIII.  vijeku  ninogo  se 
je  Turopaljaca  iselilo  iz  Turopoija,  te  u  raznim  mjestima  zasnovali 
nove  obitelji.  Tako  je  primjerice  plemenita  porodica  Miksica  iz  Donjeg 
Lukavca  zasnovala  svoje  ogranke  u  Turnu  kod  Karlovca,  Taboriscu, 
Topuskom,  Csene  (u  Ugarskoj)  itd.  Ovako  novo  zasnovane  obitelji 
su  katkad  morale  svoje  plemicko  porijetlo  dokazati,  a  da  mogu  uzi- 
vati  svoja  plemicka  prava.  Tako  su  pred  hrvatskim  saborom  godine 
1752.  legitimirale  svoje  plemstvo  porodice :  Senkovacki-Valica,  Celic- 
Valicevic,  Grdinic,  Munkovic-Jakopovic,  Miksic,  Krpacic-Kerpet  i  Bu- 
sevec.^ 

Turopoljski  plemici  imali  su  kao  takovi  takodjer  pravo  glasa 
kod  restauracije  (obnove)  magistrata  zagrebacke  zupanije.  Da  ne  bude 
zloporabe,  odredilo  je  namjesnicko  vijece  god.  1831.,  da  u  buduce 
imadu  ovi  glasujuci  Turopoljci  prije  restauracije  dokazati  svoje  plem- 
stvo pred  zupanijom.* 


Plemici  Turopoljci  vazda  su  strogo  pazili  na  svoje  plemstvo  i 
cijenili  ga.  Za  to  su  vrlo  rijetki  slucaji,  da  se  je  plemid  zenio  sa 
neplemkinjom,  ili  plemkinja  s  neplemicem.  Ako  bi  plemkinja  Turo- 
poljka  uzela  bila  neplemica  ili  seljaka  bez  dozvole  svojih  roditelja, 
brace  i  rodjaka,  to  je  gubila   pravo  na  svoj   dio  zemljisnog  posjeda.* 

Ima  opet  po  koji  slucaj,  da  je  neplemic,  ozenivsi  plemkinju 
turopoljsku,  samo  na  temelju  posjeda  —  a  mozda  i  pobracenjem  — 
dosao  do  plemickog  naslova  i  prava.  To  se  dasto  moglo  zbivati  samo 

*  IV.  159.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  153. 
''  IV.  233.  Grb  priopcen  u  j-Vitezovicu  I.  173. 

'  IV.  298. 

*  IV.   445.  Vidi  clanak:  Turopolje  i  ilirski  pokret. 
'  III.  444. 

'  I.  174.  175. 


256 

priie  god.  1560.  Potomke  ovakovoga  neplemica  i  plemkinje  znala  hi 
op^iina  smatrati  pleniicima  i  uvrscivala  ih  u  niz  turopoljskili  plemica." 

Tako  SLi  god.  1417.  Krizan  sin  Ivceca  neplemica  i  plemkinje 
Magde,  te  Blaz  \'erneic,  sin  Nikole  Musica,  neplemica  i  plemkinje 
Jelke,  dobili  Cetvrtinu  plemickoga  posjeda  svojeg  djeda,  koji  im  je 
opdina  urucila   »kao  pravim  plemicima«.^ 

\'idili  smo  dakle,  kako  se  je  turopoljsko  plemstvo  razvijalo  i 
kako  je  bilo  ravnopravno  sa  ostalim  plemstvom  kraljevine  Hrvatske 
i  L'garske,  sto  se  je  vazda  i  priznavalo.  Tako  je  i  danas,  te  je  po 
tom  plemic  Turopoljac  istorodan  i^ebenbiirtig)  sa  svakim  drugim  hr- 
vatskim  i  uyarskim  plemicem. 

•  Poblize  sravni  61anak  o  adopciji  u  ovom  djclu. 


Vojne  Turopoljaca. 


Poput  ostalih  plemica  kraljevine  Hrvatske  bili  su  i  Turopoljci  u 
najstarije  doba  obvezani  vojevati  pod  zastavom  hrvatskoga  bana. '  Vo- 
jevali  su  na  svoj  vlastiti  trosak  i  nosili  sve  troskove  za  oruzanje  i 
uzdrzavanje  svoje  na  vojni.  Mjesto  sebe  mogao  je  plemic  i  drugoga 
iia  vojnu  poslati,  te  je  za  svako  izbivanje  bio  odgovoran.  U  starije 
doba  doprinasali  su  Turopoljci  i  za  hrvatsku  vojsku  stanoviti  iznos 
u  novcu.  To  su  podavali  o  Jurjevu  40  for.,  sto  se  je  zvalo  »vojs- 
cina«   (pecunia  exercitualis).' 

O  sudjelovanju  Turopoljaca  u  vojnama  sve  do  u  XVI.  vijek, 
imademo  vrlo  malo  vijesti,  ali  ono  malo  sto  ih  imamo,  dovoljno  je, 
da  uzmognemo  u  kratkim  crtama  ocrtati  neke  zgode,  u  kojima  su 
Turopoljci  vojevali. 

God.  1408.  popeo  se  bio  na  prijestolje  bosanski  kralj  Ostoja, 
uz  koga  se  priljubise  mnoga  bosanska  gospoda.  Protiv  njega  ustaje 
kralj  Sigismund.  S  jedne  strane  udara  na  nj  ban  hrvatski  Pavao 
Bisen,  a  s  druge  herceg  Hrvoje  Vukcic.  Tom  prilikom  pritisnuse 
valjda  banske  cete  tvrdi  grad  Krupu,  sto  ga  je  drzao  vojvoda  Vukac 
pristasa  Ostojin.  God.  najme  1396.  darovao  je  kralj  Sigismund  gra- 
dove  Krupu  i  Ostrozac  Vukcu,  protiv  cesa  prosvjedovahu  knezovi 
Blagajski,  jer  oba  grada  bijahu  njihov  posjed.^ 

U  toj  vojni  sudjelovali  su  i  Turopoljci.  Juraj,  Blaz  i  drugi  Blaz 
sinovi  pokojnoga  Mihalja  »Velikoga«  iz  Mlake  (nobilis  de  Mlaka), 
imali  se  pridruziti  vojni  na  grad  Krupu  ili  pako  mjesto  sebe  po- 
siati  na  vojnu  svog  zamjenika.  Nu  ovi  niti  su  osobno  posli,  niti  su 
poslali  svog  zamjenika.  Poradi  toga  budu  osudjeiii  na  globu  od  tri 
marke  dinara.  Ispravom  izdanom  u  Zagrebu  19.  augusta  1410.,  potvr- 
djuju  Pavao  Cupor,  zupan  zagrebacki  i  krizevaCki  i  suci  plemica 
zagrebaCke  zupanije  spomenutim    plemicima    iz    Mlake,    da    su  platili 


'  II.  20.  413.  531.   532. 
'  II.  279.  III.  225.-229. 
*  Lopasic:  Bihac.  205. 

17 


258 

o-lobu    i    dali    zadovolji^tinu    glede    ostalih    vojiiih    duznosti    »v()iscina>< 
zvaiiili." 

Kasnije,  narocito  kroz  X\I.  i  X\1I.  vijck  vieliino,  ela  se  Tun)- 
poljci  cesto  bore  protix-  Turaka,  te  se  pokazuju  kao  hrabri  Ijudi,  bra- 
neci  svoju  domovinu.  Vec  pod  konac  XV.  i  na  pocetku  XM.  vijeka 
doznajemo  za  prve  borbe  Turopoljaca  s  Turcima.  Osobito  junastvo 
u  bojevima  protiv  Turaka,  a  na  krajini,  pokazao  je  Turopoljac  Ca- 
spar iz  Lomnice  (Kisevi(i).  Uz  njega  isticu  se  Ilija  Dragisic  iz  Mik- 
sinca  (de  M3kszyncz),  Bartol  i  Nikola  iz  Buce  (BudaCki)  i  Petar 
jurmanovic  iz  Radonje.  Za  ove  prevelike  zasluge  njihove  za  kriinu  i 
drzavu,  podijelio  im  je  kralj  Vladislav  11.  novembra  god.  1503.  u 
Budimu  izdanom  poveljom  grb." 

U  pripremama,  sto  se  god.  1521.  cinile  sa  strane  kralja  Lju- 
devita  II.  protiv  Turaka,  koji  se  priblizili  granicama  domovine,  i  vec 
ovu  prelazili  (pad  Biograda),  sudjeluju  i  nasi  Turo])oljci.  Bilo  ih  je 
toliko  poslo  pod  zastavu  banovu,  da  nije  bilo  kod  kuce  dovoljno 
muzeva,  koji  bi  bili  mogli  braniti  svoj  imetak  od  nasilja  susjeda, 
narocito  od  nasilnog  Ivana  Kosackoga,  kastelana  medvedgradskoga, 
a  sluzbenika  Jurja  markgrofa  Brandenburskoga.  To  sam  kralj  istice 
u  jednoj  ispravi  od  1.  septembra  god.  1521.,  veledi:  »posto  su  isti 
tuzitelji  u  taboru  i  zaokupljeni  vojnom  na  Tarke«.^ 

Kad  su  opet  god.  1524.  provalili  Turci  u  Turopolje  i  od  onuda 
odveli  u  ropstvo  mnogo  Ijudi,  niedju  kojiina  je  bila  i  zena  Mateja 
Mudica,*  za  cijelo  su  Turopoljci  junacki  branili  svoje  ognjiste. 

Cetania  bana  Franje  Bacana,  koje  su  hrlile  god.  1526.  u  pomoc 
kralju  Ljudevitu  II.  na  Muhacko  polje,  pridruzio  se  je  i  velik  broj  Tu- 
ropoljaca. Makar  da  se  kraljev  kancelar  Stjepan  Brodari6  odlucno 
izjavio,  da  se  ne  valja  upu^tati  u  boj  s  Turcima,  koje  je  vodio  sam 
turski  car  Sulejman  II.,  dok  ne  stigne  junaCki  knez  Krsto  Frankopan 
sa  svojim  cetama,  ipak  se  naslo  drugih  u  kraljevskom  vijecu,  koji 
mu  doviknuse :  »Huljo,  zar  demo  nasu  slavu  Hrvatima  prepustiti  ? 
Zar  cemo  ustupiti  Cast  nasu  banu  i  Frankopanima ?  Ha,  ha,  ha!«  Tako 
evo  bude  zakljuceno,  da  se  udari  na  daleko  jacu  tursku  vojsku.  — 
Dana  29.  augusta  sukobe  se  vojske.  Strasan  pokolj  zavlada  u  borbi, 
a  za  uru  i  pol  bila  je  odlucena  sudbina  krsdanske  vojske.  Sam  kralj 
zaglavi  na   bijegu  u  potoku  Cele,    gdje  se    zaguSio    u    mocvari  ispod 


'  I.  161. 

'  U.  210. 

'  II.  489.  495. 

*  III.  383- 


259 

svoo-  konja,  kuji  se  je  ranjen  na  njeya  strovalio.  Bojiu)  polje  pukrilo 
je  vise  do  20.000  krscana,  a  medju  ovinia  ugarski  prinias,  nadbiskup 
ostrogonski  Salkaj,  djakovacki  biskup  Jure,  glavni  vojskovodja  Pavao 
Tomori,  knez  Juraj  Zapoija  i  knez  Matija  Frankopan  Slunjski,  sedam 
prelata  i  do  500  odlicnili  plemi(5a,  medju  kojinia  bijasc  devetnaest 
plemenitih  Turopoljaca. ' 

Niti  pisma,  niti  predaje  nijesu  nam  sacuvale  imena  tih  hrvatskih 
junaka,  kuji  su  svojom  krvlju  omastili  Muhacko  polje,  iskazavsi  time 
svoju  vjernost  kralju  i  domovini.  Poraz  muhaCki  ostade  dugo  vre- 
mena  u  zivoj  uspomeni  kod  Turopoljaca,  te  se  taj  cesto  spominje 
u  njihovim  pismima  i  zapisnicima.  Oznacuje  se  upravo  kao  iieki 
osobiti  rok,  po  kojem  Turopoljci  oznacuju  vrijeme  nekih  svojih  unu- 
tarnjih  dogadjaja. 

S  Turcima  ogledase  se  Turopoljci  opet  god.  1556.,  kad  su  ovi 
oko  Bartolova  (24.  augusta)  provalili  bill  u  Turopolje,  te  ovo  macem 
i  ognjem  poharali.''^  Od  tada  bivaju  sve  cesce  i  zesce  borbe  protiv 
Turaka,  u  kojima  sudjeluju  Turopoljci. 

Iza  pada  Sigeta,  gdje  je  poginuo  junacki  Nikola  knez  Zrinjski 
(god.  1566.),  nastade  ocajna  borba  protiv  Turaka.  Banovi  Franjo  knez 
Frankopan  Slunjski  i  biskup  Gjuro  Draskovic  (1567.)  pozvase  Hrvate 
na  oruzje.  Tako  evo  krecu  i  Turopoljci  u  boj.  Nu  mnogi  se  oglusise 
torn  pozivu,  te  budu  god.  1570.  globljeni  za  to,  sto  nijesu  poslali 
svoje  Ijude  u  boj.  Neki  ne  htjedose,  neki  opet  ne  mogose.  Tako  bi- 
jahu  zaprijeceni  bolescu :  Mihalj  Busevec  iz  Busevca,  Toma  Vitkovic 
iz  Kurilovca  i  Grgur  Liz  iz  Vrhovlja.  Mnogi  opet  nijesu  poradi  siro- 
mastva  mogli  platiti  globu,  kao :  Kirin  Sucec  iz  Laza,  Kirin  Vu- 
glesi(5  i  Stjepan  Kraljic  iz  Kusanca,  Benko  Krpic  iz  Vrhovlja,  Antun 
Kljacic.iz  Vojnosca.  Svaki  pojedini  morao  je  platiti  u  ime  globe  dva 
talira.^ 

God.  1574.  nalazimo  Turopoljce  u  banovom  taboru  kod  Siska. 
Medju  ovinia  se  izricno  navodi  Stjepan  Trepsetic  iz  Gornjeg  Lukavca. ' 
Kad  su  opet  god.  1592.  Turci  zauzeli  Hrastovicu,  provalise  ponovno 
u  Turopolje.^ 

Turopoljci  obecase  takodjer  cuvati  Petrinju  od  Turaka.  Zato  cvo 
pise  ban  Toma  Erdody  16.  januara  god.  1615.  iz  Odre  zupanu  turo- 
poljskomu  Jurju  Vagicu:   »za  to,  da  orsag  po  neprigledbi  kojoj  kako- 

'  III.  200. 
'  III.  38<). 
'  IV.  21. 
'  IV.  27. 
'  IV.  65. 


260 

voga  kvara  ne  valuje,  zapovidamo  vam  na§om  banskom  mocjom,  da 
taki  iz  plemenitih  Turovoga  polja  Ijudi  polovicu  na  15  dana  sa  do- 
voljnem  brasnom  i  oruzjem  u  nutar  u  Petrinju,  a  drugu  polovicu 
opet  na  drugih  15  dana,  kako  ste  se  i  sami  obecali  poslati,  da  od 
neprijatelja  Petrinju  cuvaju  .  .  .«' 

God.  1627.  odredi  hrvatski  sabor,  da  Turopoljci  drze  straze  na 
Kupi."'^  Od  tog  vremena  vidimo  Turopolje  gotovo  u  svakoj  vojni,  gdje 
junacki  brane  svoju  domovinu. 

Kad  je  opet  god.  1663.  zaprijetila  velika  pogibelj  od  Turaka, 
ustaju  opet  Turopoljci  na  oruzje  i  hrle  u  banov  tabor  u  Semovac 
kod  Varazdina.  Mnogo  ih  se  tamo  sabralo,  ali  ih  bijase  i  takovih, 
koji  ostase  kod  kuce.  Kadi  tog  izostajanja  pisao  je  kralj  Leopold  I. 
opcini  turopuljskoj.  Pismo  njegovo  procitano  je  na  turopljskom  spraviscu 
13.  seplembra  g.  1663.,  te  je  zakljuceno,  da  se  protiv  ovakovih  imade 
u  sniislu  zakona  postupati,  naime,  da  se  kazne  gubitkom  negibivog  i 
gibivog  imetka,  koji  se  imade  zaplijeniti  u  korist  opcine.  Taj  po- 
stupak  imao  je  provesti  zupan  turopoljski  ili  po  njemu  izaslani  kape- 
tan  sa  dostatnom  pratnjom.  Tom  zgodom  bade  takodjer  zakljuceno 
i  strogo  odredjeno  sa  strane  opcine  turopoljske,  da  Turopoljci  imadu 
na  poziv  bana  tocno  polaziti  u  tabor.' 

Stroga  ova  odredba  nije  mnogo  pomogla.  Makar  da  je  ban 
skoro  do  tri  puta  izdao  poziv,  da  se  vojska  sakuplja  na  Dravi  kod 
Varazdina,  ipak  se  mnogi  Turopoljci  tomu  oglusise,  a  neko}i  i  iz  ta- 
bora  odbjegose.  Spravisce  turopoljskp  iste  godine  22.  oktobra  opet 
odredi,  da  se  oni,  koji  se  banovom  pozivu  oglusili,  imadu  globiti 
sa  dva  vola  ili  vrijednoscu  istih,  tako  i  oni,  koji  su  sada  odbjegli 
iz  tabora.  Oni,  koji  ne  dodju  na  drugi  poziv,  globit  ce  se  sa  50 
ugar.  for.  (quinquaginta  Horenorum  hungaricalium  in  vivo  dumtaxat 
homagio),  a  koji  se  na  tre(3i  poziv  ne  odazovu,  gube  glavu  i  imetak. 
Da  se  ta  odredba  provede,  izaslan  je  kapetan  turopoljski  na  ovrhu. 
Isto  tako  kao  nevjernici,  gube  imetak  i  oni,  koji  bi  se  iz  tabora  vra- 
tili  bez  pismene  otpusnice  (sine  sigillo  aut  script©).  Naglasuje  se  na- 
rocito,  da  svi,  koji  pod  banovim  barjakom  vojuju,  moraju  polaziti  i 
vradati  se  opet  u  tabor,  a  ne  mozda  utedi.* 

Kad  se  mjeseca  jula  1677.  pronio  glas,  da  Turci  smjeraju 
udariti    na    krajinu,    pozvao  je  ban  Nikola  Erdody  medju  prvima  zu- 

'  I\".   1(17- 

■  I'lOtocoll.  congreg.  regni.  U  kr.  zcm.  arkivu  u  Zagrebu. 
'  Acta  polit.-jurid.  1650—1702.   pag.  156/7.  Protocollum,  u  turopoljskom 
arkivu. 

*  Ibidem  pag.  15'J.  Slicnih  zakijucaka  bilo  je  i  god.  1664. 


261 


pana  turopoljskog  Vagida,  da  turopoljski  kapetan  sa  svojom  detom, 
sto  ju  pri  ruci  ima,  15.  jula  u  vecer  osvane  u  Farka^idu,  a  ostali, 
da  cim  brze  za  njima  dodju.  Godine  1680.  u  augustu  imali  se  opet 
Turopoljci  staviti  u  Degoj.' 

I  pod  konac  XVII.  vijeka  znalo  se  dogadjati,  da  se  neki  Tu- 
ropoljci oglusili  pozivu  na  vojnu.  Kad  je  20.  oktobra  god.  1692_ 
drzano  turopoljsko  spravisce  u  Lukavcu,  tuzio  se  zupan  na  turo- 
poljskog kapetana  Jurja  Sipusica,  barjaktara  i  bubnjara,  sto  nijesu 
mnoge  Turopoljce  poveli  na  vojnu.  Na  torn  spravist^u  zakljucise  Tu- 
ropoljci, da  se  svi  Turopoljci,  opskrbljeni  hranom  i  oruzjem,  imadu 
sabrati    slijedec^e    subote  u  polju  kod  Plesa  i  spremni  biti,   kud  bude 


-/f 


Kralj  Fcrdinad  111., 
koji  je  Turopolju  podijclio  prosiiena  sajmovna  prava. 

odredjeno  po  banovoj  zapovijedi  krenuti  na  vojnu.  I  stranci,  koji  su 
drzali  u  Turopolju  posjede,  bill  su  duzni  do(3i  pod  kaznom  gubitka 
imetka.'^ 

Ban  je  mogao  i  rijesiti  od  vojne  sluzbe,  kako  je  to  ucinio  ban 
Adam  Bacan  god.  1693.,  kad  je  Matiji  Brencicu  izdao  pismo,  kojini 
ga  je  rijesio  od  vojne  duznosti  od  njegovih  posjeda  u  Kurilovcu,  za 
vrijeme  dok  bude  stajao  u  sluzbi  banice.'^ 

Prigodom  pogibeljnog  ustanka  u  Ugarskoj,  koji  je  bio  nastavak 


'  IV.  152. 

'  Acta  polit.-jurid.   1650.  — 1702.,  Piotocollum  p.  592—3.  u  tuio[).  arkivu. 

^  Izvor.  u  turop    arkivu. 


262 

buna  Mirka  T()kolija,  sto  oa  je  p^kremio  j^;.  1702.  mladi  knez  I<>anj(> 
K'akoczy  protiv  kralja  Leopokla  I.,  isticu  sc  i  'ruropoljci  kao  hrani- 
tt'lji  niedja  svoje  doniovine.  Provale  buntovnili  Madzara  u  Medju- 
niurje  i  Slavonijii  odhijase  junacki  rctar  Keglcvic,  baiiski  zanijcnik. 
All  za  to  je  Rakoczyjeva  stranka  a  Ugarskoj  bivala  sve  jaca,  a 
ustanak  sve  opcenitiji.  Sad  je  istom  trebalo  Hrvatima  braniti  ne  samo 
domovimi  svoju,  vec  i  novoga  kralja  josipa  I.,  koji  je  iza  smrti  kralja 
Leupolda  I.  god.  1705.  zasio  hrvatsko  prijestolje.  Hrvati  stekose  u 
torn  teskom  polozaju  moiiarkije  velike  zasluge.  Jaka  hrvatska  vojska 
god.  1705./6.  cm-ala  je  medje  kraljevstva  na  Dravi  i  Muri.  I  u  toj 
vojsci  nalazimo  do  dvije  stotine  Turopoljaca.'  Taj  neniio  rat  dovr.si 
szatmarskim   niironi  jiod.    1711. 


Kad  je  g.  1740.  umro  kralj  Ivarlo  III.  iVI. i  poslednji  niu.ski 
odvjetak  Habsburgovaca,  a  zasjela  je  ugarsko-hrvatsko  prijestolje  na 
tenielju  pragmaticke  sankcije  kei  mu  Marija  Terezija,  poce  Karlo 
.\lberto,  knez  izbjrnik  bavarski,  kao  potomak  kceri  kralja  Ferdi- 
nanda  I.  svojatati  pravo  na  nasljedne  zemlje  austrijske.  Tu  priliku 
upotrijebi  i  pruski  kralj  Friderik  II.,  koji  zauze  Slesku.  Tako  evo  za- 
poce  krvavi  boj,  poznat  pod  imenom  nasljednoga  rata.  I  Napuljci  te 
Spanjolci  provale  u  Italiju  i  zauzese  tamosnje  austrijske  posjede,  Va- 
Ijalo  se  oprijeti  u  Italiji  i  protiv  pruskog  kralja.  Medju  cetania 
kraljice,  .sto  vojevahu  u  Italiji  protiv  neprijatelja  njezinih,  nalazimo  i 
(ietu   Turopoljaca. 

\'ec  30.  januara  1742.  pisao  je  hrvatsko  pismo  Petar  Para- 
niinski  iz  Kurilovca  biskupu  zagrebaCkom  kao  kralj.  zamjeniku  o 
ratnim  priprema,  te  priposlao  popis  turopoljske  kumpanije.  Ovaj  se 
popis   valjda  izgubio.  Barem  ne  prilezi  pismu.'^ 

Narodna  hrvatska  vojska  krenula  je  10.  maja  1742.  pod  glavnim 
zapovjednikoni  i  pukovnikom  Petrom  Paraminskim  put  Italije.  Brojila 
je  2400  niomaka.  Potpukovnikom  vojske  bio  Juraj  Poglediii,  dakle 
obojica  Turopoljci.  Od  ostalih  Casnika  bili  su  Turopoljci  Nikola  Ar- 
banas,  Briglevic^  i  Ivan  Trumbeta^ic  (}).  Pleniida  Turopoljaca  bila  je 
lijepa  Cetica,  jer  je  i§la  pod  svojim  barjakom.  Kad  su  polazili  u  Ita- 
liju receno  ini  bija.^e,  da  (ie  same  godinu  dana  vojevati  —  ali  pri- 
segoSe  ostati  na   vojni:    ;  d  o  k  1  a  ni   potrebni  budemo«.*^ 

'  Turopoljski  spisi  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 
ll  Epistolae  ad  episcopos  Zagr.  T.  CII.  N.  30.  u  nadb.  arkivu  u  Zagrebu. 
'  Kukuljcvic:  llrvati  za  nasljednoga  rata.  Zagreb  1877.  str.  23.  24. 


263 

U  Ituliji  voj.'v.ilui  Turopoljci  s;i  ostalim  Hrvatima  i  Sardincima 
protiv  spanjolskou-  o-enerala  Munteniara  18.  juna  1742.  kod  San  Gio- 
vanni-a  na  Padii,  li'dje  bijahu  pobjediiici.  Isto  tako  slavno  vojevahu  u 
bitci  kod  Camposanto  11.  februara  1743.  proti\'  Spanjolaca,  koje  je 
vodio  niar.sal  Sages.  Ovdje  su  ba.s  Hrvati  odlucili  bitku.  Osobito  se 
istakose  lirvatski  banderijalci.  Hrvatska  vojska  u  Italiji,  kad  je  vidila, 
da  ce  morati  i  dulje  od  obecane  godine  dana  ostati  na  vojni,  poee 
se  buniti  i  odilaziti  kuci.  Vec  koncem  decembra  1742.  povratio  se 
pukovnik  Paraminski  kuci,  a  iza  toga  nasta  jos  veca  buna  u  vojsci. 
Vec  15.  februara  1743.,  javio  je  podban  Rauh  banu,  da  su  brvatski 
banderijalci  krenuli  iz  Italije.  Neki  od  vojnika  rekose,  da  se  za  to 
vracaju,  jer  ih  je  pukovnik  Paraminski  ostavio. 

Protiv  ovih  iz  Italije  vrativsim  se  vojnicima  povedena  je  stroga 
istraga.  Mnogima  je  dokazana  krivnja,  te  su  neki  izgubili  glavu,  a 
drugi  bili  sibani.  Medju  ovima  nije  bilo  ni  jednog  Turopoljca.  Sto 
vise,  medju  nevinima  i  krivo  optuzenima  spominju  se  samo  Turopoljci 
Juraj   Kos  i  Ivan  Cuncic. ' 

God.    1743.  nijesu  Turopoljci  vojevali    kao  ni  ostali  banderijalci 
-  hrvatski. 

God.   1744.  opet  vidimo  Turopoljce,  gdje  vojuju  u  Ceskoj   i  Ba- 
varskoj  protiv  Prusa.   Medju    casnicima  spominju    se    tuj    Turopoljci 
kapetaiii   Juraj   Miksic  ml,  Ivan  Miksic,  te  porucnik  Ivan  Lucic;* 

Rat  protiv  Friderika  II.  bio  je  nesretan  za  Austriju,  jer  je  god. 
1742.  kraljica  morala  kralju  Frideriku  otstupiti  Slesku.  No  time  ne 
dovrsi  rat  protiv  kneza  bavarskog,  u  kojem  je  austrijska  vojska  bila 
prilicno  sretna.  Taj  nasljedni  rat  svrsi  tekar  poslije  smrti  kneza  iz- 
bornika  Karla  Alberta,  koji  se  pace  g.  1741,  u  Pragu  dao  kruniti. 
Njegov  sin  Maksimilijan  III.  sklopi  mir  g.  1745.,  ali  za  to  ne  mirovase 
kralj  Friderik  II.  On  opetovano  porazi  austrijsku  vojsku.  Rat  bio  je 
krvav  i  mucan,  a  osjedabu  ga  i  Hrvati.  U  ovim  teskim  casovima  mo- 
narkije  vidimo  i  opet  Turopoljce,  gdje  stupaju  u  bojne  redove  kra- 
Ijicine  a  na  obranu  prijestolja  i  drzave.  Vec  god.  1747.  spadali  su 
Turopoljci  u  prvu  plemicku  cetu  (kumpaniju),  kojoj  bijase  za- 
povjednikom  pukovnik  Gjuro  Pogledic.  Kapetanom-lajtnantom  te  cete 
bijase  barun  Sigismund  Firnberg  (Frimbergh),  zastavnikom  Ivan  Pet- 
kovic,  strazmestrom  Toma  Lackovid,  bubnjarima  Juraj  Car  i  Petar 
Kovacevid  te  kapralom  Ivan  Mudic.  Prema  zakljucku  hrv.  sabora  do  30 
i   slijedecih  dana  mjeseca    januara  i  februara  god.    1747.,  imalo  je  u 


•  Ibidem  26.-29. 
'^  Ibidem  str.  33. 


264 

toj  plemidkoj  Ceti  biti  96  Turopoljaca  (vojnika  i  dva  bubnjara  te 
potcastnika).  Za  tu  Cetu  popisano  je  u  Turopolju  izim  spomenutih  jo5  7 
iz  Vel.  Mlake,  14  iz  Lomnice,  5  iz  Hra^da,  3  iz  oba  Lukavca,  13  iz 
Kurilovca,  4  iz  Gorice,  1 1  iz  KobiliCa  i  32  momka  iz  ostalih  sela. 
Taj  popis  obavljen  je  28.  februara  god.  1747.  Ovoj  se  Ceti  pridruzi 
jo.s  87  komorskih  vojnika  te  10  iz  Severina,  Bosiljeva  i  Novoga  grada. 
Cijela  ceta  (kumpanija)  brojila  je  s  pukovnikom  1000  momaka.  Ovako 
uredjena  Ceta  krenula  je  iste  godine  u  Bavarsku  protiv  pruskog 
kralja  Friderika.^  Kako  je  ova  Ceta  tamo  vojevala,  kojom  sreCom  ili 
nesreCom  ne  znamo.  Napokon  dodje  do  mira  u  Achenu  18.  oktobra 
1748.,  kojim  dovr>5i  taj  nasljedni  rat. 


Sest  godina  proteklo  je  bez  rata,  teCajem  kojeg  vremena  po- 
sveti  kraljica  Marija  Terezija  osobitu  brigu  svojim  zemljama.  Nu  gn- 
bitak  Sleske  nije  mogla  pregoriti,  u  cem  ju  osobito  podupirao  njezin 
ministar  grof  Venceslav  Kaunitz.  Dok  se  kraljica  osigurala  od  na- 
vala  Franceza,  nastojase  pruski  kralj  Friderik  II.  s  Rusijom,  da  unisti 
kraljicu.  On  provali  god.  1756.  u  Sasku.  Kraljica  stvori  jaki  evrop- 
ski  savez  protiv  Friderika  (1757.).  ZapoCe  opet  Ijuti  t.  z.  sedmo- 
godisnji  rat,  u  kojeni  se  HrVati  s  Trenkovim  pandurima  odlikovahu. 
Srecif  bojna  bila  je  sad  na  strani  kraljice,  sad  opet  na  strani  krvna 
joj   neprijatelja. 

Potrcha,  da  se  opet  dignu  Turopoljci  na  onizje  pr(>ti\'  priis- 
koga  kralja  Friderika,  pokaze  se  god.  1758,  kad  je  sabor  hrvatski 
odredio,  da  Turopoljci  imadu  dati  vojnike,  kako  je  to  vec  odredjeno 
i  pored  toga  jov^  jednoga  Itanderijalca  (konjanika).''*  Ova  Ceta  brojila 
je  146  momaka.  NajviSe  dadose  sela  Mraclin  i  Lazi,  ukupno  16,  onda 
Dragonozac  14  momaka.  Najmanje  (po  dva)  dadose  Gorica  i  Gustil- 
nica,  a  Gornji  i  Donji  Lukavec,  pak  Rakitovac  nije  dao  ni  jednog 
momka.  Ovako  spremljena  Ceta  krene  iste  godine  protiv  Prusa.  Ovoj 
Ceti  budu  pripojeni  i  vojnici  iz  primorskih  strana.^  Kojom  je  sreCom 
vojevala  ova  ceta,  nije  nam  poznato. 

I  taj  krvavi  rat  nije  Austriji  donesao  zeljeni  svrsetak,  jer  do- 
vr.si  15.  februara  1763.  mirom  u  Hubertsburgu,  na  kojem  je  kraljica 
morala  Slesku  konaCno  prepustiti  pruskom  kralju  Frideriku. 

'  IV.  289.  —  Protocol,  congr.  rcfjni  a.  1746.  str.  128.  u  kr.  zem.  arkivu 
u  Zagrebu. 

'  Protocol],  gener.  regni  congr.  anno  1758.  od  17.  i  slijedecili  dana 
februara  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 

'  IV.  299.  —  Krcelic,  Aiinuae  p.  353.  36U. 


265 


Kad  je  opet  usHjed  neprijateljstva  pruskog  kralja  Friderika  II. 
buknuo  god.  1778.  t.  z.  bavarski  nasljedni  rat,  izmedju  Austrije  i 
Pruske,  opet  bijahu  pozvani  Turopoljci  da  podju  u  boj.  26.  februara 
1779.  iz  Beca,  pise  groi  Franjo  Erdod}^  zupanu  turopoljskom  Jurju 
Pogledi(5u,  te  mu  po  nalogu  kraljice  nalaze,  da  u  Turopolju  digne  sto 
veci  broj  vojnika  banderijalaca,  koji  6e  biti  stavljeni  pod  zapovjed- 
nistvo  grofa  Draskovida.  Tom  prilikom  istice  Erdddy  pohvalu  kraljice, 
kojom  je  odlikovala  juna.^tvo  hrvatskih  banderijalaca  u  minulom  prus- 
kom  ratu.  Dok  se  to  spremalo  u  Turopolju,  stize  nalog  bana 
Franje  Nadazda  iz  Varazdina,  da  banderijalne  Cete  imadu  cekati  do 
dalnje  odredbe.  Tu  odredbu  saop6i  Matija  Bornemissa-Stolnikovid  zu- 


Kralj  Rudolfo  II.  koji  je  god.  1582.  potvrdio  bratstvo  Turopoljaca. 

panu  Pogledicu  iz  Zagreba  20.  februara.   13.  maja   1779.  sklopljen  je 
mir  u  TjeSinu,  i  tako  ostadose  Turopoljci  kod  kuce. 


U  ratu  protiv  Turaka  god.  1789.  vojevali  su  i  Turopoljci.  Cini 
se,  da  je  s  njima  vojevao  i  neki  konjanik  Kralickovic,  koji  je  28. 
augusta  u  okrsaju  kod  Mehadije  oteo  jednu  tursku  zastavu,  Kad  je 
zastavu  predao  svom  zapovjedniku,  izrazio  je  zelju,  da  se  ova  preda 
Turopoljcima.  Za  cijelo  su  Turopoljci  u  torn  okrsaju  zasluzili  ovu  za- 
stavu. Ban  Ivan  Erdody  preda  zastavu  zupanu  turopoljskom  Gjuri 
Pogledidu.  Na  spravisdu  turopoljskom  17.  maja  1791.  drzanom  u  Vel. 
Gorici,  izvijestio  je  zupan  o  toj  zastavi,  a  Turopoljci  izjavise  zahvalu 
banu,  i  zakljucise,  kako  da  se    ta   zastava  svedano    pohrani    i    uspo- 


266 

mena    na    junaka    Kralickovica    melica.    Kako    /akljucisc,  tako    i    iz- 
\cdose. 

Due  10.  jula,  slu/ila  se  iiiisa  zahvalnica  u  zupnoj  crkvi  u  Vcl. 
(jorici  sa  svecaniiii  pjevanjem  »Te  deum  laudamus«.  Foslije  mise 
nosena  je  ta  zastava,  pracena  turopoljskom  cetom  i  mnostvom  turo- 
poljskog  plemstva  i  ji-ospode,  te  svinikolikiin  sluzhcnim  ftsobljem  Tu- 
ropolja  u  grad  Lukavec.  Povoiku  pratihi  je  glazba,  koju  je  viceasesor 
Petraviti  o  svom  trosku  pribavio.  I  jedna  opcina  dala  je  glazbi  podvoz 
od   lekenickih  kmetova,  da  je'  mogia  doci  u  Turopolje.^ 

Ovako  dopremljena  zastava  pohranjena  je  u  gradu  Lukavcu 
odakle  je  kasnije  s  arkivom  preneseiia  u  Vel.  Goricu,  gdje  se  i  danas 
euva  u  tiirop.  arkivu. 

Ova  je  zastava  od  vrlo  tanke  svile,  gore  zute,  dolje  zelene  boje, 
a  Li  sredini  sasivena.  Veoma  je  trosiia,  siroka  je  1  m.,  a  duga  je  bila 
od  prilike  1*20  m.  Na  njoj  se  nalazi  turski  iiapis  izrezan  od  zelene 
svile  i  gore  pricvrscen. 

Zastava  je  na  neolicenuj  motki,  koja  imade  na  vrhu  trobridi 
gvozdeni  siljak,  a  odozdo  okrugli. 


Provala  Franeeza  u  Italiju  pod  votstvom  slavnog  generala  Na- 
poleona  Bonaparte  zadala  je  Austriji  trista  briga,  Pobjedonosno  oruzje 
francesko  napredovase  sve  sjajnije.  Grad  za  gradom  pada  u  ruke 
Franeeza,  a  y^adnja  austrijska  utvrda  u  Italiji,  jaka  Mantova,  preda 
se  2.  februara  1797.  Napoleon  nakani  od  tuda  da  krene  ravno  na 
Bee,  da  cara  i  kralja  Franju  II.  prisili  na  mir. 

U  ovom  teskom  easu  trebalo  se  pripraviti  na  svaki  moguiii 
slueaj,  u  kojem  bi  se  imalo  oruzanom  rukom  oprijeti  neprijatelju.  O 
torn  se  u  Hrvatskoj  osobito  radilo  sa  strane  zupanije  zagrebacke.  Ta- 
danji  zamjenik  pod^Aipana,  Gjuro  Belosevici,  upravi  1.  aprila  1797.  pismo 
na  opdinu  turopoljsku,  kojini  joj  saoptiuje  odredbu  zupanije,  da  se  koli 
banderiji  gospostinski,  toll  i  plemidi  jednoselci  imadu  vjezbali  u  oruzju, 
da  bude  mogU(ie  svaki  cas  ustati  kf)li  protiv  unutarnjim  pokretima  u 
zemlji,  toli  oprijeti  se  navali  izvanjskim,  kako  to  zahtijevase  veoma  kriti- 
can  polozaj  onog  doba.  To  bijase  po  Turopoljce  osobito  vazna  stvar. 
6.  aprila  1797.  sastalo  se  u  Velikoj  Gorici  u  »zidanoj  kuriji«  op- 
cinskoj  malo  dogovorno  spravis(ie.  Predsjedao  je  zupan  Ivan  Nep. 
ZdenCaj,  a  prisustvovaiiu  zamjenik  zupana  Petar  Modid,  biljeznik 
Matija  VrCkovic,  oba  prisjednika  suda  turopoljskog,  zaCasni  prisjednik 

•  lY.  61i)    620. 


267 

Mihajlo  Hervacid  i  potprisjednik  Juraj  Bri}j;levic.  Ovi  zakljucise,  da 
.seTie  ce  pokoriti  odredbi  zupanije,  .kojoj  pripada  samo  pravo  uko- 
naCivanja  vojske,  a  ne  pozivanje  na  oruzje,  sto  je  iskljucivo  od 
starine  biJo  pravo  samo  hrvatskog  bana,  koji  je  »vrhovni  voj.sko- 
vodja  ovih  kraljevina«.  Narocito  sc  na<rla5uje,  da  im  jo^  nije  ni  ka- 
kova  odredba  glede  ustanka  na  oruzje  stigla  sa  previsnjeg  mjesta. 
S  toga  zakljucise,  da  sfe  Belosevicu  na  njegovo  pismo  i  ne  od- 
govori. ' 

Malo  iza  toga  izda  car  i  kralj  P'ranjo  II.  u  BeCu,  10.  aprila  1797. 
odredbu,  kojom  se  proglasuje  opci  ustanak  plemstva  na  obranu  domo- 
vine,  a  zapovjeduikom  ustaske  vojske  u  Hrvatskoj  imenuje  grofa 
Antuna  Pejacevica,  da  time  dobom  i  sluzbom  slomljene  .sile  bana 
postedi.  Vrhovnim  ali  zapovjeduikom  sve  ustasko-plemicke  vojske, 
koli  ugarske,  toli  hrvatske,  imenova  kralj  svog  brata  palatina,  -kojemu 
je  po  smislu  zakona  pripadala  kapetanija  u  kraljevini.  Ova  usta§ka 
vojska  imala  je  stajati  pod  zastavama  zupanija.  Svaka  zupanija  imala  je 
saCinjavati  zasebnu  Cetu,  kojoj  6e  se  na  Celo  postaviti  sposobni 
Casnici.'^ 

Ovu  kraljevu  odredbu  prepisa  biljeznik  zagrebacke  zupanija 
Josip  Grdenii,  a  zupanija  zagrebacka  priop6i  ju  opdini  turopoljskdj 
svojim  dopisom  od   13.   aprila,  upravivsi  ju  na  zupana  Zdencaja.^ 

To  bijase  sada  ozbiljna  stvar.  20.  aprila  1797.  sastade  se  u 
Lukavcu  veliko  spravi§6e  turopoljsko.  Predsjedao  je  zupan  Ivan 
Nep.  Zdencaj,  a  prisustvovabu  zamjenik  zupana  Petar  Modid,  biljeznik 
Matija  Vrckovi6,  podzupan  Vrbovlja  Ivan  Kos,  kapetan  Mihajlo  Vit- 
kovic,  svikoliki  prisjednici  suda  turopoljskog,  zacasni  prisjednik  Mi- 
halj  Hrvacid,  odvjetnik  Stjepan  Briglevic,  podblagajnik  zagrebacke 
zupanije  Toma  Petravic,  natporucnik  Juraj  Briglevid,  porucnik  Ivan 
Norsic,  Lovro  Ledar,  Mihalj  Smendrovic,  podprisjednici  suda  turopolj- 
skoga  i  napokon  svi  plemici  turopoljski.  Kako  vidimo,  brojilo  je  ovo 
s'pravisce  vise  stotina  plemenitih  Turopoljaca.  Na  tom  spravis(iu  pro- 
glasena  je  gore  spomenuta  kraljeva  odredba.* 

Medjutim  je  Napoleon  dospio  do  Cjelovca  i  Leobena,  gdje  pri- 
sili  cara  na  mir  18.  aprila,  na  kojem  mu  je  sve  dopitano,  sto  je 
zelio.  Time  je  za  ovaj  put  odvraCena  bila  velika  pogibelj   po  Austriju. 

Sretna    sudbina    pratila   je    i     nadalje    Napoleona,    tako,    da  se 

•  IV.  418.-419. 
»  IV.  419. 

'  IV.  421.-422. 

*  IV.  422. 


268 

o;.  1804.  krunio  u  Parizu  za  cara  franceskoga.  Nu  rat  time  nije 
prestao.  Vodio  ga  je  protiv  cijele  gotove  Evrope  nevidjenom  srecom. 
Italija,  Njemacka  i  Spanija  bijahu  pozoristem  Napoleonovih  vojna. 
Evropa  je  strepila  pred  franceskim  carem.  Sve  vi§e  je  prijetila  po- 
gibelj  Austriji  koncem  god.  1808.  I  u  nai^oj  domovini  radilo  se  i 
niislilo^  kako  da  se  npre  silnom  suparniku  naseg  kralja.  Dakako, 
til  se  uz  ostale  racunalo  i  na  Turopoljce.  Ve6  12.  januara  1809. 
molio  je  hrvatski  sabor  kralja,  da  se  trosak  mobilizacije  Turpoljaca 
namiri  iz  drzavnih  blagajna.  Turopoljci  bili  su  spremni  na  rat  u  svako 
doba.  Ovi  pripremise  150  momaka,  a  u  sluCaju  potrebe  ho6e  ih  jos 
100  opremiti.  O  torn  je  raspravljano  na  hrvatskom  saboru  17.  januara, 
sto  je  sabor  odusevljeno  pozdravio.  Jedino  zamolise  Turopoljci,  da 
kad  krenu  iz   Turopolja,  ratuju  na  tro§ak  erara.' 

U  Turopolju  zivo  se  radilo  oko  ustanka  protiv  Franceza.  Bilo 
je  zasnovano  posebno  povjerenstvo,  koje  je  vodilo  brigu  oko  us- 
tanka. U  svrhu  pregledbe  ustaske  vojske  sastalo  se  to  povjeren- 
stvo 15.  marta  1809.  u  turopoljskoj  »zidanoj  kuriji«  u  Velikoj  Gorici. 
Predsjedao  je  zupan  turopoljski  Antun  Zdencaj,  a  prisustvovahu  bla- 
gajnik  Petar  Modic,  kapetani  Mirko  Haramincic  i  Ivan  Trumbeta.s, 
biljeznik  Martin   Blazekovic  i  fiskus  Ivan   Cuncic. 

Prvo  pitanje,  koje  se  tu  porodi,  a  ujedno  i  najvaznije,  bijaSe, 
odakle  da  se  namire  potrepstine  za  ustasku  vojsku. 

Glede  toga  pitanja  bude  zakljuceno,  da  ta  sretstva  imadu  dati 
imucnije  kuce  turopoljske,  ali  tako,  da  budu  onda  slobodne  od 
o.sobne  sluzbe.  Ostale  pako  kuce,  koje  su  siromasnije,  imadu  ustati 
na  oruzje.  Tako  bude  odredjeno,  da  je  popisano  za  ustanak  u  Kucu 
11,  Kakitovcu  2,  Mraclinu  14,  Vel.  Gorici  1,  Kobilicu  4,  Busevcu  7, 
Kurilovcu  4,  Maloj  Gorici  7,  Plesu  8,  Vel.  Mlaki  5,  Hrasdu  4,  Donjoj 
Lomnici  15,  Gornjem  Lukavcu  i  Markusevcu  4,  Donjem  Lukavcu  2, 
Bukovcaku  3,  \'ukomeri(5u  10,  Dragonozcu  25,  Prvonozcu  1,  Du- 
brancu  8,  Gustilnici  8,  Cerovskom  brdu  1 1  i  Cvetkovic  brdu  6  mo- 
maka, ukupno  160  momaka.  Strazmestrom  (vigiliarum  magister)  ove 
(iete  bude  izabran  Mirko  FarkaS.''' 

Baltazar  PataCic  doznaCi  24.  marta  ustaSkoj  ceti  turopoljskoj 
puske  iz  karlovacke  oruzane.^ 

Skoro  na  to,  10.  aprila,  sasta  se  u  Velikoj  Gorici  veliko  turo- 
poljsko  spravis(ie.  Tomu  spravisdu  predsjedase  zupan  turopoljski   Antun 

'  ProtocoU.  gener.  congreg.  regni  a.  IHU'J.  p.  8.  46.-47.  u  kr.  zcm.  ar- 
kivu  u  Zagrebu. 

'  IV.  426.-427. 
'  IV.  427. 


269 


Zdencaj,  a.  prisustvovahu  Josip  Grdeiiic,  isluzeni  biljeznik  zagrebacke 
zupanije,  Ivan  Krst.  Spisic  podzupan  Vrhovlja,  Petar  Modic  blagajnik, 
Juraj  Pogledic  podzupan  turopoljski,  Martin  Blazekovic  biljeznik,  pri- 
sjednici :  Nikola  Ivulic,  zupnik  dubranecki;  Franjo  Tuskan,  zupnik 
odranski ;  Mirko  Haramincic  potfiskal  zupanije  zagrebacke ;  Ivan  Trum- 
betas,  kapetan ;   Samuel  Zdencaj,  fiskal ;  Sigismund  Hervacic,    Martin 


Kralj  Karlo  III.  (VI.)  koji  je  g.  1737.  pleincnitoj   opcini    turopoljskoj    podijelio 

grb  i  pecat. 


Tancos,  Juraj  Kramaric,  Blazekovic,  Zdencaj,  Ivan  Cun6i(5,  fiskus  turo- 
poljski ;  te  napokon  svi  suci  turopoljskih  sucija. 

Na  predlog  zupana  bude  zakljuceno,  da  6e  Turopolje  izim  usta- 
novljenog  broja  od  150,  postaviti  jos  stotinu  ustasa.  Nu  s  obzirom 
na  slabe  imucstvene  prilike  mnogih  Turopoljaca,  pak  poradi  moze- 
bitnih  nemira  u  samoj  domovini  i  ziobe  stanovitih  Ijudi,  molit  (5e 
zupan  bana,  da  dozvoli,  da  od  ovih  250  momaka  pedesetorica  ostanu 
kod  kude,  da  podrzavaju    poredak,    docim    200  6e  ih  izici  protiv  ne- 


270 

prijat>:;lja.  Ova  ceta  di(3i  ce  se  20.  aprila,  odjevena  u  svoje  obicno  do- 
mace  odijelo,  a  na  celu  6e  joj  biti  kapetan  Ivan  Trumbetas  tako 
dugo,  dok  ne  bude  dnioi  inienovan.  Za  to  ce  dobit  Trunibetas  za 
odijelo  100  forinti  iz  blagajne  turopoljske.  Dok  bude  ovaj  izvan  Turo- 
polja  izbivao,  zamjenjivat  ce  ga  potporucnik  i  tiskus  Ivan  Cuncic, 
koji  <te  za  to  dobivati  obicajnu  placu.  Oni  plemici  Turopoljci,  koji 
su  prvi  put  popisani  imadu  se  ve6  u  cetvrtak  13.  aprila  u  domaCem 
odijelu  s  puskama  i  providjeni  drugim  potrepstinama,  postaviti  u  Vel. 
Goricii,  gdje  ce  biti  obdrzavana  smotra  i  vjezba.  Odmah  budu  ime- 
iiovani  i  casnici  te  cete :  kapetan  Ladislav  Kusevic  sa  400  forinti, 
natporuiinik  Sigismund  Hervacic  sa  300  for,,  porucnik  Josip  Zdencaj, 
koji  6e  se  imati  odijevati  na  vlastiti  trosak,  zastavnik  Mirko  Farkas 
sa   150  for.,  i  strazmestar  Matija  Terbic  sa  50  for.  place. 

Nadalje  odredi  spravisce,  da  se  imadu  opet  popisati  kuce 
u  svrhu  pripreme  sretstava  za  ustanak,  iz  kojih  ce  se  najprije  na- 
baviti  iz  erarskih  magazina  obu(5a  i  sve  druge  potrepstine.  Natpo- 
rucnik  Sigismund  Hervacid  bude  odredjen,  da  preuzme  puske  iz  kar- 
lovacke   oruzane. ' 

Dok  se  to  spremalo,  kretao  je  Napoleon  do  Asperna,  gdje  ga 
potuce  austrijski  nadvojvoda  Karlo  21.  i  22,  maja  (1809.j.  Da  je 
nadvojvoda  znao  ovu  pobjedu  valjano  izrabiti,  bio  bi  Napoleon  za 
cijelo  skrsen.  Jos  se  za  tu  pobjedu  nije  u  Hrvatskoj  znalo,  s  toga  je 
strah  od  Franceza  bio  velik  i  u  Turopolju.  Za  to  je  spravisce  turo- 
poljsko  23.  maja  1809.  zakljucilo,  da  se  arkiv  turopoljski  iz  Lukavca, 
i  stvari  iz  lukavecke  kapele  odnesu  u  crkvu  dubranecku,  i  ako  bi  i  tu 
prijetila  pogibelj,  da  se  i  dalje   odnesu."^ 

Napoleon  se  odmori  i  novim  se  silama  srazi  sa  austrijskom  voj- 
skom  kod  Vagrama  6.  jula  1809.,  gdje  ju  hametom  potuce.  Ova 
sudbonosna  pobjeda  rodila  je  za  Napoleona  sjajan  plod.  Na  beckom 
fsenbrunskom)  miru  morala  je  Austrija  Napoleonu  ustupiti  do  dvije 
tisuce  cetvornih  milja  zemalja,  a  medju  ovinia  i  Hrvatsku  na  jugu 
Savi.  Tako  evo  dfjdje  Turopolje  pod  zezio  franceskoga  cara. 

Da  li  su  Turopoljci  vojevali  pod  zastavom  franceskom,  ne  znamu. 
Muzda  je  ipak  koji  Turopoljac  s  Napoleonom  kretao  do  Moskve  (1812.j, 
kao  sto  su  to  bill  krsni  nasi  Ilrvati  granicari  najbolji  vojnici  Napo- 
leonovi. 

Tezak  poraz  kod  Lajpciga,  koji  je  snasao  silnoga  franceskoga 
cara   Napoleona     18.    oklobra    god.    1813.,    ucini  kraj   franceskom    go- 

'  IV.  428.-430. 
'  IV-  431. 


271 

spotstvu    u    Njeniackoj    i    Austriji.    I'^rancezi    ostavise  zaokupijeni  dio 
Hrvatske,  koja  opet  dodje  pod  vladu   svog   kralja,  ali  ostade  otcijep-    / 
Ijena    od    ostale    Hrvatske,    jer   je    od    nje    stvorena  kraljevina  Uirijci 
s  vladom  u  Ljubljani  i  uredovnim  jezikom  njemackim.  To   je    potra- 
jalo  do  god.   1822. 

Sad  se  pocelo  na  sve  strane  raditi,  da  se  franceska  snaga  ne 
obnovi.  I  u  nasoj  domovini  bijase  sve  spremno  pruziti  svoje  sile  za 
sacuvanje  opet  ujedinjenih  dijelova  drzave.  Turopoljci  se  i  ovaj  put 
pokazase  pozrtvovnima,  te  se  izjavise  pripravnim  dignuli  na  oruzje 
200  momaka.  Njima  pridruzise  se  i  Draganicani  sa  100  momaka. 
Ovu  rodoljubnu  nakanu  saopci  podzupan  Dolovac  kralju  propisanim 
putem. 

Gar  i  kralj  Franjo  II.  prihvatio  je  radosno  ovu  ponudu,  koja  je 
pokazivala  »dokaze  nepromjenljive  vjerne  privrzenosti«,  te  je  izrazio  i 
svoje  previsnje  priznanje,  odredivsi,  da  se  ta  dobrovoljacka  ceta  do 
dalnje  odredbe  nazivlje  »odlicnim  imenom :  hrvatsko-ilirskim  dobro- 
voljcima?.  Prihvativsi  kralj  ovu  cetu  za  trajanje  rata,  odredi,  da  se 
toj  ceti  pripoje  i  one  dobrovoljacke  cete  (kumpanije)  hrvatskih  rodo- 
Ijuba,  koja  se  imadu  nazivati  po  mjestima  ili  opcinama,  iz  kojih  su 
sastavljene.  Sve  te  cete  imale  se  po  prvoj  odredbi  kralja  povesti 
u   rat. 

Tu  svoju  odredbu  saopci  kralj  c.  i  kr.  ilirskom  guberniju  u 
Ljubljani,  a  podmarsal,  barun  Lattermann  saopci  ju  u  Karlovac  pod- 
zupanu  Dolovcu  30.  novembra  1813.  U  ovom  svom  dopisu  istice 
Lattermann  vjerne  branitelje  domovine,  kojima  si  je  »Hrvatska  od  | 
vajkada  stekla  u  povijesti  slavu«.  Draganicani  imali  su  krenuti  s  voj- 
skom  generala  Franje  Ks.  Tomasica  u  Dalmaciju,  dok  glede  Turo- 
poljaca  nije  nista  odredjeno. ' 

Otkako  su  Francezi  istisnuti  iz  nase  domovine,  nastadose  mir- 
nija  vremena.  Napoleonova  zvijezda  potamni.  Moskva  god.  1812., 
Lajpcig  god.  1813.,  Waterloo  god.  1814.  skrsise  moc  silnoga  Napo- 
leona,  koji,  ulovljen  od  Engleza,  bude  zatocen  na  otoku  sv.  Jelene 
u  atlantickom  oceanu  (1815.),  gdje  god.    1821.  dovrsi  svoj  zivot. 


Dugo  godina  iza  ovih  dogadjaja  nije  Austrija  vodila  rata  sve 
do  burnih  godina  1848./9.,  kad  se  iiekoliko  Turopoljaca  pod  votstvom 
svoga  zupana  Antuna  Daniela  pi.  Josipovida  pridruzilo  madzar- 
skom  ustanku,  dok  su  opet  drugi  pod  zastavom  bana  Jelacica  slavno 

'  IV.  441.— 443. 


272 

vojevali  protiv  Madzara. '  Oni  Turopoljci,  koji  su  presli  k  Madzarima 
i  tu  kao  honvedi  vojevali,  dobivali  su  mnogo  j^odina  od  uj^arskoj^ 
honved.    ministarstva  mirovinu  do    100  for.  godisnjih. 

U  daljnim  hojevima,  !>to  ih  je  vodila  monarkija  j>od.  1859.  u 
Italiji,  god.  1866.  protiv  Prusa  i  Talijana,  pak  god.  1878./9.  zapo- 
sjedajuci  Bosnu  i  Herce<>ovinu,  vojuju  i  mnogi  od  Turopoljaca,  da- 
kako  ne  vise  kao  do  god.  1848.  kao  posebna  ceta,  vec  u  redovima 
redovite  austro-ugarske  vojske. 

'  Vidi  clanak:  Tuiopoljci  i  ilirski  pokret. 


Pro  vale  tiirske  u  Turopolje. 

Iza  propasti  srpskog  carstva  na  Kosovu  godine  1389.,  gdje  je 
Turcin  porazio  vojsku  srpskog  cara  Lazara,  pak  iza  kobne  bitke 
kod  Drinopolja,  gdje  Turcin  porazi  vojsku  ugarsko-hrvatskog  kralja 
Sigismunda,  razmahala  se  turska  sila.  Strasne  provale  Turaka  za 
sultana  Muhameda  L  Celebije  u  Bosnu  i  Hercegovinu  god.  1414.  i 
1415.,  koje  bijahu  prve  u  nasu  domovinu,  bijahu  tek  kobni  pocetak 
teskih  dana,  sto  ih  je  Hrvatska  kroz  vjekove  patila  od  silnog  tur- 
skog    carstva.    Za   vrijeme  istoga  valjda  sultana,  svakako    prije    god. 

1421.  uslijedile  su  prve  provale  Turaka  u  nase  turopoljske  strane. 
Tom  zgodom  strasno  poharase  posjede  remetskih  Pavlina  u  Petru- 
sevcu,  Grdovcaku  i  Rakitovcu  tako,  da  je  tamosnji  narod  skoro  sasvim 
izginuo,  a  ono  malo  sto  je  ostalo,  osiromasi  do  skrajnosti.  Kad  su 
to  Pavlini  priopcili  kralju  Sigismundu,  izda  on  u  Devenu  2.  maja  g. 

1422.  ispravu,  kojom  ove  posjede  oslobodi  od  zalaza  dikatora  (ubi- 
raca  poreza)  i  ubiraca  kunovine,  t.  j.  od  svih  podavanja,  koja  su 
bili  duzni  njima  davati  za  vrijeme  ubiranja  ovih   da6a.' 

Kad  je  pako  god.  1453.  pao  Carigrad,  ta  prijestolnica  istoCnog 
rimskog  carstva  (bizantinskoga)  u  turske  ruke,  a  skoro  na  to  god. 
1463.  podleglo  kraljevstvo  bosaiisko  turskoj  premodi,  bade  Turcima 
sasvim  otvoren  put  u  Hrvatsku.  Sad  uslijedjuju  ceste  provale,  koje 
opustosise  nasu  domovinu.  Za  to  je  god.  1483.  oslobodio  kralj  Ma- 
li j  a  plemice  jednoselce  od  pladanja  poreza  polo  vice  zlatnika.  U  ovo 
od  prilike  doba  pada  druga  nama  poznata  provala  Turaka  u  Turo- 
polje. Ovaj  put  odvukli  su  Turci  iz  Turopoija  mnogo  naroda.  U  jednoj 
ispravi  od  god.  1484.  stoji  zabiljezeno,  da  su  Turci  zarobili  i  odveli 
u  ropstvo  plemiee  Brcka,  Jakoba  i  Tomu  sinove  Egidija  iz  Kurilovca. 
Od  te  obitelji  ostade  samo  sestra  njihova  Ursula,  koja  je  tako  basti- 
nila  njihove  posjede.'^ 

U  isto  od  prilike  doba  (1474.— 1479.)  pada  gradnja  turopolj- 
skoga'grada  u  Donjem  Lukavcu,  §to  ga  sagradise  Turopoljci  od  straha 

'  I.  181. 
»  II.  38. 

18 


274 

pred  Tuicima,  da  mogu  (jnamo  sklonuti  <^lavu  i  imetak  svoj.  Oko 
god.  1478.  osobito  je  zaprijetila  velika  pogibelj,  jer  su  tada  Turo- 
poljci  u  svoj  grad  pozvali  i  primili  posadu,  koju  im  je  dao  medved- 
gradski  gospodar  Ivan  Tuz  od  Laka.  Ova  posada,  sastojedi  od  12 
strijelaca  (pixidarii),  nije  vi§e  ostavila  grad.' 

Treca  poznata  provala  Turaka  u  Turopolje  bijase  oko  godine 
1524.  Ta  bijase  vrlo  straSna,  jer  su  Turci,  kako  nam  pisma  kazuju, 
^>jakom  voiskom  provalili  u  Turopolje,  te  ga  macem  i  ognjem  opu- 
stosili«.  Tom  zgodom  su  odvukli  mnogo  roblja,  a  »medju  ostalim 
vjernim  dusama  Kristovim«,  takodjer  i  zakonitu  zemx  Matije  Mudi6a 
iz   V'elike  Mlake.  Ova  se  nije  nikada  vise  vratila  iz  ropstva.'^ 

Iza  uzasnog  poraza  na  Muhackom  polju  god,  1526.  zaredase 
strasne  i  ceste  provale  turske  u  Hrvatsku.  Najvise  stradahu  prijedjeli 
na  bosanskoj  granici,  dok  je  ravna  Slavonija  dosla  sasvim  pod  jaram 
turski.  I  nase  pitomo  Turopolje  cesto  je  stradalo  od  turskog  maca. 
Na  samo  Bartolovo  |24.  augusta)  1556.  navaliSe  Turci  jakom  vojskotn 
iznenada  u  predjel  izmedju  Kupe  i  Save,  te  ga  grozno  opustosise, 
oplijene  i  popale.  Turopolje  postrada  tesko  i  ovaj  put,  kojom  prilikom 
propade  mnozina  turopoljskih  spisa.^  Bilo  je  to  iste  godine,  kad  je 
junacki  ban  Nikola  Zrinski  porazio  Turke  kod  Bobovca  u  Ugarskoj, 
a  grad  Kostajnica,  taj  kljuc  Hrvatske,  krivnjom  kapetana  Lusthalera 
pala  u  turske  ruke.  Uslijed  ove  provale  nastala  je  u  Turopolju  velika 
bijeda  i  glad.  U  toj  bijedi  pomagahu  Turopoljce  gradjani  zagrebacki. 
Tako  je  Benko  krojac,  gradjanin  zagrebac^ki,  darovao  zito  i  zivez 
Stjepanu  P^ilipcicu  iz  Donje  Lomnice,  za  sto  mu  je  ovaj  dao  jedno 
pusto  seliSte  u  Donjoj   Lomnici.'* 

Hrvatski  sabor  mnogo  je  u  to  vrijeme  radio  oko  sigurnosti 
zemlje  od  Turaka.  Narocito  pazilo  se  na  prijelaze  preko  Kupe.  Uz 
Kupu  stajale  su  mnoge  postaje  za  palenje  krijesova,  kojima  bijaSe 
svrha  najavljivati  dolazak  Turaka.  God.  1562.  odredio  je  sabor  hr- 
vatski, da  dan  i  nod  bdiju  strazari  kod  muzara  i  da  pucanjem  najave 
svaku  pogibelj  od  Turaka.  Takova  jedna  postaja  bila  je  i  u  Turo- 
polju kod  sv.  Katarine  u  Dubrancu.' 

Najveca  pogibelj  od  Turaka  zaprijeti  Turopolju  pod  konac  XVI. 
vijeka.    God.    1591.    zadao  je  Hrvatskoj    uzasan  strah  i  trepet  Hasan 

•  II.  (54.  3i)7.  3119.  402.  404.  407.  410.  411.  435.  o27.  III.  441.  IV.  9. 

*  III.  333.-385.  507. 
■  III.  389. 

'  III.  390. 

'  Protocoll.  gun.  legni  congr.  a.  Ibii'd.  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 


275 


pasa  bosanski.  PozoriiStem  njegovih  pustosenja  i  palenja  hijase  cijeli 
prijedjel  oko  Petriuje,  Siska  i  Turopolje.  —  Vec  31.  augusta  javlja 
kapetan  koprivnicki,  Stjepan  Grasswein,  da  Hasan  pasa  krece  na 
Sisak  i  da  smjera  utaboriti  se  u  Turopolju.  Ovaj  put  nije  osvojio 
Siska,  jer  ga  je  junacki  branio  kanonik  Nikola  Mikac.  Slijedece  go- 
dine  1592.  mjeseca  aprila  zauzme  Hasan  Hrastovicu,  udari  pod  Sisak, 
a  copori  turski  provalise  u  Turopolje.  Zato  22.  aprila  opominje  nad- 


Kralj  i  car  Franjo  II.  (I.) 

vojvoda  Ernesto  stajerske  staleze,  da  salju  pomoc  Hrvatskoj.  Hasan 
pasa  potsijedase  grad  Sisak.  Junacina  Mikac,  zapovjednik  grada,  za- 
dava§e  mu  mnogo  jada,  dok  nije  napokon  uvidio  Hasan  pasa,  da  ne 
moze  uspjeti,  te  digao  potsadu,  vrativsi  se  u  Petrinju.  Ovaj  put  je 
grozno  haracio,  te  je  iz  prijedjela  izmedju  Kupe  i  Save  odvukao  do 
35.000  Ijudi  u  ropstvo. 

Hasan    pasa    utaborio  se    bio    na    potoku    Lomnici,  gdje  se  za- 
bavljao  lovom.  Njegovi    su    konjanici    u    to    grozno    harali    po    Turo" 


276 

polju,  takn,  da  e  kasnije  na  povratku  u  Petrinju  sa  sobom  vukao  do 
1000  kola  raznog  zita,  i>to  ga  Turci  ugrabiSe  u  Turopolju. ' 

Vec  u  januaru  1593.  upadnu  Turci  opet  u  Turopolje.  Oplijene 
i'  spale  kastel  u  Vukovini,  a  skoro  su  i  grad  Zelin  zauzeli.  Mjeseca 
fi'hruara  eto  ih  opet  do  sela  Vukovine,  gdje  ih  ban  Toma  Erdody 
potisne. 

Zaredale  su  i  dalje  sto  vece  sto  manje  pro  vale  u  Turopolje, 
kojim  prilikama  odvukose  Turci  odonuda  800  dusa  u  ropstvo.  Za- 
nimliiva  je  kod  te  provale  ta  cinjenica,  da  ovaj  put  nijesu  palili  i 
unistavali  polja  i  usjeve,  jer  kako  nam  savremena  vijest  veli,  nije  to 
ucinjeno  s  toga,  »jer  je  pokrajinica  Turopolje  plodna  na  granici 
Hrvatske  i  Stajerske«  i  sto  su  Turci  htjeli  opet  skoro  onamo  doci  i 
ondje  ugodno  boraviti.  Ta  vijest  stigla  je  27.  aprila  iz  Praga  u  Koln."- 

1  doista  vec  14.  juna  opet  se  slegne  strasna  turska  vojska  oko 
Siska.  H»'vatske  cete,  pomagane  kranjskim  i  stajerskim  cetama,  pod 
vodstvom  bana  Tome  Erdoda-Bakaca,  Ruperta  Eggenberga,  generala 
Andrije  Auersperga  porazise  vojsku  Hasan  pase  21.  juna  tako,  da 
je  tek  neznatni  dio  ove,  natjeran  u  Kupu  i  Odru,  spasao  zivot.  Sam 
Hasan  pasa  utopio  se  je  u  valovima  Kupe. 

Ovom  sretnom  pobjedom  odlanulo  je  nasoj  tuznoj  domovini, 
jer  je  oJ  toga  vremena  barem  donekle  skrsena  bila  ona  strasna  premoc 
Turaka. 

Kako  je  strasno  moralo  stradati  Turopolje  i  cijeli  predjel  medju 
Kupum  i  Savorr.  tecajem  XVI.  vijeka,  a  narocito  pod  konac  istoga, 
osobito  nam  tumaci  ta  cinjenica,  sto  su  kmetovi  iz  tih  strana  ostavili 
svoje  kucie  i  razbjezali  se  na  sve  strane.  Iz  Turopolja  cini  se,  da  je 
vrlo  mnogo  kmetova  odbjeglo,  a  poglavito  valjda  iz  Lekenika,  koji 
je  bio  najvise  izvrgnut  navali  turskoj   za  vrijeme  potsada  sisackih. 

Da  se  opet  napuCi  taj  pusti  kraj,  pobrinula  se  drzava,  te  je  god. 
1578.  clankom  33.,  dekretom  IX.  kralja  Rudolfa  II.  ustanovljeno,  da  se 
kmetovi,  odbjegli  od  straha  pred  Turcima  iz  Turopolja  i  s  obala 
Kupe  i  Save,  ako  hode,  mogu  povratiti  u  svoja  stara  sjedista.  Ako 
bi  im  sprecavali  povratak  plemici,  velikasi  ili  gradjani,  imadu  se  ovi 
po  zakonu  od  god.    1556.  kazniti.'' 

Kakovim    je    uspjehom  ova  odredba    urodila,  ne  znamo,  nu  to- 


'  Valvasor,  Ehre  d.  Herzogth.  Krain  IV.  i  dr- 

''  Kurtzer  und  warhafftigcr  Begriff  und  inhalt  newer  zeitungen  . . .  vom 
13.  Martii  .  .  .  hiss  Monats  Septembris  1593.  Colin  1593.  (Gradska  knjiznica  u 
Zagrebu.) 

'  III  66. 


277 

liko    nam  je  izvjesno,  da  od  god.    1593.    nije  Turopolje    vise    osjetilo 
tursku  provalu. 

Za  vrijeme  ovih  provala  turskih  propalo  je  vi§e  turopoljskih 
sela,  koja  se  kasnije  viSe  ne  spominju.  Uspomena  na  turske  provale 
ostala  je  skoro  do  danas  medju  Turopoljcima,  pace  i  pisma  XVII.  i 
XVIII.  vijeka  cesto  spominju  provale  turske,  a  narocito  se  spominje 
ime  Hasan  pase. 


Mjestopisne  i  povjesne  crtice. 


Grad  LukaveC. 

jedva  puskomet  na  sjeveru  od  sela  Donji  Lukavce,  onkraj  potoka 
Lukavca,  u  polju,  osovio  se  lijepo  sacuvani  turopoljski  grad,  djelo- 
mice  zastrt  jablanima  i  vockama. 

Grad  Lukavec  sagradjen  je  od  opeke,  Temelji  stoje  na  pilotima. 
Osnova  mu  je  cetverokut,  te  ima  na  svakom  uglu  po  jednu  cetvero- 
kutnu  kulu.  Ove  su  kule  tako  prizidane  gradu,  da  se  imutarnje  stra- 
nice  vise  od  polovine  gube  u  temeljnom  liku  grada.  Sve  su  kule  isto 
tako  visoke  kao  i  sam  grad.  Grad  je  pokriven  crijepom.  U  sredini 
sjeverne  strane  grada  nalazi  se  ulaz  u  grad,  svodjen,  nad  kojim  se 
nalazi  u  kamenu  isklesan  grb  plemenite  opcine  turopoljske,  drzan  sa 
svake  strane  od  jednoga  lava.  Okolo  grba  uklesan  je  napis: 

INSIGNIA  UNIVERSITATIS  NOBILIUM  CAMPI  TURUPOLJA 

1752. 

Iznad  vratiju  dize  se  do  dva  sprata  visoki,  dosta  zdepasti  toranj, 
koji  imade  gore  u  sredini  jedan  svodjeni  veliki  prozor,  a  iznad  ovoga 
uzidani  prostor,  gdje  je  nekoc  stajala  ploca  za  uru.  Takove  ploCe 
stajale  su  i  na  ostalim  trim  stranama  tornja.  Danas  je  krov  tornja 
od  lima  i  gradjen  visoko  na  sedlo,  a  na  vrhu  stoje  dvije  male 
zastavice.  Taj  je  krov  prije  nekoliko  godina  sacinjen.  Stari  bijase  kako 
nam  ga  pokazuje  slika  od  god.   1895..  Bio  je  od  dasaka. 

Dvoriste  grada  je  cetverouglasto.  Sjeverni  dio  sagradjen  je  na 
tri  luka,  a  tako  i  istocni  i  zapadni  dio.  Na  ovima  stoji  zgora  i  zdola  svo- 
djeni trijem.  Isto  takovi  lukovi  (arkade)  nalaze  se  i  u  gornjem  spratu, 
samo  su  oni  na  istocnom  dijelu  zazidani.  U  sjevero-zapadnom  kutu 
dvorista  nalazi  se  bunar  na  kolo. 

Prizemno  desno  do  ulaza  nalazi  se  mali  zatvor  bez  prozora  sa 
niskim,  malim  vracima.  To  je  bio  zatvor  za  te§ke  zlocince.  Lijevo,  u 
sjevero-istocnoj  kuli  prizemno  opet  je  drugi  zatvor,  t.  z.  »copernicki«. 
Ovamo  su  zatvarane  vjegtice,  koje  su  god.  1733/4.  tako  zestoko  pro- 
ganjane.'  U  jugo-zapadnoj  kuli  dolje  bio  je  tredi  zatvor  za  manje 
okrivljene.  Ovaj  kao  i   »copernicki«   ima  male  prozorCicie. 

*  Sravni  clanak  o  progonu  vjeStica  u  Tuiopolju  u  ovom  djelu. 


282 

Prizenino  istocno  i  zapadno  krilo  nema  nikakovlli  odaja,  samo 
su  u  zidu  (vanjskom)  po  tri  pui>karnice  u  obliku  okrenute  kljuCanice. 
U  prizemlju  juznoga  krila  su  dvije  staje,  dok  je  prizemlje  jugoistocne 
kule  sluzilo  za  stan  gradskih  strazara. 

Ulaz  u  prvi  sprat  nalazi  se  u  sjevero-zapadnoj  kuli.  Kad  dola- 
zimo  gore,  stojinio  na  zidanom  trijemu.  Odaje  u  kulama  na  sjever- 
nom  krilu  sluzile  su  nekoc  za  stanove  gradskog  kastelana  i  pot- 
kagtelana. 

Najzanimljivije  u  prvom  katu  jest  svod  ispod  tornja.  Tu  je  bila 
nekoc  gradska  kapelica  sv.  Lucije,  a  samo  ograda  dijelila  ju  od  tri- 
jema.  Oltar  je  daiias  razrusen,  a  bio  je  zidan.  Nad  oltarom  na  zidu 
je  slika  sv.  Lucije,  a  svod  i  zidovi  oslikani  su  svecima  i  uresima. 
Danas  je  ova  slikarija  veoma  poblijedjena  i  ostecena. 

Na  trijemu  zapadnog  i  istocnog  dijela  svoda  vide  se  jos  3 
udubine  u  zidu  s  puSkarnicama  kao  dolje.  Podjemo  li  zapadnim  tri- 
jemom,  dolazimo  do  ulaza  u  veliku  dvoranu.  Dvokrila  vrata  vode  u 
dvoranu.  Ova  je  dosta  duga  i  siroka  sa  svodom  na  tri  kriza.  Na 
juznoj  strani  ima  3  velika  prozora,  dok  je  na  sjevernoj  samo  jedan  mali 
prozorcic  u  sredini.  U  istom  zidu  nalaze  se  2  ormara,  koji  su  nekoc 
sluzili  za  pohranu  spisa.  U  obim  kracim  stijenama  nalaze  se  polukruzne 
udubine,  u  onoj  do  ulaza  stoji  jos  i  danas  velika  bijela  glinena  pe6 
gotskog  sloga.  Ona  nasuprot  ovoj  manjka.  Ova  dvorana  sluzila  je 
nekoc  za  turopoljska  spravist^a,  a  narocito  za  izborno  spravis(ie  o 
Lucijinom. 

Iz  ove  dvorane  ulazi  se  u  prostorije,  sto  se  nalaze  u  prizidanim 
kulama.  Ona  u  istocnoj  kuli,  gdje  se  u  zidu  nalazi  jedan  ormar,  slu- 
zila je  za  t.  z.  tajni   arkiv  turopoljski  (archivum  secretum). 

U  cijelom  gradu  nema  vi§e  nikakovih  starina  ni  namjestaj  a 
sto  bi  potsjedivalo  na  ona  minula  vremena,  dok  bijase  grad  Lukavec 
srediStem  rada  i  zivota  opciine  turopoljske.  U  njem  tek  prebiva  jedan 
najamnik,  koji  se  bavi  tkanjem.  InaCe  je  grad  dobro  saCuvan,  osim 
>5to  se  je  srugio  strop  u  prvom  katu  sjeveroistoCne  kule. 

Jedino,  §to  nas  jog  sje(5a  na  svrhu  grada,  jest  onaj  dugi  gvoz- 
deni  top,  ^to  dolje  u  dvoristu  lezi  ispod  trijema.  Dug  je  2'67  met., 
kod  otvora  mu  promjer  iznosi  12  cm.,  dok  sam  otvor  mjeri  6*5  cm. 
Osi,  kojima  bijase  nekoc  top  oslonjen  o  stalak  (lafetu),  duge  su 
30.  cm. 

Pogledamo  li  grad  izvana,  to  demo  koje^ta  zanimljiva  opaziti. 
Sa  sviju  strana  po  zidovima  opazamo  simetricki  poredane  puSkar- 
nice  u   obliku  okrenute  kljuCanice. 


283 

Juzni  dio  grada,   t^dje   je    dvorana,   i  kule  imadu  uz  puskarnice 
jos  i  prozore.  Neke  puskarnice  i  nekoliko  prozora  je  zazidano. 

Oko    grada    jasno    se    jos    vide    stare     grabe,    koje    se    mogle 


napuniti  vodom  iz  obliznjeg    potoka    Lukavca.   A  do  grada  su  nekoC 
vodila  preko  graba  dva  mosta. 

Iz  gradskoga  tornja  i  iz  prozora  pruza  se  lijep  vidik  na  Turo- 


284 

polje.  Osobito  je  slikovit  pogled  na  Zagrebacku  goru,  na  kojoj  se 
bjelasaju  razvaline  Medvedgrada,  a  dolje  iiize  pruzio  se  bijeli  nas 
Zagreb. 

* 

Nemamo  pisma  ni  predaje  o  torn,  koje  je  godine  sagradjen 
grad  Lukavec.  Pisma  nam  o  torn  govore  samo  to,  da  su  Turo- 
poljci  sagradili  taj  grad  (fortalitium,  castellum)  onom  zgodom,  kad  je 
zaprijetila  velika  pogibelj  od  Turaka,  da  si  ondje  mogu  zakloniti 
svoje  glave  i  svoj  imetak,  Turopoljci  sagradise  taj  grad  na  svojoj 
djedovini  u  Donjem  Lukavcu.'  Pitanje  je  sada,  kad  je  ta  pogibelj 
od  Turaka  zaprijetila?  I  dalje,  koje  od  prilike  godine  nam  pisma  prvi 
put  spominju  grad  Lukavec? 

Proucimo  li  turopoljska  pisma,  zamijetit  cemo,  da  su  opdinske 
turopoljske  isprave  redovito  izdavane  u  Zagrebu  sve  do  god.  1474., 
a  neposredno  slijedeca  po  zupanu  izdana  je  26.  aprila  god.  1479. 
su  Lukavcu«."^  Ne  stoji  bo,  da  je  ta  listina  izdana  u  gradu 
Lukavcu,  ali  mi  mozemo  smatrati  sasvijem  izvjesnim,  da  se  tu  ima 
razumijevati  grad  Lukavec.  Godine  1481.  spominje  se  ve<5  kastelan 
lukavecki  Antun  Zeld,  a  isprava,  koja  ga  spominje  kao  takova  i 
zupana  turopoljskoga  izdana  je  »u  reCenom  Lukavcu«  (in  dicta  Lu- 
kavecz),  dakle  samo  u  gradvi  Lukavcu,  jer  se  Zeld  u  toj  ispravi 
oznacuje  caSdu  »ka§telana  lukaveckoga*.^  Sve  od  tada  po  vrhovnim 
zupanima  i  zupanima  izdane  listine  XV.  vijeka,  pisane  su  u  gradu 
Lukavcu,  a  ne  vi§e  u  Zagrebu,  a  prema  tome  stoji  nasa  tvrdnja,  da 
je  god.   1479.  ve6  opstojao  grad  Lukavec. 

Po  tom  mozemo  za  razdoblje,  kad  je  sagradjen  grad  Lukavec, 
uzeti  ono  izmedju  1474. —  1479.  Taj  prvotni  grad  turopoljski  bio  je 
sagradjen  od  drva.  SliCnih  drvenih  gradova,  ucvrSdenih  jos  sa  drve- 
nim  ogradama  (palisadamaj  i  grabama  bilo  je  u  na^oj  domovini  viSe, 
a  narocito  u  prijedjelima,  gdje  nije  bilo  kamena. 

Da  li  su  Turopoljci  u  smislu  tadasnjih  zakona  dobili  od  kralja 
j  posebnu  dozvolu  za  gradnju  grada,  ne  znamo,  ali  toliko  stoji,  da  je 
novi  lukaveCki  grad  odmah  bio  kraljevom  svojinom,  jer  svaka  tvr- 
dinja,  ako  nije  bila  narocito  komu  darovana,  smatrana  je  po  tada- 
njem  javnom  pravu  kraljevom  svojinom.  Skoro  iza  osnutka  ovoga 
grada  zaprijeti  pogibelj  od  Turaka.  U  toj  nevolji  zamolise  Turopoljci 


»  II-  64. 
«  II.  16. 
'  II.  21. 


285 

medvedgradskog  gospodara  Ivana  Tuza  od  Laka,  da  im  dade  strazu 
u  grad  Lukavec.  Tuz  stavi  u  grad  dvanaest  strijelaca  kao  pomocnu 
posadu.  Ali  kad  je  minula  pogibelj  od  Turaka,  nije  Tuz  izveo  iz 
grada  posadu,  vec  istisne  Turopoljce  iz  grada.'  To  je  Tuz  uciiiio 
svakako  na  temelju  zaloznog  prava,  jer  mu  je  kralj  Matija  Korvin 
zalozio  bio  gradove  Medvedgrad,  Rakovac  i  Lukavec  za  12.000  for. 
To  se  sve  dogodilo  prije  god.    1481.  (mjeseca  maja). 

Ova  zalozene  gradove  morao  je  Ivan  Tuz  izruciti  kralju,  a 
kralj  obeca,  da  ce  njemu  ili  njegovim  sinovima  nakon  pet  godina 
ove  gradove  povratiti  i  zapisati,  dok  lie  bude  njemu  ili  sinovima  nje- 
govim isplacena  zalozna  svota  od  12.000  for.  O  torn  izda  kralj  Ma- 
tija 6.  maja  god.   1481.  u  Korneuburgu  pismo.'"^ 

Tako  je  evo  grad  Lukavec  dosao  neposredno  u  kraljevske  ruke. 
Nije  nam  jasno,  za  sto  i  kako  je  kralj  Matija  ucinio  sa  Tuzom  taj 
ugovor,  jer  je  vec  u  to  vrijeme  Tuz  bio  osudjen  na  gubitak  imetka 
i  glave.  Najme,  30.  januara  godine  1481.  drzao  je  palatin  Mihalj 
Orszag  od  Guta  u  ime  kralja  sud  u  Zagrebu,  na  kojem  je  medju 
mnogim  hrvatskim  velikasima  i  vlastelom  takodjer  i  Ivan  Tuz  bio 
osudjen  na  gubitak  glave  i  imetka,  i  to  s  razloga,  sto  je  nevjernom 
Ivanu  Vitezu  od  Sredne,  biskupu  pecuhskom  pruzio  utociste  u  Med- 
vedgradu,  oslijepio  mnoge  Ijude,  pocinio  umorstva  i  mnoge  Ijude  bez 
suda  dao  smaknuti,  te  sto  su  njegovi  Ijudi  s  Medvedgrada,  Rakovca, 
Lukavca  i  Bisaga  pocinili  bili  mnogo  paleza.  Tako  je  on  dao  oslije- 
piti  i  svecenika  Benka,  plemica  kalnickog.^ 

Ova  osuda  poplasila  je  Tuza  tako,  da  je  pobjegao  s  djecom 
u  Veneciju,  pokupivsi  sto  je  mogao  pokretnina.* 

Prema  tomu  drzimo,  da  je  vec  slijedeci  nam  poznati  medved- 
gradski  kastelan  Mihajlo  Lovrand,  bio  neposredni  sluzbenik  kralja. 
Taj  se  21.  maja  1481.  spominje,  a  17.  decembra  spominje  se  Antun 
Zeld  kastelanom  lukaveckini.  Jedan  i  drugi  izdaju  pisma  u  gradu  Lu- 
kavcu.'^  Kao  stalno  ali  stoji,  da  je  god  1482.  grad  Lukavec  bio  u 
kralj evskoj  vlasti.  Te  se  godine  spominje  Luka  Pavicic,  sluzbenikom 
kralj  evoga  grada  Lukavca  (servitor  castri  iiostri  Lwkawcz),  i  ovomu 
je  kralj    Matija    darovao  28.  marta    dva  selista  u  Bapci.''  Kad  je  iz- 

'  II.  64.  i  mnoga  druga  mjesta. 

*  II.  18.  19. 

'  Thalloczy-Barabas,  Codex  Blagajanus.  391.— 410. 

'  II.  410. 

'  II.  20.  21. 

'  II.  26.  27. 


286 

minulo  onih  pet  godina,  zanioli  Ivan  Tu/  kralja  Matiju,  da  mu  vrati 
gradove  Medvedgrad,  Rakovac  i  Lukavec;  kralj  ne  samo  da  to  ne 
acini,  ve6  ga  paCe  izgrdi  i  otjera. ' 

Kralj  Matija  nije  imao  zakonitog  potomstva,  izim  izvanbraC- 
nog  sina  Ivana  Korvina,  kojega  ucini  liercegom  slavonskim,  opav- 
skim  i  liptovskim.  Njega  odluci,  da  po  smrti  svojoj  digne  na  ugarsko- 
hrvatsko  prijestolje.  Da  se  to  poluCi,  darovao  mu  je  mnoge  ugarske 
i  hrvatske  gradove  i  imanja,  nastojao  je  za  njega  predobiti  i  veli- 
kase  i  gradove,  koje  je  na  to  prisegom  obvezao.  Medju  onim  mnogim 
gradovima  darovao  mu  je  i  Medvedgrad  s  Rakovcem  i  Lukavcem. 
To  se  dogodilo  za  cijelo  prvih  mjeseci  godine  1489.  Kralj  povjeri 
ove  gradove  upravi  Andrije  Bota  od  Bajne,  kapetana  medvedgrad- 
skog,  koji  se  8.  maja  god.  1489.  u  Budimu  prisegom  obveza  kralju, 
da  ce  u  slucaju  smrti  kraljeve  te  gradove  izruciti  samo  hercegu  Ivanu 
Korvinu,  a  dotle  da  ce  ih  vjerno  cuvati.""* 

Kad  su  to  Turopoljci  saznali,  poslase  svoje  zastupnike  Mihalja 
Miksica,  Mateja  zupana  iz  Lomnice,  Gjuru  Trepsu  i  Dioniza  Pogle- 
dica  pred  zagrebacki  kaptol,  i  ovi  su  9.  jula  god.  1489.  svecano 
prosvjedovali  protiv  tog  kralj evskog  darovanja  grada  Lukavca,  uci- 
njenog  hercegu  Ivanu   Korvinu.'' 

Taj  prosvjed  ostade  dakako  bez  uspjeha.  Medjutim  je  Andrija 
Bot  prestao  upravljati  povjerenim  mu  gradovima,  koje  kralj  Matija 
povjeri  svom  dvorjaniku  Andriji  Labatlanu^.  God.  1490.  umre  kralj 
Matija  Korvin.  Nada,  da  ce  herceg  Ivan  Korvin  zasjesti  prijestolje,  do 
skora  utrne,  jer  ga  napustise  velikasi,  a  ono,  sto  mu  ostade  vjerno 
morade  podleci  premoci.  Velikasi,  sabrani  na  saboru  u  Budimu  17. 
juna  1490.,  nagodise  se  sa  Ivanom  Korvinom,  priznavsi  mu  posjed  i 
vlasnost  mnogih  darovanih  gradova,  priznase  ga  hercegom  slavon- 
skim i  obedase  mu  bosansku  krunu.  U  tom  ugovoru  izriCno  se  spo- 
minju  i  gradovi  Lukavec,  Medvedgrad  i  Rakovac,  glede  kojih  je  od- 
redjeno,  da  ih  drzi,  a  Ivanu  Tuzu  i  njegovim  sinovima  slobodno  je 
traziti  ove  gradove  natrag  putem  pravde.  Budu  li  Tuzu  dopitani,  ima 
ih  herceg  Ivan  izruCiti,  ako  li  pako  ne  budu,  neka  ostanu  za  uvijeke 
njemu  i  njegovom  potomstvu.^ 

Ivan    Korvin    preuzme    te    gradove  iz  ruku  Andrije  Labatlana.^ 

'  II.  77. 
=  II.  544. 
'  II.  64.  65. 
*  II.  77. 
'  II.  69.  70. 
«  II.  77. 


Vrata  grada  Lukavca. 


288 

Vec  slijede6e  godiue,  1491.-15.  augusta,  dosao  je  punomodnik 
Ivana  Tuza,  Gjuro  Kerecenj  iz  Kanjafelde,  pred  kaptol  cazmanski,  gdje 
u  ime  Tuza  i  njegovih  sinova  Stjepana,  Alfonsa  i  Matije  razlozi 
kako  je  Lukavec,  Medvedgrad  i  Rakovac  dosao  u  ruke  kralja  Matije, 
te  napokon  hercega  Ivana  Korvina,  koji  ih  u  to  vrijeme  posjedovaSe. 
Protiv  toga  posjedovanja  Korvinova,  ulozi  Kerecenj  u  ime  porodice 
Tuzove  sveCani  prosvjed,  da  se  tako  sacuva  njihovo  pravo  na  Lukavec 
i  ostala  dva  grada. ' 

Ali  i  taj  prosvjed  nije  nista  pomagao  Tuzima,  jer  Lukavec  osta 
u  posjedu  hercega  Ivana.  U  Lukavcu  sjede  i  nadalje  njegovi  kaste- 
lani,  koji  su  ujedno  zupani  turopoljski.  S  toga  i  razumijemo  za  sto 
Turopoljci  ne  dizu  pravde  poradi  grada  Lukavca,  koji  fakticno  stoji 
pod  upravom  njihova  zupana,  i  u  njem  drze  svoje  zborove.  Barem 
je  tako  miran  odnosaj  sve  do  iza  god.  1510.  Od  svih  Korvinovih  ka- 
stelana  u  Lukavcu,  najvazniji  je  Stjepan  Berislavic  iz  Vrhrike.  I  kralj 
priznaje  Ivana  Korvina,  koji  je  obnasao  i  cast  bansku,  zakonitim  go- 
spodarom  Lukavca. 

Medjutim  Tuzi  nijesu  napustili  svoje  pravo  na  Lukavec,  Ra- 
kovac i  Medvedgrad.  I'arnica  je  neprestano  tekla  kod  kraljevske  kurije. 
Na  kraljevskom  sudu  u  Budimu  g.  1494.,-  u  osmici  sv.  Triju  kralja,  bude 
ta  parnica  otstupljena  banskomu  sudu.^  God.  1494.  sudio  je  u  toj  par- 
nici,  po  nalogu  kralja  Vladislava  II.  ban  Ladislav  Kanizki  17.  februara. 
U  Virovitici  bio  je  taj  sud.  Sada  se  javlja  samo  Alfons  Tuz  po  svom 
punomo6niku  Mirku  iz  Rovisda,  kojemu  je  dao  punomoc,  izdanu  po 
mIetaCkom  patrijarhi.  Ovaj  je  razlozio  prava  i  zahtjeve  Tuza,  dok  je 
zastupnik  hercega  Ivana  Korvina,  Toma  iz  Bakse  tvrdio,  da  se  prava 
njegova  gospodara  temelje  na  poveljama  i  pismima,  kojih  da  Korvin 
imade  u  obilju.  Zato  je  ban  izrekao  presudu,  da  herceg  Ivan  Korvin 
ima  ta  pisma  iznijeti  u  osmici  Jakovlja,  a  onda,  da  6e  izrec^i  ko- 
nacnu  presudu.^ 

Skoro  na  to  zasjedne  herceg  Ivan  Korvin  bansku  stolicu.  Da 
§to,  da  nije  mogao  banski  sud  suditi  ovu  pravdu  izmedju  Alfonsa  i 
Matije  Tuza,  te  bana,  jer  ban  bijase  strankom.  To  mu  je  i  sam  kralj 
usmeno  rekao.  Zato  je  kralj  odredio,  da  se  ta  pravda  sudi  u  Bu- 
dimu na  osmicnom  sudu  o  Gjurgjevu  1495.,  kojemu  ima  predsjedati 
pecuhski  biskup  Sigismund  Ernust  Cakovacki,    kralj.  riznicar.  Ujedno  i^ 

nalozi  zagrebackom   kaptolu,  da  izaSalje  k  banu  hercegu  Ivanu  Kor- 

■  II.  76-77. 

'  n.  146. 

»  II.  140-142. 


289 

vinu  svog  covjeka,  sa  kraljevskim  povjerenikom,  koji  ce  ga  pozvati 
iia  sud  u  Budim,  kamo  ima  do6i  osobno  ili  poslati  svoga  zastupnika 
i  ondje  se  pokoriti  presudi.  Kaptol  iza^alje  svog  kanonika  Pavla  iz 
Ivanica  s  kraljevskim  covjekom  Gjurom  Stubickim,  koji  u  utorak 
po  Cvijetnici  obavise  u  Zagrebu  kraljev  nalog,  posto  su  bana  pozvali 
na  sud  po  njegovom  zagrebackom  gradjaninom  Lovri  Sporaru.  O  svemu 
torn  izvijestio  je  kaptol  kralja   pismom  od    15.  aprila    1495.^ 

Za  sve  to  vrijeme  upravljahu  s  Lukavcem,  Medvedgradom  i 
Rakovcem,  Pavao  Buzanic  i  Stjepan  Berislavic.  God.  1498.  izrucili 
su  ova  dvojica  te  gradove  hercegu  i  banu  Ivanu  Korvinu,  koji  im 
je  21.  juna  izdao  o  torn  potvrdu  i  otpusnicu.'^ 

Kako  je  dalje  gornja  parnica  izmedju  Tuza  i  Korvina  tekla  ne 
znamo,  jer  nam  nisu  poznati  spisi,  ali  je  svakako  svrsena  godine 
1499.  Alfonso  Tuz,  prepost  i  kanonik  zagrebacki  uso  je  u  veliku  milost 
kralja  Vladislava,  tako,  da  ga  je  ovaj  nakanio  u  casti  povisiti.  Obzirom 
na  sve  to  proda  Alfonso  Tuz  pred  budimskim  kaptolom  3.  oktobra 
god.  1499.  gradove  Medvedgrad,  Lukavec  i  Rakovac  za  40.000  for. 
kralju   Vladislavu.'^ 

Herceg  Ivan  Korvin  ostade  dakako  u  posjedu  Lukavca.  God. 
1501.  bio  je  kastelanom  lukaveckim  Ladislav  Horvat-^,  a  god.  1502. 
24.  augvista  nalozio  je  kralj  Vladislav  kaptolu  zagrebackomu,  da  her- 
cega  i  bana  Ivana  Korvina  uvede  u  posjed  gradova  Medvegrada, 
Rakovca  i  Lukavca,  koje  mu  je  posebnom  poveljom  darovao.  Ovdje 
se  pozivlje  kralj  na  ugovor  pozunski  od  17.  juna  1490.,  sto  ga  je  i 
kralj  Vladislav  potvrdio  u  Farkashidi  31.  jula  1490.^  Kako  i  kada 
je  ovo  uvedenje  provedeno,  nije  nam  poznato 

Dok  je  kako  smo  vidili  Alfonso  Tuz  prodao  svoje  pravo  na 
Lukavec,  nije  to  ucinila  jos  ziva  mu  sestra  Sofija,  zena  Andrije  He- 
ninga  Susjedgradskoga.  Kad  je  ova  7.  septembra  godine  1503. 
pred  zagrebackim  kaptolom  ucinila  ugovor  zamjenicnog  nasljetstva  sa 
svojim  muzem,  navodi  ona  i  grad  Lukavec  kao  svoje  imanje,  premda 
priznaje,  da  je  taj   grad  u  rukama  Korvinovim.^ 

Godine  1504.  12.  oktobra  umrije  herceg  i  lian  Ivan  Korvin  u 
Krapini,  a  zakopan  bude  u  crkvi  lepoglavskoga  pavlinskoga  samo- 
stana.    Ostavi  udovicu  Beatricu  i  djecu    Krsta  i  Jelisavu.    Tako    evo 

"  II.  146-149. 

'  II.  180. 

'  II    184.  185. 

*  Akadem.  arkiv  u  Zagrebu:  Doc.  a.  1513. 

"  II.  203—204. 

'  II.  207.— 209.,  225. 

19 


290 

dodje  grad  Lukavec  u  vlast  Beatrice  udove  hercegove  i  njezine  djece. 
Gradom  opet  upravljase  kao  kapetan  poznati  Stjepan  Berislavid. 

Medje  posjeda  grada  Lukavca  bile  su  u  velikom  neredu,  te  je  s 
toga  herceskinja  Beatrica  zamolila  kralja,  da  odredi  ophodnju  medja. 
24.  maja  god.  1508.  nalozi  kralj  \'ladislav  II.  zagrebackoni  kaptolu, 
da  se  te  medje  obidju  i  urede. ' 

God.  1509.  uda  se  Beatrica  ponovno  za  markgrofa  Jurja  Bran- 
denburskoga,  koji  tako  postane  suvlasnikom  grada  Lukavca.  Ved  17. 
aprila  1 509.  polaze  Stjepan  Berislavic  u  Gjuli  prisegu,  da  ce  cuvati 
povjerene  mu  gradove  Medvedgrad,  Lukavec  i  Rakovac,  te  da  ce  ih 
u  svako  doba  sa  svim  topovima  i  opremom  te  pripadnostima  na  prvi 
poziv  izruCiti  Beatrici  ili  muzu  joj  Jurju.  Ako  bi  koji  od  ove  dvojice 
gospodara  umro,  izrucit  ce  prezivjelomu.  Tako  isto  ce  cuvati  i  to 
obdrzavati  Berislavicevi  sluzbenici  u  tim  gradovima.  Tu  zakletvu  pot- 
pisao  je  Berislavid  casnim  hrvatskim  pismom  —  glagolicom.^ 

Stjepan  Berislavic  umrije  valjda  skoro  na  to,  jer  vec  17.  marta 
god.  1510  bijase  kastelanom  ovih  gradova  sin  mu  Gjuro  Berislavic. 
I  ovaj  je  tog  dana  u  Varazdinu  izdao  pismo,  u  kojem  se  je  pod 
prisegom  obvezao  inarkgrofu  Jurju  i  zeni  mu  Beatrici  kao  njegov 
otac  glede  cuvanja  i  predavanja  povjerenih  mu  gradova.  Cini  se  iz 
rijeci  toga  pisma,  da  je  Gjuro  Berislavic  primio  upravu  i  cuvanje 
tih  gradova  iz  polovine,  t.  j.  da  je  njemu  pol  dohodaka  pripadalo 
(^pro  media  parte  dederuntj.*  Dakle  to  mu  bijase  placom. 

Nekoliko  dana  na  to  umrije  Beatrica  (oko  20.  III.)  valjda  u  Va- 
razdinu, a  Juraj  se  BrandenburSki  pozuri,  da  stece  vlasnost  gradova 
svoje  pokojne  zene.  To  mu  bijase  lako  kao  kraljevskom  rodjaku,  i 
vidimo,  da  je  kralj  Vladislav  vec  21.  marta  u  Ostrogonu  izdao  da- 
rovnicu,  kojom  je  Jurju  markgrofu  Brandenburskomu  darovao  Med- 
vedgrad, Rakovac  i  Lukavec,  sa  svim  turopoljskim  selima :  Mlakom, 
Plesom,  Rakarjem,  Kobilicem,  Goricom.  Kucem,  Busevcem,  Mrac- 
linom,  Kui>ancem,  Kurilovcem,  Lomnicom,  Lukavcem,  Malim  i  Velikim 
Obrezem,  Vukovinom,  Kupcinom,  Luzjem,  Hrelidem,  Lekenikom,  Du- 
brancem  kod  sv.  Kate,  Gustilnicom,  \'ojno§cem,  Jarebidem,  Novakima, 
Demerjem,  Vukomeri6em,  Bukovcakom  i  Draganozcem.  Osim  toga  mu 
daruje  neke  zagorske,  slavonske  i  ugarske  gradove.* 

Dok  je  tako  dobio  juraj   markgrof  Brandenburski   darovnicu  za 

'  II.  248. 
»  II.  257.  -259. 
'  II.  283.-284. 
♦  II.  285.-289. 


291 

recene  gradove,  eto  vec  25.  aprila  izdaje  kralj  Vladislav  u  Vise- 
gradu  Mojsiji  Buzlaju  mestru  svoga  dvora  i  sinu  njegovom  Ladi- 
siavu  svom  peharniku  darovnicu  za  gradove  Medvedgrad,  Lukavec 
i  Rakovac,  koji  su  gradovi  kako  veli  pripali  kruni.  Buzlaj  imao 
je  za  to  otstupiti  kralju  trgoviste  Buzu  u  Erdeljix  i  trgoviste  Sam- 
bok  u  Ugarskoj,  te  nadoplatiti  jos  1000  forinti.  Kralj  isti  dan  na- 
lozi  kaptolu  zagrebackomu,  da  Buzlaje  uvede  u  posjed  ovih  daro- 
vanih  gradova',  Ovo  darovanje  da  sto  ostalo  je  hez  uspjeha,  jer  je 
markgrof  Gjuro  ostao  i  nadalje  gospodarom  tih  gradova.  Od  tada 
nalazimo,  da  Lukavcem  upravljaju  tudjinci,  kapetani  medvedgradski, 
sluzbenici  markgrofovi.  Ve6  g.  1512.  bio  je  kapetanom  lukaveckim 
Petar  Pan  iz  Kunigsfelda,  god.  1516.  Konrad  Pincinger,  1519.  Sigis- 
mund  Frodnohar  iz  Bednje.  God.  1519.  spominje  se  faktorom  luka- 
veckim Krsto  Pan,  valjda  sin  Petrov,  a  kastelanom  neki  Andrija  Krznar, 
a  g.   1520.  Benko  Stos  kapetanom. 

God.  1521.  bijase  grad  Lukavec  u  rukama  Ivana  Kosarskoga 
od  Kolovratd,  kapetana  Medvedgradskog,  dvorjanika  kralja  Ljude- 
vita.  Historik  Kukuljevic  tvrdi,  da  je  oko  god.  1520.  markgrof  Juraj 
zalozio  Medvedgrad  za  3000  forinti  tomu  Kosarskomu.'^  Po  torn 
evo  bi  uz  Medvedgrad  drzao  i  Lukavec.  Sto  i  kakova  su  nasilja 
ovi  kapetani  medvedgradski  po  Turopolju  cinili,  govorimo  na  drugom 
mjestu. 

God.  1513.  opet  se  javljaju  potomci  Ivana  Tuza  sa  svojim  za- 
htjevima  glede  Lukavca  i  drugih  gradova.  Bila  je  to  Sofija  zena 
Mate  Frankopana,  a  sestra  Alfonza  Tuza,  pak  Nikola  Dersfy,  sin  So- 
fije  Tuzove,  kceri  Nikole  brata  Ivana  Tuza.'^  Dbk  je  Dersfy  sa  svojim 
zahtjevima  bio  odbijen,  znala  je  Sofija  protiv  markgrofa  Jurja  isposlo- 
vati  u  bana  i  palatina  Mirka  Perena  presudu,  da  joj  se  Medvedgrad 
i  Lukavec  uruci.  To  urucenje  (restatutioj  imao  je  provesti  zagre- 
backi  kaptol  Kad  je  izaslanik  kaptola  prebendar  Blaz  iz  Nedeljisca  s 
banskim  povjerenikom  mestrom  Ivanom  Hethejem  dosao  na  Medved- 
grad i  Lukavec,  budu  potjerani  od  Ijudi  markgrof  ovih.* 

God.  1517.  mnogo  se  radilo  oko  popravka  i  utvrda  grada 
Lukavca.  Po  nalogu  markgrofovom  prisilio  je  tadanji  kapetan  medved- 
gradski Konrad  Pincinger  kmetove  iz  Rakovca  i  Vrbovca,  da  su  mo- 


'  II.  289.-291. 

'  Arkiv    za  Jugoslav,  povj.  III.  52.  Valjda    to  tvrdi  po   vijesti    sadrzanoj 
u  nize  spomenutom  prodajnom  ugovoru  od  g.  1524. 
'  II.  304.  -  307. 
*  II.  o24.— 325.  359. 


292 

rali  raditi  oko  popravljanja  grada  Lukavca.  Na  to  nasilje  potuzili 
se  receni  kmetovi  samom  markgrofu  naglasujudi,  da  nijesu  nikad 
morali  obavljati  takove  poslove  onkraj  Save,  kad  ne  mogu  ni  doma 
svladati,  ono,  §to  se  od  njih  trazi.' 

Lukavec  je  neprestano  imao  svocra  kaStelana,  koji  je  ujedno 
bio  i  zupanom  turopoljskim.  Da  §to  taj  bijaSe  ovisan  o  kapetanu 
medvedgradskom. 

Otkako  ie  markgrof  Brandenburski  postao  gospodarom  Lukavca, 
tekla  je  pravda  izmedju  njega  i  Turopoljaca,  koje  je  hotio  sasvim 
uniStiti  i  potisnuti  u  knietstvo.  Napokon  je  godine  1520.  kralj  iz- 
rekao  presudu  u  prilog  Turopoljaca.  Valjda  se  tada  markgrof  zelio 
rijesiti  toga  grada.  Xjemu  uspije  prodati  sve  svoje  gradove  u  Hr- 
vatskoj,  a  medju  njima  i  Lukavec.  U  Budimu,  dne  27.  oktobra  god. 
1524.  potpisao  je  markgrof  prodajni  ugovor,  kojim  je  sve  hrvatske 
o-radove  prodao  kraljici  Mariji,  zeni  Ljudevita  IL,  za  22.000  forinti  i 
platez  Kosarskomu  od  3000  for.,  sto  mu  je  markgrof  dugovao.^ 

Nu  ovom  prodajcim  nije  odmah  kapetan  Kosarski  otisao  iz 
Medvedgrada,  jer  ga  u  decembru  iste  godine  spominju  pisma.  On 
je  bio  veliki  nasilnik,  jer  od  njega  stradahu  Turopoljci  veoma  mnogo. 
Za  cijelo  nije  odmah  dobio  isplacenu  svoju  trazbinu.  God.  1527.  vec 
ga  tamo  nije  bilo.-' 

Kraljica  je  Marija  medjutim  dugovala  Franji  Bacanu  hrvatskom 
banu  2000  for.  za  kup  njegovog  dvora  Horhi  zvanog,  sto  ga  je 
prodao  Pavlu  l-Jakicu.  Za  taj  dug  zalozi  kraljica  15.  marta  god.  1527. 
Bacanu  grad  Lukavec.^  Dali  je  Bacan  dosao  u  posjed  Lukavca  nije 
nam  poznato,  jer  nemamo  o  tom  vijesti.  Pak  ako  i  jest,  doskora 
bude  istisnut  kao  prista§a  Habsburgovca  kralja  Ferdinanda  L,  sto  ga 
Hrvati  1.  januara  1527.  na  Cetinu  izabrase  svojim  kraljem,  od  pri- 
stasa  protukralja  Ivana  Zapoljskoga,  kojima  bijaSe  u  Hrvatskoj  na 
celu  mozni   Krsto   Frankopan  knez  Krcki,  Modruski  i  Senjski. 

Otkako  je  knez  Ivan  Karlovic  Ivrbavski  kupio  od  kraljice  Ma- 
rije  grad  Medvedgrad  s  Rakovcem",  te  sa  svojim  surjakom  knezom 
Nikolom  Zrinskim  starijim  uredio  zajednicu  uzivanja  tih  gradova, 
zaposjedne  i  Lukavec,  te  vec  9.  augusta  godine  1527.  daje  neke  slo- 
bo-^tine  Tomi  i  Grgi  Pogledicu.  31.  jula  1527.  javlja  knez  Krsto 
Frankopan  senjskomu  biskupu  jozeficu,  da  knez  Ivan   Karlovic^  ugnje- 

'  II.  3.S4.— SSf). 

MI.  .')lit.— o22. 

'  n.  339. 

*  III.  4. 

»  Arkiv  III.  52.-58.  i  dodatak  listina  XXXI 


293 

lava  plfmice   Lukavcaue  (Turopoljce).'   U  ujegovo  doba  bili  sua   Lu- 
kavcu  kastelaai   Pavao  Stojsic  i  Gr<^ar  Petrovic. 

Poslije  smrti  Ivana  Karlovica  zapremi  Lukavec  na  temelju  raznih 
nasljednih  ugovora  njegov  surjak  knez  Nikola  Zrinski,  koji  vec  18. 
januara  1532.  izdaje  pismo  u  »svom«  gradu  Lukavcu."^  Pisma  spo- 
minju,  da  je  Zrinski  Lukavec  kupio  od  Franje  Badana.^  Od  toga  vre- 
mena  pak  sve  do  polovine  XVI.  vijeka  ostaje  grad  Lukavec  u  po- 
sjedu  porodice  Zrinskih. 

God  1534.  umrije.  Nikola  Zrinski,  ostavivsi  udovu  Jelenu  kne- 
ginju  Krbavsku  i  dva  malodobna  sina  Ivana  i  Nikolu,  potonjeg  slavnog 
sigetskog  junaka.  Ve6  2.  decembra  iste  godine  darova  kralj  Fer- 
dinand 1.  grad  Medvedgrad  s  Rakovcem  i  Lukavcem  svom  kapetanu 
i  savjetniku  Ljudevitu  Lovri  Pakrackomu  (Pekry)  od  Petrovine  kao 
odstetu  za  vjerne  sluzbe  i  troskove,  koje  je  on  ucinio  za  kralja,  sto 
je  iznasalo  do  10.000  for.  Nu  ovi  gradovi  bili  su  u  rukama  obitelji 
Zrinskih,  te  ih  do  tog  vremena  ne  mogase  zadobiti.  Za  to  izda  kralj 
Ljudevitu  Pakrackom  4.  decembra  t.  g.  pismo,  kojim  obecaje,  da  6e 
do  slijedeceg  Jurjeva  te  gradove  iz  ruku  Zrinskih  izbaviti  i  njemu  ih 
uruciti;  ne  ce  li  pako  udovica  Zrinska  i  djeca  njezina  htjeti  gradove 
te  izruciti,  slobodno  mu  je  (Pakrackomuj,  da  ih  silom  zauzme. 
Zrinska  udovica  branila  je  svoje  pravo  za  cijelo  pozivaju6i  se  na 
zapis  (kraljevski)  ucinjen  Ivanu  Karlovicu  Krbavskom  i  na  nasljedne 
ugovore  sklopljene  izmedju  brata  i  muza  njezina.  Za  to  je  sada  jasno, 
za  sto  je  kralj  g.  1535.  pozvao  kaptol  zagrebacki,  da  dostavi  kraljevom 
tajniku  Albertu  prepostu  pecuhskom  prijepis  zapisa,  koji  se  cuvao  u 
arkivu  toga  kaptola.* 

Medjutim  javljaju  se  opet  potomci  Ivana  Tuza,  da  uzdrze  svoje 
pravo  na  gradove  svog  pradjeda.  28.  augusta  god.  1535.,  dolazi  pred 
cazmanski  kaptol  Petar  Palffi  Zelenski,  koji  u  ime  svojih  sinova  Stje- 
pana  i  Vuka,  te  zene  svoje  Sofije  i  ostalih  njezinih  sestara  kceri 
Dersfyja  od  SrediSca,  ulozi  svecani  prosvjed  protiv  darovnice  kraljeve 
izdanoj   Ljudevitu  Pakrackomu  za  Medvedgrad,   Rakovec   i  Lukavec.^ 

Prepost  pecuhski  Alberto  dosao  je  osobno  udovici  Zrinskoj  i 
njezinoj    djeci  te  trazio   izrucenje    ovih   gradova.  Udovica  zatrazi  tada 


'  III.  2.  525. 
'  III-  526.-527. 

'*  III.  313.  »  .  .  castellum  Lukawez  seorsum  a  .  .  .  Francisco  de  Batthyan 
se  emisse  retul. 

'  III.  24.-26.  28. 
«  III.  29.— 30. 


294 

zastitu  u  hrvatskih  staleza  i  redova,  koji  se  pismom  iz  Za^reba  19.  sep- 
tenibra  1535.  obrate  molbom  na  kralja,  moleci,  da  s  obzirum  na  to,  §to 
je  pokojni  Nikola  Zrinski  te  gradove  kupio  i  iiaslijedio,  te  poradi 
velikih  zasluga  ^to  ih  je  sacuvao  od  Zapoljinih  pristasa,  ostavi  te  gra- 
dove u  rukama  Zrinskih,  a  hode  li  im  zaista  oduzeti  ih,  neka  ih  ot- 
§teti.*  Medjutim  nadjose  si  Zrinski  dobra  prijatelju  skivnog  brani- 
telja  Kisega  Nikolu  Jurisida,  koji  im  obeda  u  kralja  isposlovati  pisma, 
po  kojima  bi  Lukavec,  Medved<j;rad  i  Rakovac  ostao  kao  bustiiia  u 
rukama  njihovim.  Ved  24.  jula  1539.  pristaje  kralj  na  to,  sto  je  Jurisid 
ohedSLO.'^  To  svoje  obeiianje  izvrsi  kralj  god.  1541.  kad  je  u  Beckom, 
novom  mjestu  19.  januara  izdao  ispravu,  kojom  je  bradi  Ivanu  i  Ni- 
koli  Zrinskomu  darovao  grad  Medvedgrad,  te  kastele  Lukavec  i  Ra- 
kovac, pak  nalozio  kaptolu  cazmanskom,  da  obdarenike  propisno  uvede 
u   posjed.^ 

Malo  iza  toga  g.  1542.  pogibe  Ivan  Zrinski  pod  biskupovim  gradom 
Vinodolom,  i  tako  osta  Nikola  sam  gospodarom  Lukavca.  Njegova  zena 
bila  je  knjeginja  Kata  Frankopanka,  sestra  Stjepana  Frankopana  pos- 
Ijednjega  od  loze  ozaljskih  Frankopana.  Sa  Stjepanom  sklopi  ban  Ni- 
kola Zrinski  god.  1544.  ugovor  o  uzajamnom  nasljetstvu.  U  tom  se 
ugovoru  medju  Zrinskim  gradovima  navodi  i  grad  Lukavec* 

Makar  da  je  ban  Nikola  Zrinski  bio  junak  od  pete  do  glave, 
bio  je  ipak  veliki  nasilnik.  Po  njegovom  nalogu  cinili  su  njegovi 
sluzbenici  silna  nasilja  u  Turopolju.  Nije  onda  ni  cudo,  da  su  i  Tu- 
ropoljci  godine    1550.  ustali  i  potjerali  njegove    vojnike  iz  Turopolja. 

Turopoljci  ne  samo,  da  su  branili  svoju  slobodu,  i  podnasali  pred 
kraljem  tuzbe  glede  nasilja,  koja  su  im  nanesena,  oni  su  takodjer  trazili 
svoj  grad  Lukavec,  da  im  se  vrati.  Od  g.  1546.  pak  do  1553.  bilo  je 
mnogo  istraga  protiv  Zrinskoga.  Sto  nije  uspjelo  svim  kralj evskim 
nalozima,  uspjelo  je  posredovanjem  biskupa  gjurskog  Pavla  Gregor- 
janca,  Mihajla  Mereja  kr.  namjesnika,  Tome  iz  Kamarja  potsuca  kr. 
kurije  i  hrvatskog  protonotara  Mihajla  Ravenskoga.  Ovi  izmiriSe 
Turopoljce  i  Zrinskoga,  tako,  da  su  obje  stranke  pred  kraljem  u  Po- 
zunu  26.  oktobra  g.  1 553.  utanaCile  izmirenje,  i  Zrinski  6e  Turo- 
poljcima  vratiti  Lukavec,  a  Turopoljci  zaboravit  na  sve  nepravde  i 
naiiilja,  koja  su  pretrpili.  Istog  dana  nalozi  kralj  kaptolu  zagre- 
baCkomu,  da  iza^alje  svog  izaslanika,  pred  kojim  6e  se  grad  Lukavec 
izruCiti  Turopoljcima.  Ved    1 1 .  novembra,  na  samo   Martinje,  dosli  su 

'  III.  30.— 33. 
"  III.  71.-82. 
'  III.  8L  82. 
*  III.  92.-95. 


295 

zastupnici  o]-»cine  Turopoljske  pred  zajrrebacki  kaptol,  te  su  ondje  oci- 
tovali  da  im  je  ban  Nikola  Zrinski  potpunoma  zadovoljio  i  predao 
grad  Lukavec  sa  svim  topovima  i  namjestajem,  a  oiii  da  ga  rijesavaju 
svake  odgovornosti  glede  uepravde  i  nasilja  njima  nanesenih. 

Sad  je  samo  jos  trebalo  obaviti  izrucenje  i  preuzece  grada 
Lukavca,  Zrinski  je  zamolio  kaptol,  da  izasalje  svoje  izaslanika  u  Bre- 
zovicu,  dvor  Ambroza  Gregorjanca^  gdje  je  Zrinski  bio  bolestan,  radi 
cesa  ne  mogose  osobno  doci  pred  kaptol.  Kaptol  izasalje  kanonike 
Nikolu  Slobocina  i  Ivana  Moslavackog  k  Zrinskomu.  Ovi  dodjose  u  dvor 
Brezovicu  12.  novembra  i  tu  je  Zrinski  Turopoljcima  izrucio  grad  Luka- 


Dvoriste  u  gradu  Lukavcu. 


vec  sa  svim  topovima,  namjestajem  i  pripadnostima,  i  izjavio,  da  je  i  on 
sa  strane  Turopoljaca  primio  potpunu  zadovoljgtinu.  O  izjavi  Zrinskoga 
izda  kaptol  svecanu  ispravu.  Tako  je  kaptol  ve6  19.  novembra 
poslao  na  lice  mjesta  u  Lukavec  kanonike  Krsta  Mikulida  i  Vinka  I'z 
Par  me,  da  prisustvuju  izrucenju  i  primanju  grada  Lukavca.  Do^avsi 
onamo  nasli  su  tamo  Ambroza  Gregorjanca,  koji  je  u  ime  bana  Ni- 
kole  Zrinskoga  otvorio  gradska  vrata  i  izrucio  Turopoljcima  grad  sa 
svim  unutri.  Turopoljci  izrucise  Gregorjancu  potvrdu  glede  primitka, 
na  sto  je  Gregorijanec  otisao.  Nu  kad  su  Turopoljci  dosli  na  grad- 
ski  majur  Talodium),  nasli  su  tamo  bivsega  kastelana  lukaveckoga 
Luku  Markovi(5a  sa  obitelju  i  vratarima  vojnicima,  davsi  mu  rok 
od  tri  dana,   da  ostavi  majur  sa  svojim  Ijudima  i  zitom. 


296 

O  ucinjenoj  predaji  izda  kaptol  2l.  novembra  pismo.  Ali  me- 
djiitim  kastelan  se  Markovic  nije  udaljio  s  majura.  To  su  Turopoljci 
smatrali  povredom  ugovora  i  ocitovanja,  koje  im  je  ucinio  Zrinski,  za 
to  evo  28.  decembra  ulazu  pred  zagrebackim  kaptolom  svecani  pro- 
svjed,  stavivsi  izvan  kreposti  svoje  oc^itovanje  poirledom  na  receni 
niajur. ' 

Turopoljci  se  s  toga  potuzi^e  i  kralju,  koji  pozove  Zrinskoga 
preda  se  na  sud.-  Ta  pravda  radi  to^-  majura  trajala  je  jos  go- 
dine   1555. 

Dok  se  to  dogadjalo,  darova  kralj.  namjesnik  u  Ugarskoj 
biskup  jegarski  Franjo  Ilocki  (Ujlakyi  grad  Lukavec  Tomi  Xadazdu 
dvorskom  sucu.  Koje  je  to  godine  ucinjeno  nije  nam  poznato,  ali 
svakako  prije  g.  1554.  Mozda  odmah  nakon  izrucenja  grada  Turo- 
poljcima.  Ved  1554.  tekla  je  pravda  medju  Turopoljcima  i  Nadazdom 
radi  Lukavca.  Kako  je  ta  parnica  tekla  nije  za  nas  od  vaznosti  — 
jer  grad  Lukavec  osta  ipak  u  rukama  turopoljskim.  Spomenut  demo 
samo,  da  je  po  smrti  Tome  vodio  pravdu  dalje  sin  mu  Franjo  Nadazd 
i  da  su  Turopoljci  potjerali  povjerenstvo  g.  1566.,  kad  je  ovo  htjelo 
uvesti  Nadazda  u  posjed  grada.  Napokon  god.  1582.  dosudi  ban 
Krsto  Ungrad  grad  Lukavec  Turopoljcima  i  to  Stjepanu  Miksicu,  koji 
je  dokazao,  da  je  taj  grad  sagradjen  na  njegovoj  djedovini.^  Da- 
kako  to  je  bilo  nuzno,  jer  samo  na  taj  nacin  moglo  se  dokazati 
pravo  na  Lukavec. 

Kad  su  Turopoljci  preuzeli  od  Zrinskoga  grad  Lukavec,  bio  je 
taj  cijel,  dobro  utvrdjen  i  providjen.  Ne  znamo  kako  je  doslo  do  toga, 
da  je  grad  Lukavec  bio  vec  godine  1556.  razvaljen.  Te  najme 
godine  10.  maja  sabrala  se  je  opcina  turopoljska  po  svojim  za- 
stupnicama  pred  kaptolom  zagrebaCkim,  te  je  tamo  primila  u  svoje 
bratstvo,  Mateja  Zalatnoka  inace  Slatinskoga  te  mu  darovala  zemljiste, 
na  kojem  je  stajao  razvaljen  grad  Lukavec  i  locum  dicti  fortalitii  seu 
castelli  eorum  Lwkawecz  diruti)  zajedno  s  opkopom  gradskim  i  mli- 
nom  u  gradskom  opkopu,  i  jo§  neka  zemlji^ta  i  sume.  Po  njemu  da- 
rovala je  opdina  to  sve  jos  i  bratu  njegovom  Cijuri  i  kcerima  nje- 
govim  Ani,  Margareti  i  Magdaleni.'*  Opdina  je  to  udinila  Slatinskomu 
kao  priznanje  zasluga,  koje  je  stekao  po  Turopolje  u  parnici  protiv 
Zrinskoga. 

'  111.  317.-332. 
'  m.  340.-343. 

''  III.  391.  IV.  14.  41.  Sravni    savezni    clanak  o  Donjem  Lukavcem,  na- 
rocito  god.  1412.  i    1428. 
*  III.  378.-382. 


297 

Dok  je  tekla  parnica  <^lede  n^rada  r.ukavca  medju  Taropoljcima 
i  Nadazdima,  nije  niti  kralj  priznavao  Turopoljce  vlasnicima  j^rada 
Lukavca.  S  toga  i  vidimo,  da  se  u  kralj.  darovnici  za  Turopoljce 
god.  1560.,  gdje  S2  nabrajaju  turupoljski  posjedi,  izricno  naglasuje 
sizim  grada  Lukavca  i  njegovih  pristajalista«,  koji  je  po  kr.  namjes- 
niku  Franji  IloCkom  bio  darovan  Tomi  Nadazdu. ' 

Usuprot  svemu  tomu  ostade  Matej  Slatinski  ipak  u  posjedu 
razvaljenog  grada  Lukavca,  koji  nije  nikad  vi.se  obnovljen  na  istom 
mjestu. 

Potreba,  da  opcina  ima  svoj  grad,  mora  da  se  osje^ala,  jer 
Turopoljci  sagradise  novi  grad  istog  imeiia  na  istom  mjestu,  gdje  i 
danas  stoji.  Grad  je  bio  god.  1576.  vec  gotov,  jer  je  12.  februara  sklopio 
zupan  Matej  Slatinski,  te  Benko  Arbanas,  Stjepan  Benesi(5,  Ivan 
Vlah,  Gjuro  Volaric  i  Ivan  Stanilovic,  u  ime  sviju  plemica  iz  Gornjeg 
i  Donjeg  Lukavca,  Donje  Lomnice  i  Malog  Obreza  ugovor  sa  Gjurom 
Levacicem  (kmetom  Slatinskogaj,  kojeg  namjestise  vratarom  (portariusj 
grada  Lukavca  za  jednu  godinu  uz  placu  od  12  for.,  12  cetvrtinaka 
zita  i  5  kablova  vina,^ 

Istom  kad  je  god.  1582.  ban  Ivan  Ungnad  izrekao  spomenutu 
presudu  glede  Lukavca,  osta  taj  razruseni  grad  unapred  u  mirnom  po- 
sjedu porodice  Slatinskog.  God.  1587.  zadobio  je  tadanji  kanonik  za- 
grebacki  Gjuro  Slatinski  sin  Matej ev  zajedno  s  bratom  Baltazarom 
majkom  Katom  Gubasevackom  i  sestrom  Margaretom  udovom  Stje- 
pana  Hada  darovnicu  kralja  Rudolfa  II.  za  mjesto  (fundus),  na  kojem 
je  stajao  grad  Lukavec  i  posjede  u  Donjem  Lukavcu,  Trnovcu,  Ku- 
rilovcu,  Kusancu,  Plesu,  Novgarima,  Lekeniku,  Kostanjevcu  i  Du- 
brancu.^  Gjuro  je  Slatinski  postao  kasnije  biskupom  pecuhskim  i  na- 
pokon  rosonskim,  arcidjakonom  vrboveckim,  te  je  valjda  sve  svoje 
pravo  na  Lukavec  prepustio  potomcima  svoje  sestre  Margarete. 

Cini  se,  da  je  novi  turopoljski  grad  Lukavec  bio  isprva  od 
drva  sagradjen  kako  je  bio  i  stari.  Bio  je  za  cijelo  vrlo  nialen  i  ti- 
jesan  te  ga  je  valjalo  prosiriti  i  graditi,  ako  se  htjelo,  da  sluzi  svrsi. 
S  toga  i  vidimo,  da  se  god.  1612.  marljivo  radi  oko  gradnje  grada. 
Bilo  je  zaposleno  mnostvo  radnika,  za  koje  odredi  spravisde  potrebne 
nadzornike  (praefecti  laboratorum) :  plemica  Stjepana  Arbanasa,  Ni- 
kolu  i  Gaspara  Plepelida.  Ovi  su    imali    veliku  vlast    nad  radnicima. 

'  III.  450.— 460. 
*  IV.  27. 

'  N.  R.  A.  fasc.  551.  Nro.  35.  prije  u  zem.  arkivu  u  Zagrcbu,  sada  u 
drJav.  arkivu  u  Budimpesti. 


298 

Oni,  koji  uijesu  dosli  iia  posiio  ili  su  kasiio  dosli,  imali  se  kazniti 
za  svaki  dan  j^lobom  od  jedne  torinte,  a  dobili  bi  i  batine.  Oni  pako, 
koji  bi  ove  nadzornike  vrijedjali  iniali  su  dobiti  batine.  Prigodom 
gradnje  grada  dao  je  zupan  Stjepan  Mudic  za  radnike  mnogo  zitka, 
koji  mu  opcina  sa  20  for.  otsteti.  A  zadobio  je  torn  zgodom  ranu. 
Svaka  kuda  imala  je  dati  za  krov  grada  25  dasaka  dugih  4  lakta. 
Odredjeno  bade  takodjer,  da  se  dopremi  drvo  za  gornji  dio  grada, 
a  nemarnici  u  dovozu  imali  se  kazniti  jednom  forintom  po  drvu. 
Zupan  je  imao  odredjivati  broj  radnika.  Na  istim  spraviscima  24. 
oktobra  i  13.  decembra  odredjena  je  placa  lukaveckom  kastelanu  i 
zupanovom   sluzi  u  iznosu  od   16.  for.  godisnjih. ' 

Radnje  oko  Lukavca  mora  da  su  bile  veoma  zurne,  jer  ved 
slijedede  godine  1613.,  u  cetvrtak  poslije  Male  gospoje  (12.  sep- 
tembra)  drzalo  turopoljsko  spravis6e  u  gradu  Lukavcu.  To  je  prvo 
spravisfie,  sto  se  u  torn  novom  turopoljskom  gradu  sastalo.  I  prvo 
pitanje,  koje  se  tu  raspravljalo  bilo  je  o  gradu  Lukavcu.  Potomak, 
sin  spomenute  jur  Margarete  Slatinske  i  Stjepana  Hada,  Caspar 
Hada  iznesao  je  pred  bana  Tomu  Erdody-a  tvrdnju,  da  novosagra- 
djeni  grad  Lukavec  sa  zemljistem,  na  kom  je  sagradjen,  pripada  njemu 
trazed  to  putem  pravde.  Ban  glede  toga  zahtijeva  obavijesti  opdinu 
turopoljsku.  Turopoljci  primise  banovo  pismo  duznim  pocitanjem  na 
ijvoni  svum  spraviscu  i  priznase,  da  su  predji  Hadini  doista  dobili  od 
njihovih  predja  darovnicu  za  poruseni  grad  Lukavec  i  zemljiste,  ali 
da  je  to  tlo  starog  grada  Lukavca  ostalo  pusto  i  prazno  kako  je. 
bilo  kad  je  darovano,  a  da  je  tlo  novog  grada  Lukavca  bilo  i 
jest  sada  prava  opdinska  svojina.  Da  se  sto  bolje  ban  o  torn  uvje- 
riti  moze,  zamolise  Turopoljci  neka  izasalje  povjerenstvo  na  oCevid, 
i  da  im  se  o  torn  onda  izda  svjedodzba  za  ocuvanje  njihovih  prava 
u  buducnosti.  Ujedno  istaknuse,  da  6q  i  oni  udariti  protiv  Hada  pu- 
tem pravde. 

Kako  je  dalje  tekla  ta   pravda    protiv   Hada,  nije  nam  poznato. 

Na  istom  spravisiu  odredjena  je  i  »vjecna  straza«  za  grad  Lu- 
kavec. Kastelanu  Nikoli  Banisdaku  budu  dodijeljena  jos  dva  plemic^a, 
koji  ce  se  uvijek  novom  dvojicom  izmijenjivati,  pod  kazan  gubitka 
svega  imetka.  Ova  dvojica  imala  su  dolaziti  u  Lukavec  izmjeniCnim 
redom  iz  sela  Donje  Lomnice,  oba  Lukavca,  Luzja,  Hra^<5a,  Velike 
.Wlake,  Plesa,  Kobilica,  Raknrja,  llovinjaka,  obih  Gorica,  Kurilovca, 
Kusanca,  Mraclina,  Laza,  Busevca,  Kuca  i  Rakitovca,  i  napokon  svi 
Vrhovljani  (=  montanes,  od  sv.   Kate)   svojim  redom. 

'  IV.  494.-495. 


299 


2a  potrepstine  grada  i  sluzheuika  obecasc  Vrhovljani  10  kablova 
vina,  a  tako  i  Poljci,  od  kojih  je  N4alenic  dao  4,  a  isto  toliko  znpan 
i  ostali.^ 

.Slijedece  <4odine  5.  marta  izabran  je  bespkitnim  kastelanom 
Matija  Miksic,  koji  je  imao  uza  se  uvijek  jos  dvojicu  strazara  ili  ti 
vratara  (custodes,  portarii).  Ti  strazari  imali  sa  redom.  dolaziti  iz  sela 
pod  kazan  o-ubitka  g-lave  i  imetka,  a  za  uzdrzavanje  o^rada  raspisan  je 
porez  od  50  dinara  po  kuci.  Vec  22.  juna  odredjeno  je,  da  se  placa 
kastelanu  i  dvojici  vratara  ima  namaknuti  porezom  od  50  dinara  po 
kuci.  Kastelanu  odredjena  je  placa  godisnjih  25  for.,  a  svakom  stra- 
zaru-vrataru  2  for.  mjesecno.  Opet  je  izabran  novi  kastelan  Mihajlo 
Miksic,  koji  polozi    odniah    prisegu.    Za    maz    grada    Lukavca  (jer  je 


Turopoljski  top  u  gradu   l.uRavcu. 

opet  nesto  gradjeno)  imala  su  doprinasati  sva  sela  turopoljska  pse- 
nicnu  slamu.  Malenic,  Bukovacki  i  zupan  obecahu  svaki  po  jedan 
voz.  Od  sela  obecalo  je  Gornji  i  Donji  Lukavec  3  voza.  A  kad  bude 
treba,  odredit  ce  zupan  do  voz  drvlja  i  lesa  »kaj  se  bude  Lukavec 
mazal,«^  Iste  godine  na  Lucijino  odredi  opcina,  da  se  gradi  svod  u 
Lukavcu,  a  za  taj  posao  i  jo§  neke  druge  potrebe  odredjeni  su  rucni 
radnici  na  dan  15.  decembra  iz  Vel.  Mlake,  Hras6a,  Luzja,  Gor.  i 
Donj.  Lukavca  i  Gornje  Lomnice. 

Kad  su  g.  1615.  otstupila  oba  vratara,  namjesten  je  samo  jedan, 
i  to  Grgur  Jalsevecki.''  Od  toga    vremena  bio  je  samo   jedan    vratar. 

Cini  se,  da  je  grad  Lukavec  u  glavnom  bio  do  god.  1615.  sa- 
sagradjen,  nu  raznih    manjili    popravaka  bilo  je   vazda.   Tako  je  god. 


'  IV.  497.  41)8. 
'  IV.  504.  509. 
'  IV.  509. 


300 

1635.  izgradjen  <rrHdski  Llimnjak. '  Daske  za  <rradski  krov  imali  su 
izradjivati  turopolj-ski  kmetovi  u  Lekcnikii,  i  to  1000  komada  na  go- 
dinu,  te   ih  o  Jurievu   dopremiti   u   irrad.'^ 

U  grad  se  ulazilo  niostom,  koji  je  godine  1664.  popravljen. 
U  gradu  je  bio  i  zdenac.  Kamenje  za  gradnju  zdenca  vozeno  je 
od  Save.^ 

Spomenuto  je,  da  je  tada  bio  grad  Lukavec  (pretezno)  sagradjen 
od  drva,  s  toga  se  pocetkom  XMll.  vijeka  uvidjala  potreba,  da 
se  grad  gradi  od  kamena. 

Ved  12.  aprila  1705.  zakljuci  tumpoljsko  spravisce,  da  ima 
svaki  plemic  Turopoljac  dati  dva  voza  kamena  za  gradnju  grada. 
Cini  se  ali,  da  se  odmah  nije  pristupilo  gradnji,  jer  23.  septembra 
god.  1713.  zakljucuje  spravisce,  da  se  grad  Lukavec  gradi 
o  d  kamena.^ 

Grad  Lukavec  bio  je  u  to  vrijeme  vrlo  zapusten  i  slabo  oruzan, 
kako  to  svjedoci  inventar  od  god.  1715.  Bilo  je  tada  u  gradu  12 
teskih  pusaka  (sakalus  =  Wallbiichsei,  od  kojih  su  samo  tri  bile 
uporabive.  \\se  veriga,  dva  lanca,  komad  velike  puske  i  jedan  muzar, 
dva  koplja  (pik),  jedna  kaciga,  4  halaparde,  62  zeljezna  i  oko  40  olov- 
nih  taneta.  U  jednoj  skrinji  oko  dvije  sake  baruta,  a  tako  i  u  jednoj 
»zbanjici».  Zitka  nista  od  koristi.  Krov  bijase  sav  los  i  prokisao. 
Tako  su  i  zlijebi  bili  pokvareni.  Hodnik  naokolo  »vutel  i  otrgan«. 
Na  rpi  daske.^ 

Po  svoj  prilici  otpocelo  se  gradnjom  skoro  iza  toga.  God.  1731. 
popravljen  je  unutarnji  gradski  most,  god.  1733.  i  1734.  sluzile  su 
lukavecke  tamnice  za  uhicene  vjestice,  koje  su  tamo  osudjene  bile 
na  smrt  i  stra.snom  smrcu  svrsile  na  lomaci.^  Godine  1749.  spominje 
se,  da  se  povlastice  turopoljske  i  pe5at  iuva  »vu  bolti«  grada  Lu- 
kavca."  Dakle  te  godine  bio  je  grad  vec  sagradjen.  Vec  slijedede 
godine  1750.  odredjeno  je,  da  se  sastavi  gradski  inventar.  God.  1762. 
uredjivani  su  gradski  opkopi,  a  god.  1785.  gradjen  je  gradski  zdenac 
i  popravljane  su  gradske  tamnice.** 


'  IV.  52o.  529. 

'  IV.  540. 

''  Acta  publ.-polit.   a.   1650. — 1702.  p.  167.  u  turop    arkivu. 

*  Congregationalia  a.  1705.  fasc.  25.  Nr.  314.,  1713.  fasc.  38.  Nr.  441.  u 
turop.  arkivu. 

'  IV.  244.  245. 

'  Sravni  clanak  o  progonu  vjestica  u  ovom  djelu. 

'  Congregationalia  a.  1731.  u  turop.  arkivu,  te  IV.  297. 

•  Congregationalia  u  turop.  arkivu. 


301 

Kapelica  sv.  I>ucije  u  gradu  lAikavcu  opstajala  je  vec  g-odine 
1784.,  te  je  opcina  odredila,  da  se  za  nju  nabave  potrebne  stvari,  i 
da  se  zupniku  odranskomu  placa  1  forintu  za  mise,  koje  hi  ondje 
sluzio. ' 

Kad  je  god.  1793.  javio  zupnik  stupni^ki,  da  je  nastala  pogibelj 
od  razbojnika,  odredjeno  je,  da  se  podrzavaju  u  gradu  budne  nocne 
straze.^ 

Ne  treba  spominjati,  da  je  neprestance  drzan  u  gradu  kastelaii, 
kasnje  i  potkastelan,  a  osim  toga  i  strazari. 

Od.  konca  XVIII.  vijeka  nemamo  nista  osubita  zabiljeziti  o  gradu 
Lukavcu,  izim  da  je  god.  1818.  skoro  izgorio,  a  spasio  ga  je  Stjepan 
Vagic,  kojemu  opcina  za  to  doznaci  nagradu  od  4  for.  30  novc.^ 

U  gradu  cuvan  je  sve  do  god.  1848.  najvrijedniji  dio  turopolj- 
skoga  arkiva  (archivum  secretum),  koji  je  onda  preneSen  u  Veliku 
Goricu. 

Do  g.  1848.  drzala  se  opcinska  spravisca  u  gradu  Lukavcu, 
i  te  godine  je  citana  zadnja  misa  u  gradskoj  kapeli  sv.  Lucije.  Od 
tada  je  kapelica  ostala  zapustena.  Pocam  od  pedesetih  godina  XIX. 
vijeka  daju  se  u  gradu  stanovi  u  najam.  Danas  tamo  stanuje  jedaii 
tkalac. 

Bukovcak. 

Bukovcak  spada  medju  ona  sela,  sto  no  su  poredana  po  turo- 
poljskom  »vrhovlju«  :  po  Vukomeridkim  goricama.  One  stoji  izmedju 
sela  Lipnice,  Havidic  sela  i  Vukoinerida,  okruzeno  kosom  Vukome- 
rickih  gorica.  Sa  sjeverne  strane  uzdize  se  brdo  Zeridovka  (255  m.),  a 
s  istoka  Bukovcak  ^225  m.).  Po  crkvenom  sematizmu  od  god.  1909. 
broji  Bukovcak   182  katolicke  duse. 

Odakle  je  ime  tomu  selu,  nije  tesko  pogoditi,  ako  znamo,  da 
je  onuda  dosta  bukove  sume.  Od  bukve  dobila  su  i  druga  hrvatska 
sela  svoje  ime,  tako   Bukovac,  Bukovica,  Bukevje  i  dr. 

Najstariju  vijest  o  selu  Bukovcaku  imamo  od  god.  1459.^  a 
tada  nalazimo  ondje  porodice :  Priprovic  Horvat,  a  imala  je  tamo 
posjed  i  porodica  Vucic  iz  Ceha,  te  Smolko,  Gervec  i  Barilaba,  koji 
su  bill  obvezani  desetinom  kaptolu  zagrebackom.  Tom  se  prilikom 
to  selo    zove    »Bukovcaki.«^    Po    torn    selu    nosi    svoje    ime    plemicka 

'  Ibidem  a.  1784.  fasc  172.  Nr.  1836. 

''  Ibidem  a.  179.3.  fasc.  219.  Nr.  2544. 

'  Ibidem  a.  1818.  fasc.  381.  Nr.  5380. 
*  I.  293. 


302 

ohitelj  Bukovcak  (Bwkovchiak),  koja  se  prvi  put  spominje  go- 
dine  1447.  u  listini  od  31.  augusta,  a  zivjela  je  u  Vojnoscu,* 
kasnije  prozvanom  Cvetkovi(i  vrhom.  Godine  1466.  spominju  se 
u  Bukovcaku  ove  porodice :  Preprovic,  Smolkovic  ipotomci  Smolka), 
koji  kao  plemici  turopoljski  22.  augusta  pred  banom  Ivanom  Vitovcem 
imenovase  uz  ostale  Turopoljce  svoje  zastupnike.^  God.  1513.  spo- 
minje se  u  Bukovcaku  Mihajk),  a  god.  1517.  Toma  Smolkovid.^  U 
XVI.  vijeku  dalje  do  god.  1560.  spominju  se  tamo  porodice  Smol- 
k  o  \- i  c,  PetriCkovic  i  B  u  k  o  v  s  k  i.  U  kraljevskoj  darovnici  od 
29.  aprila  god.  1560.  spominje  se  i  Bukovcak  uz  ostala  turopoljska 
sela,  koja  su  darovana  plemicima  turopoljskim.*  God.  1572.  spominju 
se  opet  u  Bukovcaku  ove  plemenite  porodice :  Havidic,  Radenic,  Ce- 
rolovski  t!i,  Petravic  i  Petrincic,'^  a  god.  1613.  opet  porodica  Bu- 
kovcak i  god.    1614.  Smolkovid." 

God.  1632.  susrecemo  u  Bukovcaku  opet  ova  imena :  Kolar, 
Petrickovic-Sirek,  Petrickovic-Stavur,  .Smolkovic.*  God.  1667.  bilo  je 
u  Bukovcaku  11  kuca.^  Protiv  Prusa  god.  1758.,  a  pod  kapetanom 
Pavlom  Mudicem  vojevalo  je  6  plemica  iz  Bukovcaka.^  God.  1782. 
prigodom  popisa  turopoljskih  plemica  zivile  su  u  Bukovcaku  ove  po- 
rodice :  Cerovski,  Dubravec,  Markulin,  Pucekovic,  Smolkovic,  Vugri- 
novic."'God.  1809.  imala  su  protiv  Franceza  ustati  na  oruzje  iz  Bu- 
kovcaka  3  momka. " 

Busevec. 

Na  drzavnoj  cesti,  sto  prosijeca  Turopolje  prema  .Sisku,  1  1'5  km. 
udaljeno  od  Velike  Gorice,  stoji  selo  Busevec.  Pretezni  dio  kuca  sa- 
gradjen  je  desno  do  ceste,  dok  s  lijeve  strane  ima  tek  nekoliko  kuda 
s  opcinskom  kucom  i  kapelom  sv.  Ivana  Krstitelja  '^  Ova  kapela  stoji 
bas  na  mjestu,    kojim    je    nekoc  tekla  stara  rimska  cesta.    Kude  sela 


"  I.  285. 

'  I.  4o6. 

MI.  .326.  379. 

'  Hi.  44;>. 

^  IV.  24. 

«  IV.  49'J. 

•  IV.  129.-130. 

"  IV.  151. 

"  IV.  299. 

'"  IV.  316.--3.39. 

"  IV.  427. 

'*  O  toj  kapeli  govorit  ce  se  potanjc  u  posebnom  odsjeku. 


303 

su  vise  nianje  rastrkano  poredane,  a  gradjene  su  od  drva,  tek  neko- 
liko  ih  je  zidanih.  Po  crkvenom  sematizmu  od  god.  1909.  broji  Bu- 
sevec  691  kat.  dusu.  Ime  tog  sela  izvedeno  je  za  cijelo  od  ^^bus". 
—    »busen«. 

Tme  tog  sela  spominju  isprave  prvi  put  g(jd.  1459.,  i  to  pri- 
godom  popisa  desetine  zagrebackog  kaptola.  U  torn  se  popisu  spo- 
minju Gurek,  Mezg  i  Kusek  iz  Busevca  (de  Buseviczj  i  Gal  Krilcic 
iz  Busevca  (de  Busewcz).  Prva  dvojica  drzali  su  vinograde  u  Budec 
dolu,   a  potonji  u  Svelica  dolu. ' 

Nije  nam  poznato,  kako  je  vec  god.  1490.  dosao  Stjepan  Be- 
rislavic  u  posjed  (jednog  dijela;  Busevca.  4.  aprila  god.  1490.  najme 
izdao  je  kralj  Matija  Korvin  Stjepanu  Berislavicu  novu  darovnicu  za 
imanja  Bapcu  i  Busevac,  te  je  takodjer  nalozio,  da  ga  kaptol  zagre- 
backi  uvede  u  posjed.'^  Nu  prije  nego  li  je  to  obavio  kaptol,  nalozio 
je  vrhovni  zupan  turopoljski  i  kastelan  grada  Lukavca,  Blaz  de 
Berth,  te  zupan  Matija  Kuscic  Matiji  sinu  Vrbana  iz  Donje  Lom- 
nice,  Pavlu  Majhenicu  i  Pavlu  Pogledicu  iz  Kurilovca,  da  Berislavica 
uvedu  u  posjed  ovih  darovanih  posjeda.  To  ovi  i  ucinise,  a  da  tomu 
nitko  nije  prigovorio. 

Glede  toga  izdali  su  receni  zupani  ispravu  17.  maja  g.  1490.^ 
Tekar  ali  u  petak  poslije  Ivanja  uvadjao  je  zagrebacki  kaptol  Beri- 
slavica u  posjed  buseveckog  imanja,  cemu  nije  nitko  na  lieu  mjesta 
prigovarao.  Tek  u  ponedjeljak  na  to  dosao  je  pred  kaptol  u  Zagreb 
Ladislav  sin  Grgura  Stubickoga,  koji  je  u  svoje  ime  i  u  ime  svog 
brata  Akacija  prosvjedovao  protiv  uvodnice  glede  Bapce,  docim  glede 
Busevca  nije  prigovarao.''  25.  oktobra  god.  1495.  oslobodio  je  herceg 
Ivan  Korvin  medju  mnogim  drugim  Berislavicevim  imanjima  i  njegov 
Busevec  od  sudbenosti  grada  Medvedgrada  i  Lukavca.^  Pod  konac 
XV.  vijeka  spominje  jedan  popis  ove  stanovnike  busevecke :  Iliju, 
njegovog  brata  i  Petra  Mirenica.*^  God.  1501.  i  1503.  spominju  nam 
pisma  slijedeca  imena  onih,  koji  su  zivili  u  Busevcu.  Bili  su  to 
Fabijan  Medaric,  Matija  Kusan,  Mato  Turhan  i  Kompezic,  koji  su 
podavali  kaptolu  desetinu  zita,  pcela  i  kola."  16.  oktobra  godine 
1506.  nalozi  kralj   Vladislav  zagrebackomu    kaptolu,  da  Stjepana  Be- 

'  I  392. 

^  II.  65.  66. 

'  II.  68. 

*  II.  71.  III.  547. 

'  II.  68. 

"  in.  554. 

■  II.  192.  216.  221. 


J04 

rislHvi(^a  i  siua  mu  Jurja  ponovno  uvede  u  njegove  stare  posjede' 
koji  su  mu  pripali  smrcu  Nikole  Mladenciia.  Medju  ovinia  se  spo- 
minje  i  BuSevec.  To  je  kaptol  proveo  tek  slijedece  godine  u  prisudu 
mnogih  Turopoljaca  medjala. '  Kad  je  god.  1510.  kralj  uz  mnoge 
hrvatske  gradove  i  Lukavec  darovao  markgrofu  Jurju  Brandenbur- 
skomu,  navodi  se  medju  pristajalistima  lukaveckim  takodjer  i  Bu- 
sevec."''  Nije  nam  poznato  za  5to  je  god.  1513.  zagrebacki  kaptol 
hotio  provesti  zapljenu  imanja  Jurja  Berislavida  »kao  birsag  za  pod- 
bana«.  Tom  je  zgodom  kaptol  i  u  Busevcu  potjeran  bio  po  sluzbe- 
nicima  Berislavicevim.  ■*  Godine  1520.  javlja  se  nova  buseveCka  tu~ 
ropoljska  porodica  Busevec  de  Busevec,  i  to  Mirko  i  Ambrozij  Bu- 
sevec.  Ovi  se  spominju  i  god.   1524.^ 

Juraj  Berislavid  drzao  je  ovo  imanje  u  Busevcu  sve  do  godine 
1540.,  kad  ga  16.  maja  pred  zagrebackim  kaptolom  proda  opcini 
turopoliskoj  za  70  for.'^  Nu  vec  11.  aprila  godine  1546.  izabrala  je 
opcina  turopoljska  Ambroza  Gregorijanca  za  svoga  brata  i  stare- 
I  sinu,  darovala  to  imanje  u  Busevcu,  koje  je  tada  opsezalo  sedam 
kmetskih  selista,  te  mu  dozvoli,  da  moze  svoju  krmad,  koju  bude  dr- 
zao na  svojim  imanjima  u  Podotocju  i  Brezovici  ziriti  u  opcinskim 
sumama,  a  takovo  pravo  dade  i  njegovim  kmetovima  u  Busevcu.^ 

God.  1540.  pujavlja  se  uz  porodicu  Busevec  takodjer  i  pleme- 
nita  turopoljska  porodica  Turhan  (Matija  Thwrhan)  u  Busevcu."  God. 
1559.  htio  se  podban  .^mbroz  Gregorijanec  iskazati  zahvalnim  svojoj 
bradi  turopoljskoj,  te  je  za  to  izjavio  pred  zagrebackim  kaptolom,  da 
I  ne  ce  on  nit  njegovi  nasljednici  nikada  otudjiti  busevecko  imanje,  i 
ako  bi  kada  htjeli,  to  ce  samo  turopoljskoj  opdini  prodati.^ 

Da  Turopolje  odrzi  svoje  plemensko  pravo  na  Busevec,  sto  ga 
je  drzao  Gregorjanec,  ulozise  god.  1550.  Turopoljci  svecani  prosvjed 
pred  kaptolom  zagrebackim  protiv  svake  darovnice,  koju  bi  kralj 
izdao  vrhu  Busevca  budi  obitelji  Gregorijanec,  budi  ma  komu  god 
drugomu.^ 

Spomenute    porodice    Turhan    i    Busevec    zivjele    su    na    svojim 


'  II.  233.  243. 

■'  II.  286. 

»  It.  .326.-327. 

*  II.  431.  523. 

^  III.  77. 

"  III.   102.— 103. 

'  III.  78. 

«  III.  415. 

»  III.  431. 


305 

buseveckim  posjedima.  Godine  1560.  kad  je  kralj  Ferdinand  I.  29. 
aprila  ill.  maja  u  Becu  izdao  novu  darovnicu  vrhu  svih  turopoljskih 
posjeda,  spominje  se  takodjer  u  toj  darovnici  i  Busevec,  a  pretstav- 
nici  posjednika  istoga  Stjepan  Turhan  i  Luka  Busevec.^  God.  1571. 
spominje  se  tu  i  porodica  Novak-Busevec.^  God.  1614.  imalo  je  selo 
Busevec  s  Mraclinom  i  Lazima  dati  za  gradnju  orada  Lukavca  4 
voza  psenicne  slame.^  Porodice  Turhan  skoro  na  to  nestaje  u  Bu- 
sevcu.  God.  1632.  opet  nalazimo  u  Busevcu  slijedece  plemi6ke  poro- 
dice: Stanislav  Bobesic,  Toma  Lackovic,  Jakob  Katulic,  Martin  Tkalec 
i  Juraj  Ilija  zet  Robov.''  Od  ovog  potonjeg  potekose  Robidi.  Godine 
1667.  bilo  je  u  Busevcu  8  plemickih  kuca.^ 

U  zimi  god.  1696./7.  bile  su  u  Busevcu  ukonacene  3  njemacke 
vojnicke  Skidinskove  kumpanije,  na  koje  je  selo  potrosilo  63  for., 
25  vagana  zobi,  vrijednih  35  for.  Jedan  od  ovih  vojnika  po  imenu 
josip,  bio  je  ukonacen  kod  Marka  Bobesica,  kojega  je  dva  puta  iz- 
batinao,  a  Ivana  i  Martina  Bobesica  izlupao  je  okrenutom  ostricom 
sablje,  a  da  nije  Ivan  podmetnuo  bio  palicu,  bio  bi  mu  glavu  otsjekao, 
ali  ga  za  to  sakom  toli  udari  vi  lice  i  na  usta,  da  je  krvario.  Na- 
pokon  je  prostrijelio  vrata  kude  svog  gazde.*" 

Medju  ostalim  Turopoljcima  nalazimo  god.  1758.  i  devetoricu 
iz  Busevca,  koji  pod  zapovjednistvom  kapetana  Pavla  Mudica  polaze 
u  boj  protiv  pruskog  kralja  Friderika.'  God.  1773.  brojio  je  Busevec 
23  kuce,  koli  plemicke,  toli  neplemicke.*^  Prigodom  popisa  plemica 
turopoljskih  god.  1782.  nalazimo  u  Busevcu  slijedece  porodice:  Bo- 
besice,  Detelice,  Katulice,  Kovacevice,  Kovacice,  Kose,  Lackovide,  Ro- 
bice,  Rozice  i  Crnke.^ 

Kad  je  god.  1809.  proglasen  bio  ustanak  protiv  Francuza,  imalo 
je  iz  Busevca  poci  pod  oruzje  sedam  momaka. '° 

Danas  zivu  u  Busevcu  plemicke  porodice  Crnko,  Bobesic,  Ka- 
tulic, Robic,  Detelic,  Kovacevid  i  Rozic. 


'  III.  448.-458.  462. 

'  IV.  483. 

'  IV.  504. 

*  IV.  124. 

"  IV.  151. 

«  IV.  216. 

'  IV.  299. 

«  IV.  300. 

»  IV.  301.— 333. 

"»  IV.  427. 

20 


306 

Cerovski  vrh. 

Selo  Cerovski  vrh  spada  niedju  ona  turopoljska  sela,  koja  se 
nalaze  na  granici  turopoljskug  kotara.  To  seoce  raskrililo  se  na  bri- 
jegii  izmedju  Lucelnice,  Petrovca,  Jerebi6-sela,  Lukinid  brda  i  Zuzic 
brda.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  103 
katolika. 

hue  tuniu  seki  izvedeno  je  od  rijeci  »cera«  po  cem  sudimo,  da 
je  taj  vrh  ili  brdo,  na  kojem  stt)]!  to  selo,  bilo  obraslo  cerovinom. 
Saciivana  pisma  spominju  prvi  put  to  selo  god.  1541.,  a  tad  se  spo- 
minje  Toma  Petravic  iz  Cerovskog  vrha. '  Po  svoj  priHci  da  je  Ce- 
rovski vrh  naseljen  iz  Ratkovrha,  koji  je  opet  dobio  svoje  zitelje  h 
ferebida.  God.  1549.  javlja  se  u  Cerovskom  vrhu  porodica  Gerdenic,'^ 
koja  takodjer  potjece  iz  jerebica,  god.  1551.  porodica  Kovaci6,^  a 
1553.  porodica  Cerovski,^  koja  potonja,  kako  vidimo,  dobila  je  svoje 
ime  po  mjestu.  Porodica  Cerovski  spominje  se  od  tada  sve  do  god. 
1556.,  jedina  u  Cerovskom  vrhu,  a  tad  se  opet  pocinje  spominjati 
porodica  Gerdenic.^  Kad  su  god.  1560.  Turopoljci  obnavljali  svoje 
bratstvo,  zastupahu  selo  Cerovski  vrh  Martin  (>erovski  te  Gal  i  Juraj 
Gerdenid'."  God.  1570.  zivile  su  u  (Cerovskom  vrhu  porodice  Cerovski, 
Kelemincic  i  Kovacic,*,  a  god.  1632.  Cerovski,  Bernic,  Galovid,  Ku- 
kolic,  Spudic.**  U  XVIII.  vijeku  pocinje  se  to  selo  zvati  Cerovsko 
brdo.  vSelo  je  (Cerovski  vrh  29.  juna  god.  1673.  sacinjavalo  zajedno 
sa  jerebic-selom  i  Petravcem  jednu  suciju,  te  iste  godine  »braca  Cerov 
caki,  Jerebici  i  Petravici  jedno  stanovito  spravisce  opcinsko  vucinise<.s 
na  kojem  raspravljahu  o  troskovima  ucinjenim  u  interesu  njihove 
opdine.''  Protiv  Prusa  god.  1758.  vojevali  su  cetvorica  iz  Cerovskog 
vrha. '"  Popis  plemida  turopoljskih  od  god.  1782.  nabraja  ova  imena 
u  Cerovskom  vrhu  ili  Cerovskom  brdu :  Bernic,  Belovar,  Busak,  Ce- 
rovski, DorotiC,  Feljan,  Galovie,  Gerdenic,  Hacic,  Juratovic,  Kosic,  Len- 
daric,  Oblid,  Petravic,  Spudic. " 


'  11[.  84. 
-  ill.  162. 
'  III.  269. 
*  111.  314. 
'  HI.  378. 
"  111.  44(1. 
■  IV.  24. 
^  IV.  131. 

LI  skrinji  sucije  Cerovski  vrh. 
'"  IV.  299. 
"  IV.  814.-328. 


307 

Danas  cini  Cerovski  vrh  sa  Jerebicem  jednu  zasebnu  turopolj- 
sku  suciju. 

Cvetkovic  brdo,  nekoc  Vojnosec. 

Najskrajnje  je  selo  na  juznoj  medji  plemenitog-  kotara  turopolj- 
skog  Cvetkovic  brdo,  nekoc  (do  XVII.  vijeka)  nazivano  Vojnosec. 
vSpada  medju  veca  turopoljska  sela,  i  broji  po  sematizmu  zagrebacke 
biskupije  god.  1909.  240  katolickih  dusa.  Ono  se  rasprostrlo  na 
brdu,  kojega  je  najvisja  tocka  mjesta,  gdje  stoji  kapelica  sv.  Roka, 
visoko   168  met. 

Do  u  XVII.  vijek  nazivlju  stara  pisma  ovo  selo :  Woinosecz, 
Woynosech,  Woynosecz,  Woynowschy,  Woynoscz,  Woynosczy,  Woye- 
noscz,  Woynoscz,  Wynocz.  Docim  od  polovine  XVII.  vijeka  redovno 
ga  zovu  C  z  u  e  t  k  o  i  c  h  W  e  r  c  h,  C  z  u  e  t  k  o  vi  i  c  h  a  V  e  r  c  h,  C  z  v  e  t- 
kovichevo  brdo.  Ime  je  dobilo  po  plemickoj   porodici  Cvetkovida. 

Ime  tomu  selu  potjece  od  imena  Vojn,  koje  u  listinama  turo- 
poljskim  cesto  susrecemo.  Tako  god.  1454.  i  1455.  bio  je  zupanom 
turopoljskim  Tomas  sin  Pavla  sin  Grgura  sina  Vojna  iz  Vojnosca. ' 
Dakle  taj  pradjed  Tomasev  zivio  je  negdje  oko  polovine  XIV.  vijeka. 
Po  ovom  Vojnu  dobilo  je  selo  Vojnosec  svoje  ime.  Prvi  put  ali,  sto 
se  spominje  to  selo,  jest  god.  1427.,  kad  se  medju  ostalim  mirovnim 
sucima  turopoljskim  navodi  i  Grgur  sin  Ivana  iz  Vojnosca  (de  W^oy- 
nosecz).^  God.  1458.  spominje  se  u  Vojnoscu  Simon  sin  Kirina  sina 
Turkova.''.  U  jednom  popisu  Turopoljaca  iz  konca  XV.  vijeka  nalazimo 
ubiljezena  ova  imena  vojnoseckih  zitelja :  Cvetkovic  i  Kruslevic.*  Sve 
do  godine  1520.  ne  spominju  nam  listine  Vojnosec,  a  tada  se  tamo 
spominje  Marko  Susie."  God.  1549.  spominju  se  u  Vojnoscu  porodice 
Cvetkovic  i  Santoric,^  pak  i  Grdeni6,^  1551.  Cvetkovid  i  Santorid.® 
Prigodom  obnove  bratstva  turopoljskog  god.  1560.  zastupahu  selo 
Vojnosec  Antun  Klacic,  Martin  Cvetkovic  i  Matej  Santoric,^  a  u   kra- 


'  I.  315.  316.  318.  3i!0.  322.  325.  326.  327.  330.  335.  336.-339. 
'  I.  202. 
^  1.  386. 

*  III.  556. 

•  II.  426.  God.  1558.  spominje  se  i  Martin  Vusbanic  (Wsbanycli)  Susie. 
III.  522. 

«  III.  162.  179.    183. 
'  III.  193. 

«  III.  236.  259-  271.  278. 
"  III.  440. 


308 

Ijevskoj  darovnici  za  Turopolje  od  iste  godine  navodi  se  Martin  Cvet- 
kovic  kao  pretstavnik  sela  Vojnosca,  doCim  u  uvodnom  nalogu  na  za- 
grebacki  kaptol  ubrojen  je  ovaj  medju  JerebiCane. '  U  ponovnoj  novoj 
darovnici  iste  godine  11.  maja  navode  se  pretstavnici  za  Vojnosec: 
Martin   Cvetkovid  i  Petar  Santorid.''^ 

God.  1561.  drzali  su  Vojnosec  plemidi  Cvetkoviii,  Santoricii  i 
KlaCidi,  a  poimence  Martin  Cvetkovi6  i  njegovi  sinovi  Stjepan,  Gaspar, 
Mihalj,  Matej  i  Pavao,  pak  Tom  a  i  Ivan  Cvetkovi6  njegovi  strice- 
vidi,  te  Petar,  Mate]  i  Toma  Santorid  i  Antun  Klacid  braca  piemenska 
i  sudiona  (fratres  generationales  et  condivisionales)  spomenutoga  Mar- 
tina Cvetkovida.  Svima  ovima  izda  recene  godine  20.  maja  u  Ebers- 
dorfu  kralj  Ferdinand  I.  novu  darovnicu  za  Vojno§ec  sa  svim  tamosnjim 
plemi(3kim  kurijama  i  pripadnostima,  te  nalozi  zagrebackom  kaptolu, 
da  ih  uvede  u  posjed.  To  je  kaptol  proveo  14.  maja  iste  godine  po 
svom  izaslaniku  kanoniku  Martinu  Kustrecu  Ivanidanu,  te  banskom  iza- 
slaniku  Nikoli  I-mpri(^u  Jamnickom,  a  u  prisu(5u  mnogobrojnih  susjeda, 
od  kojih  nije  nijedan  prigovorio,^ 

God.  1632.  spominje  popis  plemidkih  ku6a  turopoljskih  u  Voj- 
noscu  ova  imena :  Cvetkovid,  Koztes,  Kljacid,  Magici6,  Stepani6.*  Po 
porodici  Cvetkovid,  koja  bijase  najmnogobrojnija  u  Vojnoscu,  skoro 
dobi  Vojnosec  ime  Cvetkovid  vrh,  a  napokon  Cvetkovici  brdo.  I  jos 
godine  1749.  nalazimo  —  skroz  osamljeno  —  da  pisma  spominju  to 
selo  pod  imenom   »Cvetkovic  brdo  ili  Vojnosec. « 

Pod  imenom  Cvetkovid  vrh  spominje  se  to  selo  prvi  put  god. 
1645.,  a  to  je  u  popisu  kuda  plemica  turopoljskih;  tu  se  narocito 
navodi  » Vojnosec  inace  Cvetkovid  vrh.«^  Cod.  1667.  bilo  je  u  Cvet- 
kovid  vrhu  16  plemickih  kuda."  God.  1758.  poslo  je  4  plemica  iz 
C!vetkovic  brda  u  rat  protiv  Prusa."  Prigodom  popisa  plemida  turo- 
poljskih god.  1782.  spominju  se  u  CvetkoviC  brdu :  Cvetkovidi,  Kle- 
ci6i  (Klesidi,  nekoc  Klaci(i)  i  Magecidi.*  U  ustanku  god.  1809.  protiv 
Franceza  sudjelovalo  je  6  momaka   iz  Cvetkovic  brda.'' 


Ill    449.  450. 

III.  459.  463. 

IV.  4.  10. 
IV.   131. 
IV.  136. 
IV.  151. 
IV.  299. 

IV.  314.  341. 
IV.  427. 


309 

Cvilkovo. 

Sela  toga  imena  nema  vise  danas.  Stajalo  je  uz  potok  Ratkovac, 
medjasedi  sa  posjedima  Prvonozcana.  Drzi  se,  da  je  stajalo  na  onom 
mjestu,  gdje  se  jos  danas  nalaze  podivljale  sljive  nekadasnjih  sljivika. 

Od  najdavnijih  vremena  posjedovao  je  rod  Jerebica  posjed  Cvil- 
kovo kao  svoju  djedovinu  i  plemenstinu.  Nije  to  bilo  u  starije  doba 
nikakvo  selo,  vec  tek  naselak  mozda  jedne  porodice,  ali  bijase 
skupni  posjed  cijelog  roda.  Prvi  put  se  taj  posjed  spominje  godine 
1495.  Te  bo  godine  zamolio  je  rod  Jerebida,  koji  bijase  vec  tada 
zastupan  sa  vise  porodica/  kastelane  lukavecke  Ladislava  i  Andriju 
iz  Sumoga,  te  Benka  Velikomlacanina,  zupana  turopoljskog,  da  im 
opet  doznace  polovinu  posjeda  Cvilkova,  te  njegove  stare  djedo- 
vine.  U  tu  svrhu  izaslani  su  ovamo  sa  strane  stola  suda  turopolj- 
skog Gal  Peturcevic,  Stjepan  Devani6  iz  Luzja  i  Valentin  Trop- 
setic  iz  Lukavca.  Ovi  su  na  lieu  mjesta  uveli  rod  Jerebica  u  posjed 
polo  vine  Cvilkova.  Taj  posjed  lezao  je  tada  uz  Ratkov  potok  i  uz 
posjed  plemica  Prvonozcana  sa  sjeverne  strane.  Sredinom  tog  po- 
sjeda proticao  je  potok  Suha  Lucilnica.  Medje  bijahu  nadalje  torn 
posjedu  zemlje  gustilnicke  i  potok    Hrecin.^ 

Na  molbu  Andrije  Kovaca  i  Jakoba  Gerdeni6a  iz  Jerebida  pre- 
pisao  je  tu  ispravu  kaptol  zagrebacki  god.    1515.^ 

Cini  se,  kao  da  se  Cvilkovo  nije  nikada  razvilo  do  sela,  vec  je 
bilo  samo  naselak,  te  je  kasnje  tamo  nastavala  porodica  Opatid,  koja 
se  onamo  nastanila  iz  Jerebida.  U  darovnici  kralja  Ferdinanda  1. 
od  god.  1560.  za  Turopolje,  spominje  se  i  posjed  Cvilkovo,  a  kao 
ovlastenik  na  taj  posjed  Simun  Opatid/  sin  Tome  sina  Vrbanova 
sina  Pavlova,  dakle  potomak  onog  Opatida,  koji  je  god.  1495.  uveden 
bio  uz  ostale  u  posjed  Cvilkova. 

Pod  konac  XVI.  vijeka,  opustjelo  je  Cvilkovo,  za  cijelo  uslijed 
turskih  provala.  Otada  se  ve6  ne  spominje  kao  prebitavaliste.  Ime 
tomu  selu  saCuvalo  se  do  danas  u  imenu  brijega  » Cvilkova «,  koji 
je  na  pol  spadao  selu  Gustelnici  i  Jerebidu. 

Donja  Lomnica. 

Uz  Mraclin  je  Donja  Lomnica  najvece  selo  turopoljsko.  Pri- 
bralo  se  na  obje  obale    potoka    Lomnice.  Onaj  je  dio  sela  na  lijevoj 

'  Vidi  clanak  o  Jerebicu. 

'  II.  158.  159. 

'  II.  339.— 340. 

*  II.  160.,  opaska.  HI.  459.-466.  IV.  2.  3. 


310 

obali  daJeko  vedi  od  onoo-a  na  desnoj  obali.  Tu  je  i  kapelica  sv- 
Triju  kraija  sa  crkvenom  kui^om  i  skolom.  O  toj  kapelici  govorit 
i3emo  u  posebnom  odsjeku  ovog  djela.  Blize  do  potoka  stoji  stari  dr 
veni  dvorac,  gradjen  na  kat,  svojina  plemicke  porodice  Modica  iMu- 
dicai,  koja  starinom  potjetie  iz  Velike  Mlake.  Nedaleko  dvora  prema 
kapeli  stoji  najstarija  kiica  tiiropoljska  zadruge  pi.  Arbanasa.  Visoki 
njezin  slamnati  krov  jedini  je  te  vrste  u  Turopolju ;  zadruga  Arbanas 
broji  do  30  domara.  Osim  ove  jos  su  samo  dvije  zadruge  u  Donjoj  Lom- 
nici.  I  ostale  kuce  u  Donjoj  Lomnici  vecim  su  dijelom  natkrite  slamom, 
a  gotovo  sve  su  prizemne.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od 
god.    1909.   broji  Donja   Lomnica   1111    katol.  dusa. 

Stara  pisma  sponiinju  Donju  Lonmicu  raznoliko:  Dolnja  Lom- 
nica, Also  Lomnicza,  Major  Lomnicza,  Velika  Lomnicza,  Inferior  Lomp- 
nicza,  Loinnica  nobilium  Campi. 

Donja  Lomnica,  kao  i  Gornja  Lomnica  dobila  je  svoje  ime  po 
potoku  Lomnici,  sto  teCe  kroz  isto  selo.  Ime  » Lomnica «  za  vode  je 
jako  obicajno  u  Slavena.  Izvodi  se  od  glagola  »lomiti«,  te  oznacuje 
svojstvo  vode,  da  »]omi«,  dakle  vodu  brzu,  plahu.  Ime  ovoga  potoka 
Loninice  spominju  nam  sacuvani  pisani  spomenici   vec  god.    1217.' 

Prvi  put  nam  sacuvana  pisma  spominju  selo  Donja  Lomnicu 
(Lomnich;i)  god.  1279.  Bez  dvojbe  je  Donja  Lomnica  starije  obita- 
vali.ste  od  Gornje  Lomnice.  Spomenute  godine  1279.  zivili  su  u  Donjoj 
Lomnici  Pavao  i  Daslav  sinovi  Oporovi,  Pavao,  Blaz  i  M  arko  sinovi 
Vida,  Stjepan  sin  \'ukonje,  a  po  svoj  prilici  bili  su  Lomnicani  i 
Tvrtko  sin  Kadovanov,  Velisa  sin  Petrov,  Izak  sin  De.sin,  Tolja.s  sin  Ra- 
duCev,  Jakob  sin  Vukoslavov,  Cur  sin  Prvosev,  Obrad  sin  Nezda,  Vuksa 
sin  Supislavov  i  Valicic  sin  Martinov.  Pavao  Oporov  prodao  je  te  godine 
svoje  posjede  u  Kostanjevcu  Pavlu  Vidovom,  a  Topolovac  Stjepanu 
sinu  Vukonje.  Pisma,  koja  nam  to  biljeze,'^  vrlo  su  zanimiva  poradi 
svojih  ispravaka,  sto  su  ucinjeni  za  cijelo  odmah  u  kancelariji  za- 
grebackog  kaptola,  koji  ih  je  i  izdao.  Obje  listine  prvobitno  ozna- 
eivahu  LomniCane  kao  »Cuvare  grada  Zagreba«  (vigiles  castri  Zagra- 
biensisj,  ^to  je  ispravljeno  u  »jobagioni  polja  zagrebackoga«  i  »plemi(ii 
polja  zagrebaCkoga«  (iobagiones,  nobiles  Campi  Zagrabiensis).  Ova  nas 
Cinjenica  sve  nehotice  dovodi  do  zakljucka,  da  je  valjda  kaptol  stavio 
u  listinu  staru  oznaku  za  LomniCane,  dakle,  da  su  LomniCani  nekoC 
bili  (iuvari    ( vigiles )    grada    zagrebackog,    od    kojih     su  postali   »joba- 


'  Smiciklas,  Codex  dipl.  111.  159. 
'  I.  33.  -  36. 


311 


gioiii«.  Bila  je   dakle  iiekoc   sluzha    njihova  drzati    strazu    u    za^vchHC- 
kom  gradu. 

Od  ovog  vremena  skoro  vSto  godina  ne  spominju  pisma  Uoiiju 
Lomnicu.  Lomnicani  sacinjavahu  posebnu  plemenitu  rodnu  zajednicu 
igeneratio  Lomnycha).  God.  1373.  spominju  se  pripadnici  plemeni- 
tog  roda  lomnickog :  Egidij  sin  Stjepanov,  Ivanko  sin  Ivanov, 
Stanko  sin  Vukov.  Izmedju  ovih  te  pripadnika  roda  Vukomerova 
(Vukomeridi)  nastala  je  ozbiljna  raspra  o  medjama  njihovih  posjeda. 
Ova  se  svrsi  tako,  da  su  se  bratski  sporazumili  i  zamolili  zagrebacki 
kaptol,  da  izaSalje  svog  povjerenika,  koji  bi  te  medje  uredio.   Kaptol 


Pkmicka  zadiuzna  kuca  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici. 
Najstarija  turop.  plemicka  kuca. 

izasalje    svog    kanonika    Ivana    brata    Pavla    kanonika    pojca,  koji  je 
obisao  medje  i  tocno  ih  ustanovio  u  prisucu  prucih   se  stranaka.' 

Pod  izmak  XIV.  vijeka  nastadose  velike  medjasne  pravde  izmedju 
Lomnicana  i  gradjana  zagrebackih.  Radilo  se  najme  o  medjama 
Petrovine,  posjeda  zagrebackih  gradjana.  God.  1395.  bila  je  ophodnja 
ovih  medja,  koju  je  obavio  zagrebacki  kanonik  Toma.  Medja  Donje 
Lomnice  i prema  Petrovini)  pocimala  je  na  potoku  Crncu,  tekla  uz 
crkvu    sv.    Petra    do    potoka    Lipovcine,    prelazila  taj   potok  i  i§la  do 


1.  91. — 93.  Sravni  tijek  medja  u  clanku  »Vukonieric«. 


312 

potoka    Crnca    i    ceste,    koja  je   vodila  u  Kravarsko  i  dalje  uz  razno 
drveie  do  potoka  Hramecine.' 

God,  1415.  ziviia  je  u  Donjoj  Lomnici  plemenita  porodica  Vrad,"'^ 
a  god.  1418.  Pulec  i  Vrdiig.^  Iste  god.  1418.  spominju  se  u  Donjoj 
Lomnici  plemidi  TomaS  i  Stjepan  sinovi  Ivana  sina  Lektora  sina 
Ivanova.  Taj  Lektor  je  predj  porodice  Lektorid,  koja  jos  i  danas  zive 
u  Donjoj   Lomnici.^ 

God.  1428,  spominju  se  u  Donjoj  Lomnici  slijededa  plemenita 
porodicna  imena:  Begovic,  Tercleviii,  Kobolt,^  a  god,  1447.  i  1449. 
Svast,  od  koga  potjece  porodica  SvaStovid,  Gjungii,  Majhenid,  Ferei(5, 
KuSeid,  Petrid,  Petruseid,  Satrid.  Svasti  se  spominju  ve6  i  g.  1412.^ 
U  Donjoj  Lomnici  rodio  se  prvi  Turopoljac,  koji  se  istaknuo 
kao  rodoljub,  dobrotvor  i  odlicnik.  Bio  je  to  Franjo  sin  Ivana  sina 
Ivanova.  Koje  se  godine  rodio,  ne  znamo.  Isto  tako  ne  znamo, 
gdje  je  ucio  i  svrsio  bogoslovne  nauke,  Mozda  u  Zagrebu,  a  mozda 
i  gdje  u  Italiji.  Godine  1428.  bio  je  vec  zagrebackim  kanonikom 
pojcem   »succentor«. 

Ove  iste  godine  porodila  se  razmirica  izmedju  Donjo-Lom- 
niCana  i  kanonika  Franje  poradi  njegove  sume  u  Kostanjevcu.  Lom- 
nicani  su  tvrdili,  da  oni  imadu  pravo  na  tu  sumu.  Ovu  pravdu  sudio 
je  biskup  zagrebacki  Ivan  Alben,  koji  prepornu  sumu  dosudi  kano- 
niku  Franji.  Po  nalogu  biskupovu  uveden  je  kanonik  Franjo  u  posjed 
Kostanjevca  i  tamosnje  §ume  po  kanoniku  Gjuri  Moraveckom,  Vitku 
prokuratoru  biskupske  kurije  i  turopoljskom  zupanu  Stjepanu  sinu 
Petkovom.'  Kanonik  F'ranjo  povedao  je  svoje  posjede  u  Donjoj  Lom- 
nici god.  1435.,  kupiv.^i  za  150  for.  od  Vuka  sina  Egidija  Klokoc, 
koga  posjede,  koje  je  nekoC  imao  Jakob  sin  Jurja  Klokockoga,  ka- 
.*5telan  novigradski.  U  te  posjede  uveden  je  slijedede  godine,  o  Cem  su 
vrhovni  zupani  turopoljski  Mihalj  sin  Barnabe  Odranskoga  i  Fabijan 
sin  Mihalja  Gornjo-LomniCkoga,  te  Stjepan  sin  Petka  Lukaveckoga 
zupan  turopoljski,  izdali  ispravu.** 


'  I,  14.3. 

*  I.  172. 

'  I.  175.  god.  1448   Vrag.  I.  287. 

*  I.  177.  178.  Kad  sam  sabirao  gradju  za  Povjesne  spomenike  Turo- 
polja,  uskratila  jc  ova  porodica  uvid  u  svoja  pisma.  Za  cijelo  ima  vrijednih 
isprava  ne  same  za  genealogiju  svoju,  vec  i  za  povijest  Turopolja. 

'  I.  215.  223. 

«  I.  169.  282.  297. 

'  I.  215.— 219. 

*  l.  238.  239.  247.  -  249. 


313 

God.  1446.  prodao  je  Franjo  svoj  posjed  Kostanjevec  sa  svim 
pravima  i  pismima  Donjo-Lomnicanima:  Kirinu  sinu  Simunovu,  Marku 
Ivanovu,  Gjuri  Valentinovom,  Valentinu  Stjepanovu,  Grguru  Dam- 
janovom,  Sebastijanu  Miklinovom,  Pavki  Antunovom,  Petru  Valenti- 
novom, Galu  Gjungic^u,  Blazu  Majhenicu,  Mati  Peti6u,  Tomi  Lekto- 
ricu,  Stjepanu  Petrovom,  Nikoli  Petrusevom,  Vrbanu  Petrovom,  Vrbanu 
i  Nikoli  Blaze vima,  Valentinu  Gjurinovom,  Nikoli  i  Valentinu  Simuno- 
vima  i  Valentinu  Fercidu  za  200  zlatnih  forinta. ' 


Plemicka  kuca  porouict-  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici. 


Tri  godine  na  to  (1449.)  prodao  je  opet  kanonik  Franjo  svoj 
posjed  u  Topolovcu  Donjo-Lomnicanima  za  27  zlatnih  forinta.'^ 

Po  ovim  pojavima  sudeci,  drzimo,  da  je  kanonik  Franjo  potomak 
onih  Donjo-Lomnicana,  koji  su  te  posjede  kupili   1279. 

God.  1454.  spominje  se  kanonik  Franjo  prvi  put  pridjevkom 
od  »Otoka«  (de  Otokj.  Nije  jasno,  odakle  mu  taj  pridjev.  On  se  i 
sam  nazivlje  »inace  plemidem  iz  Lomnice  i  Otoka«  (alias  natione  de 
Lompnicza  et  Otok  nobilis),  dok  se  u  jednoj  povelji  zupana  turopolj- 
skoga  Pavla  Miceveckoga  veli,  da  je  »rodom  iz  Otoka,  a  plemid 
iz  Donje  Lomnice «  (natus  de  Ottok  et  nobilis  de  Inferiori  Lomnicza).^ 

'  I.  281.— 283. 

'  I.  297. 

'  I.  315.  406. 


314 

Cini  se,  da  je  taj  CJtok  biu  sastaviii  diu  Uonje  Lomnicc  ili  barem 
na  teritoriju  njezinom.  Vec  jr.  1444.  spominje  se  Fabijan  sin  Mihalja 
iz  Otoka,  koji  se  i  nazivlje  iz  Gornje  Lomnice. '  Po  torn  bi  moirao 
taj   Otok  biti  istovjetan  sa  Gornjom  Lomniconi. 

4.  aprila  god.  1461.  boravio  je  Franjo  bolestan  na  svom  po- 
sjedu  u  Donjoj  Lomnici,  gdje  je  toga  dana  sastavio  oporuku,  koja  je 
s  kulturnog  gledista  veoma  vazna,  i  koja  ga  odaje  covjekom  oso- 
bita  rodolJLiblja  i  Covjekoljublja.  Zato  demo  ovu  oporuku  barem  u 
glavnim  tockama  ogledati : 

Najprije  zeli,  da  bude  pokopan  u  koru  B.  D.  M.  u  stolnoj  crkvi 
zagrebacke  Sve  svoje  posjede  ostavlja  crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini  u 
svrhu,  da  se  crkva  poveda.  Sjetio  se  i  svojih  kmetova  i  siromaka. 
Manje  zapise  ucini  prebendarima  zagrebaCkim,  redovnicima  sv.  Ni- 
kole,  Andriji  zupniku  sv.  Simuna,  crkvi  sv.  Franje  itd.  Tri  slike  (ta- 
pete)  ostavi  stolnoj  crkvi,  a  manual  Kirinu  zupniku  scitarovaCkom, 
novi  misai,  veliki  kalez  i  brevir  ostavi  crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini, 
jedan  kalez  crkvi  sv.  Jakoba  na  Gazi,  a  sve  knjige  svoje  »gramati- 
kalne,  laicke,  filozofske  i  teoloske*  ostavi  skoli  ivaljda  sjemenistu  u 
Zagrebui.  Sve  usjeve  u  Lomnici  dade  kmetovima.  Za  gradnju  crkve 
sv.  kralja  u  Zagrebu  ostavi  200  for.,  a  jos  za  zivota  dao  je  40  for. 
za  oltar  iste  stolne  crkve.  Izvrsiteljima  oporuke  imenova  Demetrija 
doktora,  .Matiju  preposta  bijenickoga  i  Franju  te  Demetrija  prebendara.^ 

4.  maja  iste  godine  bio  je  kanonik  Franjo  u  Zagrebu,  gdje  je 
pred  vrhovnim  zupanom  i  zupanom  turopoljskim  neke  zemlje  u  Do- 
njoj Lomnici  darovao  svom  rodjaku  Petru  sinu  Marka  sinu  Tome  iz 
Siljakovine.^ 

Iste  godine  12.  novembra  spominje  se  kanonik  Franjo  mrtvim, 
i  toga  dana  proda.^e  ovr^^itelji  oporuke  neke  zemlje  njegove,  kako  je 
to  u  oporuci  odredio  bio.^ 


God.  1467.  javija  se  u  Donjoj  Lomnici  plemicko  porodiCno  ime 
O.nkovic.'  Popis  crkvene  desetine  od  god.  1488.  zabiljezio  je  imena 
tamo  zivucih  Ijudi.  Spominju  se  porodicna  imena  Sordid,  Ive§id,  Ku- 
kanid,    Horvat,    HI  idasic.''    Od    ovili    cini    se    hila    je    samo    porodica 

'  I.  239.  264. 
'  I.  31)9.-402. 
'  I.  405. 
*  I.  409.-411. 
'  II.  6. 
«  U.  61. 


315 


Sordic  plemenita.  Godint;  1493.  spominje  se  tamo  po  prvi  put  plem. 
porodica  Derpic  i  Zorcic-Simonkavic,  1495.  porodica  plem.  Sugoc,  a 
1499.  plem,  porodica  Kusetic,  Miklinec,  Arbanasid  (predj  danaSnjih 
Arbanasa),   Satric  i  P'ilipcic. ' 

Drugi  popis  crkvene  desetine  od  1501.  biljezi  opet  ove  kme- 
tove :  Kukuvac,  Hrvatin,  Juresic,  Turek,  Dedic.'-  God.  1502.  nalazimo 
tamo  ova  plemicka  im>,:;na:  Savtovid,  Krupic  i  Vugrinec  (Vugrinic, 
Vugrinj.^ 

Treci    popis    crkvene    desetine  od  god.    1503.    zabiljezio  je  ova 


Plemicki  dvor  porodica  Modic  u  Donjoj  Lomnici. 

imena  neplemica  u  Donjoj  Lomnici :  Koganic,  Kovacid,  BenCic,  Crne 
Prigorec,  Juresic,  Dedin  i  Goli.'*  Godine  1513.  spominju  se  tamo 
plemenite  porodice :  Vugrin,  Sukcec,  Filipcic,  Arbanasic,  Trninic  i 
Vugrinic,  a  godine  1517.  Devanic,  Demjankovi(5  i  Simunkovic,  godine 
1519.  Kusic.^ 

God.    1534.  javlja  se  u  Donjoj    Lomnici    porodica  Zorcec/  kas- 
nije  ZorciCek  zvana,  a  god.    1538.    javljaju  pisma  prvi  put  plemenitu 


'  II.  111.  119.  171.  181. 

'  II.  194. 

^  II.  202. 

*  II.  215.  222.   223. 

'  II.  321.  379.  392. 

«  III.  22. 


316 

porodicu  Stepanid  u  Donjoj  Lomnici.  Tom  se  prilikom  zove  Donja 
Lomnica  »Velikom  Lomnicom«  iiMaior  Lomnicha,  Lomnycza  Velj'ka. ' 
Tako  ju  zove  i  popis  crkvene  desetine  od  god.  1538.,  a  tada  nala- 
zimo  ondje  porodice  ovih  imena :  Bencec,  Satrii,  Fotivec,  Kolevi<i, 
Guresic,  Sordic,  Bedekovii3,  Matijasevic.^  Od  ovih  bile  su  samo  ple- 
menite  Satrid,  Sordid  i  Bedekovic. 

Porodice  plemenite  Benedikovid  i  Crnic  javljaju  se  prvi  put  u 
Donjoj  Lomnici  god.  1542,^  a  god.  1550.  plemenita  porodica  Ben- 
ceCic,*  koja  po  svoj  prilici  potjece  od  gore  spomenutoga  Benceca. 
Porodica  Klinovid  javlja  se  god.   1555.* 

God.  1556.  zadesi  Donju  Lomnicu  tezak  udarac.  Copori  turski 
provali^e  do  Donje  Lomnice,  kojom  zgodom  izgubi  plemid  Stjepan 
Filipovic  sav  svoj  imetak,  tako,  da  nije  imao  gotovo  sto  da  jede.  U 
toj  nevolji  pomogao  ga  Benko  Sartor  (krojac)  zivezom  i  zitom.  Za 
to  mu  je  darovao  jedno    svoje    seliste  s  kmetom  u  Donjoj  Lomnici.^ 

God.  1558.  posvojio  je  Gjuro  Magdalenid,  vlastelin  u  Maloj 
Mlaki  ^  Krsto  Bedekovid  Komorski  sume  donjo-lomnicke.  U  pravdi, 
koja  je  radi  toga  tekla,  spominju  se  nove  porodice  donjo-lomnidke, 
tako:  Wlah  inace  Horvat,  Simunkovic-Toljas,  Cednekovic  Vidanic.' 
God.  1559.  javlja  se  opet  prvi  put  plemenita  porodica  Pavko.^ 

Prigodom  obnove  turopoljskog  bratstva  god.  1560.  zastupahu 
Donju  Lomnicu  plemici  Petar  Zorcic,  Blaz  Cednekovic,  Petar  Simun- 
kovid-Toljas,  Jeleria  Svastovid,  zena  Ivana  Vlaha,  Stjepan  Filipcic 
Mihalj  Satrid,  Jakob  Derpid,  Andrija  i  Luka  Trninic,  Valentin  i  Stjepan 
Lektorid  te  Toma  Stepanid.''  Iste  godine  javlja  se  u  Donjoj  Lomnici 
po  prvi  put  ime  stare  plemidke  porodice  Lektorida,  koja  se  tada 
zovu  i  BenceCid. 

Za  cijelo  nastojanjem  Matije  Slatinskoga,  tog  zasluznog  muza 
po  Turopolje,  dobiSe  god.  1560.  donjo-lomnicki  plemidi  Slatinski,  Ar- 
banas,  Lektoric-Klinovid,  Lektorid-Bencecic,  Trninid,  Sordid,  Derpid, 
Stepanid,  Satrid,  Filipovid,  Simunkovid-Toljas,  Petermanid-Cednek,  Zor- 
didek-Toljas    i    joS    neki    drugi,    novu    darovnicu    vrhu    Donje     Lom- 

'  III.  40.  47. 

'  III.  47.  55.  65. 

»  IV.  87.  102. 

*  IV.  224. 
'  III.  497. 
"  III.  390. 
'  III.  426. 

*  III.  440. 

»  III.  446.  458. 


317 

nice,    Donjeg    Obreza  i  Kostanjevca,    koje  su   posjede    njihovi    predji 
drzali  vec  od  davne  davnine.* 

Na  pocetku  XVII.  vijeka  bila  je  Donja  Lomnica  vec  veoma 
veliko  selo,  to  nam  svjedoci  popis  poreza  od  god.  1602.  Taj  popis 
sadrzaje  30  oporezovanih  plemida,  na  temelju  privilegija  glede  pie- 
mica  jednoselaca.  Medju  ovima  nalazimo  ova  porodicna  imena :  Ar- 
banas^  Stepanic,  Malovic,  Svastovid,  Pikovic,  Subaric,  Klinovic,  Bar- 
tolic,  Trninic,  Kavrani6,  Supanid,  Kokotovic,  Poldrugac  (slobodnjak), 
Celic,  Pavkovic,  Levaci(5,  Briglevic,  Janicic,  Buri(i,  Dobrini6,  Medju- 
morac,  Boltizarid,  Sostar.  Najvise  su  placali  poreza  po  2  for.^  Kako 
vidimo,  medju  ovima  susredemo  nekoliko  novih  imena.  Neki  su  ovamo 
dosli  ili  se  prizenili  iz  drugih  turopoljskih  sela,  a  neki  su  dosli  i 
izvan  Turopolja.  God.  1625.  javljaju  se  u  Donjoj  Lomnici  uz  ove 
gore  navedene  porodice  jos  i  ove:  Cednekovic,  Kovac,  Fialic,  Deli- 
markovid,  Kranjec,  Lektoric,  Sabari6,  Posenjak,  Tretinjak,  Jendrejevic, 
Klalurid,  Papi(5ek,  Valica,  (Senkovacki)  i  Baltoric,^  a  god.  1636.  po- 
rodice Malovi6-Hamec,  Dombaj-Skripel,  Picak,  Vidkovi6-Kovac,  Berdek, 
Cvicek,  Cernecki,  Samec,  Smolkovic,  Pavlacic,  Dianezevic,  Fungek, 
Grablelic,  Krezak.'' 

God.  1667.  brojila  je  Donja  Lomnica  51  kudu,  te  je  po  torn 
bilo  najveCe  selo  u  Turopolju;^  godine  opet  1773.  bilo  je  ondje  59 
kuca,  te  po  tom  je  bilo  najvede  selo  iza  Kurilovca,  koji  je  brojio  75 
ku6a.^  Popis  plemica  od  god.  1782.  biljezi  u  Donjoj  Lomnici  45  ple- 
mickih  kuca.  Medju  ovima  bile  su  tri  plemicke  kurije  Benka  Arba- 
nasa  prije  Kraljica,  Petra  Modica  prije  Stepanica  i  kurija  Adama 
Arbanasa.  Nova  plemicka  imena  nalazimo  medju  ovima :  Salic,  Modic 
Hrenkovid,  Trumbetas,  Ilanic,  Ivankovic,  Kolaric,  Novak,  Jakunid,  Ser- 
blic,  Deveri<i,  Andrijevid,  Sostarec  (valjda  od  sostara)  i  Vihlaic.'' 

Kad  su  god.  1796.  popisivane  i  opisivane  kuce  turopoljske, 
brojila  je  Donja  Lomnica  56  kuca  sa  pripadajucim  gospodarskim 
zgradama.  Od  ovih  bile  su  cetiri  plemicke  kurije:  Gjure  Briglevica, 
Josipe  udove  Cvetkovic,  Petra  Modica  i  Gjure  Arbanasa,  9  kmetskih 
ku6a;  u  jednoj  od  ovih  zivio  je  plemid  Pavao  Smolkovic  sa  kmetskim 
obvezama  prema  Ani  pi.  Arbanas.  Opcina  (communitas)  donjo-lomnicka 

'  III.  470.— 472. 
'  IV.  88.-89. 
'  IV.  116.-117. 

*  IV.  126.  127. 
^  IV.  151. 

•  IV.  300. 

■  IV.  333.-334. 


318 

imala  je  tada  jedan  stari  stagalj,  a  uz  cestu  kapelu  sv.  Triju  kralja 
sa  trosnim  krovom  tornja,  zatim  komoru,  takodjer  u  vrlo  losem  stanju. 
Bila  je  tamo  i  jedna  krcma. ' 

Donjo-lomnicani  mnogo  su  sudjelovali  u  raznim  ratovima.  Tako 
je  god.  1758.  poslo  iz  Donje  Lomnice  u  bavarski  rat  12,  a  1809. 
protiv   Franceza   15  momaka."^ 

Danas  zivu  u  Donjoj  Lomnici  slijedece  plemicke  porodice :  Ar- 
baiias^  Klafuric,  Stepanic,  Lektoric,  Trumbetas,  janecic,  Zordic,  Bri- 
glevic,  Kolarid,  Kinkovic,  Krziaaric,  Dianezevic,  Sostarec,  Deveric, 
Abramovic,  Smolkovic  i  Jakunid. 

Donji  Lukavec. 

Juzno  gradu  Lukavcu,  tik  do  obronka  Vukomeridkih  gorica,  a 
uz  potok  Lukavec,  pruzilo  se  malo  seoce  Donji  Lukavec.  Cijelo  seoce 
poredalo  se  u  glavnom  uz  desnu  obalu  potoka,  te  se  prema  istoku 
oteglo  gotovo  do  usca  potoka  Jezero  u  Lukavec.  Prijedjel  oko  tog 
sela  bio  je  nekoc  vrlo  mocvaran.  Pogled  na  selo  iz  grada  Lukavca, 
prikazuje  ugodnu  sliku.  Izmedju  vocaka,  proviruju  drvene  slamom  nat- 
krite  ku6e,  kojim  pozadinu  cine  Vukomericke  gorice.  Po  sematizmu 
zagrebacke  biskupije  od  g.    1909.  broji  Donji  Lukavec  125  katol.  dusa. 

U  starim  spisima  razno  je  pisano  ime  toga  sela :  Lokavecz  Lu- 
kawech  i  Lukawcz  i  t.  d..  da  sto  sa  pridjevom  »Also«,  » Inferior «,  a 
cesto  samo  Lukavec  bez  pridjeva. 

Nema  dvojbe,  da  je  to  selo  kao  i  Gornji  Lukavec  dobilo  ime 
po  potoku  Lukavcu.  I  polozaj  obih  sela  odgovara  imenu.  Ime  ^>  Lu- 
kavec* ill  »Lokovec«  nastalo  je  od  imenice  »luka«,  koji  se  naziv  vrlo 
mnogo  rabi  za  zemlje,  koje  se  steru  uz  vode. 

Prvi  put  sto  se  Donji  Lukavec  spominje  u  saCuvanim  pismima 
jest  god.  1363.  i  to  pod  imenom  »Lokauc«  (Lokauch)  bez  poblize 
oznake.  Spominje  se  tada  Stojko  sin  Devanov  i  Mikec  sin  Miksa  iz 
Lukavca.^  Po  Sto  se  pako  prvi  put  spominje  pod  imenom  Donji  Lu- 
kavec tek  god.  1412./  a  istodobno  tek  prvi  put  Gornji  Lukavec  mo- 
zemo  zakljuCiti   da  je  Donji  Lukavec  stariji  od  Gornjega. 

Mikec  sin  Mikse  rodio  sina  Xikolu,  a  ovaj  Gjuru.  Vec  Nikola 
se  zove  prezimenom  Miksic,  i  on  je  pocetnik  odliCne  turopoljske  po- 
rodice MikSi6,  koja  pripada  rodu  Levca   (generatio  Lewcha).  Sin 

'  IV.  374.— 381. 
'  IV.  299.  427. 
'  I.  76. 
*  I.  166. 


319 

Nikole  bio  je  Gjuro  Miksic.  On,  te  Vuk  sin  Ladislava  i  Grgur  Stani- 
lovic,  svi  od  roda  Levcina,  pak  rodjaci  i  braca  njihova  dobise  god. 
1412.  novu  darovnicu  od  kralja  Sigismunda  za  Donji  Lukavec.  Po  na- 
logu  kraljevom  uvede  ih  iste  godine  u  ponedeljak  poslije  Margare- 
tinja,  kaptol  zagrebacki  u  posjed  Donjeg  Lukavca  bez  prigovora  su- 
sjeda  i  medjasa. ' 

Dakle  Mik^ici  i  Stanilovici  najstarije  su  nam  poznate  obitelji  u 
Donjem  Lukavcu. 

God  1 428.  nalozi  kralj  Sigismund  k«^tokt  zagrebackom,  la 
obidje  medje  Donjega  Lukavca,  i  da  take  omedjaseni  posjed  ponovno 
uruci  plemenitima  Dionizu  sinu  Jurja  Miksida,  te  Vidu,  Vuku  i  Gr- 
guru  Stanilovicu.  To  ucini  kaptol  po  svom  izaslaniku  Ivanu  arcidja- 
konu  kalnickom  i  kraljevskom  povjereniku  Nikoli  sinu  Egidija  iz  Vel. 
Mlake.  Tom  omedjenju  i  uvedenju  prisustvovahu  mnogi  susjedi  i 
medjasi.  U  tijeku  medjasnjih  naziva  spominje  se  :  Kraljicino  brodis(5e 
Gornji  Lukavec,  Menje  mokrice  glava,  potoci  Pescenjak,  Rakitovica, 
Lomnica,  Lukavec  i  Dobova  mlaka,  medja  Purdlevskameja  (do  Gor. 
Lukavca),  Staro  brodisce,  Bok,  Luzec,  Mali  Obrez,  te  razne  ceste,  pu- 
tovi  i  drveie."'^ 

God.  1453.  javlja  se  u  Donjem  Lukavcu  porodica  Hrvatic  (Ni- 
kola si  Tome),  koja  bijase  u  srodstvu  sa  Miksicima,  a  god.  1456. 
jos  i  porodica  Poznanovic.  Ta  se  porodica  tamo  spominje  jos  1464., 
god.   1466.    javlja  se  tamo    porodica    Pervosev,^    a   1467.   Petuscevi(5. 

Izmedju  god.   1474.  i   1479.  sagradise  Turopoljci  u  Donjem  Lu-  I 
kavcu  svoj  grad,  o  kojem  se   govori  u  posebnom  poglavlju. 

Porodica  Miksic  bila  je  uz  Stanilovide  najrazgranjenija  u  Donjem 
Lukavcu.  God.  1492.  izdao  je  herceg  Ivan  Korvin  novu  darovnicu 
braci  Pavlu,  Nikoli  i   Andriji  Miksicima  za  Donji  Lukavec* 

U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  g.  1560.  spominje  se  Donji 
Lukavec,  a  kao  pretstavnici  ovlastenika  Gjuro  Miksic  i  Jakob  Sta- 
nilovic.^ 

Najvaznija  za  cijelo  bila  je  u  Donjem  Lukavcu  uz  Stanilovice  poro- 
dica Miksic.  Kad  je  ono  od  polovine  XVI.  vijeka  tekla  pravda  izmedju 
opcine  turopoljske  i  porodice  Nadazda  radi  grada  Lukavca,  osobito 
su  pomogle  listine  od  god.  1412.  i  1428.  izdane  Miksicima  i  Stani- 
lovicima  vrbu   Donjeg  Lukavca,  jer  je  na  temelju  ovih  god.  1582.  ban 

'  I.  166.  -170. 

^  I.  220.  -221  ,  223.-^226. 

'  I.  306.,  365.,  427.  455. 

'  II.  85. 

'  III.  448.-449.  458.  ltd. 


320 

Krsto  Uno-nad  dosudio  Stjepanu  Mik^iiiu  i  suposjednicima  njegovim 
Donji  Lukavec,  a  po  torn  da  sto  i  grad.' 

Pod  konac  XVI.  vijeka  i  na  pocetku  XVII.  drzala  je  porodica 
Hada  u  Donjem  Lukavcu  posjede.  Ova  porodica  dosla  je  zenidbom 
sa  Slatinskima  do  tih  posjeda. 

God.  1600.  spominje  se  tamo  porodica  Gersetic,  1625.  Kovacic 
Vagi<i,  Vinovid,  Stepko-Vinovid.^ 

God.   1667.  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu   14  kuda.^ 

Donji  i  Gornji  Lukavec  poslao  je  god.  1747.  u  Bavarsku  3  voj- 
nika,  a  god.    1758.  protiv  Prusa  nijednoga.'* 

God.  1773.  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu  14  kuca,  a  popis  ple- 
mida  od  g.  1782.  pobiljezio  je  u  Donjem  Lukavcu  tri  plemidka 
dvora :  Josipa  Ivana  i  Nikole  Miksicia  te  Stjepana  Galjufa,  dvije  kuce 
Vagica  i  po  jednu  Stanilovida,  Svastovica  i  Ladisica.  Kad  je  pako 
god.  1796.  popisano  Turopolje  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu  14  kuda, 
i  to  dva  dvora  jedan  Josipa  Miksica,  a  drugi  gotovo  razvaljen  Ivana 
Nep.  Zdencaja,  6  plemickih  i  6  neplemidkih  kuca.  Medju  plemicima 
nalazimo  nova  imena :  Trumbetas  i  Zdencaj.^ 

Dragonozec. 

Pod  imenom  Dragonozec  razumjevamo  dva  sela :  Donji  Drago- 
nozec i  omanje  selo  Srednji  Dragonozec.  Donji  Dragonozec  raskrilio 
se  izmedju  sela  Markusevca  i  Trpuca  na  jugozapadnom  vrhu  Cerja 
(196  m.),  dok  je  Srednji  Dragonozec  nesto  dalje  u  Vukomerickim  go- 
ricama  prikupljen  na  zaravanku  kose^  koja  se  oteze  prema  selu  Lip- 
nici,  Ku6e  su  drvene  i  natkrite  slamom.  Po  sematizmu  zagreb.  bi- 
skupije  g.  1909.  broje  oba  sela  588  katol.  dusa.  U  starim  pismima 
razno  je  pisano  ime  tog  sela:  Dragonosech,  Dragonschy,  Dragonoscy, 
Dragonosczy,  Dragonosd,  Dragwnosych,  Drughonosch,  Dragonoscz,  Dra- 
gonosy,  Drakwsewcz,  Dragonosczi,    Dragonowcz,    Draghonosowcz  itd. 

Odakle  izvodi  ovo  selo  svoje  ime,  nije  nam  najjasnije.  Moguce 
je,  da  se  nazivlje  po  kojem  Turopoljcu  Dragosu,  Dragovanu,  Dragylu, 
Dragaslavu,  koja  imena  susredemo  u  XIII.  i  XIV.  vijeku  u  Turopolju- 
Slicnog  imena  sela  Dragonos  imamo  jos  i  kod  Samobora  u  opdini 
Podvrh,    gdje  se  nalazi  i  brijeg  Dragonozec,    koji    se    vec    polovicom 

'  IV.  41.  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu. 

»  IV.  71.  116.  127. 

^  IV.  151. 

*  IV.  289.  298. 

'  IV.  336.  406.-408. 


321 

XIII.  vijeka  spominjc  pod  imeuom  »Dragonis«.  Makar,  da  je  za  cijelo 
Dragonozec  vrlo  staro  mjesto,  ipak  ga  sacuvana  pisma  spominju  tek 
god.  1427.,  i  to  onom  zgodom,  kad  su  neki  pleniici  iz  Gornje  Lomnice 
izdali  pismo  Filipu  sinu  Radena  iz  Dragonozca,  te  Pavlu,  Dionizu, 
Petru,  Jurju,  Valentinu  i  Benku  sinovima  recenoga  Filipa,  kojim  im 
potvrdjuju,  da  su  pruzili  zadovoljstinu  za  umorenog  Marka  Crnca  iz 
Gornje  Lomnice.^  God.  1446.  spominju  se  u  Dragonozcu  sinovi  gore- 
spomenutoga  Filipa,  Pavao,  Benko,  Valent,  Janz  i  Juraj  Radeni6,  pak 
Petar  sin  Mirka,  Gjurek  i  Simon  te  Pavao  sinovi  Gjurkovi.''^  Od  ovoga 
Gjureka  i  Radenica,  poticu  potonje  istoimene  porodice  (Kadenic,  Gjurak- 
Gjurakovic).  God.  1459.  izricno  se  Dragonozec  nazivlje  selom,  i  to 
u  popisu  desetine  zagrebacke  biskupije.  Tom  zgodom  se  navode  slije- 
deca  imena  zitelja  u  Dragonozcu:  Hajzur,  Homridali6,  Mekojedic,  Hrvat 
(CrouatUvS),  Havidic,  Heldrusic.^  U  jednom  opet  popisu  iz.  konca  XV. 
vijeka  spominju  se  ove  porodice  u  Dragonozcu:  Heldrisici,  Selcici,  Ra- 
denici  i  Mekojedici.^  God.  1520.  spominju  se  u  Dragonozcu  plemici : 
Radonidi,  Havidici,  Pavletici  i  Radini6i,^  a  god.  1526.  javlja  se  tamo 
plem.  porodica  Gjurakovic.*'  Iste  se  godine  spominju  prvi  put  i  gorice 
oko  Dragonozca  (promontorium  Dragonoskywerh),  koje  se  tecajem 
XVI.  vijeka  i  kasnje  mnogo  isticu. 

God.  1550.  spominju  se  u  Dragonozcu  plemenite  porodice  Gjurak  i 
Heldrosic  (Heldrusic).  Prva  bijase  srodna  sa  Radenicima  i  Havidicima 
(strifi'evici).''  God.  1560.  pridolaze  Brebrici  i  Celici,  koji  uz  Havidice  i 
Radenice  zastupaju  svoje  selo  kod  obnove  turopoljskog  bratstva, 
docim  u  kraljevskoj  darovnici  izdanoj  iste  godine  za  Turopolje  na- 
vodi  se  samo  Martin  Radenid,  Stjepan  Havidic,  Simun  (!elic  i  Petar 
Brebric,  kao  predstavnici  sela  Dragonozca.'"^  Kako  iz  potonjih  spisa  ra- 
zabiremo,  iza  polovine  XVI.  vijeka  nestaje  u  Dragonozcu  porodice 
Heldrisid,  ali  se  za  to  u  XVII.  vijeku  javljaju  nove.  Popis  od  god. 
1632.  navodi  ove  porodice:  Brebric,  Loncaric,  Pecek,  Krznar,  Vu- 
dresic,  Pavlek,  Gjurak,  Lukinic,  Svinjarii-Skenderovic,  Radenic,  Ko- 
vacic,  Franetic,  Bedekovic,  Ferljan-Korenika   i   Miksi6.'^  Vidimo   da    se 


'  I.  202. 

'  III.  357. 

'  I.  394. 

*  II.  542. 

'  II.  426.-428.,  432. 

"  III.  542. 

'  III.  213.  214.  (440). 

"  III.  440.  449.  459.  463. 

»  IV.  129. 

21 


322 

ovamo  doselile  iieke  turopoljske  porodice  i  neke  strane,  koje  su  za 
cijelo  primljene  u  bratstvo.  God.  1660.  javlja  se  amo  porodica  Ma- 
tej^iti. '  VeO  god.  1667.  ludilo  se  selo  Dragonozec  u  Gornji  i  Donji 
Dragonozec,^  sa  43  kuCe,  a  kasnje  pridruzi  se  jos  i  srednji  Drago- 
nozec. God.  1749.  bilo  je  u  Dragonozcu  (suCija)  56  kuca  I'svidac  Juraj 
Bartolcic)/  a  prema  tomu  bijase  to  selo  najvede  u  turopoljskom  Vr- 
hovlju.  Godine  1758.  vojevalo  je  iz  Dragonosca  14  momaka  protiv 
Prusa.*  Iza  Mraclina  i  Laza,  koja  oboja  sela  postavise  16  momaka, 
najvise  je  Dragonozec  poslao  svojih  Ijudi  u  boj.  Popis  plemica  turo- 
poljskih  od  god.  1782.  navodi  u  Gornjem  Dragonozcu  porodice:  Bar- 
tolic,  Markulin,  Terputec,  Havidic,  Maretic ;  u  Srednjem  D,  Bukovcak, 
Cerovski,  Crniluk,  Pucko,  Radenic,  Skenderovice,  u  Donjem  Drago- 
nozcu :  Brebrici,  Gerovski,  Grubaci,  Gjuraki,  Horvati,  Janceti6i,  Ker- 
nijevici,  Petravici.^ 

Dubranec. 

Najvece  selo  turopoljsko  u  Vrhovlju  je  Dubranec.  Ono  je  kao 
zupno  selo  upravo  sredi.stem  zivota  u  Vrhovlju.  I  pogledom  na  saj- 
move,  koji  se  tamo  obdrzavaju,  znamenita  je  tocka  u  gospodarskom 
zivotu  ne  samo  Vrliovlja  vec  i  cijelog  kraja,  narocito  kravarskog  i 
pisarovinskog.  Dubranec  sastcjji  od  triju  skupina  kuda.  U  skupini, 
§to  se  pribrala  uz  glavnu  cestu,  stoji  na  najvisoj  tocki  zupna  crkva 
B.  D.  M.  snijezne  (210  m.).  Ispod  crkve  i  na  zaravanku  nalazi  se 
sajmiste,  nize  dolje  zidani  prizemni  zupni  dvor,  a  nesto  dalje  na  kat 
gradjena  drvena  skola.  Izmedju  ove  skupine  u  jarku,  tik  do  podnozja 
brijega  Dugoga  vrha  pribrale  se  ostale  dvije  skupine  i  to  uz  po- 
toCiC  Recin,  J5to  no  izvire  izpod  Cubacke  i  tece  smjerom  prema 
jugu.  Na  zapad  Dubrancu  je  selo  Vukomeric  sa  k  njemu  spadajucim 
skupinama  kuca:  Malovci  i  Pavlecic.  Jugoistocno  je  malo  selo  Gu- 
stilnica  sa  lijepom  drvenom  kapelom.  Po  sematizmu  zagreb.  biskupije 
g.  1909.  broji  Dubranec  492  katolika  i  2  zidova.  Ku6e  su  svc  dr- 
vene   natkrite   slamoni   ili   crijeponi. 

Polozaj  tog  sela  je  svakako  najrcmianticniji  u  ciJL-lom  Turopolju. 
Prekrasan  pogled  na  selo  pruza  se  sa  ceste  ispod  brijega,  na  kojem  je 
nekoc  stajala  prastara    crkva    sv.    Katarine    (230  m.).  Isto    tako    pre- 

'  IV.  536. 
'  IV.  151. 
'  IV.  291. 
*  IV.  299. 
'  IV.  314.  328. 


323 

krasnu  sliku  Dubranca  vidimo  s  brijega  (205  m.),  na  kojem  stoji  gu- 
stilnicka  kapela.  Taj  krasan  pogled  na  Dubranec  prikazuje  prilo- 
zena  slika. 

U  starim  pismima  razno  se  pise  ime  toga  sela.  Najstariji  je 
naziv  »Brdo  sv.  Kate«,  (Montes  s.  Catharinae)  onda  Dobranych,  Do- 
branczy,  Dobranchy,  Dobranychy,  Dobranich,  Dobryanczy  apud  s.  Ca- 
tarinam,  Dobrancz,  Dobrancz  Zenth  Kathalyn,  Sancta  Catharina  I)u- 
brancz.  i  t.  d. 

Crkva  svete  Kate  u.  Dubrancu  stajala  je  tamo  vec  daleko  prije, 
nego  li  je  to  mjesto  dobilo  ime  Dubranec.  Stajala  je  iznad  Dubranca 
sjeverno    na    brdu,    koje    spomenusmo.    Cijeli    prijedjel  u  brijegovima 


Dubranec. 

oko  crkve  sv.  Kate  zvao  se  je  »Brda  sv.  Kate«  (montes  s.  Catha- 
rinae). Kad  je  crkva  sv.  Kate  sagradjena  ne  znamo,  ali  nam  je 
poznato,  da  je  vec  godine  1334.  opstajala  kao  zupna. '  God.  1343. 
prvi  put  nam  se  spominju  vinogradi  oko  sv.  Kate,  i  to  onom  zgodom 
kad  je  Matej  sin  Matije  sa  sinovima  svoga  brata  prodao  veliki  svoj 
vinograd  na  brdu  sv.  Ivate  Marku  sinu  Stanomira  i  njegovoj  zeni 
Luciji  za  4  marke.^  Zemlje  oko  sv.  Katarine  drzali  su  jos  i  Ivko  te 
Ivsa  sinovi  Dobrana,  pak  Petar  sin  Erikse  od  plemena  Crnoslavova. 
Ovi  sklapaju  god.  1357.  pred  zagrebackim  kaptolom  nekakav  ugovor 
glede  posjeda  Crnosl.ivdola.^  Jos  danas  nas  naziv  Crnoslav-Skupna 
draga  kod  Dubranca  sje6a  na  Crnoslava  i  njegove  posjede  Crno- 
slavdol.  Nema  dvojbe,  da  su  spomenuti  sinovi  Dobranovi  drzali  zemlje 


'  I.  51.  Poblizc  o  toj  crkvi  i  iupi  govorit  ce  se  kasnije. 
'  I.  55. 
'  I.  73. 


324 

bas  na  onom  mjestu,  gdje  danas  stoji  Dubranec,  jer  po  ovom  D  o- 
branu  prozvano  je  to  selo,  koje  se  u  starije  doba  zvalo  i  »Dobra- 
nidi«,  kako  demo  nize  spomenuti. 

Za  daljne  neke  posjednike  na  brdima  sv.  Kate  doznajemo  iz 
isprave  godiiie  1379.,  koja  nam  je  zabiljezila,  da  su  tada  Rade  sin 
Rodmanov,  Ivan  sin  Petrov,  I.uka  sin  Hotnov  dijelili  svoju  tamosnju 
eijedovinu.  Kao  medjaSi  till  posjeda  spominju  se  sinovi  Vukomera  i 
Prvosa  te  javna  cesta.  Spominje  se  i  vrh  Kalebin,  te  Lazina  i  Luzje 
u  polju  sto  su  receni  takodjer  dijelili.'  God.  1450.  spominje  se  Duko 
i  Crnec  sinovi  Pavka    od    sv.    Katarine    (de    montibus  s,  Catarinae).'^ 

Ved  polovinom  XV.  vijeka  istice  se  u  listinama  kasnije  dobro 
poznata  razdioba  Turopoija  u  »Polje«  i  »Vrhovlje«.  Tako  se  godine 
1455.  izricno  navodi  »cijela  opCina  svih  plemica  toll  recenoga  polja 
zagrebackoga  koli  brijegova  svete  Katarine  djevice  i  mucenice  Krista, 
11  selima  kojeg  mu  drago  imena,  toli  u  istom  polju  zagrebaCkom  koli 
na  recenim  brdima  recene  sv.  Katarine  djevice  nalazecim  se  imajucih 
se  i  stanujucih«.^ 

Pod  imenom  »Dobranici«  prvi  put  se  to  selo  spominje  godine 
1455.  Stanovnici  toga  pripadaju  »plemenu  Dobranica«  i  nazivlju  se 
»plemici  Dobranici  &  Iste  godine  spominju  pisma  27  imena  zivuiih 
plemida  u  »Dobrani6u«  od  kojih  veci  dio  potice  izravno  od  Ivse  i 
Krikse  (Eriksa),  koji  su  zivili  g.  1357,  Vec  tada  ondje  se  spominju 
neka  porodicna  imena  »plemena  Dobranica«,  a  narocito  Kusevic 
(Mato  sin  Kuse),  Gerdak  (Vrban  sin  Grgurov),  Bencek  (Benko 
sin  Benka)  Ivojici  i  Tome  Vram  sin  Nikole.  Ove  najme  g.  (1455.) 
primili  su  plemici  iz  »Dobranica«  u  svoje  bratstvo  Benka  iz  Kraljevca, 
tada  suca  kotara  iprovincije)  medvedgradskog,  i  zenu  mu  Elisabetu 
kcer  Tome  Vrania  sina  Nikole  unuka  Uobranova.  Dali  su  im  takodjer 
jedno  seliste  u  Dobranicu,  te  zemlju  Gnojnicu  i  oranicu  uz  Gnojnicu 
u  Dobranidu,  kojoj  bijaliu  inedjasi  plemici  Ivojici  i  potok  Crnoslav;  za 
tim  dadose  im  jos  jednu  sjenokosu.  Dadose  im  napokon  i  pravo,  da 
si  mogu  gdje  god  hoce  izabrati  od  zajednickog  zemljista,  najme  od 
dijela,  koji  je  pripadao  pokojnoni  Tomi  Vramu.'* 

Popis  desetine  crkve  zagrebacke  od  godine  1459.  zabiljezio  je 
vii^e  imena  zitelja  dubraneckih :  Andriju  Valekovida,  Malca  Tomkoviia, 
Grdaka,  Antuna  Benceca  (BenCekj,  Mirka  i  Andriju    Benkova.^    Tom 

'  1.  102. 

"  I.  298. 

■  I.  339. 

*  I.  349. 

*  I.  394. 


325 

se  prilikom  spominjf  i  /iipa  sv.  Kalc^.  Kasnje  se  opet  u  Dubraiicu  is- 
tice  narocito  porodica  Kvisevic.'  (iod.  1546.  javlja  se  u  Dubrancu 
plemenita  porodica  S  e  s  e  k  o  v  i  c,  a  narocito  Ivan  Sesekovic,  koji  joS 
uz  dvojicu  ulaze  pred  kaptolom  zay^rehackim  prosvjed  protiv  nasilja 
Ijudi  Nikole  Zrinskoga."'^  Godine  opet  1549.  spominju  se  uz  Kuseviie 
Katicidi  i  Kelekovici,'^  a  od  g.  1550.  Focici.*  Polovinom  XVI.  vijeka 
gotovo  se  redovito  zove  ovo  selo  »r)obranec  sv.  Kata«  iDobrancz  s. 
Cathalin). 

Prigodom  obnove  turopoljskog  bratstva  god.  1560.  zastupahu 
selo  Dubranec:  Petar  i  Matej  Kusevi6i,  Benko  Krpic,  Marko  Kele- 
kovic  te  Jnraj  i  Bartol  Krpec  (Liz),  a  u  kraljevskoj  darovnici  za  Tu- 
ropolje  navodi  se  pretstavnikom  za  Dubranc  (Dobrancz  Zenthkat- 
halyn)  Petar  Kusevii.-'  Veci  broj  imena  Dubrancana  navodi  nam  popis 
plemica  turopoljskih  od  god.  1636.  U  torn  popisu  nalazimo  imena 
Kos,  Cekovic,  Kerpec,  Kravarscan,  Focic  i  Jurkas.^ 

Oko  god.  1650.  iznova  je  pokrivena  crkva  sv.  Kate  u  Dubrancu 
a  tomu  je  mnogo  pomagao  Nikola  Stancevid  iz  Torceca  kod  Vukovine.^ 

God.  1667.  bilo  je  u  Dubrancu  20,  a  1749.  19  kuca  (sudac 
bio  je  Mihalj  Krpec).*  U  boj  protiv  Prusa  poslao  je  godine  1758.  Du- 
branec 9  momaka.^  Najizdasniji  popis  stanovnika  dubraneckih  pruza 
nam  popis  plemica  turopoljskih  od  god.  1782.  Tada  nalazimo  ondje 
slijedece  plemicke  porodice :  Kerpec,  Vugrinid,  Dorotic,  Kos,  Cekovic^, 
Sunec,  Terputec,  Focic-Kusevi(i.^"  God.  1809.  imalo  je  iz  Dubranca 
poci  u  ustanak  protiv  Franceza  8  momaka. " 

God.  1831.  podijeli  kralj  Franjo  II.  pravo  obdrzavanju  godiSnjeg 
sajma  kod  zupne  crkve  u  Dubrancu  i  to  na  dan  30.  juna  i  25.  no- 
vembra.  '^ 

Od  najnovijih  dogadjaja  dubraneckih  biljezimo  obnovu  zupne 
crkve,  o  kojoj   ce  se  jos  napose  govoriti  u  ovom  djelu. 


'  I.  426.  III.  19.  20 

'  III.   105. 

'  HI.  162.  179.  183.  236.  259. 

'  III.  206.  f^Ol.  314.  317. 

'  III.  440,  463.  IV.  2.  3. 

«  IV.  130. 

'  IV.  143. 

«  IV.  151.  291. 

•  IV.  299. 

■"  IV.  339. 

"  IV.  427. 

••  IV.  446. 


326 

Gornja  Lomnica. 

Gomja  je  Lomnica  jedno  od  najmanjih  turopoljskih  sela.  Ono 
se  pribralo  zapadno  Donjoj  Lomnici  nedaleko  desne  obale  potoka 
Lomnice.  Tik  do  sela,  u  malom  perivoju  stoji  plemicki  dvorac,  nekoc 
svojina  stare  porodice  turopoljske  Kisevica^  a  poslije  raznih  inih  go- 
spodara.  Liornja  Lomnica  broji  po  sematizmu  zagrebacke  biskupije 
od  god.  1909.  93  katol.  duse.  Kude  su  drvene.  U  starim  pismima 
zove  se  raznim  imenima :  Mala  Lomnica,  Kiseviceva  Lomnica,  Felso 
Lomnicza,  Superior  Lomnicha    itd. 

Cini  se,  da  je  Gornja  Lomnica  novije  selo  od  Donje  Lomnice. 
Fisma  nam  to  selo  prvi  put  spominju  god.  1402.  Ali  zato  ne  stoji, 
da  nije  starija  od  te  godine.  Te  godine  zivili  su  u  Gornjoj  Lomnici 
plemeniti  Ijudi  Crnec  sin  Ivceca  sina  Beloseva,  Klement,  Grgur  i  Ivan 
sinovi  Crncevi,  Jura  sin  Vojleca  sina  Beloseva,  Petar,  Pavao  i  Ivan 
sinovi  Nikole  sina  Benkova.  Ovi  se  tada  pravdali  radi  nekog  po- 
sjeda  u  Gornjoj  Lomnici,  sto  rijesise  mirovni  suci. '  Godine  1412. 
spominje  se  Pavao  Veliki  iz  Gornje  Lomnice,  premda  se  nazivlje  i 
iz  Dolnje  Lomnice.'^  Taj  je  bio  i  zupanom  turopoljskim. 

God.  1427.  bila  je  nastala  velika  razmirica  izmedju  Gornjo- 
lomniCana  i  Dragonozcana.  Neki  Dragonozcani  ubise  Gornjo-lomni- 
cana  Martina  Crnca.  Ova  razmirica  uredjena  je  mirovnim  sudom,  u 
kojem  sudjelovahu  neki  plemidi  kraljevine,  Turopoljci  i  Dragonozcani. 
Krivci  plati.se  krvarinu  od  25  maraka  novih  kraljevskih  denara  cime 
su  pruzili  potpunu  zadovoljstinu.^ 

God.  1466.  spominje  se  u  Gornjoj  Lomnici  porodica  Kis  sa 
pretstavnikom  Pavlom  Kis  em,''  koji  bijase  predjom  potonje  velike  i 
otmene  porodice  K  i  §  e  v  i  d  a.  Pavao  Kis  bio  je  sin  spomenutoga  Pavia 
Velikoga.  Taj  Pavao  Veliki  sad  se  zove  »od  Donje «  —  sad  opet 
od  » Gornje  Lomnice «  —  Ova  porodica  vec  od  pocetka  XV.  vijeka 
I  nastavaSe  u  Gornjoj  Lomnici.  GaSpar  Kisevic  bio  je  pod  izmak 
XV.  vijeka  kastelanom  lukaveckim  i  zupanom  turopoljskim.  On  dobi 
od  hercega  Ivana  Korvina  novu  darovnicu  za  svoj  posjed  Gornju 
Lomnicu  god.  1492.,  te  bude  taj  posjed  oslobodjen  od  svake  ovis- 
nosti  od  grada  Medvedgrada.  Tu  darovnicu  potvrdi  god.  1493.  kralj 
Vladislav  II.  braci  Ga^paru  i   Milialju  Ki:§evicima.^  Tako  je  evo  zasno- 


'  1.  152. 

»  I.  16y.  192.--193. 

'  202.-203. 

*  I.  455. 

'  II.  84.  94. 


327 

/|Vano  vlastelinstvo  oornjo-lomnicko,  koje  je  lak(j  izluceno  ud  jurisdik- 
cije  turopoljske  plem.  opcine.  Fo  to]  porodici  Kisevica  zove  se  Gornja 
Lomnica  i  Kiseviceva  Lomnica,  tako  ^.    1505.' 

U  popisu  crkvene  desetine  od  u-.  1503.  zabiljezeiio  je  pet  kme- 
tova  u  Gornjoj  Lomnici,  od  kojih  je  samo  jedan  oznacen  porodiCnim 
imenom  Horvatic.* 

Godine  1506.  spominje  se  u  Gornjoj  Lomnici  Jakob  Cednek,^ 
koji  je  bio  pradjedom  odlicne  turopoljske  porodice  Cednekovida. 

Polovinom  XVI.  vijeka  zove  se  Gornja  Lomnica  narocito  Kise- 
vicevom  Lomnicom  (Lomnycha  domini  Kysewycz),  a  1513.  zove  se  i 
Mala  Lomnica  (Mala  Lompnycza)*  u  opreci  prema  Donjoj  ili  Velikoj 
Lomnici,  koja  se  zove  i  »Lomnicom  plemica  turopoljskih«.  G.  1538. 
spominju  se  u  Gornjoj  Lomnici  ove  neplemenite  porodice  :  Gurginic,  Zo- 
benic,  Drnulic,  Dermelic,  Horvatic,  Voknic  (Vokanic),  Trbusic,  Dojci(5, 
Poljak,  Zerlenic  i  Stankovi(5.''  Bili  su  to  svi  kako  se  cini  kmetovi  Ki- 
sevica. U  isto  doba  polovinom  XVL  vijeka  nalazimo  i  porodicu  Ste- 
panic  u  Gor.  Lomnici/'  kojoj  je  inace  postojbina  u  Donjoj  Lomnici. 
Tu  se  spominje  god.  1550.  i  plem.  porodica  Gjungic.'^  God.  1555. 
spominje  se,  da  je  nekoc  zivila  u  Gornjoj  Lomnici  plemenita  poro- 
dica Kursic^.*^ 

Kad  je  umro  (1557.)  Krsto  Kisevic,  izdao  je  god.  1558.  kralj 
Ferdinand  I.  pak  sin  mu  kralj  ceski  Maksimilijan  darovnicu  banu 
Petru  Erdody-u  vrhu  dvora  u  Gor.  Lomnici  i  vrhu  posjeda  u  Kucu, 
sto  je  spadao  pod  taj  dvor,  pak  i  vrhu  svih  Krstinih  posjeda  u  Hr- 
vatskoj.  To  je  najme  ucinjeno  kao  sa  osasnim  dobrom.  Maksimilijan 
nalozi  odmah  zagrebackom  kaptolu,  da  Erdody-a  uvede  u  darovani 
posjed.  Kad  je  pako  u  Gor.  Lomnicu  dosao  kraljevski  povjerenik 
Franjo  Impric  Jamnicki,  da  u  prisucu  kaptolskog  izaslanika  Matije 
Degca  uvede  Erdody-a  u  posjed,  prosvjedovao  je  protiv  uvedenja 
span  dvora  gornjo-lomnickog  Gjuro  Bujak  u  ime  Marice  KrmciC, 
Kate  Kisevic  i  u  ime  dvojice  muskih  clanova  porodice  Kisevic,  koji 
su  tada  boravili  u  Poljskoj.  Bujak  nije  znao  njihova  imena.  Ovi  su 
svi  po    Bujaku    pozvani    pred    bana,  da  opravdaju    svoje    prosvjede.'' 

'  IL  191. 
''  II.  222. 
'  II.  237. 

*  III.  47.  65.  559. 

*  III.  149. 

«  III.  47.  55.  65. 
'  III.  223. 
'  III.  481. 
'  III.  397.— 400. 


328 

Koji  su  to  Ki^eviii  bili  u  Poljskoj,  doznajemo  iz  jedne  isprave  iz  g, 
1559.  Bill  su  to  Ivan  Horvat  stariji  i  Ladislav  te  Krsto  Horvat  mladji 
sinovi  pokojnog  Mihalja  Horvata  inaCe  Krsevica  iz  Gor.  Lomnice. 
Ovi  su  najme  pred  kaptolom  sipuskim  opuuonKKili  Gjuru  Mrnjavcica 
iz  Hrezovice,  da  ih  zastupa  u  predmetu  nasljetstva  imanja  gorno- 
lomnickoga. '  Vidimo  dakle,  da  se  Mihalj  Kisevic  izselio  iz  svoje 
postojbine  valjda  u  sjevernu  Ugarsku,  gdje  je  on  i  njegovo  potomstvo 
dobilo  nadimak  »Horvat«,  kako  je  to  bivalo  sa  svakim  Hrvatom,  koji 
se  preselio  u  Ugarsku. 

U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  god.  1560.  spominje  se 
medju  turopoljskim  posjedima  i  Gornja  Lomnica,  docim  se  napo- 
minje  kao  posjednica  Katarina  kci  Mihalja  Kisevica  a  zena  Gaspara 
Mrnjav(3i6a  iz  Brezovice."'^ 

God.  1570.  nalazimo  u  Gornjoj  Lomnici  porodicu  Vojtosic.'*  God. 
1612.  drzala  je  posjede  u  Gor.  Lomnici  Marta  Vurnovecka  (Urnoczy) 
zena  Stjepana  Arbanasa,* 

U  poreznim  popisima  od  1625.  nema  spoiiienute  Gornje  Lomnice. 

Pod  konac  XVII,  vijeka  drzao  je  imanje  u  Gornjoj  Lomnici. 
(Ivan)  Skrlec  (1696).^  Po  torn  imanju  nosi  porodica  Skrlec  plemicki 
pridjev  od  Gor.  Lomnice. 

CJod.  1773.  brojila  je  Gornja  Lomnica  11  kuda.*"'  Prigodom  po- 
pisa  Turopolja  1796.  bilo  je  tamo  1 1  kmetskih  ku6a,  a  tamosnji  plemidki 
dvor  (curia)  bio  je  svojina  Barbare  udove  Petra  Skrlca  protonotara 
hrvatskog  kraljevstva.  Uz  dvor  bile  su  razne  prostrane  i  lijepe  go- 
spodarske  zgrade.  K  dvoru  spadao  je  novosagradjeni  mlin  na  po- 
toku  Lomnici." 

Imanje  i  dvor  u  Gor.  Lomnici  prolazio  je  kroz  razne  ruke,  dok 
ga  napokon  prije  nekoliko  godina  ne  proda  porodica  pi.  Vernid  zemlji- 
snoj   zajednici  gornjo-lomnickoj. 

Gornji  Lukavec. 

Uz  cestu  sto  vodi  iz  Odre  prema  Dubrancu,  nedaleko  na  zapad 
gradu  Lukavcu,  raskrililo  se  selo  Gornji  Lukavec.  Pokraj  njega  tece 
potok  Lukavec,  koji  to  selo  sa  juzne  strane    opasava.  Nekoliko    kuca 

'  III.  414. 

*  III.  459.  461.  465. 

'  IV.  19. 

'  IV.  105. 

'  IV.  220. 

«  IV.  300. 

'  IV.  402.  -  403. 


329 

stoji  i  onkraj  potoka.  KucSe  su  sve  drvene,  natkrite  slamom  ili  cri- 
jepom.  Neke  su  od  ovih  upravo  lijepo  izgradjene.  Po  sematizmu  za- 
grebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Gornji  Lukavec  373  katol. 
duse.  Svoje  ime  nosi  po  svom  polozaju  uz  potok  Lukavec,  jer  je 
prema  toku  ovoga  gore  vise  od  sela  Donjeg  Lukavca,  koje  se  po- 
redalo  nedaleko  dole  nize  az  potok.  Ime  svoje  izvodi  kao  i  Donji 
Lukavec.  U  starim  pismima  pise  se  ime  tog  sela :  Superior  Lwka- 
wecz,  Felso  Lukavec,  a  Cesto  i  samo  Lukavec,  pod  kojim  potonjim 
,  imenom    razumijevaju    se    cesto  oba    sela  Gornji  i  Donji  Lukavec. 

U  koliko  niozemo  crpsti  podataka  iz  sacuvanih  pisama,  razabi- 
remo,  da  je  Gornji  Lukavec  mladje  selo  od  Donjeg  Lukavca.  God. 
se  1412.  prvi  put  spominje  ime  Gornjega  Lukavca,  a  tad  je  ondje 
*.ivio  plemic  Stjepan  Pedk  (Petkovic).  To  bi  dakle  bio  najstariji  nam 
poznati  gornjolukavecki  posjednik. '  God.  1428,  spominju  se  uz  ovog 
jos  i  plemidi  iz  Gornjeg  Lukavca  (nobiles  de  Superior  Lukawech), 
kojih  se  ali  imena  posebice  ne  navode." 

God.  1454.  spominje  se  ovdje  porodica  Krznavic,  a  god.  1455. 
Jagni(5.  Ivan  Jagnic  bio  je  zupan  turopoljski.  God.  1461,  opet  se 
ondje  javija  porodica  Stanci(5,  i  to  s  Gjurom  sinom  Benkovim,  koji 
bijase  zupanom  turopoljskim.  Po  svoj  prilici  dosla  je  ova  porodica 
iz  Gornje  Lomnice,  gdje  se  vec  god.  1431.  javija.  Opet  god.  1464. 
susrecemo  ondje  porodicu  Gjungic,  koja  takodjer  potjece  iz  Donje 
Lomnice.^ 

God.  1466.,  u  vrijeme,  kad  je  kralj  Matija  Turopoljcima  potvrdio 
dovelju  kralja  Bele  IV.  od  god.  1225.  zivile  su  u  Gornjem  Lukavcu 
ove  obitelji :  Staneti(3  (mozda  istovjetna  sa  Stancic,  a  kasnije  Stane- 
cek),  Petkovi6,  Gajski,  Jagnic,  VoJaric  i  Vojkovic.  God,  1474.  opet  se 
tamo  javija  novo  ime  porodice  Gurgic.  Pod  izmak  XV.  vijeka  spo- 
minju se  u  oba  Lvikavca  Kuharici,  Cerpseti(5i,  Zupani,  Videnidi  (Videno- 
vidij,  Ciganici  i  Melidi.  God.  1503.  javija  se  tamo  porodica  Gurginic, 
koja  ce  biti  za  cijelo  istovjetna  sa  Gurgidina.  Polovinom  XVI.  vijeka 
spominje  se  tamo  porodice  Baloban,  Cigetid,  Vogrinovic,  Stanecak  i 
Franetid.'' 

Prigodom  obnove  bratstva  turopoljskog  g.  1560.  spominju  se  u 
Gornjem  Lukavcu  jos  i  porodice  Junosa-Jagnic  i  Stanetic  uz  Gjun- 
gide,  Volarice,  Frani(ie,  Videnovide  i  Tropsetiie.  U  kraljevskoj  darov- 

'  169. 
'  I.  224. 

^  I.  320.  341.  403.  427. 

*  I.  455.  456.  H.  13.  14.  41.  42.  (14.  90.  1G7.  206.  III.  87.  132.  .555.— 
656.   378.  528.  502. 


330 

nici  za  Turopolje  od  iste  i^odine  spuminje  se  tak(jcljer  i  Gornji  \a\- 
kavec,  a  kao  pretstaviiici  ovlastenika:  Cljuru  Volaric,  Martin  Tropsetic, 
Marko  StanCi^,  Petar  i  Mate]  Gjunjxic,  Blaz  i  Gjuro  Voiaric,  Petar 
Franeti(^,  Martin  Videnovic,  Lovro  Gigetic  i  Mate]  Jagnid. '  God.  1 570. 
spominje  se  ondje  porodica  Bradac-Grubisi6,  a  1600.  Voscid,  Kucin, 
Ivolaric,  Devanic,  Jagni(3  i  Dolenec- 

Potonje  vijesti  o  Gornjem  Lukavcu  vrlo  su  neznatne.  Godine 
1782.,  za  popisa  plemica,  bilo  je  u  Gornjem  Lukavcu  15  plemidkih 
kuca.  Nova  plemicka  imena,  sto  ih  torn  prilikom  nalazimo,  jesu  slije- 
de6a :  Karnas,  Pavisid,  Pinturic,  Kos,  Cvetkovic,  Sucid,  Spisi(5,  Vagid, 
Sedmak,  Derk  i  Vukovii.^  Prigodom  popisa  Turopolja  god.  1796. 
bilo  je  u  Gornjem  Lukavcu  19  kuca,  i  to  17  plemickih,  a  dvije  ne- 
plemidke  kude.*  Kad  je  bio  god.  1809.  proglasen  ustanak  protiv  Fran- 
ceza,  diglo  se  je  iz  Gor.  Lukavca  i  Markusevca  4  vojnika.^ 

Gustilnica. 

Jugozapadno  Dubrancu,  na  brijegu  obraslom  sumom,  stoji  selo 
Gustilnica  ili  Gustelnica.  Ono  spada  medju  manja  turopoljska  sela. 
Ku(^e  su  drvene  i  natkrite  slamom.  Odmah  tik  sela,  na  najvisoj  toCki 
(205  m.i  stoji  drvena  kapelica  sv,  Antuna  Padovanskog,  koja  je  u 
najnovije  doba  zamijenila  prastaru  drvenu  istoimenu  kapelicu.''  Po 
sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Gustilnica  229 
katol.   dusa. 

Ime  tog  sela  nastalo  je  za  cijelo  od  iste  osnove  kao  primjerice 
nazivi  *Gusti  laz«,  »Gusti  rastok«  i  slicno,  dakle  od  rijeci  »gust«  ;  po 
svoj  prilici  bile  su  tamo  nekoc  gustare,  guste  sume,  gdje  je  to  selo 
naslo  svoj  zametak.  U  starim  pismima  razno  se  pise  ime  tog  sela : 
Gustimyca,  Gwstinnycza,  Gustinicza,  Guztilnicha,  Gustunycza,  Guzthe- 
nycza,  Goztunnycza  i   sliCno. 

Satiuvani  spomenici  biljeze  nam  prvi  put  ime  sela  Gustilnice 
god.  1428.  Spominje  se  tada  plemid  Stojan  sin  Tome  iz  Gustilnice 
kao  svjedok  kod  omedja.sivanja  posjeda  Uonjeg  Lukavca.''  Polovinom 
XV.  vijeka  spominju  se  posjedi    » plemica  gustilniCkih«,  iz  Cesa  raza- 


•  III.  448.  449.  45.S'.  itd. 
»  IV.  ly.  71. 

'  IV.  336.  237. 

*  IV.  404.— 4U6. 
'  IV.  427. 

■  Pobliie  o  toj  kapelici  govorit  ce  se  u  posebnom  odsjeku  ovoga  djela. 
'  I.  223.  Spominje  sc  i  god.  1454, 


331 

biremo,  da  je  to  selo  moralo  biti  vec  priliCno  napuceno.  Posjedi  ovi 
medjasili  su  na  potoku  Lomnici  sa  posjedima  plemica  iz  Luzja  i  Vu- 
komerica. '  Istodobno  javlja  se  u  Gustilnici  plemetiita  porodica  Du- 
cevii,  koja  izvodi  svoje  ime  od  D  u  c  a  oca  Andrije,''^  pak  i  neplemicka 
Kupvacic3a^,  a  nesto  kasnije  (1466.)  jos  i  pleinici  Trupci  i  Prejnari/ 
God.  1520,  nalazimo  tu  i  porodicu  Gersetic,  koja  je  i  u  Dubrancu 
imala  posjede.^  Ova  porodica  spominje  se  tamo  polovinom  XVI.  vijeka 
i  pod  imenom  Stojanic  (Gersetic  ili  ti  Stojanic),  po  cemu  mozemo 
naslu6ivati,  da  vuce  lozu  od  gore  spomenutoga  Stojana  sina 
Tome,  koji  je  zivio  tamo  u  XV.  vijeku.  God.  1560.  opet  se  tamo  javlja 
plemenita  porodica  Petermanid  i  Lektoric'',  a  godine  1632.  Gersetic 
i  Novosel.'  Petermanica  i  Lektorica  ondje  nema  te  godine.  Godine 
1667.  bile  su  u  Gustilnici  samo  4  kuce.^  Kasnje  se  je  Gustilnica 
podigla,  jer  je  vec  godine  1749.  imala  (sucija)  11  kuca.^  Za  boj 
protiv  Prusa  dala  je  Gustilnica  godine  1758.  2  momka.'"  Godine 
1782.  nalazimo  u  Gustilnici  slijedece  plemicke  porodice :  Gersetide, 
Bukovacke,  Feljane  i  Huzjake. "  Po  imenima  sudeci,  zakljucujemo,  da 
su  Bukovcaki  i  drugi  dosli  iz  susjednih  sela.  Valjda  se  onamo 
prizenili.  Da  je  selo  napredovalo  od  toga  vremena,  najbolje  svjedoCi 
to,  da  je  god.  1809.  u  ustanak  protiv  Franceza  poslo  odonuda  8 
momaka.  "^  Dakle  prema  tomu  broju  bila  bi  tada  Gustilnica  bas  tako 
velika  kao  Pleso  ili  Dubranec. 

Havidie  selo. 

Nedaleko  se  selu  Lipnici,  ispod  Kozjeg  brijega,  na  oplazu  kose 
smjestilo  malo  selo  Havidie  sa  108  katol.  dusa,  kako  to  pise  se- 
matizam  zagrebacke  biskupije  god.  1909.  To  selo  dobilo  je  svoje 
ime  od  porodice  plemenitih  Havidica,  koja  se  vec  god.  1520.  spo- 
minje u  selu  Dragonozcu.   Do  u  drugu  polovinu  XVIII.  vijeka  nemamo 

'  I.  360. 
'  I.  371. 
»  I.  394. 

*  I.  456.  Pod  konac  15.  vijeka  spominje  se  u  Gustilnici  joa  i  porodica 
Cupic,  o  kojoj  ne  znanio  je  li  pk-micka  (111.  556.). 

'  II.  426. 

*  III.  449.  459^ 
'  IV.  130. 

»  IV.  161. 
»  IV.  291. 
'«  IV.  299. 
"  IV.  340. 
"  IV.  427. 


332 

vijesti  o  torn  seki.  U  to  doba  viiljda  je  naseljeno  po  spomenutoj  po- 
rodici  Havidi6.  Uz  ove  nalazimo  tamo  god.  1 782. :  KosiCe  i  Petra- 
vice.  Havidica  bilo  je  tada  7  kuda.  *  Danas  spada  Havidic  selo  pod 
suciju  Dragonozec. 

Hrasce. 

Blizu  sela  Odre,  na  istocnoj  strani,  regbi  nastavak  Odre,  raskri- 
lilo  se  veliko  selo  HraSce  sa  svojim  drvenim  ali  lijepim  kudama.  U 
glavnom  poredane  su  ku6e  uz  cestu.  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skupije  god.  1909.  broji  Hrasie  636  katolika  i  3  Zidova.  U  starim 
pismima  razno  je  pisano  ime  HraSca:  Hrascha,  Hrasthya,  Hrastya, 
Hiasschan,  Hrasstj'a,  Hrasche. 

Otkuda  selu  Hrascu  ime,  mislim  lako  je  pogoditi :  ono  nosi  ime 
po  hrasiiu,  5to  je  tamo  raslo.  Otuda  mozemo  zakljuciti,  da  je  to  selo 
nekoc  stajalo  u  hrastovoj  sumi.  Prvi  put  se  ime  tog  sela  spominje 
god.  1265.  i  to  kao  zemlja  » Harastya. « ''^  I  kaptol  zagrebacki  drzao 
je  na  pocetku  XIV.  vijeka  neke  posjede  u  Hrascu,  koje  je  darovao 
bio  svec^eniku  Dionizu,  svom  notaru.  Ovaj  je  god.  1327.  taj  svoj  po- 
sjed  u  Hrascu  zamijenio  sa  gospojom  Srebrenom,  udovom  Matije  sina 
Radosa  Turopoljca  i  sinom  njezinim  Gurenom  te  bratom  Matejom  za 
njihov  posjed  Petrovac  pod  Medvedgradom.  Tu  zamjenu  potvrdi  i 
ban  Mikac.^  Godine  pako  1331.  prodao  je  isti  svedenik  Dionizij  za 
sest  maraka  dio  svog  posjeda  u  Hrascu  Petku  sinu  Vidomira  sina 
Cadonje  i  Stjepanu  sinu  Marka  sina  Radosteceva.  Ta  zemlja  sterala 
se  du/.iiiom  izmedju  Odre  i  Gliboke  (Mlake),  a  girinom  izmedju 
zemalja  zelinskih  i  zemalja   spomenutog  Petka  i  njegova  roda.* 

Jedan  dio  hrasi^anskih  zemalja  spadao  je  i  pod  stari  grad  Zelin, 
koji  je  tada  bio  u  kraljevskom  posjedu.  Isto  take  je  i  Petrovina  spa- 
dala  pod  grad  Zelin.  God.  1387.,  darovao  je  kralj  Sigismund  posjede 
zelinske  u  Hras6u  i  Petrovini  op6ini  zagrebackoj.^  Od  toga  evo  vre- 
mena  drzala  je  opcina  zagrebaCka  posjede  u  Hrascu  i  Petrovini,  i 
lako  dosla  u  susjetstvo  sa  opi3inom  turopoljskom.  Povijest  posjeda 
zagrcbackih  u  Hrai>cu  ne  zanima  nas  ovom  zgodom,  vec  samo  pros- 
lost  turopoljskih   posjeda. '' 

'  IV.  338. 
''  1.  19. 
■'  1.  44. 

*  I.  48. 
'  I.  111.  112. 

''  O  za<^ii:l)ackim  posjcdima  u  Hrascu  do  god.  1526.,  lijepo  je  napisao 
Iv.  Tkalcic  u  uvodu  .svojih  Zagnbackih  povjcsnih  spomcnika. 


333 

Poslo  po  svoj  prilici  recent  svecenik  Dionizij  iiije  bio  Turo- 
poljac,  to  se  cini,  da  su  Turopoljci  u  posjed  Hras6a  dosli  tekar  god. 
1327.  i  kasnije  1331.  Od  tog  vremena  pak  sve  do  polovine  XV. 
vijeka  nemamo  gotovo  nikakovih  osobitih  vijesti  o  turopoljskom  Hrascu. 
Spominje  se  doista  nuzgredice  ime  toga  sela,  ali  bez  osobitih  doga- 
djaja.  Godine  1459.  spominje  popis  crkvene  desetine  nekoliko  imena 
hrascanskih  zitelja,  za  koje  ali  ne  mozemo  reci,  da  li  su  spadali  pod 
Turopolje  ili  pod  Zagreb.  Pouzdanije  vijesti  imamo  iz  god.  1461.  Te 
se  godine  spominju  plemeniti  Turopoljci  u  Hrascu:  Jakov  sin  Tome 
sina  Kuniceva,  Toma  sin  Kuse  kceri  Jurja  sina  Petkova,  Petar  sin 
iMargarete  kceri  recenog  Jurja  Petkova,  Ivan  i  Pavao  sinovi  Ursule 
kceri  spomenute  Margarete  i  Juraj  sin  Nikole  Lubnica,  koji  su  neke 
zemlje  prodali  Marku  sinu  Vrbana  sina  Koskova. *  Taj  se  Marko 
vec  tada  zove  po  svom  djedu  »Kosku«  Koskovic.  Ova  porodica,  koja 
potjece  od  roda  Koskuta  (1225.),  kasnije  je  vrlo  mnogobrojna  u 
Hrascu.  God.  1464.  kupili  su  Antun  i  Pavao  sinovi  recenog  Marka 
Koska  zemlju  Dubravu  od  Tome  sina  Valentina  iz  Luzja.  God,  1466. 
spominju  se  ove  turopoljske  porodice  u  Hrascu:  Skrilec  i  Koskovic.'^ 
Skrilci  su,  kako  se  cini,  doskora   izumrli  sa  Pavlom  Skrilcem. 

Tecajem  XVI.  vijeka  nalazimo  u  Hras<5u  samo  jednu  plemicku 
turopoljsku  porodicu,  i  to  je  Koskovic,  koja  je  bila  prilicno  zastu- 
pana.  God.  1600.  nalazimo  u  Hrascu  osim  Koskovica  jos  i  porodice 
Pevec,  Vitkovii,  Kokotovic  i  Sedmak,  a  god.  1602.  i  porodicu  Ma- 
ceduric.^ 

U  Hrascu  imala  je  tada  imanja  i  plemicka  porodica  Cvetasin- 
Hranilovic,  koja  nije  spadala-  medju  turopoljske  porodice.  Juraj  Cve- 
tasin-Hranilovic  i  njegova  zena  Jelena  ucinili  su  Turopoljcima  velike 
usluge.  S  toga  je  opcina  turopoljska  na  svom  velikom  spraviscu  u  Vel 
Gorici  16.  marta  g.  1605.  dozvolila,  da  Cvjetasin  moze  svoje  krmke 
ziriti  u  turopoljskim  sumama,  te  sjeci  drvo  za  gradnju  kuce  i  krova 
Ali  za  to  je  i  on  bio  obvezan  podavati  sve  dace  u  opcini  poput 
ostalih  Turopoljaca.  Tim  je  u  neke  ruke  primljen  Cvetasin  u  turopoljsko 
bratstvo.'*  Tako  je  i  imanje  Cvjetasinovo  doslo  u  oblast  turopoljsku, 
i  vec  god.    1612.  podaje  raspisan  po  op6ini  porez.* 

God.    1625.  vec  nema  u  Hrascu  porodica    Sedmak  i  Kokotovic 


'  1.  411.— 413. 
'  II.  429.  430-  454. 
'  IV.  68.  85. 
^  IV.  101. 
'  IV.  105. 


334 

docim  se  pojavljuju    tamo    Franetidi,  a  j^od.    1632.   Cari. '    God.    1667. 
bilo  je   u   Hrascu   16  plemic^kih  turopoljskih  kuca.*'^ 

U  bavarski  rat  jrod.  1747.  poslo  je  iz  Hrasca  5,  a  u  sedmo- 
godisnji  god.   1758.  3  momka.^ 

Popis  kuca  turopoljskih  od  god.  1773.  iskazuje  u  Hra.scu  25 
kuca,  medju  kojiina  su  bile  i  kuce  kmetova  Petra  .Skrlca.* 

Najopsezniji  popis  pjemica  u  HrasCu  pod  konac  XVIIl.  vijeka 
jest  onaj  od  god.  1782.  Taj  popis  sponiinje  ova  plemicka  imena: 
Sabolic,  Halovanjec,  Busak,  Grguric,  Krajacic,  Medven,  Kolaric,  Kos, 
Arbanas,  Skvorc,  Viskovii,  Devunic,  Norsic,  Krizanic,  Pevec,  Franetid 
i  Surmanovic.  Isle  plemice  i  jos  plemenitu  porodicu  Cvetkovic  navod  ^ 
popis  Turopolja  od  god.    1796.^ 

U  ustanak  protiv  Franceza  godine  1809.  stavilo  je  Hras6e  4 
momka.^ 

Ilovinjak. 

Ovo  nekadasnje  selo  turopoljsko,  koje  je  stajalo  nedaleko  Plesa, 
dnbilo  je  svoje  ime  po  potoku  Ilovinjaku,  sto  onuda  protiCe.  Od  knda 
opet  inie  tog  potoka,  lako  6e  svatko  pogoditi.  Dolazi  od  rijeci  »ilo- 
vaca«,  dakle  potok  mutan  od  ik)vace.  Od  istoga  naziva  izvedena  su 
imena  danasnjih  nasih  sela :  Hove,  Ilovca,  Ilovcaka,  Ilovacaka  i  Ilo- 
vika,  a  istoga  je  korjena  i  naziv  »IIice«,  danasnje  najprometnije 
ulice  zagrebaCke,  kuda  je  nekoc  tekao  potocii  (bujica)  »^Ilica«,  kalan 
od  ilovaCe.  Ime  tog  nestalog  sela  razno  pisu  stare  isprave :  Ilouenak, 
Illouenach,  Illovvenyak,  Illowenych,  Ilownyak. 

Prvi  put  nam  pismeni  spomenici  navode  posjed  Ilovinjak  god. 
1470.,  a  imala  je  tamo  posjede  Jelena  kdi  pokojnog  zupana  Ilije  sina 
jelkova  iz  Plesa,  zena  zagrebackoga  gradjanina  Dimitrija  Bojnikovida. 
Uz  neke  druge  posjede  u  Plesu  i  Rakarju  te  Vel.  Gorici  prodala  je 
ona  i  posjede  u  Ilovinjaku  Klenientu  Poglediiu." 

Popis  od  god.  1488.  zabiljezio  nam  je  nekoliko  imena  zitelja 
ilovinjaCkih :    Martina,    Mateja  Mihalovi6a,  Jakoba  Gerdavi(5a  i  Matka 

Siieiea.^ 

'  IV.  11.').  12H. 

'  IV.  151. 

'  iV.  -89.  299. 

'  IV.  300. 

^  IV.  330.     336.  398.-401. 

'  IV.  427. 

'  II.  11.— 12. 

•  II.  62. 


335 

God.  1501.  i  1503.  nalazimo  samo  dva  zitelja  u  Iloviiijaku, '  a 
tad  se  to  mjsto  obiljezuje  kao  selo. 

God.  1519.  zivio  je  u  llovinjaku  turopoljski  plemic  Andrija 
Gerdavic,  valjda  potomak  gornjeg  Jakoba  Gerdavica.  On  pretrpi 
strasnu  nevolju  od  Ijudi  markgrofa  Brandenburskog.  Ovi  najme  na- 
valise  na  njegovu  kucu,  porobise  mnogo  stvari  i  marve,  a  zenu  mu 
i  kcer  svukose  do  gola,  uzevsi  sobom  njihovo  ruho.  Tako  isto  pre- 
trpi znatnu  stetu  i  Antun  Stringovac."^  I  kasnije  trpilo  je  ovo  selo 
mnogo  od  slicnih  napadaja  i  haracenja. 

God.  1538.  nalazimo  u  llovinjaku  porodice  Porivacic  i  Kraljic 
(ill  Kolari(3  ili  Klaric).^  Ilovinjak  spadao  je  i  tada  pod  zupu  novo-cicku 
Polovinom  XVI.  vijeka  susrecemo  u  llovinjaku  porodicu  (neplemiiku 
kmeta  Mudica)  Posenjak,  koja  je  kupila  od  Mateja  Pepelica  iz  Plesa 
zemlju  Belakovoseliste  u  llovinjaku  (in  possessione  et  districtu  Ilo- 
venyak).  I  porodica  pi.  Stanecak  iz  Donjeg  Lukavca,  imala  je  u  to 
doba  jedno  seli^te  u  llovinjaku.^  God.  1600.  zivila  je  tamo  uz  Strin- 
govace  i  porodica  Derk,  koja  je  u  XVI.  vijeku  pridosla  u  Turopolje ; 
godine  opet   1625.  i   1632.  jos  porodice  Mudic  i  Pepelic.^ 

Ilovinjak  bilo  je  uvijek  vrlo  malo  seoce,  te  je  god.  1667.  za- 
jedno  s  Rakarjem  brojilo  6  kuca.^  God.  se  1734.  zadnji  put  spominje 
ovo  selo  u  zapisniku  sucije  Pleso-Rakarske.  Po  svoj  prilici  se  zi- 
telji  ovog  sela  kamo  drugamo  otselili.  Tragovi  ilovinjackih  kuca 
jos  se  i  danas  razabiru.  Narod  prica,  da  je  selo  zajedno  s  crkvom 
propalo  u  zemlju,  pa  da  se  katkad  cuje  u  zemlji  kako  zvone  zvona 
stare  ilovinjacke  crkvice, 

Jerebic. 

Na  istoku  selu  Cerovskom  vrhu  na  sumom  obraslom  brijegu  stoji 
staro  selo  Jerebic  (Jarebich,  Jerebich).  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skupije  od  god.  1909.  broji  to  selo  243  katol.  du§e.  Kuce  su  sve 
drvene  i  natkrite  slamom. 

Po  svoj  prilici  izvodi  ovo  selo  svoje  ime  od  »jareba<;,  sto  u 
starijem  hrvatskom  jeziku  znaci  jarebicu.  Moguce  je  ondje  bilo  obilje 
jarebica,  a  mogude  je,  da  je  to  selo  dobilo  ime  i  od  osobe,  koja  se 
je  zvala   »Jareb«   ili    »jereb«. 

'  IT.  192.  196.  223. 
'  II.  418.-4U). 
'  III.  44.  58. 
*  III.  159.  493.  494. 
'  IV.  69.  117.  123. 
»  IV.  151. 


336 

Ime  tog  sela  prvi  put  nam  spominju  pisma  god.  1424,  Tada 
je  ondje  zivio  Pavao  sin  Stancev  i  njegovi  sinovi  Pavlek,  Ivan,  Antun, 
Juraj  i  MikuS,  koji  su  kupili  od  Ivka  sina  Jakoba  iz  Gorice  neku 
zemlju  u  Gorici.'  God.  1461.  javlja  se  u  Jerebicu  porodica  Petravic, 
a  torn  zgodom  oznaCuje  se  Jerebic  kao  selo.'^  God.  1487  susrecemo 
u  Jerebidu  porodicno  ime  Gurginica.''  Jedna  isprava  od  god.  1495. 
pruza  nam  veoma  vazne  podatke,  koji  se  ticu  Jerebica.  Iz  ove  isprave 
proizlazi  jasno,  da  su  Jerebici  bili  poseban  plemeniti  rod  turopoljski 
(generatio  Jarebich),  kojemu  su  pripadale  ove  porodice ;  Gerdenici, 
I  Malcevici,  Petravici,  Skulcici,  Penturici,  Opatici,  Pribicevici,  Petruse- 
vici,  Vucici  i  Ivkovici.  Pripadnici  ovih  porodica  roda  Jerebica  imali 
su  od  pametara  polovinu  posjeda  Cvilkova  uz  Katkovpotok  na  samom 
teritoriju  jerebidkom,  uz  posjede  Pryonozaca  sa  sjeverne  strane.  Cini 
se,  da  je  druga  polovina  Cvilkova  onoj  jerebickoj  s  juzne  strane 
pripadala  Prvonozanima.  Sredinom  te  polovine  Cvilkova  proticao  je 
potok  Suha  Lucilnica.^ 

Kako  iz  potonjih  prilika  razabiremo,  naselio  je  rod  jerebica 
sela :  Ratkov  vrh,  Vojnosec  i  Cerovski  vrh.  Narocito  to  vidimo  iz 
potvrdnice  kralja  Ferdinanda  I.  od  20.  maja  god.  1561.,  kojom  je 
ova  gornja  isprava  potvrdjena  i  u  kojoj  se  porodice  jerebicke,  ratko- 
vrske  i  cerovskovrske  ubrajaju  k  rodu  Jerebica.^ 

Na  pocetku  XVI.  vijeka  (1512.i  javlja  se  u  Jarebicu  porodica 
Cvetkovica,  a  poimence  wStjepan  Cvetkovic  i  brat  mu  Gjuro,  kojeg 
ubise  Ijudi  Matije  Frankopana,  kad  se  vracao  sa  sajma  iz  Kra- 
varskog.^  Skoro  na  to  (1515.)  nalazimo  i  porodicu  Kovac  u  jere- 
bicu.'' God.  opet  1520.  navode  se  ove  jerebidke  porodice  :  Cvetkovic, 
Santoric,  Barusic,  Breznacic,  Kordekovic,  Malcevic,  Skulcic,  Gerdenid, 
Kosid,  Opatii,  Sterkaric  i  Petravic.*^  Polovinom  XVI.  vijeka  javljaju 
se  jos  u  Jerebidu  nova  imena:  Cerovski,  Petrinci6,  Petkovid  i  Lenar- 
dic,^  a  god.  1632.  zivile  su  tamo  obitelji:  Hahacid,  Kovaci(5,  Ferljan- 
Palec,  Lenardid,  Kljacic,   Sidanic,  Gerdinic,  Kozicek  i  Bajuzak.'"  God. 


'  191.  194. 

'  I.  412. 

'  II.  51. 

*  II.  158-     159. 

'  Opaska  k  listini  I.  1.58.  — 16U, 

*  II.  299. 

'  II.  .339.-340. 

*  II.  426 

»  III.  440.  459.  521. 
"  IV.  131. 


337 

1667.  brojilo  je  selo  jerehic    18,  a  god.  1749.  zajedno  sa  Gerovskim 
vrhom  30  kuca. ' 

U  drugoj  polovini  17.  vijeka  porodi  se  prijepor  izmedju  sucije 
gustilnicke  i  jerebicke  poradi  »gorice«  Cvilkova.  Taj  prijepor  iznesen 
je  pred  zupanov  sud  god.  1680.,  na  temelju  cesa  je  ban  Nikola  Er- 
dodi  god.  1681.  nalozio  zupanu  Stjepanu  Pogledicu,  da  obidje  medje 
recene  »gorice«  Cvilkova.  Ta  razmirica  konacno  je  dovrsena  god. 
1682.,  kad  je  kralj  Leopold  1.  nalozio  istomu  zupanu,  da  ima  tu  »go- 
ricu*    na  pol  uruciti  Gustilnicanima  i  Jerebicanima.'* 

Kaptolomec. 

God.  1600.  i  1602.  spominje  se  u  Luzju  plemenita  porodica 
Kaptolom  ili  Kaptolomec.^  Moguce  da  je  nekoc  sluzila  zagrebackom 
kaptolu  ili  drzala  kakove  kaptolske  posjede  i  od  tuda  dobila  ime 
kao  prisverak,  i  tako  se  zameo  trag  starom  imenu.  Ta  se  je  poro- 
dica skoro  na  to  otselila  gore  vise,  i  naselila  blizu  Markusevca,  te 
vec  god.  1612.  nalazimo  ju  u  podrucju  turopoljskoga  Vrhovlja  u  zupi 
sv.  Kate."^  Da  se  je  ta  porodica  vrlo  blizu  Markusevca  naselila,  vi- 
dimo  iz  popisa  god.  1636.,  kad  se  uvrstava  medju  Markusevcane." 
To  obitavaliste  prozvalo  se  je  po  toj  porodici  Kaptolom cem,  a  god. 
1667.  se  kuce  markusevacke  i  kaptolomacke  zajedno  popisuju;  bilo 
ill  je    11."  I  to  svjedoci  na  vrlo  malu  udaljenost  ovih  mjesta. 

Jos  god.  1699.  popisivan  je  Kaptolomec  razluceno  od  Marku- 
sevca.' Dalje  nemamo  vijesti  o  tom  mjestu.  God.  1773.  spominje 
popis  plemica  turopoljskih  porodicu  Kaptolomec  ili  Jancetic  (lancecic) 
inace  zvanu;  porodica  Jancetic  zivila  je  jos  god.  1733.  u  Markusevcu, 
le  doskora  tamo  nestaje.  Cini  se,  da  se  je  jedan  Kaptolomec  onamo 
prizenio,  i  tako  su  njegovi  potomci  nosili  ime  Kaptolomec-Jancetic. 
Popis  plemica  od  god.    1782.  spominje  Jancetice  u  Dragonozcu.^ 

Prema  tomu  se  cini;  da  je  Kaptolomec  kao  posebno  obitavaliste 
izginulo  u  prvoj   polovini  XVIII.  vijeka. 


'  IV.  151.  291. 

*  U  turopoljskom  arkivu. 
'  IV.  71.  90. 

*  IV.  106. 
'  IV.  129. 
"  IV.  151. 
■  IV.  233. 

'  IV.  311.  321.  548. 


338 

Kobilic. 

Malo  turopoljsko  selo  Kobilic,  ili  kako  ga  stara  pisma  zovu 
Kohilichi,  Kobilith,  Kobwlyth,  stoji  sjevero-istocno  Velikoj  Gorici  do 
potoka  l^apce.  Ono  je  ved  na  medji  turopoljske  opcine.  Dobra  cesta 
spaja  i^3.  preko  Kakarja  s  Velikom  Goricom  na  protivnoj  strani  sa 
Scitarjevom.  Po  sematizmu  za*;reba£ke  biskupije  od  godine  1909. 
bruji   198  katol.  dusa.  Kuce  su  drvene. 

Prostor,  sto  ga  danas  zaprema  selo  Kobilic  sa  svojim  zemljama, 
pripadao  je  na  pocetku  XV.  vijeka  nekim  porodicama  iz  Velike  Go- 
rice,  medju  kojima  se  spominje  i  Pavao  sin  Mirka  sina  Lucije  kceri 
Ivana  Vukovica  iliti  Kobilica  zvanog.^  Po  ovoj  porodici  Kobili(i,  koja 
Si  je  tamo  u  to  doba  valjda  naselila,  prozvano  je  to  naselje,  potonje 
selo  Kobilic.  Vec  god.  1462.  mozemo  ustanoviti,  da  je  u  Kobilicu 
nastavao  prilican  broj  turopoljskih  plemica.  Od  prezimena  tih  porodica 
zabiljezeno  je  samo  Filipcevi6,  docim  druge  nose  samo  oznaku  »od 
Kobilica«  (de  Kobih'thj.  Godine  1487.  izriCno  se  oznacuje  selom.^ 
Popis  crkvene  desetine  od  godine  1488.  zabiljezio  je  11  turopolj- 
skih kmetova,  koji  su  obitavali  u  Kobilicu.^  God.  1492.  spominje  se 
u  Kobilicu  Gjuran  sin  Vuka,  koji  je  praocem  porodice  Gjuranic. 
Uz  ovu  porodicu  zivile  su  god.  1513.  jos  i  ove  plemicke  porodice  u 
Kobilicu:  Diankovic,  Korisljak  (Krosljaki  i  Horvatin."*  To  je  prvi  put, 
sto  se  javlja  ime  porodice  Diankovica  u  Turopolju,  a  njezina  je  ko- 
Ijevka,  kako  vidimo  u  Kobilicu,  te  je  od  tog  vremena  bila  uvazenim 
pretstavnikom  tog  sela.  Ime  Diankovic  izvedeno  je  od  imena  Dianko 
(Dionizijei. 

Porodice  Mestro\ic  i  lienekovic,  sto  se  uz  Filipcevice  spominju 
god.  1513.,  cini  se,  da  nijesu  bile  plemenite.^  Skoro  na  to  javljaju 
se  tamo  jos  (1519.)  plemici  Pogaci(5i  i  Bedekoviii,*  a  god.  1524.  Jan- 
kovici,'  god.  1546.  Vorosiii  i  Silcidi,*^  god.  1550.  Fabijanici,^  god. 
1553.  jakunici.'" 

25.    aprila    god.     1553.    darovala   je    opcina   turopoljska  Mateju 

'  I.  189.  190. 

'  I.  416.  417.  li.  49. 

'  II.  62. 

*  II.  82.  321. 

»  II-  327. 

«  II.  392.  393.  394. 

^  II.  517. 

'  III.  107.  158. 

»  III.  215. 

'"  III.  312. 


339 

Slatinskomu  (Zalathnoky),  njegovom  bratu  Gjuri  i  djeci  jcdno  pusto 
dvorno  mjesto  u  Kobilicu.'  Od  tog  vremena  nalazimo  cesto,  da 
Slatinski  nosi  pridjevak  »od  Kobilica«.  U  darovnicama  god.  1560. 
vrhu  Turopolja  unesena  su  imena  Matije  Slatinskoga  i  Valentina 
Diankovica,  kao  pretstavnika  kobiliCkih.^  U  KobiliCu  javlja  se  godine 
1570.  porodica  Ladomor,  starinom  iz  Brisindvora,  koja  je  god.  1561. 
dobila  obnovu  ugarsko-hrvatskoga  plemstva  i  grba.^  Ova  porodica 
ali  doskora  izumire  u  Turopolju.  Popis  Turopolja  od  god.  1600.  na- 
vodi  u  Kobilicu  slijedece  porodice :  Baca-Diankovic,  Jurinic,  Huri6 
i  Skornjak,  a  godine  1602.  jos  i  Gjuraniie.  Izdasniji  je  popis  od 
god.  1632.,  u  kojem  se  osim  ovih  navode  porodice:  Lopecki,  Fabi- 
jankovic,  Derk,  Mlinar  i  Crnkovacki.*  God.  1667.  i  1773.  brojilo  je 
selo  Kobilic   11    kuca.^ 

U  boj  protiv  Prusa  poslalo  je  selo  Kobilic  god.  1747.  11,  a 
god.    1758.  4  momka.^ 

Poloviiiom  XVIIT.  vijeka  javlja  se  u  Kobilicu  porodica  Kirinic, 
koju  jos  god.  1782.  nalazimo  ubiljezenu  u  popisu  turopoljskih  pie- 
mica.  Uz  Kirinice  nalazimo  tamo  jos  i  Vugrinovice-Hrance,  Dianko- 
vice,  Jurenice,  Briglevice,  Milos-Stipane,  Janecice-Skvorce  i  Trupcevice- 
Severe.' 

Prigodom  popisa  i  opisa  kuca  turopoljskih  god.  1796.  bilo  je 
u  Kobilicu   10  plemickih  i    1    kmetska  kuca.** 

U  ustanak  protiv  Franceza  god.  1809.  posla  su  iz  Kobilica  4 
momka.^ 

Susjedno  plemicko  imanje  Crnkovac  (porodica  Crnkovacki)  steklo 
je  u  Kobilicu  jedan  posjed,  s  kojim  je  skopcan  i  »jus«  u  turopoljskoj 
opcini.  Taj    posjed  drzi  to  imanje  jos  i  danas. 

Kostanjevac. 

Stara  pisma  pi.su  mu  ime  raznolicno :  Kostanewcz,  Kostanyevecz, 
Kostanevicha,  Gostanewecz,  Coztaneuch.  Ime  mu  nastalo  od  »kostanja«, 
pak  i  danas  ima  tamo  mnogo  kestenove  sume. 

'  III.  215. 

'  III.  44-8--466. 

'  IV.  10.  21. 

'  IV.  69.  87.  123. 

^  IV.  151.  300. 

'  IV.  289.  299. 

'  IV.  330. 

'  IV.  408.— 410. 

"  IV.  427. 


340 

Sela  Kostanjevca  danas  vi^e  nema.  Kostanjevac  bijase  g.  1279. 
posjeJom  Pavla  sina  Oporeva,  koji  ga  proda  za  35  maraka  zagre- 
hackih  denara  Pavlu  sinu  Vida.  Kupac  i  prodavaoc  bijahu  Turo- 
poljci,  Lomnicani.  Medje  Kostanjevca  bile  su  ove:  potok  Mozocanje, 
zemlje  donjo-lomnicke,  razne  ceste,  potoci  Hramec^nik  i  Kostanjevec, 
dol  Ceridol  i  Bukovdo),  brdo  Pescanica,  potok  Bunica,  zemlje  Kri- 
zara  iCickih  — PesCenice)  itd.*  Gjuro  sin  Pavla  Oporeva,  proda  taj 
posjed  godine  1299.  za  35  maraka  Pavlu  sinu  Bozinu  takodjer  Tu- 
ropoljcu."'* 

Cini  se,  da  je  gorespomenuti  Kostanjevac  istovjetan  sa  po- 
sjedom  Kostanjevicom,  koji  se  u  listini  od  g.  1365.  napominje.  Taj 
posjed  bio  je  tada  svojinom  Petra  sina  Pavla  iz  Gornje  Lomnice, 
koji  ga  proda  za  30  maraka  Ivanu  piscu  iz  Donje  Lomnice.  U  toj 
ispravi  navode  se  medje  tog  posjeda,  koje  se  doista  u  svemu  ne 
slazu  sa  cnima  Kostanjevca  g.  1279.  Kao  medjasi  navode  se  Kraljicino 
mostiste,  potok  Crikovec,  mjesto  Lopatica,  Spotkova  Mlaka,  potok 
Hranecnak,  Zlobina  draga,  DevjaCe  Kalisce.  Pristavi  kod  te  prodaje 
bili  su  \'uk  i  Luka  sin  VuCjaka,  oba  Turopoljci.^ 

God.  1428.  drzao  je  taj  posjed  unuk  Ivanov,  a  sin  Ivana  Franjo 
kanonik  zagrebacki.  Bilo  je  tada  ve6  tamo  malo  selo,  jer  se  Kosta- 
njevac tada  oznacuje  kao  selo  (villa).  Radi  sume  kostanjevacke  bila 
je  tada  parnica  izmedju  kanonika  P'ranje  i  Donjo-Lomnicana,  koji 
tvrdise,  da  njima  pripada.  Tu  parnicu  sudio  je  zagrebacki  biskup 
Ivan  Alben,  koji  recenu  sumu  dosudi  kanoniku  Franji.  Po  nalogu 
biskupa  bude  kanonik  Franjo  uveden  u  posjed  ove  dosudjene  same 
i  Kostanjevca.  O  torn  je  u  Kostanjevca  izdano  pismo."*  God.  1446. 
prodao  je  kanonik  Franjo  Kostanjevac  Donjo-Lomnicanima  za  200 
zlatnih  for.^  Tako  dodje  taj  posjed  u  ruke  Donjo-Lomnicana.  Tu  su 
ovi  nasadili  lijepe  vinograde,  koji  se  ve6  g.  1454.  spominju.  Davali 
su  te  vinograde  i  svojim  kmetovima.  Tako  su  Gjungidi  dali  svoj  vi- 
nograd  Odkop  u  Kostanjevcu  kmetovima  Vrbanu  i  Andriji  te  Tomi 
sinovima  Klementa,  koji  su  stanovali  u  selu   Kostanjevcu.*' 

Selo  Kostanjevac  spadalo  je  pod  zupu  sv.  Kate  u  Dubrancu. 
God.  1459.  nalazimo  u  Kostanjevcu  zitelje  ovih  imena:  Un^ica,  Lek- 
torida,  Novkovica,  BalaCiCa    i    Crikovca.    Tu  su  jos    drzali    vinograde 

M.  33  -  35- 
'  I.  38.-39. 
'  I.  80. 

*  I.  215.— 219. 
'  I.  281.-283. 
"  I.  316.-317. 


341 

Kovaci(5  iz  Gustilnice  i  Vundletid  iz  Lomnice. '  Cini  se,  da  su  ovi 
gotovo  svi  bili  neplemici.  Ovi  su  podavali  vinsku  desetinu  zagrebac- 
komu  kaptolu. 

God.  1463.  kupio  je  Blaz  Pogledic  (iz  Kurilovca)  u  Kostanjevcu 
jedan  vinograd  od  obitelji  Sugoc  iz  Donje  Lomnice,  koju  su  prodaju 
odubrili  mnogi  Turopoljci  iz  Donje  Lomnice  i  Obreza.  I  Gjuro  zupnik 
iz  Starih  Cica  imao  je  vinograd  u  Kostanjevcu,  te  ga  je  god.  1496. 
prodao  Pavlu  Pogledicu.'^ 

Pocetkom  XVI.  vijeka  bilo  je  selo  Kostanjevac  dosta  napuceno. 
Popis  crkvene  desetine  od  g.  1501.  pobiljezio  je  u  Kostanjevcu  23 
obvezanika.  Porodicna  imena  ovih  bijahu :  Markovic,  Milkovic,  Pur- 
kvac,  Juresi(5,  Bosnjak,  Pahalid,  Kraljic,  Mihalic,  BenCii,  Rumnovic, 
Cernjacic,  Popovid,  Fie,  Turk  i  Vocic.'^ 

Za  vrijeme  nasilja,  sto  ih  u  Turopolju  cinio  Krsto  Pan  sluzbenik 
margrofa  Jurja  Bradenburskoga  u  Lukavcu,  stradali  su  i  kostanje- 
vacki  vinogradi,  jer  ih  je  ovaj  nasilnik  g.  1519.  posjekao  i  cokote 
odvezao  u  grad  Lukavec.  Slicna  nasilja  cinio  je  tamo  g.  1521. — 1522. 
i  Ivan  Kosavski,  takodjer  sluzbenik  markgrofov.^ 

God.  1528.  spominju  pisma  u  Kostanjevcu  plemica  Mateja  Su- 
panida,  koji  je  hotio  posvojiti  neke  zemlje  u  Donjoj  Lomnici.''  U 
Kostanjevcu  su  g.  1538.  mnogi  Turopoljci  drzali  vinograde.  Bilo  je  tu 
plemica  i  neplemica,  koji  su  podavali  vinsku  desetinu  kaptolu  zagre- 
backomu.^  Za  vrijeme  haracenja  Ijudi  Nikole  Zrinskoga  po  Turopolju, 
mnogo  su  plijenjene  klijeti  kostanjevacke.  Iz  popisa  poreza  kraljevine 
g.  1554.  i  1555.  razabiremo,  da  su  u  Kostanjevcu  drzali  posjede 
Gjuro  Svastovid,  Ivan  i  Gjuro  Arbanas,  Ivan  i  Petar  Sabaric,  Pavao 
Stepanid,  Nikola  Boltizaric,  Jakob  Derpic  i  remetski  Pavlini.^ 

God.  1556.  spominje  se  u  Kostanjevcu  uz  porodicu  Supanici  i 
plemicka  porodica  Petermanic,  koje  obje  sudjeluju  u  zboru  plemenite 
opcine,  kad  je  Matej  Slatinski  primljen  u  turopoljsko  bratstvo.*  U 
kraljevskoj  darovnici  g.  1560.  i  s  ovom  saveznim  uvodnicama  spo- 
minje se  i  Kostanjevac,  ali  kakav  posebni  ovlastenik  se  ne  spominje." 


'  I.  393 

■'  I.  421.-423.  II.  170.— 171. 

'  II.  201.-2U-2. 

♦  II.  417.-418.  487.-488.  495. 

'  III.  4. 

«  III.  48.-49. 

'  III.  336.  337.  367.  368.  433. 

«  III.  378. 

'  III.  448.  450.  459.  460.  464. 


342 

Za  cijelo,  da  je  gore  sponicnuti  Pelermanii  (Martin)  istovjetan  s  isto- 
imenim,  koji  nosi  pridjevak  od  »Luzja-.  Bilo  je  I'etermanca  i  u  Rat- 
kovrhu,  Gustilnici  i  Donjoj   Lomnici. 

Dok  je  tako  cijelo  Turopolje  dobilo  darovnicu  na  svoje  posjede, 
ishodise  si  i  ovlastenici  na  Kostanjevac  novu  kraljevsku  darovnicu  za 
taj  posjed  kao  i  7a  Donju  Lomnicu,  Topolovec  i  Mali  Obrez.  Ovu 
darovnicu  izdao  je  kralj  Ferdinand  12.  jula  god.  1560.  za  Mateja 
Slatinskog-a,  Ivana,  Stjepana  i  Pavla  Arbanasa,  Valentina  i  Stjepana 
I.ektori^a-Benceciiia,  Mihajla  Lektorica-Klinovica,  Andriju  Trninica,  Si- 
niuna  vSordida,  Jakoba  Derpica,  Tomu  Stepanida,  Mihajla  Satrica, 
Stjepana  i  Ivana  Filipcida,  Petra  Simunkovi6a-Toljasa,  Blaza  Peter- 
manic^a-Cedneka,  Petra  Zorcicka-Toljasa,  sve  iz  Donje  Lomnice,  Mar- 
tina Plepeliia  iz  Plesa,  Margaretu  FilipCic,  Blaza  i  Ivana  Sobarica, 
Xikolu  Boltizari(5a-Kuscica  i  Mihalja  Supanica-Kuscica,  sve  iz  Malog 
Obreza.* 

Godine  1591.  spominje  se  u  Kostanjevcu,  koji  se  zove  »gori- 
coiTi«  (promontoriumi,  nepiemic  Ivan  PetermanicS  kmet  Arbanasa  iz 
Donje  Lomnice."'^  Ne  znamo  dali  je  taj  Petermanic  ogranak  gore  spo- 
menute  istoimene  porodice.  Mozda  je  ta  porodica  osiromasila  i  dala 
se  n  kmetove. 

Valjda  je  Kostanjevac  opustio  koncem  XVI.  vijeka  za  turskih 
provala,  jer  se  od  tada  vi.se  ne  spominje  kao  turopoljsko  naselje  a 
kamoli  selo.  Kostanjevac  osta  doista  turopoljskin^  posjedom,  gdje  su 
bili  vinogradi. 

Kuce. 

Kuce  je  najvecie  turopoljsko  selo,  Iz  Velike  Gorice  vodi  do  nj 
drzavna  cesta  do  Yukovine,  a  dalje  dobra  cesta  pokraj  PodotoCja.  Selo 
samo  sa  okolisnim  plodnim  zemljama  opkoljuju  postrance  sume  Kneja, 
Bereg  i  Kozjak.  Zemlje  kucanske  protice  potok  Obdina,  koji  je  danas 
vet  sveden  u  odvodni  kanal,  §to  u  gospodarstvenom  pogledu  mnogo 
koristi  pruza,  jer  nestaju  mnoge  mocvarne  zemlje,  koje  se  tako  obra- 
caju  u  plodna  polja.  Selo  Kuce  sastoji  od  dviju  velikih  skupina  kuCa : 
Donje  Kuce  nesto  sjevernije,  i  Gornje  Kuc^e.  Obje  skupine  poredahu 
svoje  kuce  uz  cestu.  Gornje  Kuce  je  mnogo  vece  od  Donjeg,  te 
imade  lijepe  kude,  od  kojih  su  mnoge  izgradjene  na  kat,  ureSene 
rezbarijama  i  oslikane.  Na  ulazu  u  selo  stajala  je  do  g.  1909.  stara 
drvena  kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana,  koju  zamjeni    nova  zidana 

'  III.  470.-472.  IV.  2. 
'  IV.  64. 


343 


kapelica.  *  Kroz  Gornje  Kuce  vodi  nova  cesta  u  turopoljski  Veliki 
Lucr.  Ovu  cestu  sagradila  je  pi.  opcina  turopoljska  o  svom  trosku, 
da  olaksa  pristup  u  svoje  same. 

Po  gematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god  1909.  broji  selo 
Kuce  982  katol.  zitelja.  Ime  tomu  selu  nastalo  je  od  rijeci  »kuca«,  a 
stare  isprave  pisu  ovo  ime  raznolicno,  tako:  Concan,  Conschan,  Kochan, 
Kuchya,  Conchan,  Kuche,  Kwche,  Koche.  Selo  slicnog  imena  (villa 
Kucha)  stajalo  je  nekoc  god.    1296.  u  Slavoniji  kod  Oravice. 

Prvi  put  sto  nam  pismeni  spomenici  navode  ime  tog  sela,  jest 
god.    1258.  Tad  se  spominje  Marislav  iz  Kuca  (Marizlaus  de  Conchan), 


t'aitija  iz  Kuca. 


i  to  zgodom,  kad  je  zemlja  Doblacka  (Doblachmezew)  dosudjena 
Stanisku  i  njegovom  rodu."'  God.  1267.  porodila  se  je  ozbiljna  par- 
nica  izmedju  Lukaca,  Vida,  Mateja  i  Petra  sinova  Andrije  (filii  Endri) 
s  jedne  strane,  te  Minislava,  Martina  Trbonje  (ventrosus)  sina  mu  Vi- 
duca,  Daslava  i  Obulgana  poradi  posjeda  zemalja  u  Kucu.  Sinovi 
Andrije  ustvrdise,  da  su  ovi  potonji  Kuce  posvojili,  dok  su  isti  iza 
oca  ostali  malodobni.  Nu  Minislav  i  njegovi  drugovi  opet  tvrdise,  da 
je  taj  posjed  njihova  djedovina.  Obje  stranke  ponudise  pred  zu- 
panom    zagrebackim    Inusom    dokaz    svjedocima  i  dvobojem.    Nu    do 

'  O  ovoj  kapelici  govorit  ce  se  potanje  u  poscbnom  poglavlju. 
'  I.  15. 


344 

toga  nije  doslo,  jer  je  posredovanjem  zupana  tnusa  i  nekih  plemica 
kraljevine,  doSlo  do  mirovnog  suda.  Taj  mirovni  sud  sacinjavalui 
zupan  Hrinko,  Porsen  vsin  Rate,  Nikola  sin  Dapce  i  Mortunus  brat  Ace. 
Tom  sudu  uspjelo  je  mirnini  putem  rijesiti  prijepor,  tako,  da  su  Mi- 
nislav  i  njegovi  drugovi  povratili  zemlje  u  Kucu,  dok  su  opet  sinovi 
Andrije  Minislavu  i  drugovima  dali  u  ime  odstete  koristi  27  maraka. 
Tu  nagodu  potvrdi  zupan  turopoljski  Andrija,  koji  je  bio  tomu  pri- 
sutan.  U  ispravi,  sto  ju  o  torn  izdao  zupan  zagrebacki  Inus  23. 
februara  1267.  opisuju  se  i  medje  Kuca.  Medja  pocimala  je  sa  za- 
pada  kod  potoka  Odre  te  je  tekla  prema  istoku  do  nekakih  temelj- 
nih  zidina  »Cirkvis6e«  zvanih,  zatim  je  tekla  k  mocvari  Kalisdu,  onda 
k  cesti  i  ribnjaku,  te  preko  livada  uz  razno  drveie  do  bare  Mlake, 
zatim  prema  sjeveru  do  potoka  Obdine  i  uz  Obdinu  k  potoku  Odri 
i  uz  potok  Odru  juznim  smjerom  k  prvoj   medji.^ 

God.  1346.  spominju  se  sinovi  Zlobivca,  Marko  sin  Petine,  An- 
drija sin  Berkusa,  Vuk  i  Ivanko,  kao  posjednici  u  Kucu  (iobagiones 
castri  de  Konchan)."''  Nu  prvi  put,  sto  se  u  Kucu  spominju  porodicna 
imena  jest  g.  1455.  Spominju  se  tada  plemenite  porodice  Grmekovic, 
Cunci(i  i  Gjuran,^  a  g.  1466.  javlja  se  tamo  jos  i  porodica  Mirenid, 
koja  izvodi  svoje  poreklo  od  Mirena  sina  Rodi6eva.^ 

Pod  konac  XV.  vijeka  drzala  je  porodica  Kisevica  iz  Gornje 
Lomnice  kmetove  u  Kucu,  kojoj  je  opc^ina  turopoljska  dozvolila  pasu 
u  opdinskim  §umama.^  Popis  crkvene  desetine  od  g.  1501.  biljezi  slije- 
de(5a  imena  kmetova  u  Kucu :  Dobran  Malek,  Mirko  Severlenic,  udova 
Jela,    Mate]    Simunov,  xMihalj    Rumnovic,   Valent  i  Gurko    Simunavid.*' 

Baltazar  Micevacki  drzao  je  takodjer  pod  izmak  XV.  vijeka  u 
KuCu  neke  posjede,  koje  je  pred  zagrebackim  kaptolom  prodao  An- 
driji  Horvatu-Kisevidu,  kraljevskom  dvorjaniku,  bra6i  njegovoj  Gas- 
paru  i  Mihalju  i  njegovim  rodjacima  Nikoli  od  Buce,  kanoniku  za- 
grebackom  i  njegovom  bratu  Bartolu.  Taj  kup  odobri  kralj  Vladislav  II. 
godine  1493.,  nalozivsi  cazmanskom  kaptolu,  da  ih  uvede  u  posjed. 
Prigodom  toga  uvadjanja  bijahu  prisutni  mijogi  susjedi  i  medjasi, 
medju  kojima  se  spominju  i  ovi  plemici  iz  Kuca:  Demeter  i  Nikola 
CunCic,  Valentin  iz  Kuca  i  Blaz  Peracic.'  Prigodom  uredjenja  medja 

'  I.  21.  22. 

'  I.  59. 

'  I.  238. 

*  I.  455.  II.  47. 

*  11.  54. 
«  II.  60. 

'  II.  92.  93.  122. 


345 

izmedju  posjeda  remetskih  Pavlina  u  Rakitovcu  i  posjeda  plemi(5a 
kuckih  g.  1508.  spominju  se  plemici  kucki:  Petar  Cuncic,  Petar  Pe- 
racic,  Mihalj  i  Grgur  Antolovcid  i  Matija  jnranovic. '  Osim  spome- 
nutih  porodica  Cuncica  i  Antolovica  javljaju  se  u  Kucu  god.  1517. 
jos  i  plemici  Kusici,  Oresici,  Lucici,  Stepanidi,  Loncarici,'^  a  godine 
1518.  jos  i  Hrusici;-'  g.  1520.  Zentici/  g.  1520.  Cenicid,'^  g.  1524. 
Bizici  ili  Biserici.*^ 

Za  vrijeme  markgrofa  Brandenburskoga  pretrpilo  je  selo  Kuce 
silna  nasilja,  sto  ih  pocinise  medvedgradski  i  lukavecki  kapetani. 

Osim  Kisevicevih  kmetova  u  Kucu,  bilo  je  g.  1538.  i  kmetova 
Nikola  Zrinskoga,'^  koji  je  u  to  vrijeme  drzao  grad  Lukavec.  Ovi 
kmetovi  su  za  cijelo  spadali  pod  grad  Lukavec,  a  kao  takove  pri- 
svojio  ih  Zrinski.  God  1549.  spominje  se  u  Kucu  prvi  put  plem.  po- 
rodica Knezid,  g.  ■  1 555.   Horosid,  a  g.   1 556.   Slivacic.** 

Kako  je  spomenuto  spadalo  je  pod  dvor  Kisevida  u  Lomnici  i 
nesto  posjeda  i  kmetova  u  Kucu.  Kad  je  porodica  Kisevica  sa 
Krstom  Kisevidem  u  Lomnici  u  muskom  koljenu  domrla,  to  je  kralj 
Ferdinand  I.  i  ceski  kralj  Maksimilijan  (II.)  imanje  Lomnicu  sa  pri- 
padajucim  posjedima  u  Kucu  darovao  g.  1558.  Petru  Erdodu,  banu 
hrvatskomu.  Po  nalogu  kralja  Maksimilijana  imao  je  kaptol  zagre- 
backi  uvesti  Erdoda  u  taj  posjed,  sto  je  naislo  na  otpor  i  prosvjed 
zenskih  clanova  porodice  Kiseviceve  i  brace  pokojnoga  Krste,  koji  su 
tada  boravili  u  Poljskoj.'^ 

Popis  od  g.  1625.  spominje  nam  prvi  put  ovdje  plemenite  po- 
rodice: Hervacic,  Majdesid,  Berkovid,  Pucekovic  i  Gjurasid,  dok  se  g. 
1636.  javljaju  tamo  Pukaniii,  Fabijancici  i  Ocvirki.'" 

Da  si  plemidi  Kucani  prosire  zemlje  za  obradjivanje,  uzese  kr- 
eiti  op6insku  sumu  i  obracati  u  oranice.  Za  to  su  placali  u  opcinsku 
blagajnu  neki  iznos. "  Po  svom  polozaju,  bilo  je  selo  Kuce  veoma 
zgodno  za  razvijanje,  s  toga  i  vidimo,    da   je    uvijek  spadalo    medju 

'  II.  ?52. 

'  II.  358. 

'  II.  390. 

*  II.  431. 

'  II.  523. 

"  II.  r  29.  483. 

'  III.  44.  45.  56.  62. 

«  III.  161.  182.  192.  370.  516. 

«  397.— 400.  414. 

'0  IV.  118.  124. 

•'  IV.  137. 


346 

najve<ia  sela  turopoljska.  God.  1667.  brojilo  je  43  kiice,  te  je  iza 
Donje  Lomnice  bilo  najvece  u  Turopolju.'  Prema  lomu  je  KuCe  iza 
Donje  Lomnice  godine  1758.  najvise  (11)  vojnika  poslalo  u  boj  u 
Bavarsku.2  Godine  1773.  brojilo  je  53  kuce,  a  god.  1782.  vec  stoje 
dvije  skupine  kuca  u  Kucu,  najme  Donje  Kuce  i  Gornje  Kuce.  U 
Donjem  su  zivile  plem.  porodice  Arbanas-Vecerin,  Barbaric,  Cuncic, 
Fabijancic,  Gjuracic,  Hervacic,  Malcevid,  Pukanid,  PucekoviiS,  Satovic, 
Serblid  i  Stance  vie,  a  u  Gornjem  Kucu :  Berkovid,  Hervacic,  Cuncid, 
Fabijancid  i  Lucid.  U  prvom  je  oilo  21,  a  u  potonjem  28  kudegos- 
podara.  Po  popisu  i  opisu  Turopolja  od  g.  1796.  bile  su  u  Kucu  53 
kude  sa  pripadajudim  komorama,  stajama  i  sjenicima.  Sve  posjedi 
samih  plemida.  Stajala  je  tu  i  opcinska  kuca.  Kapelica  se  ne  spo- 
minje.^ 

Godine  1809.  stavilo  je  selo  Kude  11  niomaka  u  ustanak  protiv 
Franceza.'* 

Danas  zivu  u  Kucu  plemidke  porodice :  Lucid,  Cuncid,  Puce- 
kovic,  Berkovid,  Fabijancic,  Pukanid,  Serblid,  Sipusid,-  Malcevid,  Ar- 
banas  i  Gjuracid. 

Kurilovec. 

Xa  jug  Velikoj  Gorici  pruzilo  se  na  potoku  Lomnici  selo  Ku- 
rilovec. Po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  god.  1909.  broji  Kuri- 
lovec 912  katol.  dusa.  Kude  su  drvene  i  natkrite  slamom  a  ponesto 
i  crijepom.  Selo  se  raskrililo  na  obim  obalama  potoka.  Ovaj  dio  po- 
toka  Lomnice  cini,  da  je  selo  za  stranca  dosta  nezdravo,  jer  u  Ijetno 
doba  sustaje  tok  potoka,  a  pokvarena  voda  radja  razna  nezdrava 
isparivanja.  Preko  potoka  vode  2  drvena  mosta.  Na  lijevoj  obali  osovila 
se  dva  plemidka  dvora,  nekoc  svojina  glasovite  porodice  Malenida. 
Iza  izumrda  baruna  Malenida,  kupio  je  te  dvorove  pod  konac  XVIIL 
vijeka,  kanonik  Ivan  pi.  Josipovid.  Jedan  od  ovih  dvorova  dosao  kaSnje 
u  ruke  porodice  pi.  Ledar,  a  u  najnovije  doba  kupio  ga  plemid  Bri- 
glevid,  koji  ga  jos  i  danas  drzi.  Star  a  kurija  tog  dvora  je  na  kat, 
drvena  ali  gotovo  zapuStena,  dok  su  gospodarske  zgrade  u  najbo- 
Ijem  redu. 

Drugi  dvor  sacuvan  je  najbolje,  to  je  sjediste  i  vlasnost  da- 
nasnjeg  turop.  zupana  presv.  g.  Dr.  Ljudevita  pi.  Josipovida.    Gradjen 

»  IV.  l.ol. 

'  IV.    299. 

'  IV.  300.  331.  312.  .342. -:U9. 

'  IV.  427. 


347 


bijase  od  drva,  te  je  tek  g.  1909.  donji  sprat  izmijenjen  zidom.  Pri- 
zemno  je  stan  upravitelja  i  prostrana  piviiica,  a  jrore  je  gospodski 
Stan  udobno  namjesten.  Gotovo  cijeli  namjestaj  potice  iz  XVIII.  vi- 
jeka.  Tu  se  cuvaju  lijepe  zbirke  oruzja,  te  obiteljski  portreti  starih 
Josipovica  i  Skrlca.  Lijepa  knjiznica  resi  ove  odaje,  koje  stari  din 
potice  od  Nikole  pi.  Skrlca,  koji  je  pod  konac  XVIII.  vijeka  mnogo 
radio  na  prosvjetnom  polju  hrvatskog  naroda.  Tu  se  cuva  i  bogati 
arkiv,  sto  ga  je  pisac  ovih  redaka  nedavno  donekle  medio. 

Najzanimljivija    je    svakako    ona    stara    kurija,    sto    ju    nazivlju 
»Pogledicevo.«   Ta  je  na  tri  doska,    drvena  i  na  jedan    sprat    sa    vi- 


Plemicki  dvor  zupana  dr.  Lj.  pi.  Josipovir'a  u  Kurilovcu. 


sokim  krovom.  Danas  je  vec  vrlo  zapustena,  te  sluzi  hambarom  i 
spada  pod  dvor  zupana  pi.  Josipovica.  U  prizemlju  su  prostrane 
prostorije,  a  u  prvom  spratu  je  odmah  desno  od  stuba  prostrana 
dvorana,  koje  poprecna  greda  na  stropu  nosi  godinu  1750.  Naprotiv 
ovoj  je  prigradjena  poput  doksata  mala  kapelica  sa  slikom  svetog 
Florijana.  Izvana  je  ta  prigradnja  poduprta  cvrstim  hrastovim  stupom. 
Jos  je  tu  i  kalez,  jastuci  i  svijecnjaci.  Desno  i  lijevo  mali  prozori. 
Oltar  stoji  na  neke  vrste  ormara  s  ladicama,  koji  je  nekoc  sluzio  za 
pohranjivanje  misnoga  ruha. '  Dovelike  dvorane  jos  je  jedna  odaja,  a 
na  drugoj   strani  hodnika  jos  su  dvije  sobe. 

'  Oltar  taj  prencscn  je  g.  1909.  u  kapelicu  sv.    Antuna  u  Malu  Goricu. 


34^ 

To  jc  bio  nckoc  dvor  stare  pleinicke  tiiropoljske  porodice  Po- 
glediiia. 

St:ira  pisma  razno  pisu  ime  tog  sela :  Corilowecz,  Karlouch, 
Kurilouc,  Curilowz,  Korilowch)'  itd. 

Kurilovec  dohio  je  svoje  ime  po  Korli  Hi  Kurli  iKiril?),  koji  je  zivio 
polovinom  Xfll.  vijeka,  te  drzao  sa  svojim  sinovima  Vukinom,  Markom 
i  Mirenom  posjede  ondje,  gdje  se  danas  prostiru  posjedi  kurilovecki. 
Sinovi  Kurlovi,  drzali  su  posjede  i  u  danasnjoj  Odd,  sto  ih  svojatao 
Ivan  sin  Jaroslava  Okidkoga  god.  1249.'  Prvi  put  se  spominje  selo 
Kurilovec  u  sacuvanim  listinama  g.  1346.,  kad  se  navodi  ime  Petra 
Lapasa  iz  Kurilovca  (Kurilowecz).^  Godine  1347.  spominje  se  pod 
imenom  Karlovc  (Karlooch),  a  tada  nalazimo  ove  zitelje  kuriloveCke  : 
Petra  (Lapas)  sina  Stjepanova,  Ivana  Junkova,  Marka  sina  Dobreja, 
Turja  sina  Vucjaka,  Petrilu  sina  Petrova,  Radovana  sina  Dragote.^  God. 
1389.  spominje  se  to  selo  gotovo  danasnjim  imenom  »Kurilouch«.  Te 
godine  obavija  se  prodaja  neke  kurilovecke  zemlje.  Prodaje  ju  Stjepan 
sin  Nikole  Lapasa,  a  kupuju  Matija  i  Egidij  braca  Stjepanova.  Svjedok 
tog  kupa  bijase  takodjer  Kurilovcan  Crk  sin  Ivanov.^  Sin  sporr.enu- 
toga  Egidij  a,  Gjuro,  bio  je  g.   1447.  zupanom  turopoljskim.^ 

God.  1455.  nalazimo  u  Kurilovcu  prvi  trag  porodici  Sobaric  ili 
Sabaric,  Spominju  se  tada  Jakob  i  Ivan  sinovi  Valentina  sina  Kirina 
Sobara  sina  Munka  KuriloveCkoga.''  Od  ovoga  Kirina  Sobara  po- 
tiCe  potonja  porodica  Sobarida.  Iste  godine  javlja  se  porodica  Po- 
gledid  (Blaz  Pogledic  sin  Matije).'  Ime  porodice  Zurnovic  javlja  se 
skroz  osamljeno  g.  1466.  Od  ove  porodice  u  Kurilovcu  poznati  su 
nam  samo  Martin  i  Nikola  sinovi  Petra.*  Iste  godine  susrecemo  u 
Kurilovcu  takodjer  imena  porodica  ScerpCevic  i  Vaskusevid.^  Tako  isto 
spominje  se  samo  jedan  put  u  Kurilovcu  porodica  Ribaric  g.  1481.'" 
Porodica  Bomberi(5a  (iz  Velike  Gorice)  spominje  se  u  Kurilovcu  godine 
1488.  uz  CalaCi(3e  i  Terkace. "  Kasnje  1493.  javljaju  se  porodice  Kavcici 

»  I.  9.  17. 

-'  I.  61. 

^  III.  537.-538. 

«  I.  125. 

'  I.  285. 

"  IV.  330. 

■  IV.  342.  403. 

"  I.  434. 

»  I.  455. 

'»  II.  21. 

"  II.  60.  61. 


349 


i  Vrbanic,!  1500.  Otalic,'^  1501.  Modic.^  Pod  konac  XV.  vijeka  spo- 
minju  se  tu  jos  i  porodice  Henic  i  Vuk/  a  1503.  Svetici,  Turhanidi, 
Repari,  Bomberici  i  Pukanici.''  G.  1509.  spominje  se  tamo  porodica 
Vagj,  za  cijelo  grana  Vagica  Veliko  Mlackih.''  God.  1513.  nalazimo 
tamo  Pogledice  (Prigledice),  Mudice,  Kavcice,  Biserice  i  Vugice  (Va- 
gice)  ill  Vocice,  Briglevice,  Hrvacice,  Oderjanice,  Kusice  i  Notice.'' 

Od  svih  porodica.  kuriloveckih  kroz  vjekove  se  osobito  istice 
porodica  Pogledic.  Za  banovanja  Ivana  Karlovica  stajahu  u  njegovoj 
sluzbi  Toma  i  Grgur    Pogledic.    Da    im    se    za    vjerne    sluzbe    oduzi, 


Napusteni  plemicki  dvor  »PogIedicevo«  u  Kurilovcu. 

izda  ban  u  Novom  gradu  9.  augusta  1527.  povelju,  kojom  je  oprostio 
njihove  posjede  u  Kurilovcu  od  svih  sluzbi  i  daca,  sto  su  imali  po- 
davati  gradu  Lukavcu  i  Medvedgradu.  Tu  povelju  potvrdi  kasnje  g. 
1532.  Nikola  Zrinski  uz  odobrenje  svoje  zene  Jelene   Krbavske,  sestre 


'  II.  92. 

'  11.  186. 

'  II.  188. 

*  III.  555. 

'  II.  222. 

'  II.  256. 

'  321.  327.  328. 


350 

haiui  Ivaua  Karlovica,  i  napokon   goJ.    1542.  njegov  sin  junacki   bra- 
nioc  Sigeta,  Nikola  Zrinski  za    CJrguia  i   Franju    PogledicaJ 

God.  1538.  spominju  se  u  Kurilovcu  porodice  Kozlic,  Gretic, 
Begrisic,  Bomberi(i,  Stepanic,  \'ritlep,  Trkacic,  Horvat  i  Pukanic.'^ 
Cini  se,  da  sve  nijesu  bile  plemeuite.  God.  1539.  javlja  se  tamo  plem. 
porodica  Goclevii3.  Kci  \'alentina  Goclevica  udova  Tome  Bezaja  gradja- 
nina  zagrebackoga,  posinila  je  te  godine  Matiju  Slatinskoga  (Za- 
latnoki),  te  je  njemu  i  r.jegovom  bratu  I'avlu  darovala  sve  svoje  po- 
sjede  u  Kurilovcu.'' 

Za  vrijeme  nasilja,  koja  su  cinili  Ijudi  Nikola  Zrinskoga,  mnogo 
je  stradao  Kurilovec,  koji  je  bio  najimucnije  selo  u  Turopolju.  God. 
1549.  nalazimo  tamo  obitelji  Sobaric,*  god.  1550.  Briglevic,^  godine 
1551.  \'(icic.''  Ime  ove  potonje  obitelji  doskora  se'  gubi,  jer  izumire 
sa  Bartolom  Vocicem.  Njegovu  plemicku  kuriju  u  Kurilovcu,  te  po- 
sjede  tamci,  u  Kusancu  i  Trnovcu,  darova  g.  1552.  kralj.  namjesnik, 
biskup  jegarski  Franjo  Wylaky,  Mateju  Zalatnoku  inace  Slatinskonui 
i    bratu  njegovom  Pavlu.'' 

God.  1554.  nalazimo  u  Kurilovcu  narocito  ove  plemice :  Pavla  i 
Mihalja  Modica,  Stjepana  Pogledica  i  Martina  Buzanica,  koji  su  pla- 
Oali  porez  od   1    for.  u  zemaljsku  blagajnu.^"* 

God.  1573.  obdrzavano  je  prvi  put  u  Kurilovcu  spravisce  tu- 
ropoljsko.^ 

Zadnjih  godina  XYl.  vijeka  javlja  se  u  Turopolju  porodica  Ma- 
lenica,  a  poimence  Nikola  Malenic.  G.  1600.  bio  je  vec  prisjednikom 
turopoljskim  i  drzao  je  posjede  u  Kurilovcu.  Te  godine  spominju  se 
jos  ove  plemenite  porodice  u  Kurilovcu  :  Pogledic,  Zvonkovi6,  Fratrit^, 
Viktovic,  Tajgic  i  Berkovic. '"  Jos  opsirniji  popis  plemica  kuriloveckih 
imamo  iz  g.  1602.  Tad  nalazimo  tamo:  Pogledice,  Malenice,  Skrlce, 
Radincice,  Pezerije,  Berkovice,  Rozice,  Pukanide,  Tkalce,  Fratrice, 
Horvate,  Vitkovide,  Notice,  Cvetke,  Zorkovice,  Pugjare  i  Kolare. "  Po- 


•  III.  525-528. 
'  III.  .17. 

'  in.  69.  75 

•  III.  161. 
"  III.  202. 

•  III.  207. 
'  III.  304. 
'  III.  336. 
«  IV.  488 

»"  IV.  67.  70. 
"  IV.  88. 


351 


rodica  Kadincic,  porijetlom  jtj  iz  Bosne,  sto  nam  svjedoci  <;rbuvnica 
izdana  za  Marka  Radincica  g.  1582.'  Sve  ove  porodice,  koje  nijesu 
starinom  turopoljske,  dosle  su  ovamo  u  posjed  vecinom  putem  ze- 
nitbe.  Tako  Skrlci   i  Magdalenici. 

Medju  ovima  bio  je  vrlo  odliCan  plemic  Nikola  Malenic,  koji  je 
0-.    1620.  bio  kraljevski  dvorjanik  i  kapetan  letovanicki.''' 

God.  1610.  dobio  je  Nikola  Malenic  sa  Vagicima  i  Pogledi- 
cima  novu  kraljevsku  darovnicu  za  Kurilovec,  Delnice  i  Zamlace  te 
Kurilovecku    Dubravu.'^  To  nam  posvjedocava,  da  je  Nikola    Malenic, 


Plcmicki  dvor  Jelacica  u  Kuiilovcu. 

dosao  do  posjeda  u  Kuiilovcu  zenitbom.  Valjda  je  uzeo  jednu  od 
plemica  Vagica. 

God.  1625.  javljaju  se  u  Kurilovcu  ovi  plemici :  Fabisici,  Dian- 
kovici,  Pesici.  Liguti6i  i  Hagici.^  Ligutici  potjecu  iz  Klisa  u  Dalmacije. 

Po  popisu  od  god.  1667.  brojio  je  Kurilovec  35  kuca.^  U  vojnu 
bavarsku  god.   1747.  poslalo  je  selo  Kurilovec   13,  a  u  sedmogodisnji 


'  IV.  618.  Markus  Radinchich  de  Bozna. 

'  IV.  108. 

^  U  arkivu  jugosl.  akad.  (god.  1592). 

*  IV.  181. 

^  IV.  151. 


352 


rat   1758.  9   vojnika. '   Popis  kuca    turopoljskih   iz   i^od.    1773.   iskazuje 
za  Kurilovec  najveci  broj   u  cijelom  Polju,  najme   75  kuca.'^ 

Xajjasniju  sliku  o  porodicama  kurilovet^kim,  i  o  samom  selu 
pruzaju  nam  popisi  iz  g.  1782.  i  1796.  Prvi  je  popis  ku6a  i  glava 
porodica,  a  druoi  je  opis  pojedinih  kuca.  Tad  nalazimo  u  Kurilovcu 
pet  plemickih  kurija:  zupana  I'^anje  Pogledica,  udove  Aleksandra  grofa 
Malenica,  udove  Barbare  P'eharnik,  kapetana  Andrije  Jelacica  i  Adama 
Josipa  Kosa  (iiekoc  Protulepceva).  Osim  ovih  nalazimo  jos  ove  ple- 
niice :    Ruse,  Fabecice,  Sipu.sice,  A'rckovice,    Koskovice,    Serblice,    Hu- 


Napustcni  pkmicki  ,'dvor  iiekoc  Lcdera  sada  Biii^kvica  u  Kurilovcu. 

meljake,  Blazekovice,  Komezice,  Ledare,  Pavisice,  Mituce,  Oderci^e, 
\'ugrinovice,  f^vetke,  Stepanice  i  Malovce.  Xu  i  neki  iz  Kusanca,  kao 
Sipu.sic  i  I'^ibijan  po.sjedovali  su  kuce  u  Kurilovcu.  U  svem  bilo  je 
tada   (god.    1782.)   u   Kurilovcu  33  plemica  kucegospodara. 

Ualeko  su  zanimljiviji  podaci  sto  ih  pruza  onaj  drugi  gore  spo- 
menuti  popis  od  g.  1796.  U  torn  se  opisuje  svaka  pojedina  kuca  i 
gospodarska  zgrada. 

Tada  su  stajale  u  Kurilovcu  slijedece  kurije:  kanonika  Ivana  pi. 
Josipovida,  stara  u  vrlo  trosnom  stanju;  pokoj nog  zupana  Jurj a  Pogle- 


'  IV.  289.  299. 
'  IV.  300. 


353 

dica,  koju  je  tada  drzao  u  zakupu  Matija  Vrckovi6;  druga  kurija  ka- 
nonika  Josipovi(5a,  s  novim  krovom,  pukovnika  Franje  Jelacida,  grofice 
udove  Rosine  Maleni(5  u  dobrom  stanju,  Lovre  Ledara  potprisjednika 
turopoljskog,  na  dva  coska  novosagradjena,  i  pokojnog  grofa  Male- 
nica  na  tri  coska  velika,  ponesto  u  losem  stanju.  Bilo  je  dakle  sedam 
plemiCkih  kurija.  Osim  ovih  bilo  29  plemickih  i  28  kmetskih  ku6a. 
Svaka  imala  je  za  sebe  syoje  gospodarske  zgrade,  komore,  krusne 
pedi,  sjenike  itd.  Uz  kurije  nalazimo  zitnice  i  kukuruznjake.  U  svemu 
bilo  je  u  Kurilovcu  64  kuce  sa  nuzgrednim  zgradama. ' 

U  ustanak  protiv  Franceza  god.  1809.  posla  su  iz  Kurilovca 
4  momka."* 

Kusanec. 

Kusanec  najmanje  je  danas  naselje  turopoljsko.  Tek  je  tamo 
par  kuca  :  majur  i  zivodernica.  Lezi  na  jugozapad  Velikoj  Gorici  on- 
kraj  zeljeznicke  pruge,  tik  do  suma,  koje  se  pruzaju  u  Vukomeriike 
Gorice.  Sematizam  biskupije  zagrebacke  ne  vodi  ga  u  posebnim  is- 
kazu,  a  popis  ziteljstva  g.   1900.  biljezi  tamo  27  zitelja. 

Stara  pisma  pisu  ime  toga  sela :  Kusancz,  Kwssancz,  Kusanci, 
Kuzanci  itd.  Selo  Kusanec  bez  dvojbe  je  dobilo  svoje  ime  po  kr- 
snom  imenu  Kusa  ili  Kusan,  sto  nije  drugo  van  pohrvadeno  ime 
»Cosmas«  =  Kuzma.  Ime  Kusa  ili  Kusa  vrlo  je  Cesto  tecajem  XV. 
vijeka  u  Turopolju.  Bilo  je  tog  imena  u  Dubrancu,  Gorici,  Kurilovcu  i 
Luzju.  Neki  Kusa  ili  Kusan  naselio  je  to  mjesto.  Prvi  put  sto  se 
posjedi  kusanecki  spominju  jest  god.  1455.,  kad  se  napominju  zemlje 
plemica  kusaneckih  (tera  nobilium  de  Kusanecz,  nobilium  Kwsamchy 
dictorum)  kao  medjasi  posjedima  kuriloveckim.^  Iste  se  godine  po- 
imence  spominje  plemeniti  muz  Andrija  sin  Luke  Kusani6a  iz  Ku- 
sanca,  koji  kupuje  od  nekih  Kurilovcana  zemlje.  Tom  prilikom  ozna- 
cuje  se  Kusanec  kao  selo  (villa). '^  God.  1488.  spominju  nam  pisma  u 
selu  Kvisancu  kmetove  Grgura  Bednjaka  i  Gureka  Seriplota,  a  1503. 
Antu  Prigorca.^  Pod  konac  XV.  vijeka  vidimo,  da  i  neki  Kurilov- 
cani  drze  posjede  u  Kusancu.  U  isto  doba  susrecemo  tamo  plemide 
Vuglesice,  Pikovide,    Kelovice  i  Gregurice.*' 

God.^509.  nalazimo  u  Kusancu  plemi6e    Brleke  i  Vuglesice,  a 

"  IV.  365.-374. 
'  IV.  427. 
'  I.  329.  332. 

*  I.  337. 

*  II.  63.  216. 

*  m.  554. 

23 


354 

1513.  jos  Krapante  i  Grdenide,  g.  1517.  Ivanice,  g.  1520.  Gas(5jaei6e, 
Jakopovide  i  Bri<i;levi(5e.  *  Osamljeno  se  javlja  tamo  j^.  1551.  porodica 
Pikovic."'' 

Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  g.  1560.  zastupase  selo 
Kusanec  Kirin  i  Martin  Voglesic  te  Mirko  Gerdenic,  dok  se  u  kralj. 
darovnici  za  Turopolje  iste  godine  navode  Gjuro  i  Mihalj  Voglesici 
i  Mirko  Gerdenic.'  Godine  1570.  spominju  se  tu  jos  plemici  Kra- 
Ijidi,  a  godine  1625.  Kelovici  i  Pucevici,  godine  1632.  jos  Cosici  i 
Haramincici.* 

I'orodice  Voglesic  i  Gerdenic,  koje  skoro  dva  vijeka  nakizimo 
u  Kusancu,  nestaje  odanle  u  prvoj  poli  XVII.  vijeka,  te  od  svih  na- 
vedenih  porodica  spominju  se  g.  1650.  u  Kusancu  samo  jos  Cosici.-'' 
Nu  i  ovih  nestaje,  tako,  da  godine  1782,  drze  tamo  posjede  poro- 
dice  Sipusic  i  Feljan.^  Nu  ovi  drze  posjede  i  u  Kurilovcu. 

Kad  je  godine  1796.  ucinjen  popis  i  opis  turopoljskih  ku6a  za- 
mjecujemo,  da  tu  manjkaju  popisi  kusaneckih  kuca.  To  nam  doka- 
zuje,  da  je  tada  to  selo  opustilo,  sto  je  vec  i  g.   1782.  donekle   bilo. 

Laze. 

Jugoistocnu  Mraclinu,  tik  do  Mraclinske  sume,  poredalo  se  uz 
put  malo  selo  Laze  (stara  pisma  pisu  to  ime :  Laz,  Lazy,  Lazzi  itd.), 
sa  drvenim  i  slamom  natkritim  kucama.  Sematizam  zagrebacke  bisku- 
pije  pribraja  Laz  Mraclinu,  te  ne  iskazuje  broj  dusa,  dok  popis  zi- 
teljstva  god.   1900.  broji  tamo  53  duse. 

Ime  tog    sela    izvodi  se  od  korjena   »lez«,  od  kojega  je  nastao 

glagol   »laziti«.    Rijec   »laz«   znaci    prvobitno    mjesto    kuda  se  prolazi, 

a  onda    mjesto    gdje  je  iskrcena    suma.    Prema    tomu    sudimo,  da  se 

.  to    selo    podiglo    na    takovom    iskrcenom    mjestu,  sto    je    vrlo    vjero- 

jatno,  jer  tik  do  sela  Laza  prostire  se  velika  Mraclinska  suma. 

liit  ce,  da  su  prvi  naseljenici  u  Lazu  bili  Mraclincani,  koji  su 
ondje  iskrcili  sume.  I'rvi  put,  std  nam  pisma  to  naselje  spominju 
jest  g.  1540.,  a  kao  prvi  nama  poznati  tamosnji  zitelj  bio  je  tada 
plemic  Andrija  Galekovid,''  koji  je   ve(5    1556.  bio  mrtav.  Porodica  Ga- 


1  11.  262.  320.  827.  87',».  4.31 
'  III.  23.0. 

'  III.  439.  459. 

*  IV.  23.  IIH    Ifi. 

^  IV.  537 

IV.  32y. 

'  III  78. 


355 

lekovic,  kako  znamo  jest  mraclinska.  God.  1549. — 1555  spominje  se 
tamo  Kirin  Galekovic  i  Martin  sin  Jurja  Galekovica,  a  1555.  i  1556. 
jos  i  Bartol  Jakopovic  (takodjer  mraclinska  porodica),  1559.  Martin 
Galekovi(5.  Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  <^.  1560.  zastupaju 
selo  Laze  Marko  Pavocii,  Matej  Jakopovic,  Kirin  Galekovic  i  Bartol 
Jakopovic,  a  u  kralj.  darovnicama  za  Turopolje  iste  godine  navode 
se  kao  ovlastenici  Laza  Kirin  Galekovic  i  Andrija   Pavocic.* 

Popis  od  g.  1570.  onih  plemida,  koji  su  se  sustegnuli  od  vojne 
sluzbe,  navodi  n  Lazu  uz  cetiri  Galekovica  jos  i  Matu  Culaja,  Bar- 
tola  Lukacica,  Grgura  Trapjasa  i  Kirina  Succa,  koji  potonji  bijase 
vrlo  siromasan.'*  Do  godine  1636.  spao  je  broj  naseljenika  u  Lazu 
Valjda  su  turske  provale  posmicale  porodice  u  Lazu.  Te  godine 
j(1636).  spominju  se  tamo  cetiri  kuce :  Zalakovic,  Gjuranid-Galekovid 
i  Zoric.' 

Godine  1667.  brojilo  je  selo  Laze  sest  kuda,  a  godine  1773. 
sedam  kuca.'* 

Iz  Laza  i  Mraclina  poslo  je  godine  1758.  u  boj  protiv  Prusa 
16  momaka.^ 

Popis  plemica  od  godine  1782.  iskazuje  u  Lazu  plemi(^ke  po- 
rodice :  Birek,  Frankovic,  Gjuranic,  Mikulin  i  Nunkovic.^  Prigodom  po- 
pisa  kuca  i  zgrada  Turopolja  od  g.  1796.  bilo  je  u  Lazu  pet  ku(3a. 
Od  porodica  su  tamo  sve,  od  g.    1782.  kao  izim  Bireka.^ 

Lekenik. 

Uz  potok  Lekenik,  lijevo  zeljeznickoj  pruzi,  koja  presijeca  Turo- 
polje prema  Sisku,  prikupilo  se  selo  Lekenik.  Danas  to  selo  nije  vise 
sastavnim  dijelom  Turopolja,  kojim  bijase  do  god.  1848.  i  donekle 
do  provedenja  segregacije,  jer  to  je  selo  bilo  nastanjeno  kmetovima 
turopoljskih  plemica.  Naproti  Lekeniku,  ili  kako  se  zove  Lekenik  Turo- 
poljski,  onkraj  pruge  stoji  drugo  selo  Lekenik  Erdodski,  kojeg  sta- 
novnici  bijahu  nekoc  kmetovi  Erdodskog  imanja  Zelin-Cica.  Kude 
obiju  sela  su  drvene,  djelomice  na  kat  i  natkrite   crijepom  ili  slamom. 

'  111.  161.  258.  314.  340.  350.  352.  378  416.  439.  448.  449.  459.  46.3. 
498.  511. 

'  IV.  21. 

'  IV.  124. 

«  IV.  151.  300. 

'  IV.  299. 

«  IV.  315.  318.  319.  323.  324. 

'  IV.  358.  359. 


356 

Po  lematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Turopoljski 
Lekenik  915  katolika,  3  protestanta  i  14  zidova.  Spada  u  zupu  Pes- 
cenicu.  Ovdje  nas  zanima  samo  Turopoljski  Lekenik  i  s  toga  cemo 
prikazati  samo  njegovu  proslost. 

Ovo  mjesto  dobilo  je  ime  po  potoku  Lekeniku.  Za  cijelo  taj 
potok  dobio  je  ime  od  biljke  )>leken«  (nymphaea  albaj,  sto  raste  u 
mocvarama.  Potok  Lekenik  spominju  turopoljska  pisma  ve6  godine 
1259.  i  1255,  kao  medju  velikoga  Turopoljskoga  Luga.  U  koliko  se 
naslucivati  moze,  zasnovano  je  uz  potok  Lekenik  istoimeno  naselje 
oko  polovine  XV.  vijeka.  Po  svoj  prilici  su  prvi  naseljenici  ondje  bili 
kmetovi  opcine  turopoljske.  God.  1487.  prvi  put  se  spominje  taj  po- 
sjed  turopoljski.  Te  najme  godine  dozvolila  je  opcina  turopoljska 
kmetovima  Gaspara  sina  Pavla  Kisa  sina  Pavla  Velikoga  iz  Gornje 
Lomnice  (Kiseviii),  stanujacima  u  Kucu  i  Lomnici,  uzivanje  sume  i 
pase  onkraj  Obdine  u  Lekeniku,  tako  dugo,  dok  budu  Kisevici  dr- 
zali  posjede  u  KuCu.' 

God.  1509.  spominju  pisma  kmeta  Stjepana  LukaCevica  iz  Le- 
kenika,  §to  ga  ubise  Ijudi  Baltazara  Alapi6a  u  Lucelnici,  kad  se  je 
vracao  kuci  sa  sajma  u  Metlici.''^  U  darovnici  kralja  Vladislava  II. 
g.  151  O.J  kojom  je  markgrofu  Jurju  Brandenburskomu  darovan  grad 
Lukavec,  spominje  se  medju  pristojalistima  nj  ego  vim  i  Lekenik.^ 

Popis  crkvene  desetine  od  god.  1538.  zabiljezio  je  ova  imena 
lekenickjh  kmetova :  Belcevic,  Dragenic,  Bolzacic,  Kusevic,  Pavici,  Ker- 
daCic,  Mikulinov,  Palaid  i  Stepanic.'' 

Za  vrijeme  nasilja,  sto  ih  Ijudi  Nikole  Zrimskoga  cinise  po  turo- 
poljskim  posjedima,  stradao  je  mnogo  i  Lekenik.  Za  to  je  god.  1552. 
kralj   Ferdinand  I.   nalozio  kaptolu  zagrebackomu,  da  ta  nasilja  ispita.^ 

God.  1554.  drzao  je  u  Lekeniku  posjede  Matej  Slatinski  (Za- 
latnoki),  te  je  placao  1  for.  kraljevskog  poreza,  dok  je  turop.  opdina 
(Lukavec)  od  tamoSnjih  posjeda  pladala  4  for."  Istodobno  (1555.)  imao 
je  i  iMartin  Terclic  iz  Rakarja  jednog  kmeta  u  Lekeniku."  Isti  Martin 
TercliC  prodao  je  god.  1559.  to  svoje  seli^te  u  Lekeniku,  na  kojem 
je  zivio    kmet    Matej    Lukacevi<5,  za  35  for.  podbanu  Ambrozu    Gre- 

'  II.  54, 

'  II.  266. 

'  II.  286. 

*  III.  58.  59. 
^  III.  307. 

•  111.  336.  340    368.  God.  1555.  placao  je  Slatinski  2  for. 
'■  m.  345. 


357 

irorijancu.'   Te   iste  ^odine  vidinio,  da   je   Gre<>'(jrijaiiec  placiao  porez   od 
tog  selista.' 

U  darovnici  kraljevskuj  /.a  Turupolje  god.  1560.  kao  i  u  iivod- 
nici,   iiavodi  se  i  Lekenik  inedju  turopoljskim  posjedima.^ 

Selo  Lekenik,  zasnovano  u  sumi,  sirilo  je  svoje  oranice  po 
krcevinama.  Sve  do  godine  1572.  mnogo  se  tamo  krcilo,  jer  kako 
smo  vidili,  bilo  je  selo  lekeuicko  prilicno  napuceno.  God.  1572.  za- 
kljucilo  je  turopoljsko  spravisce,  da  se  u  buduce  u  Lekeniku  vise  ne 
krci  suma.^ 

U  koliko  se  moze   razabrati,    bio  je  Lekenik    uvijeke    sjedistem 
turopoljskih    kmetova,    a    da    tamo  nikad  nije  bilo  ni  kakova  plemic 
koga  dvora. 

Otkako  su  grofovi  Erdody  postali  gospodarima  Zelin-Cica,  te 
uz  Turopoljski  Lekenik  imali  svoje  kmetove,  to  se  je  ovo  starije  leke- 
nicko  mjesto  prozvalo  Gornjim,  a  ono  novije  (zelinsko)  Donjim  Leke- 
pikom.  Danas  se  prvi  zove  Turopoljski,  potonji  Erdodski  Lekenik.  U 
torn  Erdodskom  Lekeniku  zivila  je  god.  1782.  plemidka  porodica 
Berkovid.* 

Naj starije  poznato  podavanje,  sto  ga  Lekenicani  podavahu  opdini 
turopoljskoj,  kao  svojoj  zemaljskoj  gospodi,  bijase  desetina  krmaka, 
neka  daca  od  mlinova  na  Odri  i  t.  z.  »stanovni  zlati«,®  a  prigodom 
ubiranja  te  desetine,  duzni  su  biii  Lekenicani  dati  cijeloj  plemenitoj 
opcini  objed  i  veceru.^ 

Opcina  je  vazda  sama  odredjivala,  gdje  da  se  lekenicki  kmet 
naseli  i  kucu  sagradi.  Tako  je  god.  1625.  nastala  razmirica  izmedju 
lekenickih  kmetova  Martina  Brlekovica  i  Grgura  Prerovcana  glede 
kucnoga  mjesta.  Ovo  kucno  mjesto  odredjivala  je  opcina  po  svojim 
lugarima.  U  tom  sporu  odredilo  je  turopoljsko  spravis6e,  da  Prerov- 
canu  ostane  mjesto  za  gradnju  kuce,  kako  to  odredise  lugari  k  tomu 
jos  krcevina-  od  2  rali,  docim  ce  glede  ostalih  zemalja  urediti  zupani 
dok  dodje  ubirati  desetinu.*^ 

U  slucajUj  ako  koji  kmet  ne  bi  bio  imao  dosta  zemlje,  dala  ba 
mu    opiina.  Tako  je  god.    1622.    dala    opiina    turopoljska  kmetovim' 


'  III.  422. 
■'  III.  433. 
'  III.  448.  450.  460.  IV.  2. 

*  IV.  486. 
'  IV.  315. 
«  IV.  489. 

'  Acta  congreg.  a.  1780.,  fasc.  161.  u  turopolj.  arkivu. 

*  IV.  522. 


358 

Marlinu,  Tomi  i  Simunu  Berlekovicu  cetvrtinu  osasnoir  seliSta  pokoj-, 
r.ojj,a   I'avla  i  Tome  Dombovlica,  sto  im  imadose  doznaciti  lugari  Hun- 
skoga  luga.^ 

Isto  tako  je  opc^ina  provadjaLa  diobu  kmetova  lekenickih.  Izaslan 
bijase  tamu  redovito  fiskal  opcine  i  lugari.'^ 

Podavanje  objeda  i  vecere  cijeloj  opcini  turopoljskoj  bio  je  znatan 
teret  po  lekenicke  kmetove.  God.  1638.  dodjose  u  Lukavec  pred  op- 
(5inu  turopoljsku  Lekenicani  Matej,  Gjufo,  Ivan  Brlekovi6,  Jakob  So- 
staric,  Caspar,  Nikola,  Grgur  Dombovic.  Nikola,  Juraj  Brlekovid,  te 
Gjuro  Vrbanic-Koletic  i  Antun  Vajcekovic,  moleci,  da  im  se  ta  teska 
dada  pretvori  u  novianu.  Opcina  na  to  pristane,  odredivsi,  da  Leke- 
nicani u  mjesto  tog  velikog  objeda  i  vecere  cijeloj  opcini  placaju  o 
Nikolju  22  ugarska  forinta  ukljuCivo  sa  jednim  forintom,  koji  se  je 
podavao  pod  oznakom  dade  »stanovno«,  da  su  duzni  dati  trojici  iza- 
slanoj  na  desetinanje  krmaka  i  njihovoj  sluzincadi  veceru  i  objed,  a 
konjima  krmu,  i  da  podavaju  obicnu  dacu  »gjurgjev5cinu«  (o  Gjurgjevu) 
»i  martinscinu«  lo  Martinju)  4  for,  te  o  Bozicvx  ribu  za  2  for;  nadalje 
desetinu  krmka,  povesmo,  stanoviti  broj  kopuna  (14)  i  sve  ostalo,  sto 
je  bilo  po  starom  obicaju.  Ne  ce  li  pako  modi  ili  htjeti  recenu  svotu 
od  22  forinta  platiti  o  Miholju,  to  su  duzni  dvostruko  toliko  platiti, 
a    zupan  je  ovlasten  to  utjerati  iz  njihove  pokretne  imovine.^ 

Veoma  zanimljiv  taj  ugovor  izmedju  plem.  opcine  turopoljske  i 
lekenickih  kmetova,  koji  je  u  »Povjes.  spomenicima  Turopolja«  izostao, 
donosimo  ovdje  u  cijelosti.   Evo  ga : 

Nos  universitas  nobilium  Campi  Zagrabiensis  Turopolja  dicti  memoriae 
commendamus  tenore  praesentium  significantes,  quibus  expedit  universis  et 
singulis,  quod  licet  superioribus  rctroactis  et  temporibus,  videlicet  ante  de- 
vastationem  ac  depopulationem  huius  Campi  Zagrabiensis,  per  immanissimum 
cliristiani  nominis  liostem  Hazsan  bassam  factam,  parentes  et  praedecessores 
colonorum  et  subditorum  nostrorum  infra  clarius  declarandorum,  in  posses- 
sionc  nostra  Superior  Lekcnik,  Campoque  praeattacto,  et  comitatu  Zagrabiensj 
existentibus  habita,  commorantes,  tempore  decimationis  porcorum  juxta  anti- 
quam  corundem  consvetudinem  certum  quoddam  prandium  et  coenam  pro- 
priis  ipsorum  sumptibus  et  expcnsis  comparatum  in  eadem  possesione  nostra 
Superior  Lekenik,  solitis  scilicet  eorundem  residentiis  maioribus  et  praede- 
eessoribus  nostris,  toti  videlicet  communitati  nobilium  dicti  Campi  Zagrabiensis 
communiter  quotannis  dedissent  et  administrassent;  quia  tamen  modernis 
ipsorum  haeredibus  et  successoribus,  similiter  colonis  et  subditis  nostris  in 
praescripta   Superior  Lekenik    residentiam    personalem    facientibus,    signanter 

'  Acta  Lekenikensia  u  turop.  arkivu. 
*  IV.  536. 

^  Ovjerovljeni    prijepisi  u  turop.    arkivu:    Congrcg.  a.  1780.,  fasc.   161. 
Acta  Lekenikensia. 


359 

providis  Mathco,  Georgio  et  Joanni  Berlekovich,  Jacobo  Sostarich  vocitato,  ac 
Caspari,  Nicolao  et  Grc^orio  Dombovich;  item  alteri  Nicolao  et  Georgio  simi- 
liter Berlekovicii,  nee  non  Georgio  Verbanicli  aliter  Kollcticli,  ac  Antonio 
Waichekovich  id  ipsum  hisce  temporibus  nimis  molcstum  et  onerosum  (ex 
eo,  quod  ipsismet  tantas  expesas  facrre  difficilimum  essct)  videbatur,  proinde 
supplicarunt  nobis  demisse,  quatenus  eisdem  superinde  benigne  providere,  dic- 
tasque  expensas  et  sumptus  duntaxat  tempore  admii\istrationis  praescripti 
prandii  et  coenae  modo  quo  supra  per  ipsos  nobis  dare  annuatim  soliti,  ad 
certum  censum  pecuniarium  femittere  et  relaxare  dignaremur.  Quorum  quidem 
colonorum  nostrorum  superius  nominatorum  supplicationc  admissa,  conside- 
rantesque  modernorum  temporum  statum,  eisdem  colonis  et  subditis  nostris, 
haeredibusque  et  posteoritatibus,  ac  successoribus  eorundem  in  praeattacta 
possessione  nostra  Superior  Lekenik  ad  praesens,  ac  deinceps  cunctis  futuris 
temporibus  degentibus,  praeallegatas  expensas  et  sumptus  modo  praetacto 
tempore  prandii  et  coenae  quotannis  facere  solitos,  simul  quoque  idem  pran- 
dium  et  coenam  ad  florenos  hungaricales  viginti  duos  (inclusive  cum  floreno 
uno  ztanovno  dicto)  parata  in  pecunia  bonae  pro  tempore  currentis  monetae 
relaxavimus  ac  remisimus,  prout  relaxamus  et  remittimus  conditionibus  ni- 
mirum  hisce  interpositis :  quod  videlicet  praescriptam  viginti  duorum  flore- 
norum  hungaricalium  bonae  monetae  summam  deinceps  semper  cunctis  futuris 
temporibus  loco  duntaxat  praenotatariim  expensarum,  ac  sumptuum,  nee  non 
prandii  et  coenae  singulis  annis  in  festo  s.  Nicolai  episcopi  et  confessoris 
nobis  dare  et  administrare,  manibusque  domini  comitis  nostri  pro  tempore 
constituti  assignare  debebunt  et  obligati  erunt,  in  cuius  quidem  viginti  duorum 
florenorum  hungaricalium  summae  contributionem  aliorum  quoque  dominiorum 
terrestrium  coloni  et  sul^diti,  utpote  Matheus  Lukachevich  Blasius  ittidem 
Lukachevich  et  Georgius  Matkovich  in  antelala  possessione  nostra  Superior^ 
Lekenik  ad  praesens  commorantes,  haeredesque  et  posteritates,  ac  succes- 
sores  eorundem  ibidem  deinceps  residentiam  facientes  (quandoquidem  hac- 
tenus  quoque  tempore  praenotatorum  prandii  et  coenae  in  victualibus  omnibus 
una  cum  praenominatis  colonis  nostris  semper  et  ab  antiquo  contribuerc 
astricti  fuissent  et  alias  in  sylva  nostra  magna  communi  glandifera  Bunski 
Lugh  vocata,  ad  instar  reiiquorum  colonorum  nostrorum  in  antelata  Superiori 
Lekenik  comorantium  liberum  usum  habent)  contribuere  et  pendere  tene- 
buntur,  eruntque  astricti  ;  hoc  etiam  per  expressum  declarato,  quod  tempore 
decimationis  porcorum  nobis  ab  eisdem  colonis  nostris,  haeredibusque  et  suc- 
cessoribus eorundem  quottanis  cedere  et  provenirc  debentium,  tribus  personis 
per  nos,  ac  dominum  comitem  nostrum  transmissis,  nee  non  famulis  et  ser- 
vitoribus  eorundem  pro  tunc  cum  eisdem  ibidem  praesentibus,  condecentem 
coenam  et  prandium,  equis  quoque  praedictorum  hominum  victum  et  pabulum 
dare  et  administrare  singulis  annis  debebunt  et  obligati  erunt ;  hoc  tamen 
specifice  posito,  quod  alios  omnes  et  quoslibet  proventus  sive  reditus  (dempta 
duntaxat  praescriptorum  viginti  duorum  florenorum  hungaricalium  una  cum 
floreno  ztanovno  vocato  summa)  nobis  a  memoratis  colonis  nostris  annuatim 
provenire  solitos,  signanter  vero  gyurgyevchina  et  martinszchina,  florenis  vide- 
licet quatuor,  deinde  pisc(-s  ad  festum  nativitatis  domini  pro  florenis  hunga- 
ricalibus  duobus  ;  item  porcos  decimales,  ac  povusno  more  antiquitus  obser- 
vato,  praeterea  certos  capones,  aliaque  universa  et  singula  quocunque  nomine 
vocata  ab  eisdem  colonis  iuxta  antiquam  consvetudinem  nobis  cedere  debentia 


360 

singulis  annis  (extra  praescriptam  florenorum  hangaricalium  viginti  duorum 
semper  includendo  llorenum  stanovno  vocatum  summam)  pcndere  et  admini- 
strare  debebunt  et  tenebuntur.  Demutn  illud  etiam  non  praetermisso,  quod 
si  praetactam  viginti  duorum  tiorenorum  liungaricalium  in  paratis,  ut  prae- 
missum  est  summam,  in  praescripto  s.  Nicolai  episcopi  et  confessoris  festo, 
modo  quo  supra  dare,  pendere  et  administrare  noUent,  non  possent  vel  non 
curarent  quovis  modo,  extunc  elapso  eodem  termino  eandem  summam  in 
dupla,  hoc  est  florenos  hungaricales  quadraginta  quatuor  (salvis  tamen  aliis, 
ut  praemittitur  proventibus  remanentibus)  absque  uUa  misericordia  nobis  per- 
solvere  et  administrare  tenebuntur  et  erunt  astricti,  dc  quibus  dominus  comes 
noster  pro  tempore  constitutus  (sivc  alia  per  eundem  ad  eiusmodi  executionem 
peragendam  dclegata  persona)  dc  rebus  eorundem  colonorum  nostrorum  mo- 
bilibus  omnimodam  satisfactionem  quoqui'  plenum  impendere  {joterit.  In  quo- 
rum omnium  praemissorum  memoriam  et  testimonium,  firmitatemque  perpe- 
tuam  praesentes  litcras  nostras  sigillo  maiori  comitali  et  authentico  egregii 
Michaelis  Mixich  de  Also  Lukavecz,  moderni  videlicet  comitis  et  fratris  nostris 
ac  subscriptione  manus  propriae  egregii  Andreae  Chednekovich  de  Also  Lom- 
nicza  iurati  notarii  et  itidem  fratris  nostri  munitas  memoratis  colonis  nostris, 
haeredibusque  et  successoribus  ipsorum  univefsis  futuram  eorundem  ad  cau- 
tellam  dandas  duximus  et  concedendas.  Datum  in  castelio  nostro  Also  Lu- 
kavecz, feria  secunda  proxima  ante  festum  exaltationis  s.  Crucis  anno  domini 
1638.  Andreas  Chednekovich  iuratus  notarius  nobilium  Campi  Zagrabiensis. 
Manu  propria. 

Prema  tomu  bila  su  u  huducie  podavanja  kmetova  lekenickih. 
Tako  veC  god.  1645.  nalazimo  ubiljezeno  u  popisu  dohodaka  pi.  op- 
cine  turopoljske :  jiPrvo,  od  kmetova,  stanujuCih  u  Lekeniku,  za  sta- 
noviti  objed  obicavaii  svake  godine  od  istih  kmetova  davati  se  op6ini, 
ugarskih  for.  18,  deii.  80.  Zatim  od  istih  kmetova  za  nove  krcevine 
u  istom  Lekeniku  ugar.  for.  3,  den.  91.  Zatim  od  istih  kmetova  do- 
hndak   gjurgjevina  i  martins^ina  zvan,  ugar.  for.  4  .  .  .«.' 

1  za  uzdrzavanje  grada  Lukavca  bill  su  Lekenicani  obvezani 
podavati  slijedece  :  Godine  najme  1650.  29.  augusta  zakljucilo  je  turo- 
poljsko  spravisde,  da  imadu  lekenicki  kmetovi  svake  godine  za  potrep- 
stin  grada  Lukavca  saciniti  1000  dasaka,  te  ih  dovesti  o  Jurjevu  u  Lu- 
kavec.  Ako  ne  bi  to  htjeli  uciniti,  pladat  ce  globu  u  dvostrukom  iznosu."'' 
O  podavanjima  LekeniC3ana  vodila  je  op<5ina  turopoljska  tocan 
racun.  Svake  godine  bi  polazilo  u  Lekenik  povjerenstvo,  da  ubire 
desetinu  krmaka.  Obicno  bi  i^ao  sam  zupan  sa  nekoliko  asesora  i 
lugara,  koji  put  bi  opet  isao  kapetan  sa  asesorima  i  lugarima.  Krmci 
su  ubirani  u  naravi,  a  od  krcevina  pladalo  se  je  u  novcu.  Ubiralo  se 
je  i   pcjvesmo.   Kacune  bi  potpisao  zupan  ili  biljeznik, 

Fismo  izdano  Lekenicauima  god.   1638.  potvrdila  je  opcina  turo- 

•  IV.  136.  137. 
'  IV.  540. 


361 

poljska  na  svom  spravisdu  20.  februara  <j;od.  1741.'  Do  skora  ali 
zavlada  veliko  nezadovoljstvo  medju  Lekenicanima,  jer  su  sa  izasla- 
nicima  na  desetinanje  krmaka  dolazili  i  mnogi  drugi,  cime  su  na- 
stali  veliki  troskovi  po  kmetove  u  Lekeniku.  Ovi  su  najme  morali 
davati  onda  svima  objed  i  veceru.  To  je  dakako  Lekenicane  tesko 
tistilo.  U  toj  neprilici  obrati.se  se  Lekenicani  god.  1747.  s  molbom 
na  podbana  Raucha,  moledi  ga,  da  ih  zastiti,  izjavivsi,  da  su  pri 
pravni  dati  opskrbu  dvojici  ili  trojici  izaslanika,  ali  ne  cijeloj  ceti. 
Tu  molbu  ustupi  ban  na  uredovanje  zamjeniku  zupana  turopoljskoga 
s  nalogom,  da  se  pravo  vrsi." 

God.  1775.  obavljen  je  popis  i  opis  kuca  i  stanja  kmetova  le- 
kenickih.  Na  molbu  zupana  Ivana  Plepelica  obavio  je  taj  popis  Josip 
Ransko,  biljeznik  banskoga  stola  u  prisutnosti  turopoljskoga  podzu- 
pana  Ivana  Kosa,  te  Jurja  Severa  i  Ivana  Blazekoviia,  nadzornika 
Velikoga  Luga  i  Matije  Galekovica.  U  svem  je  tada  bilo  17  kmet- 
skili  kuca  sa  pripadajucim  im  gospodarskim  zgradania,  komorama 
itd.  Od  ovih  bila  su  dvojica  kmetovi  Malenicevi.  Iz  tog  popisa  raza- 
biremo,   da  su  lekenicki  kmetovi  bill  prilicno  imucni.'' 

Da  se  moze  cim  tocnija  i  obilnija  desetina  krmaka  za  opcinu 
ubirati,  ustanovi  turopoljsko  spravis6e  god.  1778.,  da  Lekenicani  ne 
smiju  svoje  krmke  prodavati  prije  nego  li  se  obavi  desetinanje.^ 

Prigodom  uvedenja  Marijo-Terezijanskoga  urbara  god.  1778 
pridrzana  su  podavanja  Lekenicana,  kako  su  ustanovljena  god.  1638. 
Samo  podavanja  zupanu,  koja  su  sastojala  u  godisnjim  14  kopunima, 
otpala  su,  a  na  mjesto  ovih  imali  su  Lekenicani  dati  zupanu  dva 
podvoza  na  godinu.^ 

Gospodarstveni  polozaj  Lekenicana  bio  je  u  to  doba  veoma 
povoljan.  Iz  izvjestaja  Nikole  Berkovica,  potsuca  zagrebacke-  zupa- 
nije  god.  1783.  razabiremo,  da  su  Lekenicani  imali  vrlo  udobne  i 
lijepe  kuciena  nacin  gospotskih  kurija,  a  pokrivene  bile  su  daskom. 
Oranica  i  sjenokosa  imali  su  u  izobilju  za  se  i  svoje  konje  i  marvu, 
a  imali  su  i  mnozinu  krmaka.  U  Turopoljskom  lugu  imali  su  drvariju, 
zirovinu  i  pasu.^ 

God.  1796,  opet  su  popisane  i  opisane  kude  i  stanja  Lekeni- 
cana. To    su    sacinili    po   nalogu  plemenite  opcine  turopoljske  Mihalj 

'  Congregationalia  1741.,   fasc.  51.  No.  535. 
^  Lekenikensia  u  turop.  arkivu. 
^  Ibidem. 

*  Congregationalia  1778.,  fasc.  151.  No.  1.517.  u  turop.  arkivu. 

*  Congregationalia  1780.,  fasc.  161.  No.  1633.  u  turop.  arkivu. 

*  Lekenikensia  u  turopoljskom  arkivu. 


362 

Hrvacic  i  Ivan  NorSiii,  asesori  turupoljski.  Bilo  je  tada  tamo  17  kme- 
tova,  (ul  ovih   3  MaleniCeva. ' 

Nakon  zavedenja  urbara  bilo  je  u  Lekeniku  26'/j^  selista.  Po- 
davanja  bila  su  ili  podvozi  ili  strazcnje  (vecturae,  vigilesi,  prvo  26 '/^ 
dana  ili  potonjih  158  dana.  Godimice  imali  su  podavati  mjesto  de- 
vetine  470  dasaka  za  krov,  a  cinza  su  plai^ali  369  for.    1 5  novc.'^ 

God.  1848.  ucini  kraj  kmctstvu  Lekenicana.  Kao  bivsi  kmetovi 
turopoljski  imali  su  pravo  uzivanja  turopoljskih  suma.  Nakon  obav- 
Ijene  god.  1886.  segregacije,  kad  je  Lekenicanima  izrucen  dio  sume, 
presta  i  ova  sveza  sa  plem.  op6inom  turopoljskom. 

Lipnica. 

Selo  Lipnica  spada  Hiedja  turopoljska  sela  u  Vrhovlju.  Ono  se  je 
razkrililo  na  brijegu  izmedju  Markusevca,  Havidid-sela  i  Dragonozca, 
188  m.  iznad  mora  visoko.  Sjeveroistocno  dize  se  brdo  Zeridovka 
(255  m.),  a  zapadno  Visoki  brijeg(213  m.).  Po  sematizmu  zagrebacke 
biskupije  od  g.  1909.  broji  Lipnica  290  katol.  dusa.  Kuce  su  mu  dr- 
vene  i  slamom  natkrite.  U  Hrvatskoj  i  u  ostalim  slavenskim  zem- 
Ijama  imade  mnogo  topografskih  naziva,  koji  se  izvode  od  imenice 
»lipa«.  Tako  i  turopoljska  Lipnica,  koja  dobi  svoje  ime  po  potoku 
Lipnici,  sto  ispod  njega  tece.  Taj  se  potok  ve6  g.  1256.  spominje 
kao  medjas  posjeda  Vukote  i  njegova  roda,  te  Mirislava  sina  An- 
drije  i  njegove  brace. ^  U  XIV.  vijeku  se  jos  nekoliko  puta  spominje. 

Selu  ili  obitavalistu  Lipnici  nema  spomena  sve  do  pocetka  XVI. 
vijeka.  God.  1509.  zivio  je  tamo  kmet  Gjuro  Lipnicki,  kojeinu  su  Ijudi 
Hallazara  Alapica  oteli  50  krmaka.'  Iza  toga  nam  pisma  gotovo  ne 
spominju  Lipnicu  sve  do  XVIII.  vijeka.  God.  1733.  zivila  je  ondje  ple- 
mi(ika  porodica  Bartolcic/  koja  je  istovjetna  sa  porodicom  Kovacic 
inace  BartolCid,  koja  se  spominje  u  popisu  plemi^a  od  g.  1773.'"  Ple- 
mi(ia  Kovacida  bilo  je  i  u  Mraclinu,  Rakitovcu  i  Busevcu.'^  Po  svoj 
prilici,  da  se  je  danas  tamo  zivuda  plemicka  porodica  Kovacida  pri- 
zenila  k  Bartolcicima,  a  to  je  porodica  Kovacid,  koja  je  g.  1623.  do- 
liila    plem.   list.*'  Od   Uuki   porodici   Kovacic   pridjevak   Bartolcid. 

'   .lii(Um. 
'^  II)iiUTn. 
'  1.  12. 
*  II.  260. 
'  IV.   557. 
lY.  31'.'. 
■  IV.  321.  322. 
'  Nalazi  se  kod  plem.  Favia  Kovacica  u  Lipnici  br.  3.  —  IV.   114. 


363 
Luzje. 

Sela  Luzja  ili  Luza  nema  danas  vise  u  Turopolju.  Stajalo  je  to 
selo  negdje  izmedju  potoka  Lipnice  i  Lomnice,  negdje  gdje  se  danas 
stere  suma  Luzje,  tamo  iza  Male  Mlake.  Stare  listine  to  selo  spo- 
tninju  pod  imenom :  Losan,  Lusan,  Lussie,  Lusse,  Loss,  Losse,  Losa, 
Lwse,  Lusje  i  Loze. 

Ime  tog  nekadaSnjeg  obitavalista  turopoljskoga  potiCe  od  rijeci 
»lug«  (lucus),  sto  svjedoci,  da  je  bilo  u  lugu,  u  sumi.  Ime  Luzja  u 
iskvarenom  latinskom  obliku  »Losan«  spominje  se  vec  godine  1256.  /^ ''- '  ■' 
Bile  su  to  zemlje  Vukota  sina  Jurgisova  i  njegova  roda  (generatio)j 
koje  su  se  sterale  izmedju  potoka  Lipnice  i  Lomnice.  Sve  do  god. 
1379.  nema  dalje  vijesti  o  Luzju,  a  tada  su  tamo  drzali  posjede  si- 
no  vi  Vukomerovi  (Vukomeri6i).^ 

God.  1454.  spominje  se  u  Luzju  porodica  Peturcevic,  g.  1456. 
Lubnik,  Nozovic,  Kopoz  ili  Kopozi(5,  Jordanid,  Malcevic,  Grguric,  Ka. 
tovic.  Vec  tada  vidimo,  da  je  Luzje  morale  biti  povece  seoce,  kojemu 
pripadahu  sume  Dubrava  i  Gaj  te  oranice  Okruglica,  zemlja  Jalsevac  i 
sjenokose  Litvici.  Vinogradi  Luzana  bili  su  u  Marku.sevcu.'^  Godine 
1466.  javlja  se  tamo  porodica  Gucic,  a  godine  1484.  Devanie, 
koja  izvodi  svoje  ime  od  pradjeda  svog  D  e  v  a  n  a,  koji  je  tamo  zivio 
godine   1456.^ 

Cini  se,  da  se  selo  Luzje  pod  konac  XV.  vijeka  luiilo  n 
Gornje  i  Donje,  jer  godine  1487.  nosi  porodica  Lubnid  pridjev  o.l 
»Gornjega  Luzja «  (de  Lusan  Superiori).*  Popis  desetine  od  g.  1488. 
zabiljezio  je  u  Luzju  ove  porodice :  Crnic,  Devanid,  Gali6  i  Brlek 
(ova  potonja  su  krsna  imena).^  Pod  konac  XV.  vijeka  sticu  porodice 
Berislavi6  i  MladenciC  posjede  u  Luzju,  a  poimence  posjede  pokojnog 
Marka  Strelca.*'  Po  torn  posjedu  nosi  kasnje  Stjepan  Berislavi6  pri- 
djevak  od  »Luzja«.  Istodobno  se  tamo  javljaju  i  porodice  Domago\ic 
i  Petricevic.'^  Popis  iz  konca  XV.  vijeka  navodi  ove  plemenite  poro- 
dice u  Luzju :  Petercevide,  Devaniie,  Domjankovi6e  i  Kopozi6e." 

Popisi  crkvenih  desetina  od  g.  1501.  — 1503.  zabiljezili  su  nam 
neka   porodiCna    imena    slijededih    obitelji  u  Luzju:    Horvatice,    Uom 

'  1.  12.  102. 

■'  I.  313.  362.  368.  369. 

»  I.  432.  362.  II.  35. 

*  n.  51. 
»  n.  63. 

•  II.  87.— 91.  112.  143.  169. 
^  II.  130.  166. 

«  III.  556. 


364 

janide,  Devanide. '  Porodica  I^erislaviti  isposlovala  je  <^()dine  1506. 
kraljevsku  darovnicu  i  uvodnicii  za  Luzje,  Markusevac,  Bapcu,  Cehe, 
Novake,  Busevac,  Luiiilnicu  i  t.  d.,  protiv  cesa  je  Barnaba  Berlek  iz 
Luzja  prosvjedovao  pred  zagrebackim  kaptolom,  nu  unatoc  tomu  je 
g.  1507.  Stjepan  Berislavic  i  sin  mu  Gjuro  po  zagreb.  kaptolu  uveden  u 
posjed  Luzja. ^  God.  1513.  spominju  se  u  Luzju  porodice  Domjankovic 
i  Petricevi6.'^  God.  1538.  spominju  se  u  Luzju  kmetovi  Berislavidevi : 
Sostar,  Lovrekovi6,  Malcic  Levanid.'*  God.  1540.  javlja  se  tamo  ple- 
niicka  porodica  Gurgic,  koja  izvodi  svoje  porietlo  od  Gurgeka,  koji 
je  tamo  zivio  vec  g.  1496./'  a  g.  1544.  spominje  se  tamo  porodica 
JanCevic.*'  U  kraljevskoj  darovnici  od  g.  1560.  navode  se  pretstav- 
nicima  iz  Luzja  plemi6  Grgur  Devanid  i  Ivan  Domjankovi6.^  God.  1570. 
nalazimo  uz  Fetercevice  i  Domjankovi6e,  takodjer  i  porodicu  Kovac 
(Kwach).**  God.  1600.  spominju  pisma  tamo  jos  i  Kaptolome,  Cu.side, 
Pucevide  i  Pazotide.-'  Cini  se^  da  su  ovi  bili  neplemidi  kao  i  Kolari6i  i 
Kadici,  .sto  se  uz  ove  god.  1602.  tamo  spominju,'"  tako  i  Viedmici, 
Martinovici  i  Hamci  g.  1635.,"  a  1632.  Balobani,  Rudinovici,  Cizme- 
zije",  Blasejevici,  dok  su  Berislavici  i  Patacici  koji  su  tamo  drzali  imanje 
nedvojbeni  plemidi.'^  God.  1667.  bilo  je  u  Luzju  11  kuca.*^  Nije  nam 
poznato  kako  je  to  selo  opustjelo.  Vec  popis  turopoljskih  plemida  od 
1782.  lie  navadja  tamo  ni  jednoga  plemica^  a  g.  1796.  bila  je  tamo 
kuda  Ivana  Vrlca  kmeta  Blaskovi6eva  i  krcma  Tome  Petravida  zu- 
panijskog  blagajnika,  a  ta  je  bila  u   vrlo  losem  stanju. '"* 

Mala  Gorica. 

Mala  Gorica  ili  kako  to  selo  nazivlju  stara  pisma  Parva  Go- 
ricza,  Parwa  Goricha,  Mala  Gorycza,  Kys  Gorycza,  Kys  Khorycha, 
Minor  Gorycza,  danas  je  suvisli  dio  Velike  Gorice.  Ima  tamo  drvenih 

'  II.  11)1.  214.  21<l. 

'■'  II.  233.  23G.  243. 

'  II.  331 

*  III  61. 

'^  ill.  78.  II.  172. 

•  III.  ue. 

■111.  44.S.  4.'i'.).  4(i5. 

"  IV.  23. 

"  IV.  71. 

>"  IV.  90. 

"  IV.  115. 

"  IV.  128. 

'^  IV.  151. 

'*  IV.  401. 


365 

i  zidanih  kuca,  a  po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  g.  [909.,  broji 
397  katolika  i  3  Zidova. 

Selo  Mala  Gorica  mnoj^o  je  mladje  od  Velike  Gorice,  te  se  u 
pismima  pocinje  spominjati  tekar  na  pocetku  XV.  vijeka.  Spominje  se 
najme  god.  1411.  i  to  onom  prilikom,  kad  se  je  izmedju  zitelja  ma- 
lo-gorickih  i  vrbaneckih  (nekoc  oko  Kurilovca)  porodila  razmirica  po- 
radi  medja.  Plemici  malo-goricki  Martin  i  Toma  sinovi  Andrije,  Va- 
lentin sin  Jurja,  Andrijan,  Pavao,  Vrban  i  Matej  sinovi  Pavla,  Pavao 
i  Martin  sinovi  Fab ij ana,  pak  plemici  vrbanecki  Ivan,  Tomas  i  Jakob 
sinovi  Martinovi  te  Valentin  sin  Petrov,  dodjose  pred  vrhov.  zupana 
turopoljskog  Ivana  sina  Mihaljeva  i  zupana  Egidija  sina  Nikole, 
te  pred  njima  uredise  medje  izmedju  svojih  posjeda.  Medja  posjeda 
spomenutih  plemica  vrbaneCkih  bude  tocno  opredijeljena,  a  sto  bijase 
izvan  tih  medja  ostade  plemicima  malo-gorickim.  Medja  se  tu  opisuje 
ovako:  pocinje  s  juzne  strane  na  potoku  Odri,  koji  tece  kraj  Kuri- 
lovca, od  tuda  kroz  neku  grabu  prema  sjeveru  do  Vudola,  kuda  za 
kisovita  vremena  tece  bujica,  i  po  toj  grabi  skrece  prema  istoku  gdje 
dolazi  do  nedavno  podignute  zemljane  medje,  dalje  preko  nove  grabe 
skrece  prema  jugu  i  dolazi  opet  do  Odre  gdje  svrsava. ' 

God.  1424.  spominje  se  u  Maloj  Gorici  vrlo  velika  porodica 
Vukovica  ili  drugacije  Kobilici  zvana  (filii  Wlk  Wlkouichi  alio  nomine 
Kobilichi).^  God.  1520.  javlja  se  u  Maloj  Gorici  porodica  Pikovic  i  Vu- 
grinovic  ili  Ogrinovic.^  Ovaj  put  se  javlja  s  pridjevkom  ))od  Gorice «, 
nu  posto  skoro  na  to  1539.  i  1549.  narocito  se  spominje  uz  oznaku 
»od  Male  Gorice«,^  imamo  ju  smatrati  istovjetnom  sa  potonjom.  Ista 
porodica  Vugrinovic  spominje  se  god.  1549.  i  1550.  i  pod  imenom 
Goricki.^  Kod  obnove  turopoljskoga  bratstva  godine  1560.  zastupaju 
Malu  Goricu  Juraj  Pikovic,  Matej  Klemenit  i  Ivan  Ogrinovic  te 
Matej  Blazevic,  docim  u  kr.  darovnici  za  Turopolje  (1560.)  spo- 
minju  se-  samo  Juraj  Pikovic  i  Klement  Ogrinovic  iz  Male  Gorice.® 
God.  1570.  obdrzavano  je  u  Maloj  Gorici  spravisce  turopoljsko,  na 
kojem  su  grofovi  Draskovidi    primljeni  u  turopoljsko    bratstvo.''    God 

*  I.  39.  i  163.  Ovdje  valja  opet  istaknuti,  da  na  str.  39.  I.  sv.  Povjest. 
spomenika  Turopolja  listina  datirana  g.  1300.  spada  u  god.  1411. 

'  I.  189.-191. 

'  II.  431 

^  III.  69.  161.  Obitelj  Vogrinic  spominje  se  vec  godine  151.'i.  u  Gorici 
(II.  328). 

'  III.  166.  224. 

'  III.  439.   158.  IV.  3. 

'  IV.  19. 


366 

1600.  spominju  se  uz  Og^rinovice  takodjer  i  plemici  Horvati  i  Pon- 
durki  u  Main]  Gorici,  a  godine  1602.  jos  i  Dautovidi. '  Popis  kuda 
plemica  turopoljskih  od  godine  1632.  biljezi  o\e  porodice  u  Maloj 
Gorici:  Ogrinovide,  Dautovide,  Domilrovide,  Staresinice,  Pugjare  ipo- 
slije  Gusidei  i  Diaiiezevice.'^  Godine  1667.  bilo  je  u  Velikoj  i  Maloj 
Gorici   17  plemickih  kuca.'^ 

U  zimi  god.  1686./7.  zimovala  su  u  Maloj  Gorici  tri  njemacka 
)vojnika  od  kumpanije  Skidinskove,  1  zenska  i  4  konja,  koji  su  potro.sili 
tamo  168  for.  hrane.^  U  boj  protiv  Prusa  diglo  se  godine  1758.  iz 
Male  Gorice  8  momaka  pod  kapetanom  Pavlom  Mudicem.^  Godine 
1773.  bile  su  u  Maloj  Gorici  22  plemidke  i  kmetske  kuce.^  Najiz- 
da.sniji  iskaz  glede  plemickih  porodica  u  Maloj  Gorici,  pruza  nam 
popis  od  g.  1782.  Evo  ih :  Talkovi(5,  Gusid  (nekoc  Pugjari,  Vugri- 
novic  lOgrinovic),  Mirinid,  Sipusic,  Haramincic,  Briglevid,  Hrvacid, 
Barbarid.^ 

Veoma  dragocjene  vijesti  o  stanju  sela  Male  Gorice  pruza  nam 
popis  kuda  turopoljskih  od  godine  1796.  Taj  popis  obavljen  je  24. 
i  25.  februara  na  lieu  mjesta.  Osim  gore  spomenutih  plemidkih  poro- 
dica nalazimo  tuj  jos  i  neplemice  Cernjake  i  plemide  Koside.  Od 
sviju  ovih  kuca,  kojih  je  opisano  19,  narocito  se  istice  plemidka  ku- 
rija  .Mihalja  Hervacida,  prisjednika  turopoljskog  i  malog  suca  zagre- 
backe  zupanije.  Bilo  je  tada  u  Maloj  Gorici  nista  manje  nego  9  bu- 
nara.  Kude  i  gospodarske  zgrade  bile  su  vedinom  u  prilicno  dobrom 
stanju,  premda  ih  je  bilo  i  starih,  trosnih,  a  borne  i  skoro   razvaljenih.^ 

Protiv  Franceza  imalo  je  ustati  god.  1809.  iz  Male  Gorice  7 
momaka.^ 

Markusevac. 

Malo  turopoljsko  selo  Markusevac,  sto  ga  stara  pisma  zovu 
Markusewcz,  Marusev  vrh,  pribralo  se  je  u  Vrhovlju  istocno  Dra- 
gonr)zcu.   IstocMio  uptice  brljeg,  na  kojem   stoji  selo,   potok    Sopotnjak, 


IV.  69.-70.  87 
'  IV.  123.  Go<l.  1633.  spominje  sc    u  Maloj  Gorici    porodica  Ficur,  dali 
plemicka  ne  znamu  (IV.  525.). 
'  IV.   151. 
'  IV    217. 
'  IV.  299. 
'  IV.  3(X). 

IV.  315.— 331.  Briglevice  nalazimo  tamo  vec  1747. 
"  IV.  410.-414. 
'  IV.  427. 


367 

koji  nedaleko  od  ceste  istocnije  presijeca  cestu,  koja  vodi  iz  Odre  u 
Dubranec.  Kuce  su  drvene  i  prizemne.  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skiipije  od  g.  1909.  broji  to  selo  149  katol.  dusa.  Prvi  put  nam  sa- 
cuvana  pisma  spominju  Markusevac  g.  1454.  i  to  pod  imenom  Mar- 
kusev  vrh  (Markusewrgi.  Bio  je  to  brijeg,  na  kojem  je  Valentin  sin 
Nikole  iz  Luzja  imao  svoje  vinograde.  I  drugi  neki  plemici  iz  Luzja 
imali  su  tamo  svoje  posjede.  God.  1459.  imala  je  tamo  vinograd  i 
Margareta  kci  odranskoga  zupnika  Stjepana,  Ivan  Volaric  (iz  Lu- 
kavca),  Ivan  iz  Odre,  Vrban  iz  Lukavca,  Pavao  iz  Ceha,  Gjuro  Lub- 
nic  iz  Luzja,    Blaz  Petricevic  i  Matej    Bankovic. ' 

Pod  konac  XV.  vijeka,  drzao  je  Stjepan  Berishivic  i  Nikola 
Mladencid  posjede  u  Markusevcu,  koje  je  herceg  Ivan  Korvin  god- 
1495.  oslobodio   od  sudbenosti  grada  Lukavca  i  Medvedgrada.^ 

Xek  pocetkom  XVI.  vijeka  poceo  se  Markusev  vrh  nazivati 
Markusevcem  (Markussewech).  Tako  g.  1506.  u  naloga  kralja  Vladi- 
slava  II.,  kojim  se  nalaze  zagreb.  kaptolu,  da  Berislavice  uvede  u 
posjed  Markusevca.'^  God.  1519.  spominje  se  u  Markusevcu  Ilija  Ja- 
godic,  a  g.   1514.  plemenita  porodica  Lukacic.'^ 

God.  1550.  spominje  se  u  Markusevcu  Vrban  Krivonosic,  kmet 
Stepana  Berislavica,  a   1556.  kmet  Martin  Dianesevic.^ 

Tecajem  XVI.  vijeka  nalazimo  veoma  slabe  vijesti  o  Marku- 
sevcu. U  glavnom  kako  vidimo,  bili  su  tamo  vinogradi  turopoljski,  a 
narocito  Luzana.  Tekar  u  XVII.  vijeku  uze  se  Markusevac  siriti  i 
postaje  u  pravom  smislu  rijeci  selo.  U  popisu  plemidkih  kuda  turo- 
poljskih  od  godine  1632.  nalazimo  u  Markusevcu  (Markussoucz) : 
Andriju  Markulina,  Andriju  i  Milku  Stanca,  Petra  Trputca,  Miku 
Brebrica,  Nikolu  Jancecica-Kaptolomca,  Valentina  zeta  Kaptolomceva, 
Martina  Jancecica  i  Ivana  Belavica-Gundiju.*'  Kako  vidimo,  tu  se  ubra- 
jaju  i  dvije.kuce  Kaptolomca,  nekog  vrlo  blizog  obitavalista,  koje  je 
g.  1667.  skupa  sa  Markusevcem  brojilo  11  kuca.'  Po  popisu  od  g. 
1749.  hilo  je  u  Markusevcu  7  kuca.*^  Godine  1782.  prigodom  popisa 
plemica   nalazimo  u   Markusevcu   (Markussevecz)   porodica  dviju  Ivana 


'  I.  312.  348.  370.  384.  389.  393.  394. 

''  II.  168.-169. 

'  II.  233.  243. 

*  11.  422.  IIT.  95. 

-  III.  226.  510. 

"  IV.  129 

'  IV.  151. 

»  IV.  '.i91. 


368 

Domjankovica,  Mate  I'ctravica,  Mihaija,  Bartola  i  Stjepana  Bebrica.' 
\'idimo,  da  nestaju  u  Markusevcu  stara  imena,  a  javljaju  se  nova. 
Porodica  Jancecica  bila  je  tamo  jos  tr.    1733.''^ 

Mraclin. 

Selo  Mraclin  je  uz  Donju  Lomnicu  najvece  turopoljsko  selo. 
Piibralo  se  je  uz  cestu,  sto  vodi  od  drzavne  ceste  ispod  Vukovine 
u  Siljakovinu.  Pruzilo  se  je  smjerom  jugozapadnim  tik  od  zeljezniCke 
prug^e,  koja  spaja  Zagreb  sa  Siskom.  Okruzuju  ga  velike  sume  Mi- 
sine,  Kneja,  Mraclinska  suma  i  Mraclinski  lug.  Kuce  su  prizemne 
i  na  jedan  sprat,  od  kojih  ima  nesto  zidanih  i  natkritih  crijepom. 
Opcinska  je  kuca  drvena  i  prizemna.  U  sred  sela  stoji  nova,  lijepa 
kapelica,  posvecena  sv.  Vidu.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije 
od  godine  1909.  broji  Mraclin  1111  katolickih  dusa.  Ime  tog  sela 
razno  pisu  stara  pisma :  Mrascin,  Mrachlin,  Merclin,  Mrwchlin,  Mracz- 
lynye  itd.,  a  sva  je  prilika,  da  je  taj  naziv  nastao  od  imena  Martin 
ili  Marcel  (^Martinus,  Marcellus),  tako,  kako  je  nastala  rijec  Mratinje 
od  Martinje,  Pecic  od  Petrus,  Lalin  od  Lazarus  sa  slavenskim  do- 
Cetkom  »in«.  Mozda  je  to  bio  posjed  kakovog  Martina  ili  Marcela 
ili  je  opet  nekoc  tamo  bila  crkva  kojih  od  ovih  svetaca. 

Mraclin  spada  medju  najstarija  luropoljska  sela.  Ime  njegovo 
susrecenio  vec  u  najdavnijoj  proslosti  Turopolja.  U  listinama  od  go- 
dine  1249.  i  1255.,  gdje  se  opisuju  medje  velikoga  Turopoljskoga 
Luga,  medju  inim  medjasima  navodi  se  i  zemlja  Mraclin  (terra 
Mrascin,  Mrachlin).''  Nema  dvojbe,  da  nije  vec  tada  Mraclin  bilo 
ovece  turopoljsko  naselje.  Iz  jedne  povelje  od  god.  1360.  doznajemo, 
da  je  predj  Mraclinacana  bio  Stanisko  sin  Vratiska  i  njegovi  rodjaci 
(propinguij.  Ovaj  se  prvi  put  spominje  god.  1258.  Izmedju  Staniska 
i  njegova  roda  s  jedne  strane,  pak  nekog  Cegula  i  njegova  roda 
s  druge  strane,  porodi  se  razmirica  o  zemlji  Doblacki  (Doblachmezew). 
Premda  je  ta  zemlja  bila  djedovina  Staniskova,  svojatase  ju  Cegul 
sa  svojim  rodom.  Parnica  je  tekla  pred  podbanom  mestrom  Aleksan- 
drom  zupanom  podgorskim  i  sucem  zagrebadkim.  Podban  dosudi  ovu 
prepornu  zemlju  Stanisku,  nakon  sto  je  na  saboru  sa  dvanaest  svojih 
svjedoka:  Meneslavom,  Bosinjom,  Predom,  Marislavom  iz  Kuca,  Vukotom. 
Jakobom  Dragbratovim,  Mamdragom,  Tolom  Hotenovim,  VuCetom  bratom 
Jakobovim,   Radoslavom    i  Krizanom,  a  u  prisucu    podbanova  pristava 

'  IV.  337. 
'  IV.  548. 
'  I.  8.  10. 


369 


Crnka  (Pekete)  i  pristava  zupana  turopoljskoga  Bosinje  potvrdio  prisegom, 
da  ta  zemlja  pripada  njemu.  Podban  je  na  to  izaslao  neke  Turopoljce 
sa  njihovim  zupanom,  koji  su  uredili  i  oznacili  medje  Doblacke.  Kao 
medjasi  te  zemlje  spominje  se  potok  Obdina,  bare  Prekopa,  Bunic, 
Buna,  razne  ceste  i  privatni  posjedi.^ 

Skoro  zadesi  Staniska  i  njegovu  porodicu  tezak  udarac.  Negdje 
oko  god.  1269.  imali  su  ovi  nesto  posla  pred  Belom  hercegom  cijele 
Slavonije,  sinom  kralja  Bele  IV.,  i  tu  je  jedan  od  njih  tako  ne- 
zgrapno  odgovarao,  da  je  tesko  uvrijedio  hercega.  Ovako  Ijutit  herceg 
Bela  kazni  radi  toga  Staniska  i  cijelu  rodbinu    njegovu    tako,    da    ih 


5                ■■■■■■■mrnrrT-ir                     'IPB 

fcis^ 

-    1       -:-^..iiliW|)WFy       (' 

^B.: 

^^^Kmm         ■ 

Partija  iz  Mraclina. 

je  svrgnuo  ,u  red  gracana  (castrenses)  i  opredijelio  im  sluzbu,  da 
donasaju  drva  (in  delaturam  lignorum  sew  ligniferos  condicionarios  . . . 
exindeque  in  castrenses  .  .  .  redigisset).  Kad  je  pako  herceg  Bela  stvar 
istrazio  —  kako  kazivase  Stanisko  i  njegov  rod  —  hotio  ih  je  za 
cijelo  natrag  uspostaviti  medju  jobagione  zagrebaCkoga  grada,  dakle 
opet  ih  uvrstiti  u  red  togimenog  nizeg  plemstva.  Nu  nemila  smrt 
presjeCe  njegovu  zicu  zivota,  i  tako  ostadose  Stanisko  i  njegov  rod 
drvonose.  Kad  je  24.  augusta  god.  1271.  ban  cijele  Slavonije  Joakim 
boravio  u  BihaCu,  dodje  preda  nj  Stanisko  sa  svojim  rodom,  te  mu 
suznim    okom    razjasnio,    sto   se  s  njima    dogodilo,    pa    ga    zamolise, 


»  II.  15.— 16. 


24 


370 

da  im  Bogu  za  volju  potvrdi  nakanu  hercegovu,  i  da  ih  opet  uspo 
stavi.  Ban  saslusa  njihove  molbe,  popita  Tomu  biskupa  zagrebackoga 
i  njegov  kaptol,  te  opata  topuskoga,  mestre  preceptore  reda  templar- 
skoga  i  hospitalaca,  te  neke  plemice  kraljevine  i  jobagione  zagre- 
backe,  grada  Oki(ia  i  Podgorja,  medju  kojima  se  navode  Donjo- 
Lomnican  Pavao  sin  Oporov,  Vukota  i  Pavao  zupan  (comes  terr.) 
turopoljski,  te  neki  susjedi,  kao  Ivan  sudac  gorski,  pleme  blinjsko, 
i  drugi,  koji  su  svi  jednoghisno  potvrdili  navode  Staniskove,  da  su 
on  i  njegov  rod  bili  vazda  jobagioni  zagrebackoga  grada  i  da  su 
uslijed  uvrijede  nanesene  hercegu  Beli  svrgnuti  iz  reda  jobagiona. 
Uvazivsi  ban  to,  uspostavi  ih  opet  sa  svim  potomstvom  u  prijasnji 
•stalez  jobagiona.  Tu  uspostavu  potvrdi  god.  1272.  kralj  Stjepan,  cime 
je  za  uvijeke  bilo  osigurano  plemstvo    Mraclincana.^ 

Mraclincani  drzali  su  takodjer  posjede  u  Rakitovcu.  Jedna  isprava 
od  ^od.  1346.  spominje,  da  su  tada  mraclinski  plemici  (nobiles  de 
.Mraclin)  iskupili  svoju  djedovinu  u  Rakitovcu  od  Kordoslava  i  nje  • 
govih  sinova,  sto  je  obavljeno  pred  zupanom  turop.  Ivanom  sinom 
Hogdanovim.  Dakle  bila  je  ta  njihova  djedovina  zalozena  do  tada. 
hiKi.a  tih   plemica  mraclinskih  se  ne  navode.'^ 

Nije  nam  poznato,  tko  je  god.  1360.  poceo  tvrditi,  da  plemici 
Mraclincani  nijesu  pravi  plemici,  vec  da  imadu  sluziti  gradu  Zelinu. 
Za  cijelo  bijase  to  koji  nasilni  zelinski  kastelan,  kakove  kasnje  cesto 
nalazimo  Ta  tvrdnja  iznesena  je  pred  bana  slavonskoga  Leustakija. 
Xa  saboru  plemstva  izmedju  Lonje  i  Gvozda,  koji  je  obdrzavan  u 
Za^rebu  u  ponedjeljak  po  Martinju  god.  1360.,  imali  su  Mraclincani 
iznijeti  pisma,  kojima  da  oprovrgnu  tu  po  njih  kobnu  tvrdnju.  Mrac- 
lincani plemici  Stojko  sin  V^uka,  Milko  sin  Andrije  i  Ivan  sin  Stje- 
pana,  iznijese  u  ime  svoga  roda  gorespomenutu  potvrdu  kralja  Stje- 
pana,  kojom  dokazase  svoje  plemstvo  (nobiles  iobagiones  castri)  kao 
potomci  Stani.skovi  i  njegova  roda.  Na  temelju  te  povelje  potvrdi 
ban  njihove  plemidke  slobostine,  o  cem  je  19.  novembra  u  Zagrebu 
izdao  svecanu    ispravu.-^ 

God.  1376.  sponiinju  se  u  Mraclinu  plemidi  Barnaba  i  Ivan 
sinovi  Tbra  sina  Stojkova  (^Zoych  de  Mrachlin),  Ivan  sin  Metehena 
sina  Radoslavova,  te  Banko  i  Matej  sinovi  istoga  Radoslava.  Izmedju 
spoiuenutih  sinova  Ibrinih  i  Ivana  Metehenova  porodila  se  je  razmi- 
rica,  jer  su  sinovi  Ibrini  tvrdili,  da  Ivan  nema  nikakva  prava  s  njima 

'  I.  24.-26. 
«  I.  60.— 61. 
'  I.  75.-76. 


371 

na  cetvrti  dio  mraclinskog  posjeda.  Ivan  je  na  to  nekom  ispravom 
zupana  zagrebackoga  i  zupana  turopoljskoga  dokazao,  da  su  si- 
novi  Radoslavovi,  najme  njegov  otac  Metehen  pak  Matej  i  Banko 
imali  pravo  na  trecinu  cetvrtine  prepornih  posjeda,  i  da  je  taj  njihov 
dio  bio  od  dugo  vremena  zalozen  sinovima  Stojkovima.  Tako  dosudi 
zagrebadki  zupan  Nikola  Virtus  i  Ivan  sin  Grgura  zupan  turopoljski, 
tu  trecinu  cetvrtine  posjeda  Ivanu,  uz  dodatak,  ako  bi  Ivan  umro 
bez  odvjetka,  Ivan  i  Barnaba  mogu  taj  posjed  iskupiti  od  ostalih 
sinova  Stojkovih. ' 

God.  1417.  spominju  se  u  Mraclinu  prva  imena,  koja  mozemo 
smatrati  prezimenima.  Tako  Music  i  Vernjec.'^  God.  1430.  donesose 
Gjuro  sin  Ivana,  Valentin  sin  Andrije  sina  Damjanova  i  Stanko,  ple- 
mici  mraclinski,  kaptolu  zagrebackomu  na  prijepis  povelju  glede  posjeda 
Doblacke  od  god.   1258.'' 

Nije  nam  poznato,  kako  su  Pavao  Pogledic  sin  Pavlov  iz  Ku- 
rilovca  stekao  neke  posjede  u  Mraclinu.  S  njime  je  imao  pravo  na 
te  posjede  i  Gjurko  sin  Elizabete  iz  Mraclina.  Ovi  posjedi,  kako  is- 
prava  veli,  pripadali  su  im  kao  bastina  njihovih  predja.  Mozda  je  ta 
Elizabeta  bila  udata  za  kojeg  Pogledica.  Na  sastanku  Mraclincana 
u  Lukavcu  25.  augusta  1483.,  gdje  se  sastadose  svi  zajedno  »bogat  i 
siromah«  plemic  mraclinski,  priznadose  Mraclincani  Pogledicu  i  Gjurku 
te  potomstvu  njihovom  ove  posjede  bez  ikakova  prigovora.*  Isti  taj 
Pavao  Pogledic  drzao  je  ove  posjede  u  Mraclinu  g.  1496,  U  posjedu 
istih  posjeda  nalazimo  Pogledice  jos  god.    1554.  i   1555. 

Otuda  valjda  potjece  ovlastenje  porodice  Pogledic  odnosno  sucije 
kurilovecke  na    neka    prava  u   Mraclinu. 

U  popisu  crkvene  desetine  od  god.  1488.  spominju  se  Mraclin- 
cani Pavcic  iii  Pavoci^  i  Zibaric,"*  god.  1491.  prvi  put  se  ondje  jav- 
Ijaju  plemenite  porodice  Masic  i  Staniskovic.*^  Najopsezniji  prijegled 
stanovnika' Mraclina  iz  starije  dobe  pruza  nam  popis  turopoljskih  pie- 
mica  iz  konca  XV.  vijeka.  PorodiCna  imena  ovih  bijahu  Pavuci6,  Bu- 
sic,  Marenic,  Jakopovic,  Sukcic,  Cicek  (potonji  Cickovici),  Krizanic  i 
Gabus.''  God.    1500.  plemenita  Sukcic-Zukcic. 

God.   1501.    spominju  se  tamo    (neplemenite)  porodice    Zuzic  il 

'  1.  96.  97. 

^  I.  174. 

'  I.  231.  232. 

*  II.  30.  III.  336.  347. 

^  II.  59.  74. 

«  II.  186. 

'  III.  554. 


372 

Susie  i  Pa§i6, '  god.  1503.  Antolcic,  Jurgetic  i  Pavac^ic,  SabCic^,  Plan- 
tacic  i  Penezic."'' 

God.  1507.  navode  pisma  vi.se  novih  porodicnih  imena  mrac- 
linskih  plemickih  porodica.  Spominje  se:  Knezekovic  (od  oca  Kne- 
zeka),  Cikani(5  ili  Cickovic  ili  Kickovic,  Snosic  ili  Snostic,  Krizanic, 
Gjurcifi,  Jakopovic,  Grguric,  Galekovic,  Miklovsic,  Drugec  i  Filipovic. 
Kako  vidimo,  ova  sva  imena  gotovo  nastala  su  od  krsnih  imena :  Kri- 
zana,  Grgura,  Mikule,  Gjure,  Jakoba,  Filipa. 

Ove  godine  pocinili  su  MraclinCani  neka  nasilja  na  posjedima 
Baltazara  Alapica.-'  Porodica  Koprenic  javlja  se  u  Mraclinu  prvi  put 
god.  1507.,  a  Marenic,  1512  porodica  Bazulic,  Zudinit^  i  Horvatic,* 
God.  1520.  javlja  se  porodica  PavunCic  (mozda  istovjetna  sa  Pavuncic), 
i  Tickovic,^  a  1524.  porodica  Jagniscic,^  god.  1540,  opet  Kerhenic. 
god.   1546.  Jordanic',  god.   1556.  Sugec,  god.   1560.  Stubanic. 

Mraclincani  imali  su  mnogo  da  stradaju  od  Ivana  Alapica,  go- 
spodara  Vukovine,  koji  je  rado  svojatao  njihove  posjede  fl538.)^ 

Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  god.  1560.  zastupaju 
Mraclin  plemici  Blaz  Galekovic,  Mihalj  Koprinic,  Nikola  Knezekovic, 
Grgur  Cickovid,  Blaz  Sugec,  Ivan  Krizanic,  Ivan  Stubancid  i  Antun 
jakopovic.''  U  kraljevskim  pako  darovnicama  za  Turopolje  god.  1560. 
i  u  ovim  saveznim  ispravama,  navode  se  kao  pretstavnici  ovlastenika 
mraclinskih  :  Antun  Jakopovic,  Nikola  Knezekovic,  Mihalj  Zodinic,  Blaz 
Sugec,  Grgur  Krizanic,  Mihalj  Koprinic,  Nikola  Knezekovic,  Grgur 
Cickovid,  Blaz  Galekovi6,  te  Matej  i  Ivan  Pogledid. '° 

Po  popisu  od  god.  1636.  nalazimo  u  Mraclinu  vise  novih  obi- 
telji,  koje  se  u  XVI.  vijeku  tamo  jos  ne  spominju:  Glagolic,  Crnko, 
Kovacic,  Kralj,  Hrvatic-Poturi6,  Stuban,  Bertak-Kundic,  Crnid,  Kos, 
ZrnCic-Horvat,  Milicevid  i  Sabarid-Koprenic.  Uz  ove  nalazimo  stare  po- 
rodice :    Zudinic,    Galekovid,   Jakopovid,    Cickovic,  Krizani6  i  Sugec.*' 

♦  II.  194.  197. 
'  11.  213.  221. 
Ml.  245.  250. 
Ml.  268.  295.  320. 
■  III.  431. 

«  II.  78. 
'  III.  104. 
«  III.  42. 

•  III.  489. 

">  III.  448.  449.  459.— 461.  463.-465.  IV.  2.  3. 

"  IV.  124.  125.  God.  1747.  spominju  sc  tamo  picmici:  Cyncic,  Sabaric, 
Bacanski,  Birekovic,  Cuiulic,  Kunic,  Cvctnlc.  Ista  imena  nalazimo  u  popisu 
plemica  god.  1782. 


373 

God.  1667.  brojio  je  Mraclin  41  kucu,  a  1773.  samo  38.'  God. 
1758.  islo  je  iz  Mraclina  i  Laza  u  boj  protiv  Prusa  16  momaka,  a 
protiv  Franceza  god.   1809.   \4.'^ 

Plemici  mraclinski  imali  su  takodjer  i  svoje  kmetove  u  Maloj 
Buni.  God.  1 796.  prigodom  popisa  Turopolja  spominju  se  ova  imena 
kmetova  niraclinskih  u  Maloj  Buni :  Mikulin,  Bacunin,  Svek ;  bilo  ih 
je  6  kuca.  Iste  godine  bilo  je  u  Mraclinu  36  plemickih  kuCa  sa  mnogo 
gospodarskih  zgrada.  Medju  plemickim  imenima  opet  susrecemo  ne- 
koliko  novih:  Matanovic,  Fabjancid  i  Augustic.^  Bila  je  tu  i  kapela  sa 
vrlo  lo.^om  crkvenom  kucom  i  krcmom. 

Obrez. 

Selo  Obrez  pruzilo  se  na  desnoj  obali  potoka  Lomnice  te 
stoji  na  zapadnoj  medji  turopoljskog  kotara.  Posto  Obrez  vec  davno 
ne  potpada  pod  Turopolje,  to  cemo  se  na  proslost  njegovu  samo  u 
toliko  osvrnuti,  u  koliko  nalazimo  sveze  sa  plem.  obcinom  turopolj- 
skom.  Stoga  se  ne  6emo  obazirati  na  danasnje  stanje  sela  Obreza, 
jer  to  nije  svrha  ovog  nacrta. 

Ime  svoje  dobilo  je  to  selo  po  svom  polozaju  lezedi  o  brijeg 
(o  breg-je  ^=  obregje  =  obrez).  Zemlje  obrezke  spominju  se  ved  u 
drugoj  polovini  XIII.  vijeka.  Godine  najme  1276.  prodali  su  Turca  i 
Crnoglav  sinovi  Stojanovi  i  Vuksa  sin  Maroskov  10  vretena  svoje 
djedovine  u  Obrezu  Stjepanu  i  Blazu  sinovima  Vukonje  iz  Donje 
Lomnice  za  10  penza.  Kao  medja  ovih  zemalja  spominje  se  voda 
Mozuca  i  casta  prema  Petrovini.*  Jedni  i  drugi  bili  su  Turopoljci.  God. 
1367.  prodao  je  Petar  sin  Prvoslavov  5  vretena  zemlje  u  Obrezu  za 
2  marke  Blazu  i  Andriji  sinovima  Ivanovim.^  God.  1431.  spominju  se 
u  Obrezu  Fabijan  zvan  Petko  sin  Kirinov,  a  1441.  Gjuro  i  zena  mu 
Agneza.®  Prva  porodicnira  imenom  poznata  porodica,  u  Obiezu  bila 
je  Kuscic.  Godine  1455.  spominju  pisma  pokojnoga  Marka  Kuscica, 
kojega  kci  Jelena  bijase  udova  zupana  Klementa  iz  Kurilovca''. 

U  Obrezu  bilo  je  i  kmetskih  porodica.  Takvim  se  god.  1459. 
tamo  spominje  Zivko,  god.    1488.  Luka,   Vrban  i  Valent  Stojkovic,  te 


'  IV.  151.  300. 
^  IV.  299.  427. 
»  TI.  359.-364. 
*  I.  29.  30. 
^  I.  86. 
«  I.  233.  259. 
'  I.  343. 


I  tn 


374 

iMatija  Gregsic  i  Jelena.  Godine  1501.  i  1503.  spominje  se  tarno 
kmetska  porodica  Zancic,  Marivic,  Biisic,  Lah,  Kovac,  Fremic^,  Samec, 
Skolec  i  t.   d.' 

God.  1507.  spominje  se  tamo  plemicka  porodica  Supanic,  od  koje 
Gjuro  hijase  zupanom  turopoljskim.''* 

U  darovnici  za  markgrofa  Jurja  Brandenbuskoga  g.  1510.  uhraja 
se  Obrcz  lObrez  Minor)  medju  turopoljske  posjede.^  God.  1517.  javlja 
se  tamo  plem.  porodica  Sabaric,  1520.  Zivkovic,  1526.  zivi  ondje  po- 
rodica Kostibol.* 

Obrez  dolazi  u  pismima  spominjan  i  pod  imenom  Obrez  Samec, 
za  cijeki  po  porodici  Samcic,  koju  ondje  nalazimo  (1501.).  Pod  tim 
imenom  spominje  se  g.    1501.'' 

God.  1538.  spominju  se  u  Obreza  (Samcija):  Busii,  Pavusic,  Ma- 
rijevic,   Kupec,  Suklid,  Fabusii^,  Kocijasic,    Kovac,    Samcici  i   Sremic.^ 

Plem.  porodica  Boltizaric  javlja  se  tamo  god.  1549.,  g.  1555. 
drzala  je  porodica  Arbanas  posjede  u  Obrezu.''  Medju  Turopoljcima, 
koji  su  god.  1560.  obnovili  svoje  staro  bratstvo  navode  se  Obrezani 
Nikola  Boltizaric  inace  Kuscid  zvan  i  Blaz  Sabarid.^  Porodica  Bol- 
tizari<5-Kuscic  istovjetna  je  sa  onom  Supanica,  sto  se  godine  1507 
spominje.^  Selo  Mali  Obrez  navodi  se  i  g.  1560.  u  kr.  darovnici  za 
Turopolje  medju  turopoljskim  selima,  a  kao  pretstavnici,  posjednika 
tog  sela  imenuju  se  Blaz  Sabaric,  Nikola  BoItizarid-Kusci6  i  Mirko 
Supanic.  Ove  iste  porodice  navode  se  i  u  novoj  darovnici  vrhu  Malog 
Obreza  g.    1560.*" 

Jo§  g.  1579.  nalazimo  Obrezane  gdje  rade  kao  pripadnici  op- 
dine  turopoljske,  nu  iza  toga  gubi  se  sveza  tog  sela  sa  op(^inom 
turopoljskom 


Petravci  nekoc  Ratkovac. 

Malo  turopoljsko  selo  Petravci,    ili   kako  ga  jo.s  zovu  Petrovec, 
-stoji  izmedju    Cerovskog  Vrha  i  Prvonozca  u  turopoljskom  Vrhovlju 

'  I.  391.  II.  Gl.  194.  219. 

'  II.  241. 

'  II.  286. 

•  II.  379.  428.  550.  515. 
^  II.  197.  213,  221. 

«  IIL  45.  57. 
'  III.  164.  836. 

•  III.  440. 

•  III.  416.  447. 

">  III.  448.  449.  458.  463.  470.-471.  IV.  2.  3. 


375 

Ovo  je  selo  upravo  na  zapadnoj  medji  turopoljskoga  kotara.  Kuce 
sela  pribrale  se  na  stjecistu  dviju  kosa,  koje  s  istoCne  strane 
optiCe  potok,  Radkovac,  u  kojem  imenu  se  je  sacuvalo  nekadasnje 
ime  toga  sela.  Po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  g.  1909.  broji  lo 
selo  104  katol.  dusa.  Prvobitno  ime  toga  sela  bilo  je  Ratkov  vrh  ili 
Radkovac  (Ratkow  Wrh,  Radthkox  Verb).  Svoje  prvotno  ime  dobilo 
je  za  cijelo  po  Ratku  ocu  Lovrinom,  koji  se  i\  pismima  spominje  g. 
1333.'  Po  svoj  prilici  je  Ratkov  vrh  naselje  Jerebicana,  Posebno 
selo  nije  jos  Ratkov  vrh  bio  koncem  XV.  vijeka,  kako  to  iz  jednoga 
popisa  razabiremo.'"^  Sve  do  u  XVI.  vijek  nema  spomena  Ratkovorn 
vrhu.  God.  1549.  i  1551.  zivio  je  u  Ratkovom  vrhu  plemi(5  Marko 
Prvonozec,'^  kojeg  porodica  starinom  potice  iz  Jerebica.  God.  1552. 
spominje  se  tamo  plemic^  Toma  Petrovic,'*  sin  Tome  Petrovica  iz  Je- 
rebica. Taj  isti  spominje  se  i  u  kr.  darovnici  g.  1561.,  kojom  je  kralj 
njemu  i  nekim  drugima  potvrdio  posjede  Jerebica  i  Cvilkova.^  Godine 
1560.  spominje  se  tamo  uz  ovoga  i  Martin  Prvonozec,  i  to  prigodom 
obnove  turopoljskoga  bratstva.^  Godine  1569.  zivio  je  tamo  Pabijan 
Petravic.  Popis  plemica  turopoljskih  iz  g.  1632.  spominje  tamo  slije- 
dece  plemicke  porodice :  Petravic,  Kos,  Brucak,  Ostoic,  Kerhnijevic  i 
Gomogojac,  koji  je  dobio  tamo  posjed  od  Petra  Miksica.'^  Tek  polovi- 
nom  XVI.  vijeka  pocelo  se  to  selo  nazivati  Petravcima,  i  to  kako 
iz  gornjega  vidimo  po  porodici  Petravic.  Tako  se  vei  godine  1645. 
zove  Ratkov  vrh  ili  ti  Petravski  vrh.^  Od  tog  vremena  se  tako 
nazivlje. 

Pleso. 

Selo  Pleso,  koje  sa  Rakarjem  cini  posebnu  turopoljsku  ple- 
micku  suciju,  pruzilo  se  sjeverozapadno  Vel.  Gorici,  udaljeno  od  ove 
jedva  cetvrt  sata.  Selo  to  je  otegnuto  i  rastrkano  uz  cestu.  Dok  nije 
bio  iskopan  odvodni  prokop,  bilo  je  do  sela  velikih  bara,  kojih  je 
danas  nestalo,  a  time  se  i  zdravstvene  prilike  sela  znatno  poboljsale 
Kude  su  iskljucivo  gradjene  od  drva,  a  tako  je  gradjen  i  na  kat 
visok  plemicki    dvor,  sto  se  tamo  nalazi.  Oko    dvora  je    nasadjen  li- 


'  I.  50. 

"  111.  553  ltd. 

'  III.  162.  179.  183.  193.  236.  259.  271.  278. 

•  Isti  se  g.  1558.  spominje  i  pod  imenom  Petermanic.  III.  520. 
»  III.  307.  II.  160.  opaska. 

•  III.  440. 

'  IV.  130.  131. 

•  [V.  151. 


376 

jepi  vrt  i  cvjetnjak.  Porodica  OrSanida,  koja  ga  danas  drzi  sa  ove- 
6\m  zemljisnim  posjedom,  mnogo  je  toga  u  zadnje  godine  poradila 
oko  poljepsanja  dvora  i  vrta.  Po  ^ematizmu  zagreb.  biskupije  od  g. 
1909.  broji  selo  450  katol.  dusa. 

Nedaleko  sela  prema  glavnoj  cesti  stoji  mala  kapelica  ranjenog 
Isusa,  gradjena  od  drva,  koja  je  prije  nekoliko  godina  s  temelja  ob- 
novljena. 

Ime  toga  sela  u  listinama  se  pise :  Pleso,  Pleza,  Plesow,  Plez, 
Plezwo,  Plees  itd.,  a  izvedeno  je  od  korjena,  od  kojega  je  i  rijeC 
»plesmj«  (pljesan),  Pljesivica,  pljes,  plesiv  itd.  Dakle  bi  po  torn  tu- 
macenju  Pleso  oznacivalo  mjesto  »pljesivo«,  ili  pljesnivo,  dakle  pusto 
ili  mocvarno.  Ovo  potonje  bi  mozda  ispravnije  bilo,  jer  jos  i  danas 
ima  uz  selo  bara. 

Pleso  spada  za  cijelo  medju  starija  turopoljska  sela.  Prvi  put 
spominju  Pleso  (Pleza)  pisma  godine  1377.  Tad  se  to  spominje  kao 
posjed  crkve  B.  D.  M.  u  Gorici.  Ne  mozemo  rei3i,  jeli  tada  bilo  tamo 
vec  kakovo  naselje.  Radi  toga  posjeda  trajala  je  vise  godina  razmi- 
rica  izmedju  Ladislava  sina  Tome  Turopoljca  i  sina  mu  Antuna  s 
jedne  strane  te  Martina  i  Petra  sinova  Ivana  sina  Vrbana,  takodjer 
Turopoljaca  s  druge  strane.  Spomenuti  Ladislav,  bio  je  tada  gra- 
djanin  zagrebacki.  Ova  razmirica  dovrsena  je  pod  Nikolom  Virtusom 
zupanom  zagrebackim  i  kastelanom  medvedgradskim,  te  Ivanom  sinom 
Grgurovim  zupanom  turopoljskim  g.  1377.,  i  to  posredovanjem  mi- 
rovnih  sudaca.  Martin  i  Petar  izrucise  posjed  Pleso  Ladislavu,  ali  je 
zato  Ladislav  ustupio  Martinu  i  Petru  jedan  dio  tog  posjeda.  Kao 
mcdje  toga  dijela  napominju  se  razne  ceste,  dolina  Vudol,  razne 
zemlje  i  mlake.' 

Od  tog  vremena,  pak  sve  do  god.  1427.  nema  u  ispravama 
spomena  Plesu.  Te  godine  drzale  su  Skolastika  i  Margareta  kderi 
Andrije  sina  Jelka  iz  Rakarja  neke  zemlje  u  Plesu,  koje  darovahu 
sinovima  Filipa,  sina  Vuka  iz  Rakarja.  Iste  godine  spominje  se  Juren 
iz  I'lesa.^  Po  tom  vidimo,  da  je  vec  g.  1407.  bilo  u  Plesu  naselje, 
ako  ve6  ne  bijase  to  selo.  God.  1445.  spominje  se  Ilija  sin  Ivana 
sina  Jelka  iz  Plesa.^  Ilija  bio  je  zupan  turf)poljski.  Po  sto  je  za  ci- 
jelo ovaj  Jek  djed  Ilijin  istovjetan  sa  gorespomenutim  Jelkom  iz  Ra- 
karja, zakljucujemo,  da  je  Pleso  naseljeno  iz  Rakarja,  koje  je  selo 
mnogo  starije  od  Plesa.   Pavao  sin  Antuna,    brata    Ilijina  bio  ji    god. 


'  I.  'JT.  -99. 
'  I.  204.  205. 
'  I.  268. 


377 


1463.  i    1468.  zupan  turopoljski.  Od  tada  se  u  pismima  mnogo  spo- 
minju  plemeniti  Ijudi  Turopoljci  iz  Plesa. 

Popis  crkvene  desetine  od  g.  1488,  navodi  devet  obvezanika, 
koji  su  imali  podavati  desetinu.  Pleso'"se  torn  zgodom  tiarocito  obi- 
Ijezuje  kao  selo   (^villai.  Porodicna  imena  ovih  zitelja  bila  su:Kuzmis- 


cakovic,  Vodopija,  Panjan  i  Misak.  Svi  su  bili  neplemici.'  Tekar  g. 
1492.  i  1493,  pod  konac  XV.  vijeka,  spominju  se  prva  plemidka  po- 
rodicna imena  u  Plesu.  Spominju  se  najme  Mihalj,  Matej,  Vrban  i 
Matko,  Plepelic  ili  Peperie,  Nikola  Babi6,  Nikola  Derpic  i  Matija 
Terbi^,'"^ 


'  II.  60. 

'  II.  82.  87. 


378 

Godine  1503.  spominju  se  ii  Plesu  Fodric,  Ku5evi6  i  Kuki(^.* 
C  Iodine  1521.  prvi  put  se  u  Plesu  javlja  plem.  porodica  Cu5i(i  (Cesic, 
Kusi(5-Plepelic)  i  BariC.'''  Godine  1546.  Klenovic,  g.  1547.  Cosid,  Cesic, 
Kusie  ili  CuSit^,  (Plepelici).^ 

Medju  posjedima,  koji  su  spomenuti  u  kraljevskoj  novoj  darov- 
nici  za  Turopolje  godine  1560.  i  u  s  ovom  saveznim  poveljama,  spo- 
minje  se  i  Pleso,  a  kao  pretstavnici  toga  sela  Mirko  i  Mate]  Pepelic 
iPlepelid),  te  Luka  i  Matija  Terbic.'* 

God.  1600.  javlja  se  u  Plesu  plemenita  porodica  Hagid,^  a  god. 
1602.  uz  ovu  i  Plepelice,  Klenovide  i  Terbide,  porodice  Horvat,  Bla- 
zekoviC,  Travinid,  Sidanid  i  Karazmanovid.  Svi  ovi  placali  su  porez 
kao  plemici  jednoselci  u  plemenitom  Turopolju.^  U  popisu  plemidkih 
ku6a.  turopoljskih  od  g.  1632.  nalazimo  u  Plesu  opet  nova  imena: 
Brajkovid-Klaric,  Gerdakovid,  Posnjak,  Kusevic,  Postic,  Daraid,  Hrebic 
i  Blaskovic."'  Pleska  porodica  Kusevic  dobila  je  godine  1644.  ple- 
micki  list. 

Selo  Pleso  brojilo  je  g.  1667.  21,  a  g.  1773.  29  kuca.^  U  boj 
protiv  Prusa  g.  1758.  poslo  je  iz  Plesa  5  momaka,  a  g.  1809.  ustalo 
h  je  protiv  Franceza  8.^ 

Prigodom  popisa  plemida  g.  1 782.  bila  su  u  Plesu  tri  plemidka 
dvora  (curia)  Ivana  Plepelida,  Ivana  Grdinica  i  Jurite  udove  kapetana 
Jurja  Pogledica,  te  12  plemickih  kuda,  u  kojima  su  zivile  plemit^ke 
porodice :  Terbid,  Mikulcic,  Kusevic,  Plepelid,  Hrebid,  Klaric,  Sab- 
kovid,  Cusid  i  Pogledid.'^  Kad  je  pako  g.  1796.  popisano  Turopolje 
te  opisane  kude  i  zgrade  sviju  sela,  bilo  je  u  Plesu  30  kuda  sa  pri- 
padajudim  gospodarstvenim  zgradama.  Od  ovih  je  bilo  14  plemidkih 
i  14  neplemidkih  kuda,  te  dvaju  plemidka  dvora,  najme  Josipa  Grdi- 
nida  biljeznika  zagrebacke  zupanije  i  asesora  Plepelida. "  Ova  po- 
tonja  stoji  jo§  i  danas.  U  ovom  popisu  nalazimo  opet  nova  plemidka 
imena:  Trupcevid,  Mirinid,  Graber,  Rebid  i   Plasnid. 

'  III.  223. 

*  II.  482. 

'  III.  129.  170. 

«  III.  448.  449.  458.  462.  463.  IV.  ^2.  3. 

*  IV.  69. 

•  IV.  86. 

'  IV.  122. 

"  IV.  151.  300. 

•  IV.  299.  427. 
>•  IV.  329.  330. 
»•  IV.  382.-385. 


379 

Plemi(5ki     dvor    Plepelida     predje    kasnje    na    porodicu    (^rdinic, 
zatim  na   Alberta  pi.  Jelacica,  kanonika  Feliksa  Suka,  od  kojega  kupi 
sveucil.  profesor    Aleksander  pi.  Breztyenszky.    Poslije    njegove    smrti 
drzao  je  taj   dvor  i  imanje  neki  Baniic,  koji    ga    proda  porodici    Or 
sanic.  Ova  ga  drzi  jos  i  danas. 

Sa  susjednim  Rakarjem  i  nestaliin  selom  Ilovinjakom,  cinilo  je 
Pleso  od  vajkada  posebnu  i  znatnu  suciju  u  Turopolju.  Ova  je  sve 
do  danas  sacuvala  spise  i  zapisnike  sucijske,  koji  pocinju  vec  u  XVII. 
vijeku,  a  u  glavnom   su  pisani  hrvatski. ' 

Prvonozec. 

Onkraj  potoka  Recine  i  istoimene  same,  koja  je  obrasla  kosu 
Vukomeridkih  gorica,  a  na  jug  Dubrancu,  pribralo  se  malo  selo  Prvo- 
nozec ili  Prvonozina.  Jugozapadno  ovomu  stoji  selo  Petravci,  a  nize 
juzno  Cerovski  vrh  i  Jerebic  selo.  Kuce  su  mu  kao  i  u  ostalim  turo- 
poljskim  selima  po  Vrhovlju.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od 
god.  1909.  broji  Prvonozec  154  katolicke  duse.  .Stara  pisma  pisu 
ime  toga  sela  vrlo  raznolicno :  Perwonoscz,  Perwonosecz,  Perwonoczy, 
Peruonosina,  Peruonoczina  itd, 

Porijetlo  imena  toga  sela  nije  nam  jasno ;  moguce  da  je  nastalo 
od  imenice  »Prvoneg«,  kao  sto  je  nastalo  ime  Dragonozca  od  «Drago- 
neg«,  te  je  drugi  dio  rijeci  »neg«  doveden  u  svezu  s  »noga«  i  tako 
nastao  Prvonozec. 

God.  1466.  zivio  je  u  Jerebi(5u  Valentin  Prvonozec  (Prewo- 
nosecz),  koji  je  za  cijelo  naselio  danasnje  selo  Prvonozac.  Ved  pri- 
godom  opisa  medja  posjeda  Gvilkova  god.  1495.  spominju  se  posjedi 
plemida  Prvonozaca  (Perwonoschij  uz  potok  Radkovac  (Ratkowpototk). 
Te  zemlje  Prvonozaca  stajale  su  na  sjever  Cvilkovu.'' 

To  obitavaliste  bilo  je  vrlo  malo  i  gotovo  bez  utjecaja  na  razvoj 
Turopolja.  Plemici  Prvonozci  gotovo  se  ne  spominju  dalje  sve  do 
god.  1560.,  a  tada  se  u  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  spominje 
Marko  Pervonozec  kao  pretstavnik  i  zastupnik  sela  Prvonozca.' 

Popis  plemica  turopoljskih  od  god.  1632.  navodi  u  Prvonozcu 
(Peruonosczi)    samo    plemenite    porodice    Prvonozec  i  Petravic^."*   God. 


'  Poblize  u  clanku  o  spraviscu. 
'  I.  456.  II.  159. 

*  III.  459.-466.  IV.  2.  3. 

*  IV.  131. 


380 

1 667.  bile  su  u  Prvonozcu  4  kui^e,  a  to  selo  se  tad  zove  Prvonozina 
God.   1749.  brojilo  je  selo  (sucija)  Prvonozina  6  ku6a. * 

U  rat  protiv  Prusa  god.  1758.  kretala  su  iz  Prvonozca  4  momka, 
a  god.    1809.  imao  je  od  onuda  protiv  Franceza  ustati  jedan  momak.'^ 

Popis  plemida  god.   1782.   biljezi  u  Prvonozcu    (Prvonozini)    pet 
plem.  kuca,  dvije   Prvonozaca  i  tri  Petravi(5a.^ 

Rakarje. 

Nedaleko  Velikoj  Gorici,  sjeverno,  stoji  inalo  selo  Rakarje,  i  to 
na  cesti  sto  vodi  u  S6itarjevo.  Ku6e  su  kao  i  drugdje  po  Turopolju 
drvene.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Ra- 
karje 72  katoliCke  duse.  Stara  pisma  zovu  to  selo :  Rakarya,  Rakari, 
Rakarie,  a  taj  naziv  izveden  je  od  rijeci  »rak<^  a  dobilo  je  to  ime 
od  potoka  Rakarja,  koji  je  nekoc  za  cijelo  obilovao  racima.  Mozda 
su  nekadasnji  zitelji  tog  sela  sluzili  gradu  Zagrebu  kao  rakari,  loveci 
rake  za  zupana  zagrebackoga  grada  (castrum).  Svakako  je  to  mjesto 
prastaro.  Vec  god.  1278.  spominje  se  Rakarje  kao  posjed  Andrije  i 
Ivana  sinova  ZIojne  i  Ivana  sina  Vojhina.  Ovi  najme  prodase  neke 
dijelove  Rakarja  zupanu  (comes)  Ivanu  sinu  Minislavovu.  Te  zemlje 
medjasile  su  sa  zemljama  zelinskim  bana  Nikole,  recenoga  Ivana  zu- 
pana, te  Bogdana  sina  Borceva,  Vratislava  sina  Inose  i  Ivoslava  sina 
Pribinegova.* 

God.  1393.  posjedovase  zemlje  u  Rakarju  Blaz  i  Ivan  sinovi 
Vuka  sina  Branca  Rakarskoga.  Po  nalogu  kralja  Sigismunda  prepisao 
je  kaptol  zagrebacki  gore  spomenutu  kupoprodajnu  ispravu  od  god. 
1278.,  koja  je  dokazivala  njihova  prava  na  Rakarje.  Po  tom  mozemo 
suditi,  da  su  ovi  bili  potomci  zupana  Ivana  Minislavova.^ 

Vec  pocetkom  XV.  vijeka  bio  je  u  Rakarju  dosta  velik  broj 
plemica,  koje  mozemo  svrstati  na  dvije  porodice,  za  cijelo  potomke 
starih  posjednika  rakarskih.  Ove  dvije  porodice  mogli  bi  od  prilike 
nazvati  jednu  porodicom  Jelkovom  i  drugu  Vukovom,  jer  u  jednoj 
zauzima  napadno  mjesto  jelk,  a  u  drugoj  Vuk.  Svaka  od  ovih  drzala 
je  posebnu  skupinu  posjeda  u  Rakarju,  glede  kojih  je  god.  1410. 
do§lo  izmedju  obje  porodice  do  znatnih  nesuglasica.  NastadoJ^e  najme 
neke  medja.^nje  razmirice,  koje  su  uredjene  pred  zupanom  turopolj- 
skim  Matijom  sinijni  Mikca  tako,  da  su  se  stranke  glede  medja  spo- 

»  IV.  151.  291. 
»  IV.  299.  427. 
'  IV.  340. 
♦  I.  32. 
'  I.  131. 


381 

razumile  i  ustanovile  tijek  medja.  Medja  je  pocimala  na  potoku  Ra- 
karju  medju  Gornjim  melenisdem  i  Kracicom,  te  je  svrsavala  kod 
mjesta  Gorice. ' 

Potomci  Jelka  i  Vuka  cesto  se  u  XV.  vijeku  spumiuju,  i  raza- 
hiremo,  da  se  dio  grane  Jelkove  preselio  u  Pleso.'*  God.  1466.  su- 
srecemo  prvi  put  porodicao  ime  Temic  u  Rakarju.''  God  1501.  i 
1503.  javljaju  se  u  Rakarju  porodice  Stringovac,  Obcevic,  Strujracec 
Turnovic  i  Zeleskakovic."*  Cini  se,  da  ove  nijesu  bile  plemicke.  God 
1513.  spominju  se  tamo  plemici  Grdanovici  i  Terclici.-'' 

Popis  crkvene  desetine  od  god.  1 538.  navodi  nam  slijedeca 
imena  neplemica  u  Rakarju  :  Lupcinic,  Gurgic,  Pravinic,  Mesaric,  Be- 
decic,  Silcic,  Travinic,  Posenjak,  Lusvic,  Kirinic,  Banic,  Kusevic, 
Klenovic.^ 

Polovinom  XVI.  vijeka  drzale  su  u  Rakarju  posjede  i  neke  po- 
rodice iz  Plesa,  tako  Terbici  i  Plepelici.'  God.  1549.  i  1550.  zovu  se 
Bartol  i  Martin  Terbic  i  pridjevkom  od  Rakarja.^  God.  1546.  javlja 
se  u  Rakarju  porodica  Diankovic,^  koja  uz  Terbice  ili  Tercele  (Terclic) 
tecajem  XVI.  vijeka  zaprema  vrlo  odlicno  mjesto.  God.  1552.  i  1553.  \ 
bio  je  Martin  Tercel  iz  Rakarja  zupanom  turopoljskim.  ^"^  God.  1554.  i 
drzali  su  u  Rakarju  posjede  jos  i  Petar  Modic,  Toma  Pepelic,  koji 
nijesu  bili  Rakarcani.  U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  od  god. 
1560.  spominje  se  uz  plemice  Tercela  i  Diankovica  u  Rakarju  jos 
Gjuro  sin    Mateja  Gasparica  i  plemenite  Jelene  kceri  Gjure  Babida. '' 

Martina  Terclica  zadnji  put  spominju  isprave  god.  1561.  On  je 
imao  za  zenu  Maricu  Crnkovacku. 

God,  1600.  nema  vise  u  Rakarju  mnogih  prije  spomenutih  po- 
rodica ;  tu  nalazimo  posjednike  Pepelica,  udove  Ivana  Klari6a  i  Ivana 
Horvata/^  a  god.  1632.  nalazimo  posjednike  u  Rakarju:  plemica  Marka 
Pepelica,  slobodnjaka  Gjuru  Bosnjaka  i  Stjepana  Vinicana. *^  God.  1667. 

'  1.  162.     163. 
•■'  1.  268. 
'  ].  455. 

"  11.  192.  196.  215.  223. 
'  11.  32l". 
"  111.  46.  58.  64. 
'  111.  122. 
"  111.  166.  20S. 
«  111    181. 
'»  III.  297. 

"  III.  458.  462.  IV.  3. 
'^  IV.  69. 
'  IV.  122.  123. 


382 

brojilo  je  Kakarje  i  Iloviiijak  zajedno  sanio  6  kuca.'  U  buj  protiv  Prusa 
trod.  1758.  posla  su  iz  Rakarja  3  momka.^  God.  1773.  bilo  je  u  Ra- 
karju  8  kuca.^  Popis  plemica  od  god.  1782.  biljezi  u  Rakarju  ove 
plemenite  porodice :  Klaric,  Graber,  Mirinid,  TrupCevic,  Vinicar,''  Gla- 
som  popisa  kuca  u  Rakarju  ^od.  1796.  vec  nije  bilo  tamo  plemica 
Vinicara.  Bile  su  4  p